Milorad
Dodik bio je u Guči, u pratnji Radeta Savića, zvanično najjačeg čovjeka na
svetu.
Sreća
je da uz fotografiju Dodika i Gomile Mesa postoji i propratni blicturistički tekstić da se nalaze u Guči, inače bi manje
upućeni mogli zaključiti da gospodar srpskih Favela, u pratnji svojih Gorila
obilazi poplavljene sirotinjske regije i parijama baca bakrenjake.
Bez
obzira na to, slika sa Bizonom može se okarakterisati kao masivni spin: Dodik
sa najjačim, a ko će drugi sa najjačim, već najjači.
To
što taj drugi najjači nema sem mišića ništa osim “sertifikat
telohranitelja, privatnog detektiva i agenta obezbeđenja” (tri u jednoj
pozamašnoj komadini), koga briga. Važan je prvi utisak. Od kojeg se naježiš.
Bizon
je valjda podigao 340 kilograma u pauerliftingu,
što je za Dodika smiješno. On je jednom odjednom podigao kompletnu atmosferu,
stratosferu i ostatak vasione iznad Republike Srpske i prodao Holanđanima, koji
od tada naš vazduh za skupe pare preprodaju na berzi. A vi, dragi moji, i dalje
nemojte štediti kada dišete; poslije će vam drugi biti krivi što se gušite i
nemate ni za pola kubika zraka.
Sreća pa Bizon ne diše kod nas,
podisao bi nam zalihe do kraja godine. I ojadio Holanđane i njihove ovdašnje
vazdušne partnere.
Zato kod nas diše i uzdiše Željka
Cvijanović. Gdje ona udahne tu trava više ne raste. A ni kosa. Pejzaži nestaju.
Cvijanovićeva je toliko dosadna,
predvidljiva, dosadna, očekivana, dosadna, anemična, dosadna, dosadna… monotona
do mjere totalnog izluđivanja slušalaca/gledalaca/subjekata/objekata prema
kojima usmjerava snop ničega, slap nepovezanih besmislenih riječi, bez naznake znakova
interpunkcije, da bi kraj nje čak i Bizon od muke pojeo tegove. Svih 340 kila.
Iako ništa ne razumije, ali nešto u njenom glasu bi ga natjeralo na to.
Sreća pa je u Dnevniku ne puštaju
integralno, kolektivna histerija bila bi neizbježna. Epidemija kolere, Španska
kuga i crni prišt… nisu joj ravni.
Do te mjere verbalnim sadizmom ispira
mozgove svojih nesretnih meta, da objektivni posmatrači mogu greškom zaključiti
da vodi seanse destrukcije i samouništenja. I na otvorenom i na zatvorenom. Gdje
god stigne.
Sreća pa objektivnih posmatrača
nema, što nas čini spasenim od šifre.
Cvijanovićeva
je infektivna do pandemijskih razmjera, ebola kraj
nje djeluje kao mačiji kašalj.
Dodik ne može definitivno stići
da pogasi sva žarišta koja je otvorila. I njoj slični, plus raznorazni i brojni
banditi u SNSD-ovim redovima, čije postojanje čak i Rajko Vasić priznaje (“Dileri
moći, snage i ugleda Velike stranke”).
Opozicija je birala jako jako loše
na izbornom nivou za člana Predsjedništva BiH; SNSD je izabrao najgore.
Dodik sa Bizonom, Dodik kosi
travu, Dodik spasava potopljene, Dodik cuga pivo, Dodik se hrve sa Bakirom,
Dodik vježba jogu, Dodik otcjepljuje, Dodik ne da HDZ-u entitet, ni Treći ni
Četvrti, Dodik (uskoro) i sa Zmajem od Šipova, Dodik blickrigom porobljava
Kneževo i skupštinsku manjinu, Dodik zapošljava, Dodik u bijelim čizmicama, Dodik
pjeva, Dodik psuje, Dodik vrijeđa, Dodik u pegli, usisivaču, frižideru, vodovodu, najlon kesi…. nije dovoljno za pobjedu
na narednim izborima. Čak to i Rajko Vasić, jedini ozbiljan i razuman SNSD-ovac,
u ovo po njih zlo vrijeme, otvoreno priznaje.
SNSD možda i može protiv mnogih,
ali protiv samih sebe gube sto posto. A udarili su sami na sebe bez milosti. Nemaju
odgovor ni na jedno pitanje, a svakim danom otvara se stotine/hiljade novih.
Ma koliko Dodik djelovao jak
(samo djeluje, i ništa više - čista iluzija), nema ni minimum šanse da riješi
epidemiju negativizma vladajuće strukture koja je zahvatila biračko tijelo i
sobom začepi bezbrojne crne rupe, koje gutaju rejting SNSD-a.
Opozicija će na tacni dobiti
pobjedu, ali poklonu se ne gleda u zube. Još kad bi ponešto i sami uradili, vladajuća
nomenklatura doživjela bi debakl.
