piše: Slobodan Vasković
Unis
fabrika cijevi a.d. Derventa danas se nalazi u velikim problemima; ukupne
obaveze te firme narasle su na fantastičnih 289.892.946 KM (na kraju trećeg
kvartala 2013. godine); radnici (njih 530) su poslani kućama i duguje im se devet
plata.
Krajem
februara su štrajkom iskazali svoje nezadovoljstvo. Dio radnika (njih 120) vratili
su se na posao 4. marta ove godine, nakon što im je isplaćena jedna zaostala
plata.
(Generalni direktor
„Unisa“ Mile Georgijevski rekao je, nakon povratka dijela radnika na posao, da
očekuje da će ova fabrika u narednom periodu ponovo „stati na noge“. „Pokretanje ovog dijela procesa proizvodnje znači da ćemo moći da
saniramo obaveze, da održavamo tekuću proizvodnju i podmirimo lične dohotke“,
istakao je Georgijevski.).
Kako
je nestalo 300 miliona iz ove fabrike, koju su, koliko do juče, vlastodršci
ukivali u zvijezde navodeći je kao primjer “izvanrednog poslovanja”, u ovom
trenutku je nepoznato. Nema dileme da je novac izvučen i da su mešetari
svjetskog kalibra našli način da ga isisaju u strane zemlje, a Republiku Srpsku
zaviju u crno.
Vlasnik
“Unisa” je Goran Tomić, koji živi i radi u Londonu. On je većinski vlasnik kompanije „Balkan Steel Internacional
Establishment“, koja je vlasnik “Unisa” (posjeduje 65% akcija).
Goran
Tomić je sin Dragana Tomića, vlasnika “Simpa”, poznate srbijanske firme.
Novac
iz fabrike nije mogao biti izvučen bez znanja vlasti, a činjenice ukazuju da su
pojedinci iz establišmenta do guše upetljani u finansijske transakcije, koje su
završile slomom. Unis trenutno pokušava da obezbjedi novo zaduženje u iznosu od
300 milona KM kako bi se izmirile postojeće obaveze.
“Unisove”
finansijske “žrtve” su Investiciono-razvojna banka RS, Balkan investment banka i
brojne druge finansijske institucije.
Snežana Vujnić, direktor IRB-a,
izjavila je na konferenciji za novinare, održanoj 8. avgusta prošle godine, da
je "Unis" tužen na iznos od 3,5 miliona maraka.
IRB
RS je pokrenuo sudski spor protiv Unisa zbog neplaćanja dospjelih rata prema
obveznicama.
IRB
RS je kupila obveznice preduzeća Unis fabrika cijevi a.d. Derventa u iznosu od
20 milona KM, u sedmom mjesecu 2011. godine, sa rokom dospjeća od 8 godina i
kamatnom stopom od 7,5 %.
Unis
fabrika cijevi a.d. Derventa je u tom momentu imala ukupne obaveze u iznosu od
161.110.398 KM; osnovni kapital u iznosu 26.526.872 KM (ukupne obaveze veće za
više od šest puta od osnovnog kapitala), a preduzeće je 2010. godinu završilo
sa 96 milona KM ukupnih prihoda i
ostvarilo dobitak od 170.847 KM (prva otplata po obveznici je iznosila 2 milona
KM).
Na
osnovu ovih podataka moglo se zaključiti da preduzeće ne ostvaruje dovoljno
dobiti da može da otplatiti emitovane obeznice i da je izuzetno prezaduženo.
Uprkos tome, dato im je 20 miliona maraka.
Osim
oviha 20 milona od IRB-a za obveznice, Unis diže dva kredita kod Balkan
Investment Banke, i to:
- dugoročni kredit od 7 milona KM u januaru
2011. godine,
- kratkoročni kredit u istom iznosu od 7
miliona KM iz februara 2011. godine.
Ugovorom
je predviđeno da se ovaj drugi kredit otplati odjednom u februaru 2012. godine.
Međutim, aneksima ugovora taj se rok produžavao, pa kredit nije izmiren ni do
danas.
Aneksom
je precizirano da se ovaj kredit od 7 miliona KM plati u februaru 2015. godine.
Od čega, naravno, neće biti ništa.
U
trenutku odobravanja ovih kredita svi sektori u Balkan Banci dali su negativno
mišljenje, ističući da se kredit ne treba odobriti; pravnici su bili stava da
je imovina, koja se stavlja pod hipoteku u svrhu obezbjeđenja ovog kredita, već
višestruko opterećena hipotekama, te ne postoji mogućnost da se banka naplati
iz iste.
Međutim,
sve te činjenice su zanemarene i tadašnje rukovodstvo Balkan Banke (BIB) je
odobrilo ova dva kredita. Da su upozorenja radnika BIB-a bila opravdana
pokazalo se danas, kad Unis ne može više da plaća dospjele kredite.
Na
primjeru Unisa, može se vidjeti kako su IRB RS i Balkan Banka u to doba zajedno
djelovale, odnosno odobravale kredite istim preduzećima koja su imala bliske
veze sa vlastima.
Na
ovom mjestu dolazimo i do “igrača”, koji su banke, ali i RS, u ovom slučaju
zavili u crno.
Najveći
lobista finasijske podrške Unisu kod BIB-a i IRB RS jeste Jasminko Jotić, bivši
direktor IRB RS i u to vrijeme savjetnik Aleksandra Džombića, koji je obnašao
premijersku poziciju.
Jasminko
Jotić je iz Vlade RS, nakon smjene Džombića, odmah otpušten, ali se brzo “snašao”.
Preselio se u Beograd gdje je kupio stan i novog pasata.
Našao
je i posao. I to u “Simpu”, gdje su mu Tomići, u znak zahvalnosti, obezbjedili poziciju
finasijskog direktora.
Jotiću
je u lobiranju za “Unis”, pomagala Mirjana Čomić, inače njegova desna ruka dok
je bio direktor IRB RS. U to vrijeme ona je bila direktor Sektora za plasmane
IRB RS (svi plasmani IRB RS su išli preko nje).
Nakon
odlaska Jotića iz IRB-a, odlazi i Čomićeva, pošto ju je Nadzorni odbor IRB RS
razrješio dužnosti zbog afere Medicinske elektronike.
Počinje
raditi kao Izvršni direktor BIB-a i postaje desna ruka Edvinasa Navickasa, koji
je jedan od kriminalaca, što su opljačkali pljačku milijardu maraka iz “Birča”.
On je brojnim kriminalnim akcijama uništio Balkan investment banku. Uprkos
tome, Navickas se i dalje slobodno šeta Banjalukom, Jotić Beogradom, Tomić
Londonom… “Uspješni” biznismeni, nema šta. Vlasti RS i dalje ništa ne čine kako
bi se procesuirao bar neko od opvih osoba, koje su nanijeele strašnu štetu ovom
entitetu. Kako da bilo šta preduzmu, kada su sa njima u talu?!
