недеља, 09. октобар 2011.

Sedam TV dana ili banjalučke crne TV rupe


piše: Slobodan Vasković
 

 
ponedeljak, 03. 10. 2011.

Krećem sa “Vijestima”, i to centralnim, Alternativne televizije, gdje me dočekuje Milijana Kos, ubjedljivo najlošije obučena novinarka, voditeljka, urednica… Šta god da je, vrijeme je da neko toj osobi skrene pažnju da se za centralnu informativnu emisiju ne može oblačiti kao Marica Hrdalo, ili da je postave za voditelja emisije “Kuvačom po Manjači - od ajvara do punjenih paprika”, pa će možda moći proći. Svojim izgledom, ali i ponašanjem pred kamerama, “ubija” svaku volju za gledanjem. Te večeri upamtio sam jedino prilog Andree Matić, najboljeg mladog novinara u ovom entitetu. Nema sumnje da je raskošnog talenta, ali je velika šteta što je previše raubuju, pa često radi po dva priloga u “Vijestima”. Bilo bi je zanimljivo vidjeti kao voditelja istih tih vijesti u 19 časova.



Nakon Milijaninog antistila stila antistila, prebacujem na RTRS. A tamo me dočekuje Marijana Đurđević. Toliko je blijeda da kroz nju vidim katodnu cijev. Hvala Bogu, katodna je, za razliku od Đurđevićeve, još uvijek u redu. Ova nesretnica je “otkrovenje” Dragana Davidovića, koji je “počistio” gotovo sve što vrijedi na RTRS - u. I našao se u problemu: gledanost mu se stropoštala, a njegova “vedeta” dala je puni doprinos činjenici da je i pad let. Bar Davidović zna ko je od njegove “dječice” za jednokratnu upotrebu, pa me iskreno čudi da Đurđevićku već nije poslao da izvještava bližu i dalju rodbinu kako je ona nekad radila na RTRS - u. U “Dnevniku” nisu ni pomenuli da je priveden Dragan Pajić, bivši gradonačelnik Brčkog i visoki funkcioner SNSD - a, premda su to svi drugi mediji već odavno javili. Sve u svemu, ponedeljak je bio potpuna katastrofa.



Šta mi je drugo preostalo nego da gledam “Presing” i Biljanu Knežević. U tekstu, koji sam objavio na blogu krajem jula, za nju sam napisao: “…nadam se da će taj ‘Dnevnik’, kako bi bio što ‘upečatljiviji’, voditi iscrpljena sponzoruša Biljana Knežević, čije svako pojavljivanje na našim malim TV ekranima, pokazuje da smo dostigli posljednji stadij intelektualne bijede, ili, ako više volite, potpunog kretenizma. Izblajhana i u solarijima dobro prigorjela, frankenštajnski botoksirana, predebelim slojevima sala opasana, ispraznog pogleda i kreštavog glasa, Biljana 4 pištolja će, bez sumnje, u šljunak nabiti utajivača i vozača  Slavoljuba B. …”. Sada, 03.10., zvanično i javno povlačim sljedeće riječi ”… predebelim slojevima sala opasana…”, a iza svega ostalog stojim i dalje. Biljana Knežević od jula je smršala najmanje deset kilograma, ali, na njenu žalost, bokovi (bilo raskošni ili usukani) ne nose emisiju. Stalno pokušava da bude Olivera Kovačević, što je besmisleno, jer ni ta ništa ne zna. Možda bi bilo dobro da, nakon svih ovih godina, pokuša da bude Biljana Knežević: šta god da se desi, nakon “povratka samoj sebi”, biće bolje od ovog što je sada. A ocjena ništa je za to stanje pohvala.



utorak, 04.10.

Na ATV-u je ponovo Milijana, obučena gore nego u ponedeljak. Sa “vragolastim” osmijehom saopštava nam da je bosanac u Francuskoj ubio ženu i zapalio djecu. Srsi me podilaze od pomisli da bi svaki čas mogla da ustane i baci se na kameru... Horor. Redaju se novinari čiji sagovornici “znaju”, “nagađaju”, “nadaju se”, “objašnjavaju”…, a onda Slaviša Bajić sa nizom glupih lapsusa, kao što je “maskiranu uniformu pronašli radnici”. Taj je znao objaviti i da “oblijeće helikopter”, te uvesti i nove funkcije, kao što je “direktor Osnovnog suda”. Dečko je, očito, prepušten sam sebi, a urednika ni na vidiku da mu pregleda tekst. Slavica Išaretović je prije godinu i po dana otišla sa uredničkog mjesta, ali rupa iza nje koja je ostala, sa ovim uredničkim kadrom, neće biti zatrpana još godinama. Konačno se u vijestima oglasiše Nenad Trbić i Vlatko Vukotić i popraviše opšti utisak katastrofe. I da dodam: najkvalitetniji novinar te kuće je Rajna Radosavljević.



Hitam na RTRS. Nakon dugo vremena dobar potez Dragana Davidovića - Nada Arlov vraćena je iz kanalizacije RTRS – ovog “istraživačkog novinarstva” ponovo u “Dnevnik”. Njena ocvalost i vremešnost u ovoj emisiji je pozitivna, jer joj daju sigurnost, posebno zbog činjenice da ima kvalitetan glas. Najmanje je loš voditelj “Dnevnika”, što i nije teško u katastrofalnom odabiru kadrova. Napokon su na RTRS - u priznali da je Dragan Pajić priveden. (Istina, na teletekstu su ga, odmah nakon Dnevnika, “oslobodili” uz pomoć Valentina Incka i to se pozivajući na FTV!!!). Dnevnik je dobio na dinamičnosti, ali šta mu vrijedi dinamika, kada su informacije u njemu frizirane i preprane u sto voda. Božo Stajčić standardno je dobar, izvjesna Tanja Blagojević uradila je dva priloga, oba bez pomoćnih glagola (ili, ako više volite, sa elidiranim predikatima). Razmišljam o akciji: pomozimo Tanji, kupimo joj pomoćne glagole. Nije ona jedina na RTRS - u: njima, mahom, ne trebaju pomoćni glagoli, izbacili su ih odavno. Kao da su zaraženi, pa gotovo svi, bez pomoćnih glagola, “kuju” siromašne, presiromašne rečenice, maltene bez ikakvog značenja. Među njima nije Branka Kusmuk, koja je standardno odlična i bez premca je najbolji novinar RTRS - a. Što joj, svakako, nije preporuka u toj kući.



Nakon što sam preživio Milijanu i ostao željan pomoćnih glagola, ponovo se okrećem ATV-u i emisiji “Jedan na jedan”. Gledao sam promo  za tu emisiju - kakva katastrofa! Takozvani voditelj i urednik, u liku loše obučenog konobara propalog socrealističkog ugostiteljskog objekta, (poznatog i kao menza), intervjuiše građane u Gospodskoj ulici. Opuštene uši, opušteni obrazi, opušteni sako, opušteni stomak, opušteni mikrofon, idiotsko pitanje…  ATV je ozbiljna kuća da dozvoli sebi takvu propast. Gledam emisiju: gost kod Marina Marinkovića, kako se opušteni “ugostiteljski radnik” zove, je Srđan Mazalica, neopušteni poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS. Vjerni dizač ruke i klimoglavac. Zbirna vrijednost intervjua je apsolutna nula. Dovesti u jednočasovnu emisiju osobu koja ni o čemu ne odlučuje, niti šta zna, niti šta smije reći, sem ovještalih fraza podrške gazdi; osobu kojoj je tata sredio mandat u parlamentu, promašaj je godine. A Mazalica se pripremio: našao na “Vikipediji” šta je socijaldemokratija, isprintao, pa “sve u šesnaest” čita li čita. Iskreno, ta emisija ATV –a je promašaj svih ovih godina koliko se emituje, jer nedokazani politikant (u ulozi takozvanog voditelja) pokušava nametnuti svoje smiješne političke ideje kao stavove. Ruku na srce, u Banjaluci znam bar deset konobara koji ne samo da bi se bolje obukli od “kolege” za snimanje najave, već bi bolje vodili i emisiju od njega. Bruka je taj momčić za konobarski esnaf. Za novinarski nije, jer i nije žurnalist, mada je Milorad Dodik sa njim obrisao prašinu u Palati predsjednika “sa pažnjom dobrog domaćina”. Nakon čega je krpa pomislila da je faca.



srijeda, 05.10

Hvala Bogu nema Milijane, “Centralne vijesti” vodi Vlatko Vukotić. Kako li će večeras Slaviša Bajić? Strahujem, jer dečko nije fosna, a prepušten je sam sebi. Strahovi se ostvaruju: prvi prilog “Jelšingrad” i Slaviša. Najmanje sedamdeset puta je rekao u prilogu “radnici”, “radnike”, “radnika”, pa onda biser “prodaja preduzeća ima druge motive”. E moj Slaviša… Nenad Trbić odličan. Svjetlana Gajić “najavljuje”, “uvjerava”, “pita se” oko željeznica; dosadno, predosadno. Andrea Matić o vakcinama izvrsno. Nenad Knežević iz Bihaća sasvim solidan. Vlatko odličan, ali problem Centralnih je neujednačena novinarska ekipa u kojoj ima znalaca i potpunih neznalica.



Na RTRS – u Nada Arlov ponovo. I njoj fali pomoćnih glagola. Dragan Pajić u “Dnevniku” ponovo osumnjičen i konačno i pritvoren - dobar prilog Dražena Glišića, nema šta. Sandra Zrnić, u priči o Fabrici Duvana Banjaluka, solidna; Valentina Knežević katastrofalno je izvijestila o aferi “Medicinska elektronika”. Bolje bi po “Dnevnik” bilo da taj prilog nije ni išao. Sve u svemu, kompletan “Dnevnik”  iznenađujuće solidan. U sivilu/crnilu informativnih emisija RTRS-a, ovaj “Dnevnik” bi trebalo zapamtiti kao iskorak naprijed. Problem je što je to, nažalost, izuzetak koji potvrđuje pravilo da su informativne emisije RTRS - a tek puka stranačka propaganda i ništa više od toga.



Trudim se biti što objektivniji; stavljam gas-masku i čekam “Amplitudu”. Od “minimuma do maksimuma”, kakav glupi lajtmotiv. Voditelj Vedran Škoro: besprijekorno odijelo, besprijekorna košulja, besprijekorna kravata, besprijekorna frizura, besprijekorne cipele. Ubjedljivo najbolje obučeno TV lice. Ali, izvana gladac, unutra jadac: kada odgledate njegovu emisiju, na kraju uvijek imate utisak da ste prisustvovali saobraćajnoj nesreći u kojoj se kamion, pun piva, survao niz liticu. Koliko je ostalo od kamiona i piva, toliko ostane i od Škorinog minimuma i maksimuma. I tako pet godina. Voditelj Škoro ima nevjerovatan dar da već nakon dva do tri minuta izgubi svaku kontrolu nad emisijom, nakon čega nastupe haos i anarhija. Pa ko liticu preživi. Slabo mu pomaže i činjenica da je urednik “Amplitude” već dobru godinu Nenad Stevandić. Bolje da mu uređuje emisiju, nego da naredi da mu se kola ili kuća dignu u vazduh. Ili mu protjera porodicu iz Banjaluke, uz riječi ”Snajper je za tebe odavno pripremljen”! Najveći Škorin novinarski uspjeh je što je, svojevremeno, ošamario DD, a ovaj to nije uspio dokazati na sudu. “Amplituda” je gotova, gas-maska čeka iduću srijedu. Preživjele goste vatrogasci izvlače iz kamiona.



četvrtak, 06.10.

Vlatko Vukotić ponovo u studiju, emisija dobra. Veliki minus je da u prvih pola sata nema vijesti o teškim sukobima navijača „Željezničara“ i „Hajduka“ u Sarajevu. Ne bi bilo loše da pregledaju agencije bar pola sata prije emitovanja „Vijesti“. Slaviša (konačno) bez greške. Bravo Slaviša, navijao sam za tebe. Ostavljam ATV „u Sirtu“, kao i veče prije, i idem na RTRS. Darko Savić prosječan. To mu je vrh - kada bi prestao da vodi „Dnevnik“, niko to ne bi ni primjetio. Prva vijest - sukob navijača u Sarajevu, nigdje slike. Ostatak „Dnevnika“ rutina i prosječnost, obojena crvenim, jer opozicije i njenih stavova svih ovih dana nije bilo ni u tragovima.



petak, 07.10.

(Budi me inkasant RTRS - a. Putem interfona pita: “Hoćete li me pustiti da vam naplatim TV pretplatu“? Pitam, jel može u kešu, jer nemam ni svinje ni konja; dugu, predugu, sekundu nema odgovora; dramska pauza prekaljenog inkasanta sračunata da izazove nervozu kod klijenta; ipak ne popuštam pritisku, ćutim i svinji čvrsto držim zatvorenu njušku, jer ako skikne - skiknula je; zahvaljujem Bogu što sam sinoć konja „odbio“ na Manjaču da pase „u državnom“; podilaze me trnci dok čekam odgovor, napokon stiže mrzovoljno: „Može“! Svinja pusti „dašak svježeg vjetra“ od olakšanja, zatvaram je u veš mašinu, sve sa jabukom u ustima; otvaram vrata i plaćam; prostrijeli me pogledom punim zaplijenjenih svinja, dok mu čelom tutnji nervozna ergela; uze keš i ode. „Nisam ti ja iz Dervente“, mrmljam u sebi, sretan što je i svinja mudra pa ćuti u veš mašini. A i ne bila, kad sam je kupio u polju.)



Traumatično jutro. Listam pregled programa RTRS-a i ugledam nagradu: večeras nema „Intervjua“ sa Vanjom Furtulom. Dođe mi da vratim inkasanta i poklonim mu svinju, jer „Dnevnik“ mogu i izdržati, ali Furtuline svinjarije ne mogu. Zvučaće nevjerovatno, ali bilo mi je žao Milorada Dodika u prošli petak, kada ga je Furtula „tretirala“, provlačeći ga kroz septičku jamu sopstvenog neznanja, poltronstva i snishodljivosti. Vjerujem da se nakon emisije istuširao razređivačem, ali slabe vajde od toga, jer se okružio takvom ekipom od koje se ne može oprati ni da posjeduje rafineriju razređivača, veću od rafinerije nafte.



Juče sam zaboravio upisati da sam gledao reprizu emisije „Nekad bilo“, čiji je urednik i voditelj Siniša Mihailović, isprazni homunkul koji u životu, bar mu tako vokabular djeluje, nije pročitao četiri rečenice. Homunkul - voditelj je zaista živopisan lik: iz očiju mu viri poker aparat, a uz to neodoljivo podsjeća na bivšeg policajca koji je proveo deset godina na robiji. A zna se kako bivši policijaci prolaze u zatvoru. Svečano  se danas zaklinjem (sa desnom rukom na priznanici za plaćenu RTV taksu, a lijevom na svinji) da više nikada neću gledati tu emisiju, jer bih mogao doći u napast da pozajmim pare od zelenaša i spiskam ih na poker aparatima, u neposrednoj blizini Banskog dvora. Ili da u tom ugostiteljskom objektu, poput posljednje svinje, podvalim falsifikovane novčanice za žetone. “Nekad bilo” je za mene, od ovog trenutka, i zaista nekad bilo.



Konačno ATV i „Vijesti“. Milijana Kos. Daljinski je čudo. Na RTRS - u je „TV  BINGO“, njihova najobjektivnija informativna emisija. „Dnevnik“ i Marijana Đurđević. Ponovo daljinski, ta divna sprava.



subota, 08.10.

„Vijesti“ vodi Nenad Trbić. Hvala Bogu, pad gledanosti ATV-a u oktobru mogao bi biti zaustavljen. Slaviša Bajić demonstrira da zna kvalitetno uraditi prilog – priča o malverzacijama Neđe Ilića sasvim dobra. Svjetlana Gajić i Dijana Latinović opet „znaju“, „kažu“, „podsjećaju“..., kao da su klonirane ispiračice mozga. Domet im je vrhunski: masakriraju svaku informaciju.  Andrea Matić odlična u mini intervjuu sa Denisom Bećirevićem. Odličan prilog Svetlane Miladinović sa Sabora SNSD-a, iz „crvenog Zvornika“.



Na RTRS-u Branka Kukalj. Problem sa Kukaljevom je što pojma nema o onome što čita, a uporno se upinje da nas ubijedi kako sve to izvrsno razumije. „Dnevnik“ u njenoj izvedbi je etničko čišćenje gledalaca. Prvi prilog iz „crvenog Zvornika“ – Crveno je da ne može crnje. Odustajem od „Dnevnika“, uzimam daljinski.



nedelja, 09.10.

Dan bez vijesti. Gledam na RTRS - u novu emisiju „Odgovor.No1“, koju uređuje i vodi Igor Požgaj. Nakon emisije, koja „otkriva“, „istražuje“, „odgovara“, može se reći jedino: Bože sačuvaj. „Urednik“ i „novinari“ ne znaju jesu li došli ili pošli. Morbidno. Ovako besmislen, jadan, bijedan i kretenski uradak je pokazatelj da je ova kuća stigla do dna. Kakva tuga od „emisije“, „urednika“ i „novinara“ - enciklopedija epskih narodnih pjesama premala je da bi u nju sva ta tuga stala. Požgaj je najbolji uzorak „novinara“, koji je žrtvovao kičmu za uspjeh. Kada je, superbrzim kontraevolutivnim procesom, postao beskičmenjak, urednička nagrada je uslijedila.

P.S.

I dalje vas posmatram.