Piše: Dragan Čavić
Ova vlast je, što je i pticama na grani poznato,
opljačkala, unazadila i uništila cjelokupan ekonomski ambijent RS, a njene
građane dovela do prosjačkog štapa i bez ikakave nade za bolje sutra.
Rezultat takve vladavine je samo enormno bogaćenje
pojedinaca na vrhu stranačke SNSD piramide koji su ogrezli do guše u kriminalu,
korupciji, nepotizmu, kronizmu...
Cilj koji više i ne kriju jeste boljitak samo za njih,
pojedince na vlasti, što dokazuju i zapošljavanjem vlastite djece u
Elektroprenos BiH, koji samo na riječima nastoje da ugase, a u stvari im služi
za udomljavanje vlastite familije; Druge mlade stručnjake „ko šiša“, jer, prema
njihovim riječima, i nisu stručnjaci. U ovoj državi samo oni pojedinci koji su
na vlasti i njihova djeca predstavljaju „stručnjake“.
Primjer funkcionisanja kriminalne hobotnice oličene u
vidu SNSD-a, pored mnogih drugih spominjanih segmenata, ogleda se u
dugogodišnjem poslovanju preduzeća iz sastava Elektroprivrede RS iz kojeg su
isisali što se dalo isisati i to u vlastite džepove.
Postoje mnogi načini na koji je hobotnica pljačkala EPRS
sistem i na taj način i samu RS. Tu se podrazumjevaju raznorazne donacije,
uvođenje sumnjivih podizvođača, kada za to nema nikakve potrebe, prodaja i
izvoz električne enregije preko uveliko poznatih preduzeća „Rudnap“ Vojina
Lazarevića i preduzeća „EFT“ Vuka Hamovića, otpisi potraživanja, dopuštanje
investitorima građevinskih objekata, prije svega stambenih zgrada, kačenje na
postojeće trafo stanice kako ne bi morali iz svojih sredstava graditi novu, što
dovodi do preopterećenja mreže i pitanje dana je kada će ista kolapsirati
(svojstveno za „Elektrokrajinu“ na području Banja Luke, gdje se desio
građevinski bum, a investitori su naravno tajkuni bliski SNSD-u) i mnogi drugi
načini.
Sigurno jedan od najzanimljivijih načina predstavljaju
tzv “distributivni gubici“, jer su taj način smatrali najpouzdanijim. Moramo prije
svega definisati šta je to distributivni gubitak. Uopšte se pod pojmom gubitaka
podrazumijeva razlika između iznosa električne energije, koja je ušla u
elektroenergetski sistem, i izmjerenog iznosa električne energije predane
kupcima. Najčešća podjela je na tehničke i netehničke.
Tehničke gubitke uzrokuje stanje distributivne mreže i stepen
korištenja iste, a zavise od napona i struje. S druge strane, netehnički gubici
sadrže električnu energiju koja je isporučena kupcima, ali nije naplaćena.
Uglavnom su uzrokovani vlastitom potrošnjom operatora, neovlaštenom potrošnjom tj.krađom,
neizmjerenom potrošnjom (javna rasvjeta), te greškama u mjerenju, naplati i
obradi podataka o očitavanjima. Takođe su prisutne i greške proizašle iz
vremenskog nesklada između očitavanja brojila i obračuna električne energije.
Netehnički gubici zovu se još i komercijalnim gubicima
budući da se njihovi troškovi socijaliziraju, umjesto da ih naplaćuju operatori
mreže i dobavljači.
Prosječan nivo gubitaka u Evropi se kreće između 4% i 9%.
Kod nas su u pitanju, u najvećem dijelu, netehnički
komercijalni gubici koji se prvenstveno odnose na krađu struje i to najvećim
dijelom u sprezi sa ljudima iz ditributivnih preduzeća. Javna je tajna da sve i
jedan tajkun, i njihova preduzeća, blizak SNSD-u u sprezi sa distribucijama
kradu struju.
Na ovom poslu kao što se vidi iz naredne tabele vrte se
velike pare koje dijelom završavaju u džepovima SNSD-ovih ljudi zaposlenih u
elektrodistribucijama. Za poslednjih nekoliko godina ditributivni gubici u ERS
su iznosili:
Kao što se vidi radi, se o ogromnom finansijskom efektu
distributivnih gubitaka. Za poslednjih deset godina nestao je npr. novi blok u
TE Ugljevik, snage 300 MW.
Ne moramo ni spominjati izgubljenu dobit ovog novog
bloka, da ga je ERS sam izgradio iz kreditnih sredstava, a otplatu obezbjedio
iz smanjenja ogromnih distributivnih gubitaka. Kapacitet tog novog bloka bi bio
veći od postojećeg (u pitanju je novija tehnologija)- nekih 2150 GWh, što na
godišnjem nivou, uz cijenu od 0,12 KM/KWh, predstavlja prihod od 258 miliona
KM!
Sledeći grafikon prikazuje distributivne gubitke gde se
vidi da se najveće krađe unutar distributivnih preduzeća dešavaju u
Elektrokrajini a.d. Banja Luka.
Najpozitivniji primjer unutar ovih preduzeća je Elektro
Doboj a.d. Doboj, koji na kraju 2013. godine ostvario najniže gubitke u iznosu
od 8% zahvaljujući pre svega posvećenošću ljudi u ovom preduzeću ka smanjenju
gubitaka i ostvarenju takvog rezultata. Tako je Elektro Doboj na vrijeme
odradio posao izmještanja mjernih mjesta izvan objekata (na stubove) i to
prilikom rekonstrukcija niskonaponske mreže, ugradio mjerače na dalekovode i
trafo stanice, ugradio brojila na daljinsko očitavanje i razvio sopstveni softver za uspostavu daljinskog
očitanja bez zaduživanja u vidu komercijalnih kredita ili velikih izdataka za
nabavku potrebnog softvera.
Sve gore navedeno Elektrokrajina nije
uradila (ili je dijelom započela) i neće da uradi zbog nastojanja da i dalje
nesmetano ubiru pare u svoje džepove iz dilova sa kradljivcima struje. Dio koji
je EKBL uradio se odnosi na izmještanje brojila na stubove, ali na područja za
koja nisu sigurni da se obavlja krađa, jer ne vrše mjerenja struje na
dalekovodima i trafo stanicama.
Zli jezici kažu da ih upravo ugrađuju u
nerizična područja kako bi nesmetano obavljali krađu tamo gdje i „treba“.
Primjer je i ugradnja brojila na daljinsko
očitavanje u stambenim zgradama, gdje, po pravilu, nema krađe, to jest
distributivni gubici su 0%. Takođe su radili rekonstrukciju niskonaponskih
mreža, ali bez izmještanja mjernih mjesta na stubove.
Za sve ove nepravilnosti bivši direktor
Elektrokrajine je nagrađen ministarskim mjestom u Vladi RS. Riječ je Željku
Kovačeviću koji je stekao bogastvo na ovima poslovima.
Za istražne organe bi bilo pametno da
uporede primanja Kovačevića sa njegovim velelepnim nekretninama.
Čak su mu dali da vrši dodjelu
subvencija izvoznicima preko njegovog ministarstva, a očajni privrednici koji
su dobili ova sredstva govore da je pola ovih subvencija otišlo u ruke
Kovačevića, jer su bili prinuđeni da ukoliko žele da dobiju ta sredstva odmah
polovinu isplate njemu.
U vezi razlika između „Elektrokrajine“
i „Elektro Doboja“ bitno je pomenuti da su na području koje pokriva „Elektrokrajina“
skoncetrisana privredna društva tajkuna bliskih vlasti (koji vrše pritisak da
se nastavi sa ovakvom praksom krađe struje), za razliku od područja koje pokriva
„Elektro Doboj“.
„Elektrokrajina“ je, u periodu
upravljanja Seke Kuzmanović, smanjila svoje distributivne gubitke krajem 2013. godine
na 16,93% sa 21,38&, zabilježenih krajem 2010.godine. Međutim, pošteni
radnici ovog preduzeća (kakva je većina običnih radnika) kažu da se ovo
smanjenje ostvaruje tzv. prečitavanjem brojila.
Tako je u Izvještaju revizije učinka „Distributivni
gubici i potraživanja od kupaca u elektroenergetskom sektoru Republike Srpske“,
koji je obavila Glavna služba za reviziju javnog sektora RS januara 2012.
godine, navedeno sledeće:
„Kod pojedinih distributivnih preduzeća
koja imaju visoke distributivne gubitke ova pojava (posebno prečitavanje) je
bila dosta izraženija u prethodnom periodu. Nisu se vršile korekcije prije
fakturisanja kupcima niti su se te korekcije radile kasnije tako da u poslovnim
knjigama stoje potraživanja od kupaca koji tu energiju nisu potrošili tako da
faktički ta potraživanja nikada nisu ni nastala. Ova pojava za rezultat ima
prikazivanje nižih distributivnih gubitaka nego što oni u stvarnosti jesu,
odnosno distributivni gubici se na takav način faktički „prevaljuju“ na
potraživanja. Kao ilustrativan primjer za ovakvu pojavu može nam
poslužiti očitanje za mart mjesec 2009. godine u jednoj radnoj jedinici. Za taj
mjesec u toj radnoj jedinici domaćinstvima
(oko 34.000 potrošača) je očitana potrošnja električne energije u visini od
8.000.000 kWh, od čega se na samo tri potrošača odnosi preko 2.000.000 kWh ili
¼ očitane energije za domaćinstva. (Dva potrošača po 999.999 kWh i jedan
potrošač od 99.999 kWh). Izvršena je samo jedna korekcija umanjenja od 500.000
kWh u septembru 2009. godine tako da se i dalje u poslovnim knjigama vode
potraživanja od ova tri potrošača za preko 1.500.000 kWh energije (preko
290.000 konvertibilnih maraka). Distributivni gubici prikazani u izvještajima
te radne jedinice za taj mjesec su iznosili nešto preko 24%. Imajući u vidu
prethodnu pojavu distributivni gubici su bili puno veći od onih prikazanih“.
Pored ove nepravilnosti utvrđene revizijom poznat nam je
i nedavni slučaj objavljen u sredstvima informisanja (ATV), kako su u RJ
Prijedor (u sastavu „Elektrokrajine“) jednoj napuštenoj kući (čiji su vlasnici
Bošnjaci izbjegli u Švedsku) očitali 1 milion KM potrošene struje!!!
Kažu da je takvih primjera mnogo, a što je najgore na
ova fiktivna potraživanja se obračunava PDV koji „Elektrokrajina“ uredno plaća.
To je način na koji se Radmanovićeva prija bori sa ogromnim distributivnim
gubicima u „Elektrokrajini“.
Ovdje smo dotakli i drugi dio problema u ERS, a riječ je
o nenaplaćenim potraživanjima. Potraživanja, rukovodeći ljudi u distribucijama,
zloupotrebljavaju na način da se podobnim firmama tajkuna bliskih vlasti ne
pokreće postupak naplate dugovanja niti se isključuju sa mreže, a sve kako bi
ta ista potraživanja zastarila i na kraju se otpisala bez posledica po dužnika.
Naravno i ovdje je prisutna korupcija u distribuciji, gdje novčanik rukovodećih
ljudi postaje deblji nakon zastare potraživanja, što je i tajkunima isplativo,
jer, u tom slučaju, struju plate mnogostruko jeftinije nego što bi trebali.
Firmi „Kaldera“, u vlasništvu poznatog
Dodikovog tajkuna Čičića prije dvije godine otpisano je cca 6 miliona KM duga
prema Elektrokrajini.
Preko 377 miliona konvertibilnih maraka su ukupna potraživanja
distributivnih preduzeća ERS od krajnjih kupaca električne energije, zaključno
sa 2013. godinom. Potraživanja od kupaca predstavljaju skoro ukupan godišnji prihod
distributivnih preduzeća, koji je krajem 2013. godine iznosio 402 miliona KM!
Prema revizorskom izvještaju učinka iz
2012. godine, struktura potraživanja je dosta nepovoljna, jer je ½ potraživanja
starije od godinu dana, a značajan dio potraživanja stariji je od 5 i više
godina.
U okviru ukupnih potraživanja postoji
podjela na potraživanja od: aktivnih potrošača (potrošači kojima se isporučuje
električna energija) i odjavljenih potrošača (potrošači kojima su odjavljena
brojila i električna energija im se ne isporučuje).
Iako su potrošači odjavljeni, njihova
dugovanja se još uvijek vode u poslovnim knjigama distributivnih preduzeća.
Potraživanja od kupaca se sastoje od osnovnog duga i kamate za neblagovremeno
plaćanje.
Kamate u ukupnim potraživanjima učestvuju
sa oko 30%, odnosno preko 120 miliona KM. Visina i nepovoljna struktura
potraživanja imaju značajan uticaj na finansijsku poziciju i finansijski
rezultat ERS i distributivnih preduzeća.
Prema podacima iz finansijskih izvještaja
distributivnih preduzeća za 2013. godinu vidljivo je da ispravka vrijednosti
potraživanja u bilansima stanja iznose 102 miliona KM, a da rashodi po osnovu
ispravke vrijednosti potraživanja za 2013. iznose oko 16 miliona KM i na taj
način direktno utiču na finansijski rezultat. U narednoj tabeli prikazana su bruto
i neto potraživanja po distributivnim preduzećima zajedno sa visinom ispravke
vrijednosti, prihodima i troškovima otpisa potraživanja za 2013.godinu:
Kao što se vidi iz ove tabele, „Elektrokrajina“
ostvaruje ubjedljivo najgore rezultate, gdje visinu poslovnih prihoda premašuju
i neto potraživanja.
Takođe im je visina otpisa simbolična
uzimajući u obzir visinu potraživanja. Ukoliko bi slijedili dobar primjer „Elektro
Doboja“ (koji na pravilan način rukovodi potraživanjima) morali bi imati
enormno veće otpise potraživanja, što bi vodilo ogromnom iskazanom gubitku,
koji na ovaj način kriju. Spomenimo ovde da u potraživanjima „Elektro Bijeljine“
značajan dio otpada na potraživanja od Birča a.d. Zvornik i Alumine doo i to
13.311.351,00 KM.
Ukupan iznos otpisa potraživanja
distributivnih preduzeća od 2006. godine iznose 111 miliona KM!
Na kraju kada se, za posmatrani period, saberu finansijski
efekti distributivnih gubitaka i nenaplaćena potraživanja (koja većinom nikada
neće biti naplaćena zbog njihovog javašluka i kriminala) dođemo do frapantne
cifre od 1,06 milijardi KM štete načinjene sistemu ERS od strane kriminalne
hobotnice!!!
Ova cifra bi bila ogromna i za znatno
razvijenije zemlje, a ne za našu RS.
Ono što će Savez za promjene
morati učiniti kada dođe na vlast jeste prvo istraživanje i hapšenje
svih odgovornih za ovu krađu vijeka.
Sledeće jeste potpuna reorganizacija
sistema ERS u smislu objedinjavanja funkcija, kako bi se ukinula mnogobrojna
direktorska, rukovodna i mjesta u nadzornim odborima i odborima za reviziju,
koja se zahvaljujući postojećoj organizaciji (holding, matično preduzeće, 5
distributivnih sa 32 radne jedinice, 5 proizvodnih...) udesetostručuju.
Procjenjuje se da bi na ovaj način
ukinuli cca 150 direktorskih mjesta što bi značajno smanjilo troškove
poslovanja (inače je ERS u periodu vladavine SNSD povećao broj radnika za 1000,
a postoje indicije da im je i sada naređeno zapošljavanje pred izbore). Takođe
bi se morali uhvatili u koštac sa problemima distributivnih gubitaka i
nenaplaćenih potraživanja na mnogo odgovorniji način, najmanje onako kako se to
čini u „Elektro Doboju“ što predstavlja i dokaz da se ova pojava može iskorjeniti,
samo je potrebna dobra volja i odlučnost .
Dokaz o katastrofalnom poslovanju u „Elektrokrajini“,
pored ogromnih distributivnih gubitaka i nenaplaćenih potraživanja, je i
činjenica da redovno iz godine u godinu ostvaruju gubitak iz redovnog
poslovanja koji peglaju raznoraznim vanrednim prihodima (fiktivnim) i finansijskim
prihodima, prije svega od kamata obračunatih na nenaplaćena potraživanja, koja
opet nikada neće ni naplatiti.
Nedavno su se i zadužili, kako bi obezbjedili
firmi u kojoj je zaposlen Dodikov sin, posao od početnih 10 miliona EUR (ukupan
projekat prema njihovim riječima će iznositi cijelih 300 miliona EUR). Projekat
je vezan za navodno smanjenje distributivnih gubitaka. Troškove dodatnog
zaduživanja i angažovanja Toshibe gde je zaposlen Igor Dodik nastoje da prevale
na jadnu sirotinju.
Dokaz za to su nedavni postupci „Elektrokrajine“
u vezi dodatne naplate priključaka za domaćinstva, koja su jednom već
investirala u priključke na mrežu. Naime, ljudi koji su gradili kuće (najčešće
je riječ o izbjeglicama) na području Banjalučke regije su bili dužni prijaviti
tzv privremeni priključak (jer im je struja bila neophodna prilikom gradnje) i
to plaćajući sve troškove takvog priključka, što podrazumjeva sav materijal u
vidu kablova, stubova i brojila, plus troškove izlaska radnika „Elektrokrajine“
na teren. Sada im iz Elektrokrajine poručuju da moraju preimenovati takav
priključak u stalni, ali uz uplatu od 1000 KM. Naravno cilj je jasan. „Toshibu“
treba platiti.
Dovoljno je opet spomenuti „Elektro
Doboj“, koji je najvećim dijelom vlastitim resursima i vlastitim softverima,
bez enormnog zaduživanja, izvršio rekonstrukciju niskonaponske mreže i
kompletno izmještanje mjernih mjesta. Postavlja se pitanje da li „Elektro Doboj“
posluje u drugoj državi, a ne u istom pravnom, ekonomskom i političkom
ambijentu.
