piše: Slobodan Vasković
Osnivač SDP-a BiH, član Predsjedništva i Glavnog odbora te stranke i narodni
poslanik u Skupštini RS, Slobodan Popović uskoro će napustiti tu partiju. Kada
Slobodan Popović ostane bez podugačkog prefiska, koji ponajbolje opisuje njegov
značaj i rad unutar stranke, SDP BiH će i definitivno izgubiti i legalitet i legitimitet
da se predstavljaju kao socijaldemokratska partija.
Odlazak Popovića iz SDP-a BiH značiće i konačnu javnu smrt
socijaldemokratije u BiH, jer u tim torovima više neće ostati niko kome su
ideje ljevice politička ideologija za koju se vrijedi boriti i na kojoj vrijedi
istrajavati.
Nakon toga, SDP BiH će zvanično postati Životinjska farma na kojoj Vođa
čopora, praćen snažnim odobravajućim lavežom pripadajućih mu džukela, ozakonjuje
kanibalizam kao najefikasniji način zaštite
sopstvenih i interesa manjine, što ga je ustoličila. Tako će biti sve
dok se ne pojavi neki novi snažniji Vođa i pojede aktuelnog.
„Narod već 20 godina griješi kada bira one koji im stalno prodaju
matricu u kojoj je najvažnije da smo Srbi pravoslavci, Hrvati katolici i
Bošnjaci muslimani. I tu se sve završava. Onda sebi plemenske poglavice ograde
teritorije, imaju ovčice, oko torova laju njihove džukele da slučajno koja
ovčica ne bi preskočila ogradu i otišla u drugi tor pa, ne daj Bože, da joj se
nešto desi. I tako će biti sve dok birači ne shvate da oni moraju biti ti koji
će srušiti torove na izborima“, kazao je Slobodan Popović za „Oslobođenje“, 13.06.2013.
godine.
U toj njegovoj izjavi Zlatko Lagumdžija, vlasnik SDP BiH, nepogrešivo se
prepoznao kao Vođa čopora; isto tako nepogrešivo je prepoznao i vlastitite
džukele i, shodno svom kanibalističkom pristupu vođenju politike, izrekao
smrtnu kaznu Popoviću.
„Više ne računam na tebe“, glasila je Lagumdžijina presuda izrečena
Popoviću na predsjedništvu SDP-a BiH, u julu prošle godine.
Članovi vrha te stranke odmah su spoznali da je Lagumdžija upravo
poprimio lik Hanibala Lektora i da je Popović jaganjac koji mora utihnuti.
Uslijedio je obračun sa Popovićem, koji je, između ostalog, proglašen
stranim plaćenikom (vidi: “Životinjska farma: Egzekucija poslednjeg socijaldemokratskog Mohikanca), a
njegovo mariniranje za Lektorov obrok traje i ovih dana.
Zaista je interesantno pogledati načine na koje SDP-ov Hanibal Lektor
priprema za oltar svoje žrtve.
Vrh SDP-a održao je, tradicionalno, Dane strateškog planiranja u Međugorju
(u novembru 2013.), na koje je pozvan i Popović. Samo što mu je uručen pismeni poziv,
uslijedio je telefonski, a sa druge strane žice nalazio se Zoran Blagojević, izvršni
direktor SDP-a, koji je Popoviću rekao da mu je poziv na sastanak “upućen
greškom”.
Popović nije otišao na sastanak, a za njegov izostanak
zainteresovao se Svetozar Pudarić, koji je upitao Lagumdžiju: “Zašto je Popović
na takav način onemogućen da dođe“?
„Ni na jedan skup, na koji ja pozivam, Popović neće biti
pozvan“, odbrusio je Lagumdžija Pudariću, koji je, očito, na trenutak zaboravio
da je Šef vlasnik SDP-a BiH. Tako Popović ni greškom nije dobio poziv za strateški
skup, koji je održan u Zenici u decembru.
Da je SDP BiH Lagumdžijin STR, dodatno potvrđuje i
podatak da Hanibal sam donosi odluke, a potpisuje ih kao „Predsjedništvo SDP
BiH“. Na sjednici tog tijela, održanoj pred Novu godinu, raspravljalo se o tome
da Popović bude smijenjen sa pozicije šefa kluba poslanika SDP BiH-SDA u
Narodnoj skupštini RS. Nikakva odluka nije donesena, niti je inicijativa još
uvijek došla u parlament.
Ali u pozivu za satanak SDP-ovih stratega za RS, koji se
treba održati 15. februara ove godine, navedeno je da će aktivnosti poslanika
te stranke u Narodnoj skupštini u periodu od 2010.-2013. predstaviti „Amir
Zahirović, predsjednik Kluba poslanika SDP BiH-SDA u parlamentu RS“.
Popović je već smijenjen, a da ta incijativa nije ni
došla na dnevni red Kluba koji vodi. Lagumdžija je već odlučio.
Popović je odstrijeljen, a da mu to još uvijek nije rečeno.
Nije ni čudo, jer niko iz vrha SDP-a ne smije da ga pozove, plašeći se
Lagumdžijine odmazde. A on ima običaj da, s vremena na vrijeme, protabiri
telefonske listinge partijskih prvaka, kako bi imao uvid sa kim sve razgovaraju.
Lagumdžijin manir jeste beskrupulozan, jeste brutalan,
jeste necivilizacijski, ali je iznad svega jadan i bijedan i slika je SDP-a
BiH, koji će, nakon što tu stranku napusti Popović, ostati stopostotna
mafijaško-reketaška organizacija.
Raspad
sistema u banjalučkim socijalistima
Pravosnažno presuđeni kriminalac Petar Đokić, koji je i
čelnik Socijalističke partije, takođe, nemilosrdno mete sve svoje
unutarstranačke protivnike.
Interesantan je podatak da je veče prije hapšenja Čerek
opušteno večerao sa Goranom Zlatković, ministricom pravde iz redova socijalista,
koja je, bez sumnje, znala šta mu se sprema. Ali nije progovorila ni riječ.
Mora da je procjenjivala koliko Čerek zna. Saznao je sutradan sve u „marici“.
Kao i Ljubojević prije njega, čija teka bi bila veoma interesantna organima
gonjenja (kada bi oni postojali), jer u njoj je zapisano koliko je para dao
stranci, koliko njenom vrhu, a koliko drugim funkcionerima. Para koje je uzimao
na isti način kao i one zbog kojih je pao.
Nakon Čereka i Ljubojevića, na red je došao Saša Čudić bivši
predsjednik Izvršnog odbora i predsjednik Gradskog odbora Banja Luka. Ćudić je
napravio kardinalnu grešku kada se drznuo da se pojavi kao kandidat za predsjednika partije, pored
živog doživotnog predsjednika.
Zbog toga je izbačen iz svih ograna stranke. Na poziciju
predsjednika Gradskog odbora Banjaluka, Đokić sprema Radenka Đuricu. Đurica je
donedavno bio član PDP-a.
Ali Čudiću tek slijedi zgibenije. Sada Đokić intenzivno
radi na tome da ga ostavi bez posla i smijeni sa pozicije prvog čovjeka „Dunav
osiguranja“. Na njegovo mjesto treba doći bliska drugarica Milana Torbice, Đokićevog
savjetnika.
Torbica u Srbiji godinama prima poveliku penziju, a zahvaljujući
Đokiću od Republike Srpske prima i dobru platu. Džeparac bere kao član jednog
Nadzornog odbora.
Torbica ima sedamdesetak godina, ali je mlad
socijalista. U Partiju je ušao tek pred izbore 2010. i osvojio je 471 glas; na
istim izborima Saša Čudić je dobio 2783 glasa.
Da ne bi u dogledno vrijeme imao problema sa ambicioznim
saradnicima, Đokić je, nakon Kongresa, za nove potpredsjednike izabrao Živka
Marjanca (dobio 201 glas u Banjaluci na izborima 2012), Dalibora Stevića, koji
nikada nije bio ni na jednoj listi Partije, a najvjerovatnije ni član Partije,
i Budimira Aćimovića, kojeg samo interesuju poslovi sa žitom i robnim
rezervama.
Za posebne zasluge na rušenju Ćudića, Đokić je Marjanca dodatno
nagradio da (u 66 godini, sa višom komercijalnom školom i bez dana ratnog staža
- u ratu je čuvao Banjalučku pivaru da je ko ne odnese) obavlja funkciju
zamjenika ministra odbrane BiH.
Čudić je enti po redu kojeg je Đokić otjerao. Prije
njega stranku su, silom, napustili Krsto Jandrić, Miroslav Mikeš, Milutin
Pejić, Tihomir Gligorić, Dragutin Ilić, Živko Radišić, Neđo Đurić, Zdravko
Krsmanović...
Biće dobro ako Čudić ostane samo bez stranačkih funkcija
i posla, jer je realno da ostane i bez slobode.
