piše: Slobodan Vasković
Srbački
pravosudni klan koji hara Republikom Srpskom neće dozvoliti da Neđo Ilić, bivši
direktor “Šuma RS”, bude presuđen zbog brojnih krivičnih djela koja je počinio.
Tačnije, “sudska praksa” ustanovljena ranijih godina u slučajevima, sličnim
onom zbog kojeg je Ilić dobio krivičnu prijavu, ovom kriminalcu garantuje miran
san.
Tvorci
takve “sudske prakse”, u kojoj se optuženi oslobađaju i pored konkretnih dokaza
o kriminalnim radnjama, odreda su pripadnici srbačkog klana: Milorad Novković, aktuelni
predsjednik Visokog sudskog tužilačkog savjeta, Želimir Lepir, Glavni okružni
tužilac u Banjaluci, te još niz drugih sudija/tužilaca, među kojima značajno
mjesto zauzima i Radenko Janković, aktuelni tužilac u Okružnom tužilaštvu
Banjaluka.
Uvidom
u slične predmete, poput ovog Ilićevog, jasno je da presuđenja neće biti i da
je krivična prijava, koju je CJB Banjaluka podnio protiv bivšeg direktora “Šuma
RS” i njegovih saradnika, najobičniji marketinški trik.
Taj
trik bi u izbornoj godini trebalao da predstavlja dokaz da se vladajući Režim
bori protiv kriminala i korupcije.
To
je nonsens, jer kako se oni koji su glavni promoter i organizatori bezočne
pljačke narodne imovine mogu boriti protiv kriminala i korupcije?! To samo zna
Komandant policijske hunte Radislav Jovičić, koji je postao udarna pesnica
Režima i spreman je učiniti štošta kako bi zaštitio nenarodnu, kriminalnu i zlu
kliku na vlasti. Krenimo redom.
CJB
Banjaluka je 16.01. ove godine saopštio da je Neđo Ilić osumnjičen za
zloupotrebu položaja, jer je kao direktor "Šuma RS" u periodu od 1.
januara 2008. do 1. novembra 2011. godine “prekoračio granice ovlaštenja i
zaključivao ugovore s kupcima koji su imali neplaćena potraživanja prema ovom
preduzeću”.
Ilića
policija tereti da “nije sačinio sporazum o reprogramu obaveza i pribavio
bankarske garancije za postojeće obaveze, čime je omogućio sticanje koristi u
iznosu od 413.791 KM”.
Dva dana nakon CJB oglasio se i Radenko
Laketić, v.d. direktora Šume RS, koji je u intervjuu Nezavisnim novinama
izjavio da “očekuje okončanje postupaka protiv bivših rukovodilaca preduzeća,
koje terete da su zloupotrebom položaja firmu oštetili za 4,3 miliona KM”.
"Očekujem da se takvi slučajevi
više neće dešavati u ovom preduzeću. Podržavamo rad policije i otvoreni smo za
saradnju, kako bi ovaj slučaj bio riješen", rekao je Laketić.
On je još rekao da je MUP-u
dostavljen “spisak firmi koje su uzimale robu, a nisu plaćale”. “Možda treba
razmišljati u pravcu da i one budu ispitane i da protiv njih bude podnesen
izvještaj i podignuta optužnica za poslovnu prevaru, jer postavlja se pitanje
da li su te firme imale namjeru da prevare preduzeće”, zaključio je on.
Interesantno je da niko od čelnika
tih “prevarantskih firmi” nije obuhvaćen krivičnom prijavom, a, kako stvari
stoje, neće ni biti.
Još je interesantnije da je Laketić,
savremeni “borac protiv kriminala”, prije nešto više sedam godina pravosnažno oslobođen
od optužbi za kriminalna djela, gotovo identična onim za koje se tereti Ilić.
Najinteresantnije je da je Laketić
ta djela počinio za vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika, a da je
oslobođen za vrijeme njegovog drugog mandata na mjestu predsjednika Vlade RS.
Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da
je tada sudija Osnovnog suda, koji je donio prvostepenu oslobađajuću presudu, bio
Radenko Janković, a da su u sastavu vijeća Okružnog suda, koje je potvrdilo
presudu, bili Milorad Novković i Želimir Lepir.
Danas su Lepir i Janković vodeći
tužioci u Okružnom tužilaštvu Banjaluka i trebali bi da optuže Ilića. Nema
šanse. A zbog toga ne trebaju da se brinu, jer ih štiti Novković kao
predsjednik VSTS.
Pogledajmo sada slučaj poštenog Laketića.
Laketić je kao direktor JP “Srpske
Šume” potpisao ugovor sa firmom “Novacel” iz Loznice (Srbija) o isporuci
celuloznog drveta. U članu 5. tog Ugovora precizirano je da “Novacel” mora “obezbijediti
garanciju jedne od banaka u RS”, kako bi mu roba bila isporučena. U vrijeme zaključenja
tog ugovora “Novacel” je dugovao Šumama 400.000 KM, što znači da nije bio
kvalitetan kupac.
Loznička firma nije obezbijedila
nikakvu garanciju, ali je Laktić dozvolio da joj se u periodu od “27.03.2000.
do 12.03.2001. isporuči robe od vrijednosti od 2.361.610, 83 KM”.
Dio isporučene robe “Novacel” je
platio, ali je ostao dužan “Šumama” 585.618 KM i te pare nikada nisu naplaćene.
Zbog toga što je lozničkoj firmi
isporučio robu bez obezbijeđene bankarske garancije, zbog čega su “Šume” ostale
bez skoro 600.000 KM, Okružno tužilaštvo Banjaluka je 15. 11. 2004. godine
podiglo optužnicu (KT-II-205/04) protiv Laketića.
Predmet je mirovao do 7.03.2006. godine
(šest dana ranije Dodik je ponovo postao premijer), nakon čega kreće ubrzani
sudski proces, da bi već 12.05.2006. tadašnji sudija, a sada tužilac, Radenko
Janković donio oslobađajuću presudu.
Ta presuda je apsurdna i svjedoči
koliko duboko je u blato palo pravosuđe RS. U njoj sudija Janković navodi da
nije sporno da je drvo prodato “Novacelu”, a da prethodno “Novacel” nije
obezbijedio garanciju neke od banaka u RS. Zatim konstatuje da iz “dokaza odbrane
proizilazi da u konkretnoj situaciji takvu garanciju nije bilo moguće
obezbijediti”.
“Tužilac nije ponudio nijedan dokaz
optužbe da je u konkretnim okolnostima bilo moguće obezbijediti garanciju jedne
od banaka iz RS. Tužilac je morao, ne samo dokazati da Novacel kao kupac
celuloznog drveta nije obezbijedio bankarsku garanciju i da je optuženi odobrio
prodaju celuloznog drveta bez pribavljene bankarske garancije, što je tužilac i
dokazao, već da je tu bankarsku garanciju u konkretnim uslovima bilo moguće
obezbijediti. To tužilac nije dokazao”, navodi sudija Janković u obrazloženju
oslobađajuće presude Laketiću.
Ovakvi stavovi su potpuno apsurdni,
jer je jasno da sudija Janković nastupa kao advokat lozničke firme sa namjerom
da odbrani Laketića. Ni Sud ni Tužilaštvo nije trebalo da se bavi time da li je
“Novacel” mogao ili ne da obezbijedi bankarsku garanciju, već samo Ugovorom
koji nije ispoštovan
i u kojem su “Šume” ostale oko
600.000 zbog neobezbjeđivanja bankarske garancije.
Umjesto da štite državnu imovinu,
sudije štite one koji tu imovinu pljačkaju. Jankovićeva presuda je najbolji
dokaz za to.
Nije ovdje kraj bezobraznim i kriminalnim
konstatacijama sudije Jankovića. “Po mišljenju Suda, tužilac je dokazao i da je
optuženi bio svjestan da usljed toga može nastupiti imovinska šteta i da je
takva šteta i nastupila u iznosu koji je naveden u optužnici”, konstatuje
Janković i dodaje da bi neisporučivanje drveta lozničkoj firmi “dovelo do
nastupanja znato veće štete od one koja se može javiti preduzimanjem poslova
koji u sebi sadrže dozu rizika”.
Janković poručuje da je manje štetno
robu dati nekome ko je neće platiti, nego tu robu zadržati na svojim skladištima.
Drskost bez granica.
Tužilac se žalio na oslobađajuću
presudu Okružnom sudu, ali su ga tamo dočekali razigrani Novković i Lepir, koji
su potvrdili prvostepenu presudu.
“Dakle, ni na koji način nije
dokazano da je u konkretnim uslovima bilo moguće pribavljanje garancije neke od
banaka u RS, u kom slučaju bi radnje optuženog, označene u optužnici kao radnje
izvršenja krivičnog djela, predstavljale očigledno nesavjesno postupanje
optuženog u vršenju dužnosti u smislu krivičnog djela koje je optuženom
stavljenom na teret”, navodi se u presudi Okružnog suda koju su potpisali Lepir
i Novković, datiranoj 19.12.2006. godine.
Šta reći nakon svega?
Ništa, sem da ne postoji ni minimum
uslova za borbu protiv kriminala i korupcije, dok god su vodeći ljudi u
pravosuđu Novković i Lepir, Janković, Milan Tegeltija, Miodrag Bajić (listom
pripadnici “Srbačkog klana”) i njima slični i dok god policija djeluje po
principu hunte i spremna je kritičare režima lažno optužiti za najjezivija
nedjela.
Što se tiče Neđe Ilića, on može
mirno da spava i uživa u otetom, jer nema dileme da će Sud “shvatiti” da firme
kojima je džaba dao robu, bez ikakvog obezbjeđenja u vidu bankarske garancije,
tu garanciju nisu ni mogle obezbijediti, pa to zato nisu ni pokušale učiniti. A
to nije ni prevara, pokazao je Laketićev slučaj.
Ukoliko bi, pukim slučajem, neki
savjesni tužilac (a ima ih još nekoliko u Okružnom tužilaštvu Banjaluka) uspio
dokazati suprotno, Sud će, bez dileme, pribjeći krajnjem sredstvu i odbaciti
optužbu protiv Ilića uz obrazloženje da su biometeorološki uslovi taj dan bili
nepovoljni, što je Ilića onemogućilo da ispravno rezonuje.
