среда, 09. децембар 2015.

Atak na živote novorođenčadi potvrdio da sistem ne postoji

piše: Slobodan Vasković

Ugrožavanje života novorođenčadi u UBKC proći će nekažnjeno, što otvara širok put ka oduzimanju života bez ikakve kazne. Pitanje je koliko je života do sada oduzeto u UBKC ili nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi zbog pokvarenih aparata, nemanja adekvatnih lijekova, nebrige odgovornih?

Nema u ovim konstatacijama nikakvog pretjerivanja, dapače; Riječ je o surovoj realnosti, a tokom akcije ugrožavanja života novorođenčadi imali smo priliku vidjeti Režim da djelu - minimiziranje cijelog slučaja, izbjegavanje bilo kakvog djelovanja, podizanje visokog i širokog Zida Ćutnje oko slučaja pokušaja uništavanja života najmlađih naraštaja.  

Opozicija je demonstrirala potpuni nedostatak empatije, bezvoljnost i neželju za bilo kakvim udarom na Zid Ćutnje i brojne manipulacije i laži kojima su odgovorni za ovaj monstruozni čin nevješto pokušavali da sakriju zločin koji su počinili.

Javnost je anestezirana, slomljena joj je kičma, zavukla se pod kamen i čeka(la) da “neprijatnost” prođe. Atak na živote tek rođenih je tako okarakterisana kao benigni incident, ništa previše bitno, mala greška u koracima, a ne kao posledica svjesnog sistemskog decenijskog uništenja zdravstvenog sektora, zdravlja nacije, čiji je finalni dio udar na živote tek rođenih. I upravo je to na djelu, ma koliko svi ćutali o tome, okretali glavu na drugu stranu i pokušavali minimizirati otvoreni pokušaj likvidacije novorođenčadi. Iza kojeg stoji Mirko Stanetić, direktor UBKC, koji je omogućio ambijent da djeca udišu ulje, jer nema novca za popravku aparata. 

Stanetić je monstruozno slagao da je za sve kriv “stari kompresor”, jer da je tako, onda bi svi respiratori bili puni ulja. A ne njih četiri, dok su tri ostala bez tog uljnog dodatka. Što ne znači ni da su ta tri ispravna. Pošto se Stanetiću niti može, a niti treba vjerovati na riječ. Ostaje činjenica da su četiri bebe hitno evakuisane u Beograd, jer im je život bio ugrožen javašlukom, a ne zbog toga da bi se stvorio prostor za druge ugrožene bebe. 

Stanetić je onemogućio adekvatno liječenje i ostalih pacijenata, jer je spiskao sve pare, pa je Fond zdravstva UBKC uputio dopis da “primaju samo hitne slučajeve”. Niko od odgovornih ni nakon ovog ataka na zdravlje i živote građana nije reagovao. Niti će. Zato što je Stanetić dio sistema koji je baždaren da uništi zdravstveni sektor, zdravlje, a i živote.

Uništenje zdravlja nacije nastaviće se još žešćim tempom, galopirajući, pošto su gotovo sve ustanove u kolapsu. To nije slučajno, to je projekat.

Najodgovorniji za takvo stanje su Milorad Dodik i njegove Sluge, uz čiju pomoć satire ovaj entitet. I opozicija koja ni ne pokušava to spriječiti.  

Dodik je otišao i korak dalje, jer neljudski zloupotrebljava bolest u propagandne svrhe, pa će 23. decembra biti održano donatorsko veče “S ljubavlju hrabrim srcima”, a navodni cilj te akcije jeste pomoć djeci s rijetkim bolestima u Republici Srpskoj. Stvarni cilj je "ukivanje" Dodika kao Dobrotvora. 

Kakav je to Dobrotvor, svjedoči slučaj iz UBKC-a, gdje su ugroženi životi novorođenčadi, a Dodik nije reagovao. Niti njegov SNSD. Niti njegova vlast. I gdje će se uopšte liječiti i djeca sa rijetkim bolestima kada je kompletan sistem uništen? Da su Dodik i njegovi poltroni htjeli ikome pomoći, pa i toj teško bolesnoj djeci, ne bi razorili i uništili sistem, ne bi raznorazne stanetiće i škrbiće doveli da stvaraju lična bogatstva na tuđoj bolesti i nesreći, već bi izgradili zdravstvo kojem se vjeruje. I u kojem bebe nisu mete za odstrel.

Vlada RS nije ni pisnula, kao ni Dragan Bogdanić, ministar zdravlja. 

On je morao, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, formirati Komisiju za vanredni stručni nadzor  na pedijatriji, koja bi utvrdila stvarno stanje stvari i odgovornost nadležnih. Umjesto toga, on je svojim neradom pokrio Stanetićeve laži. I Stanetićev zločin.

Prema Zakonu o inpsekcijama, morala je reagovati i inspekcijska služba i u UBKC uputiti zdravstvenog inspektora, kako bi se utvrdilo šta se desilo. I kako bi se osiguralo da se takvo što više nikada ne desi. Ali ništa od toga nije učinjeno. 

Da postoji država, sistem bi po automatizmu odreagovao, ali ne postoji. Zato je Stanetić i dalje na slobodi, i dalje je direktor UBKC i dalje radi svoj ubilački posao.

Da sistem ne postoji i da je svima sve svjedeno, svjedoči i nedjelovanje nadležnih tužilaštava i policije. Niko nije mrdnuo, niti je ikom palo na pamet da mrdne.

Nije prstom mrdnuo ni Dragan Lukač, ministar policije, koji je veoma burno i bahato odreagovao 1. septembra ove godine, kada sam objavio da je protiv njega podignuta optužnica zbog fizičkog povređivanja Dejana Spasojevića. Lukač je tada ustvrdio da je štitio svoju djecu od razjarenog Spasojevića.

"I ovaj put, a i u budućnosti ako budem u prilici uvijek ću spriječiti bilo kog nasilnika da napadne i povrijedi ili zaplaši bilo čije dijete ili ženu i nikada od takvih stvari neću okrenuti glavu, bez obzira kako tužioci kvalifikovali ova djela ili kako sudije presudili u postupku i po cijenu da moram ići u zatvor zbog toga što sam samo branio djecu i žene. I na to sam spreman, ali nikad neću dozvoliti da moja ili druga djeca ne smiju izaći na ulicu i bezbrižno se igrati i svađati u svojim bezazlenim igrama a da ih ne ugrozi neki nasilnik koji smatra da ima pravo da prijeti i tuče malu djecu", istakao je Lukač u saopštenju 01.09. ove godine.

Ugrožavanje života novorođenčadi u UBKC bila je prilika da Lukač potvrdi svoju opredijeljenost da zaštiti “bilo čije dijete ili ženu”, i to bez upotrebe lične fizičke sile. Mogao je da naredi nadležnima u instituciji koju vodi da istraže šta se dešava u UBKC. Ali nije.

Zašto, kada je već javno obećao i iskazao spremnost da zaštiti “bilo čije dijete i ženu”? Da li je neko Lukača iz Vrha pozvao i saopštio mu da “bilo čije trudne žene i djeca” koja su ugrožena u UBKC nisu vrijedni pažnje, nisu vrijedni zaštite, nisu vrijedni baš nikakve reakcije?! I kako će se Lukač opravdati pred javnošću zbog nečinjenja, posebno ukoliko se u UBKC desi neki tragičan slučaj, što je samo pitanje trenutka?! Da li će se fizički obračunati sa onima koji ukažu na njegove propuste ili će se već naći neko da ih “Ramenom” opomene za “dug jezik”?!

Opozicija je na slučaju životnog ugrožavanja beba pokazala svu svoju jalovost, nekompetentnost i potpuni nedostatak empatije. Njihove iznuđene reakcije bile su mlake, minimizirajuće, riječju neljudske, kao i nereagovanje Režima.

SDS je dao “odriješene ruke” Ognjenu Tadiću da reaguje preko Gradskog odbora te stranke, a on je, taj jadni politički evnuh i luzer, Toplanu, mazut i atak na živote beba strpao u jedno beskrvno saopštenje. Ima Tadić i lični interes da ne talasa, član porodice  mu je uposlenik zdravstvenog sektora, pa je to, svakako, važnije od života djece. (nastaviće se)