четвртак, 01. септембар 2011.

Kad janjad utihnu

Piše: Slobodan Vasković

Nedavno je otac nacije, sin nacije i zloduh nacije gostovao na pravoslavnom teferiču kod manastira Moštanica, gdje je, nemajući pametnijeg posla, otpjevao nekoliko šund hitova, a potom se prihvatio jagnjetine. Između dva zalogaja, upade mu neki lokalac i zavapi: „Boga ti, predsjedniče, ima li smisla da janjetina ovđe kod nas košta 30 maraka po kili, a na svim drugim teferičima je po 20 KM? Nije li to preskupo“? „Nije, ako je vruća“, odgovori mu lakonski zloduh nacije, duvajući u zaporke/spone. Lokalac je potom diskretno odguran od predsjedničkog stola, zloduh je masnom rukom mahnuo zamašćenim teferičlijama i razgulio put stonog srpskog grada-Laktaša, gdje su ga čekale nove makro i mikro obaveze. Postupajući na opisani način, Milorad Dodik je, bez sumnje, riješio ekonomske probleme tog kraja, jer im je jasno stavio do znanja da je „vruća janjetina“ izvanredan način da poprave kućni budžet i stabilizuju primanja. Nema podgrijavanja, ništa mikrovalne; samo nož, ražanj, umiljato jagnje i dobra vatra. E sad, problem je što teferič nije svaki dan, ali to je već pitanje za lokalne organe vlasti, koji se moraju aktivinije uključiti u rješavanje nagomilanih socijalnih i ekonomskih problema, te zapošljavanje besposlenih Srba. Neophodan je i strukturalni dijaloga sa janjcima.

Dodik se, nakon uspješno riješenih problema u rejonu Moštanice i promocije „vruće janjetine“, povukao u svoju „močvaru“, gdje je osmišljavao makroekonomsku politiku, da bi nakon „tihovanja“, obznanio da je „RS makroekonomski stabilna“ i da nam je stvarnost ružičasta, poput jagnjeta na ražnju. Istina, ima tu jedan mali problem, jer Zloduh suštinski govori o svojim privatnim firmama, koje zaista jesu uspješne, za razliku od entiteta u kojem se nalaze, ali ne treba biti na kraj srca. Tako je, na primjer, GP „Krajina“ (gdje je Dodik suvlasnik, preko Milenka Čičića), veoma uspješno kupila „Jelšingard“ za 6,8 miliona KM od Vlade RS, koja je tu firmu oktobra prošle godine platila cca 8,3 miliona KM. Izvrstan posao za GP Krajinu, a loš za Vladu RS, ali ko im je kriv kada nisu sposobni, poput Dodikovih menadžera.

Činjenica da je budžet na ovoj transakciji oštećen za 1,5 miliona KM treba za narod  biti poticajna, jer je to dokaz da para ima, (čim se mogu bacati), i da je „grčki scenario“ za nas najobičnije smeće. Mnogo nam je bliži jug Somalije. A kada se to i desi, tu je predsjednik da nas počasti iz svog fonda sa par hiljadarki. Sretnima će kumovati, kao što je to bilo nedavno sa Malom Stojom iz Zvornika, koja je ušla u pravoslavne enciklopedije, jer je u hrišćanstvo uvedena preko Kumovog posrednika, što je prvi takav slučaj od Hrista naovamo. (Mala Stoja, kad progovori, moći će bez bojazni od tužbe Dodika pozvati „Kume“, što je poklon bez presedana).

Ima onih koji tvrde da su zaduženja RS prevelika i da će to ovaj entitet odvesti u propast. Kakva zabluda: ti očito nisu čuli veliku misao premijera Aleksandra Džombića, koji je mislio, mislio i domislio da „zaduživanje RS čini kredibilnijom na međunarodnom planu“. Nije mala stvar dokučiti takvu filozofiju, koja jeste suprotna zakonima gravitacije, ali Srbi smo mi brale, i ne jebemo ni te, a ni slične zakone zemljine teže.

Kada smo konačno postali osviješteni i razumjeli da nema razloga da brinemo za penzije, plate, boračke dodatke i ostale naknade, možemo se, na ovim vrućinama, ugodno rashladiti mašući najnovijim izdanjima „Nezavisnih novina“, „Glasa Srpske“, „Fokusa“, „Novog Reportera“, kojima je predsjednik, svojom milošću, udijelio cca 800 hiljada KM u samo mjesec dana. Nema potrebe da ta izdanja ni čitamo, jer iz njih, neotvorenih, izbija optimizam zarazan poput kuge. Dovoljno je opipati ih i znati da je sve u redu. (Odlična su i za potpalu vatre pod janjcima). Samo zlobnici bi mogli pomisliti da su firme koje izdaju pomenute listove u teškoj finansijskoj krizi, pa ih se mora dotirati. Ne, to je nagrada za uspješno i transparentno poslovanje i objektivno izvještavanje, i, na kraju krajeva, Željko Kopanja je stvorio Dodika, pa što ga ovaj ne bi, s vremena na vrijeme, i počastio. Jagnjetina je skupa, kad je vruća.

P.S. Ako ima onih koji i dalje sumnjaju u istinitost Dodikovih riječi i ocjena i smatraju da je on najobičniji klovn, šta reći? Ništa, jer će o njima sve reći Kopanjina izdanja.