RTRS – recikliranje odavno potrošenih kadrova Dragana Davidovića

 

Piše: Slobodan Vasković

Draško Milinović je na poziciju v.d. generalnog direktora RTRS-a, došao pravo sa pozicije šefa kabineta premijerke Željke Cvijanović. Prije toga, obnašao je funkciju šefa kabineta Milorada Dodika u Palati predsjednika.

Milinović je nekada radio na RTRS-u, bio je prosječan spiker. Ispostavilo se da je vrhunski karijerista i poltron za čistu desetku.

Nakon Milinovića, u RTRS-u je uhljebljen još jedan kabinetlija - Milan Trbojević. On je postavljen na poziciju direktora direkcije RTRS-a ili, ako više volite, šefa kabineta generalnog direktora Javnog servisa. To znači da je Trbojević prvi operativac RTRS-a. Prethodno je godinama bio šef Biroa za odnose sa javnošću predsjednika RS.

Trbojević je, prije uhljebljenja u Dodikovom kabinetu, bio novinar. I to kvalitetan. Odbijao je da prihvati poziciju na RTRS-u, ali je na to prisiljen.  

Zapanjujuće je da se gotovo niko nije ni osvrnuo na javnu demonstraciju pretvaranja Javnog servisa u stranačko glasilo SNSD-a.

Draško Ignjatić je ostao na poziciji direktora Sektora programa Televizije Republike Srpske. Tu ga je postavio otjerani direktor Rajko Radovanović, 14 oktobra prošle godine.

Isti taj dan, Radovanović je postavio Dubravku Gajić za glavnog urednika, da bi je sa te pozicije otjerao u februaru ove godine.

Na njenu poziciju imenovana je nedavno Gordana Cimeša.

Dubravku Gajić nova SNSD-postava na RTRS-u izvukla je ponovo iz špajza i imenovali su je za urednika Dnevnika. Na istu poziciju vraćen je i Siniša Mihailović, zvani poker-aparat.

Vanja Furtula ostala je šef Deska, kada je Nenad Trbić, trenutno stacioniran u kabinetu Srebrenke Golić, odbio da preuzme tu poziciju.

Na male ekrane vratiće se i Nada Arlov. Vodiće „Dnevnik“ par puta sedmično. I biti tri dana šef Deska na radiju.

Biljanu Knežević i njene preobline, ponovo ćemo imati priliku gledati na RTRS. Dobila je rješenje na poziciju samostalnog urednika, a šta će ta neznalica uređivati, još se vijeća.

Svi navedeni su ljudi Dragana Davidovića, koji je sa mjesta direktora RTRS-a, krajem septembra prošle godine, smijenjen na izričiti zahtjev Milorada Dodika. Potpuno je nejasno što su ga smjenjivali, jer je njegov uticaj ponovo dominantan na RTRS-u.

Na RTRS bi trebalo da se vrati i Željka Dragičević, nekadašnja voditeljka i osoba čija je porodica dobila preko sedam miliona maraka raznih kredita. Od čega su malo šta vratili.

Dragičevićevoj je napisano Rješenje još za vakta Rajka Radovanovića.

Dodik ga je lično zvao da je vrati i ona je trebala postati šef promocije programa.

I Aleksandar Džombić tražio je da je zaposle ponovo na RTRS-u. Ona je kod njega trenutno sekretarica. Džombić je direktor revizorske kuće „CONFIDE”.

Osnivači „CONFIDE“ u RS su „CONFIDE“ Beograd, sa udjelom od 51 posto, i Ekonomski institut RS, sa udjelom od 49 posto. Vlasnik Ekonomskog instituta je Slobodan Stanković.

Zbog navedenog, na RTRS-u bi uskoro mogla početi raditi i Stankovićeva kućna pomoćnica, kao urednica, recimo, „Pečata“.

GMO Kusturica – od kočijaša do ofucane Dodikove kopije

Piše: Slobodan Vasković

Telefon jutros uporno zvoni. Ne prestaje. Javljam se svojim BBC glasom, izvježbanim sa BBC-trenerima u BBC studijima i montažama.

„Molim“, upitah na sebi svojstven BBC način.

„Eno tebe i Vlade Trišića na naslovnoj Euroblica, Kusturica napisao vrlo prljav tekst, pun uvreda i mržnje“, saopštavaju mi na čistom srpskom.

„OK“, odgovaram na lakonski BBC odlično uvježbani način.

Odlazim do kioska, a sa njega mi se u moje BBC lice unosi Emir Kusturica, na sebi svojstven način. (Učini mi se da mu je tijelo ljudsko, a glava zečića, ali tek sam se probudio, pa mi se, možda, pričinjava).

Kafa, cigara, čitam taj uradak - lošu kopiju Dodikovih burlesknih primitivnih istupa.

Zaključujem da je Dodik, ipak, velemajstor primitivizma, a mili Kusturica njegova jako jako loša kopija. Toliko loša, da mi ga je naprosto žao.

Sad se ja moram baviti lošim imitatorom, ofucanom Dodikovom kopijom, koja ne zaslužuje moj atraktivni BBC osvrt, ali javnost obavezuje. Posebno zbog činjenice da iz Emira progovara mržnja, jed, jad i kočijaš, a ponajviše svekoliki strah od činjenice da je raskrinkan i da će pravosudni organi uraditi svoj posao. Pa bljuje šta mu padne na pamet, bez ikakvog reda i poretka.

Toliko se Kusturica uplašio da mi ga je naprosto žao. Ne bi bilo loše da ode negdje da mu „stravu saliju“, bilo „razlijevanjem olova“ ili dodavanjem „vode preko mašica“. Kombinovano sa hodžinim zapisima, garantuje bar kratkoročno izlječenje.

U BBC inače ne preporučuju ovu vrstu iscjeljenja, ali, kako to i Kusturica mudro primijeti, odmakao sam ja „daleko od bazičnih instrukcija BBC trenera“.

Spustio se toliko nisko preda mnom i Vladom, da ga mogu jedino iz sažaljenja pomilovati po glavi, dok on rida nama u bokove.

Iako mu je glava kockasta k'o štokrla, neću stavljati pivsku flašu na nju. Ne pijem.

Da se sada malo pozabavim Kusturičinim pokušajima verbalne onanije.

Za početak primjećujem da je istupio potpuno rastrojen, jer je intenzivno nesuvislo nabacivao uvrede, objede, čemer, jad i jed. I gorčinu.

Što se tiče njegovog čobanisanja oko BNTV i pljuvanja po toj kući, isti taj Emir sa ponosom je nosio mikrofon Trišićeve televizije i satima govorio u kameru o svojim planovima u Andrićgradu. Što dovoljno govori koliko je BN veliki, a Kusturica mali; premali da bi se čak mogao i pokušati obračunati sa Trišićem.

Nakon što mu je Gazda naredio da se više ne pojavljuje na BN-u, on je kao pravi srpski GMO čovjek, (stvoren uz pomoć šizofrenih trenera, prepoznatljiv po ljudskom tijelu, na koje je nasađena glava bijesne hijene), okrenuo ćurak, i počeo bijesno da laje. Plašeći se svega onoga što je počinio.

A uzeo je preko 30 miliona maraka od Vlade RS i drugih ovdašnjih institucija, koje je uludo potrošio. Čak nije uspio napraviti spomenik ni sebi ni Gazdi, ali jeste efektno i sebe i njega provukao kroz kanalizaciju i blato.

Šta je Emir demantovao (u iscjetku puknutog moždanog čira, koji se razlio po stranicama „Euroblica“), od navoda izrečenih u dokumentarnom filmu „Na Drini Kusturica“, koji je urađen za portal „Žurnal“ u serijalu „Afera“?

Ništa nije demantovao. Nije ni pokušao, jer se pokušajem ne mogu nazvati njegove neodržive konstrukcije o „prodaji gotove zgrade“, jer je, kad smo već kod toga, ona Hidroelektranama predana nedovršena. Znači, čak nije bila ni gotova. Ostale aspekte tog „posla“ precizno sam predstavio u filmu. Toliko precizno da se Kusturica osjetio viviseciranim. A to boli. Njega baš jako. Pa pišti li pišti, kao zla jetrva.

Ofucana Dodikova kopija poziva se i na proste računske radnje dijeljenja utrošene količine novca sa izgrađenim brojem kvadrata, kojima mene, starog BBC igrača, uči poslu. E moj mali baja, nisi ti ni bajica.

Najprostija računska radnja u Andrićgradu kaže da si ti uložio u firmu „Andrićgrad“ 5100 KM, a dobio preko 30 miliona. Dovoljno je komparirati. Za početak.

Problem po little baju je nastupio, kada sam dublje ušao u te poslove, potpuno ih osvijetlio i dokazao da tu nije riječ ni o kakvoj viziji, već adhok projektu za izvlačenje budžetskog novca.

Kusturica je računao da će stvarnu prirodu tog posla uspjeti prikriti bahatošću, bijesom, lažima, uvredama, izmišljotinama. Poput one da nikog od zainteresovanih nismo za potrebe dokumentarca kontaktirali. Svako ko pogleda film, lako će uočiti da je Preplašeni Dečko najobičniji lažov.

Na ovom mjestu završavam, uz efekat prašine, kojim sam odmakao od „bazičnih instrukcija BBC trenera“.

Za kraj, ima li išta bolje nego režisera rasturiti njegovim oruđem. Filmom.

Što bi rekao mudri BBC – Budalu ne ruži već mu savjet pruži.

Pa tako i ja sa Emirom, lošom, ofucanom i prljavom Dodikovom kopijom. 

P.S. Slijedi nastavak filma "Na Drini Kusturica"

Krah PDP-a: Mala ulična makljaža za STR

piše: Slobodan Vasković 

Partija demokratskog progresa je na umoru; od solidne samoposluge ostala je poluprazna samostalna trgovinska radnja. U nju malo ko, gotovo niko ne ulazi, a nešto preostalih „mušterija“ bježe glavom bez obzira. Jer ih tjeraju vlasnici STR-a.

Poslednji u predugim nizovima otjeranih je Marinko Umićević, atipičan političar, prepoznatljiv po jeziku bez dlake. I bez milosti za Mladena Ivanića i Branislava Borenovića, samoproglašene vlasnike STR-a.

Umićević je obznanio da je napustio PDP, što je opsjena. Prisiljen je ignorisanjem, nipodaštavanjem, podmuklim smicalicama, podzemnim i prizemnim uvredama „NN lica“, neosnovanom arogancijom „vrha“ stranke i sa bezbroj drugih loših postupaka, da to učini. Prisiljen da ode jest jednako otjeran. Ma koliko „žao“ Ivaniću i Borenoviću bilo.

Umićevićev grijeh je što je sa lakoćom mogao pobijediti na izborima u Gradskom odboru Banjaluka. Ali, to se nije smjelo dogoditi, jer bi onda bila uzdrmana Ivanićeva pozicija predsjednika, dok bi Borenović bio otpremljen na političku deponiju.

Umićevićev grijeh je bio i što je procijenjeno da bi na sledećim opštim izborima osvojio više glasova od Borenovića, bez obzira na poziciju na listi, što se nikako nije smjelo dopustiti; Umićevićev mandat značio bi nove probleme u PDP-u po Ivanića i njegovu kliku, koji u svem ovom političkom jadu i beznađu jedino slijepo vjeruju u svoje pozicije u stranci i u ništa više.

Prije Umićevića, otjeran je Radenko Đurica. Na prošlim opštim izborima protiv njega je najveću kampanju vodila PDP-ova podzemna mašinerija, kako bi prošao Borenović. Što se i desilo. Đurica se preselio u socijaliste i napravio značajan rezultat na lokalnim izborima u Banjaluci.

Umićević, Đurica i još nekolicina protjeranih PDP-ovaca iz ovog grada nosili su više od tri hiljade glasova. Na predstojećim izborima, PDP se u Banjaluci može nadati samo „nebu“, koje za njih odavno ne postoji.

Umićević je završio kao još jedna recka na dršci pištolja Ivanića i Borenovića. Toliko je recki na tim koltovima, da su morali drške mijenjati nekoliko puta.

Još im se cijev nije ohladila, a već spremaju nove egzekucije.

Imaju još tri mete, prilično pokretne, koje moraju eliminisati, nakon čega će trošni, poluprazni STR, u kojem je robi odavno istekao rok trajanja, konačno postati njihov.

To što neće imati bilo kome šta da ponude, koga briga. Inercija je čudo: sjena PDP-a će trajati još par godina, tek toliko da kapne nešto, da se dobije koji poziv za putovanje, ostvari neka sitnija funkcijica, bude koliko-toliko u igri, pa makar samo lopte donosili.

Destrukcija je majka postojanja, moto je STR-ovaca; Rokni najbližnjeg svog, zapovijest je kojoj se klanjaju. I koju pjevuše dok kreću na preostali trojac koji im je kost u grlu i kolac u oku.

Lokatori su već odavno postavljeni na Zorana Đerića, Pericu Bundala i mlađanog Aleksandra Zolaka.

Zolak je postao prijetnja Borenoviću u Gradskom odboru PDP-a, koji, uzgred, i ne postoji, već tako nazivaju ovu političku ruševinu. Mlađani doktor već je dobro osjetio zube stranačkog vrha na sebi, očito ne prepoznajući otkud grize. Kada je shvatio, bilo je prekasno – već je bio ubačen u podzemlje sa PDP-ovim kerberima. Razlog  - Zolak bi bio kvalitetan kandidat za predsjednika Gradskog odbora PDP-a Banjaluka , dok je Ivanićev favorit Zoran Talić, kome je namijenjena uloga marionete.

Đerić je ćutao dok su druge odvodili. Ne čuje se ni kada je došao red na njega - vjeruje u mandat sa Istoka. Teško, vrlo teško, pored SDS-a, SNSD-a i finansijski premoćnih članova SNS-a Adama Šukala iz te regije.

Đerić očekuje prvo mjesto na kompenzacionoj listi, ali to je Ivanić već obećao penzionerima. To mu je način da Đerića, nakon izbora, smjesti negdje usred Glasinačkog polja, bez vode i struje. Pa kako se snađe.

Najtvrđi orah je Perica Bundalo, vlasnik 2500 glasova u Dubici. Koje bezrezervno kontroliše i može sa njima šta god hoće.

Očekuje se njegovo izjašnjenje o kandidaturi za Narodnu skupštinu: ukoliko potvrdi da će na listu, slijedi već pripremljen udar na društvenim mrežama i kroz infrastrukturu stranke u toj izbornoj jedinici, koju „Meta No3“ ne kontroliše. Odustane li od kandidature, njegova egzekucija biće odložena za jesen. Koju Bundalo, poznavajući njegov način rada, neće čekati u ulozi žrtve.

Interesantno je uočiti sledeće: sve mete, kao i brojne druge koje su u ranijem periodu pogođene, zaključno sa Umićevićem, bile su u sukobu sa Borenovićem. Što je Ivanić doživio kao neprincipijelni napad na samog sebe.

I sve ih je dao odstrijeliti.

I šta sad, nakon ovolikog krvoprolića? Kamo dalje? Sa kim?

Vrhu te razrušene stranke to nije ni bitno. Jedino im je važno da je vrh preostao; što se tijela stranke tiče, više sreće u nekom drugom Univerzumu.

Svemir je čudo.

vezani tekst: PDP- stranka šampion po broju onih koji su je napustili

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/11/pdp-stranka-sampion-po-broju-onih-koji.html

Paljenje Osnovnog suda u Banjaluci oslobodilo narko-dilere

Piše: Slobodan Vasković

Paljenjem sobe sa dokazima Osnovnog suda u Banjaluci, koje se desilo 04.11.2010. godine, uništeni su dokazi o trgovini naroticima. Zbog toga je Tužilaštvo Banjaluka moralo da odustane od nekoliko istraga o trgovini drogom, koje su vodili u to vrijeme.

„U vezi sa Vašim pitanjem koje se tiče obustave istrage ili eventualno izmjene optužnica obavještavamo Vas, da je u manjem broju  predmeta Tužilaštvo obustavljalo istragu iz razloga što su predmeti iz tih istraga izgorjeli pa se shodno tome nisu mogli vještačiti (to se odnosi na oduzete predmete u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 Krivičnog zakona Republike Srpske)“, odgovoreno mi je iz Okružnog tužilaštva Banjaluka (vidi dodatak).

Koliko je u brojkama „manji dio predmeta“, nisu precizirali.

Nakon ovog odgovora iz Tužilaštva, jasno je da paljenje Suda nije prošlo bez posledica po procese koji su se u njemu odvijali, kako je to tvrdio predsjednik te institucije Milan Tegeltija.

Požar u Sudu je izbio 04. 11. 2010. godine. Tada je dežurna tužiteljka Okružnog tužilaštva Banjaluka Snježana Petković izjavila da je podmetnut i da su u tom nedjelu učestvovala najmanje dva lica.

U požaru su izgorjeli mnogi materijalni dokazi iz krivičnih postupaka. Iako su vatrogasci brzo intervenisali i lokalizovali vatru, više od pola sata u sudu su odjekivale manje eksplozije, jer je vatra zahvatila i naoružanje koje je bilo deponovano kao dokazni materijal.

Tegeltija je rekao tada “Sud nema 24-časovnu zaštitu Sudske policije, jer nema dovoljno ljudi, pa je u skladu sa svojim resursima Sud obezbjedio čuvarsku službu koja je angažovana 24 časa dnevno”.

Znači, Sud je imao zaštitu sve vrijeme, ali su dva NN lica uspjeli da razvale prozore i zapale prostoriju sa dokazima. U kojoj se, kako je iz Tužilaštva potvrđeno, nalazila i zaplijenjena droga.

Naravno, pitanje je da li je, možda, ta droga prvo iznesena iz sudske sobe sa dokazima, prodana na ulici, pa je tek onda soba za dokaze zapaljena, kako bi se taj zločin prikrio?!

Mnogo je pitanja, ali nema nikakvih odgovora već duže od tri godine.  

Pitanje je kako je uopšte moguće da Tegeltija ostane na čelu Suda, a dozvolio je svojim nemarom i neradom (neadekvatnim obezbjeđenjem) da kriminalci hladno zapale dokaze i natjeraju pravosudne institucije da odustanu od njihovog progona.

“Ne smatram se odgovornim za loše obezbjeđenje prostorije u kojoj su bili dokazi. Ova zgrada nije ni pravljena kao pravosudna institucija, a mi smo uradili što je u našoj moći da adaptiramo sobu za dokaze. Taj projekat je finansirala kanadska organizacija CIDA”, rekao je tada Tegeltija novinarima.

Očekivano je da se on ne osjeća odgovornim, jer kada bi bilo drugačije, onda bi Osnovni sud u Banjaluci zaista bio pravosudna institucija, a ne svojevrsni buvljak, na kojem se predmeti rješavaju po principu političkog uticaja, veza i u skladu sa maksimom “ko da više”!

Mediji su, nakon paljevine Suda, izvijestitili da je “materijalna šteta u banjalučkom Osnovnom sudu nastala paljevinom bila milionska, a vatrena stihija u nekoliko minuta progutala je velike sume novca, odnosno jemčevine za optužene, municiju, bombe i naoružanje, ali i materijalne dokaze koji su tek trebalo da budu predmet sudskih vještačenja. Izgorjeli su svi dokazi u slučaju auto-mafija”.

Milan Tegeltija tada je za Nezavisne novine tvrdio da je šteta svega 50 hiljada KM, kao i da je većina od tri posto uništenih dokaza već izvedena u krivičnim postupcima. O tome su, kako je tada istakao, sačinjeni nalazi i mišljenja vještaka kao i sudski zapisnici, “tako da ovim požarom gotovo nijedan sudski proces nije ugrožen”.

"Svi dokazi osjetljivog karaktera, kao što su oduzeti novac, isprave, novac za kaucije i slično u potpunosti su sačuvani i neoštećeni. Taj materijal je čuvan u posebnim zaštitnim sefovima unutar sobe za čuvanje dokaza. Najveću štetu pretrpjele su habaste stvari, kao što su puške i pištolji. Međutim, i ti predmeti zadržali su svoje znakove prepoznatljivosti i svi su upotrebljivi kao dokazni materijal", kazao je Tegeltija i dodao da je šteta

u požaru sobe za dokaze banjalučkog Osnovnog suda svedena za minimum.

Nema dileme da je Tegeltija otvoreno lagao, jer je Tužilaštvo eksplicitno navelo da su morali odustati od nekih predmeta. Ma koliki taj broj bio, šteta je ogromna, budući da su narko-dileri, koji su trebali biti procesuirani, ostali na slobodi i nastavili raditi svoj kriminalni posao.

Kriminalci koji su zapalili Sud nisu otkriveni, kao ni njihovi pomagači i naredbodavci. Tužilaštvo još uvijek void istragu “protiv NN počinilaca”, a Tegeltija je i dalje predsjednik Suda, kao da se ništa nije ni desilo.

Paljenje sobe sa dokazima samo je vrh ledenog brijega kriminalnih dešavanja u sudu i oko njega, jer je poznato da su nestajali i dokumenti i dokazi iz sudskih spisa, i da ni za to niko nije odgovarao. A kako stvari stoje neće ni odgovarati.

Osnovni sud je privatna prćija MIlana Tegeltije, oruđe koje on usmjerava protiv onih koji nisu po volji Režimu, a ni njemu. Naravno, Sud mu je i izvrsno sredstvo za enormnu zaradu.

Tegeltija se “brani” od medija tako što ubrzava procese protiv njih, ukoliko ga oni kritikuju ili, pak, iste usporava i svjesno opstruiše ne zakazujući ih, ukoliko je u dobrim odnosima sa pojedinim glasilima.

Odgovor iz Tužilaštva:  

Broj: IT 77/14

Datum:31.03.2014.

Banja Luka

N/r Vasković Slobodan-novinar/blogger

Predmet: Odgovor na  zahtjev za pristup informacijama-dostavlja se

Okružnom tužilaštvu Banja Luka, dana 27.03.2014.godine, obratili ste se sa zahtjevom za pristup informacijama i postavili pitanja u vezi sa požarom  u zgradi Osnovnog suda u Banja Luci:

1.Da li su otkriveni počinioci i nalogodavci ovog kriminalnog akta?

2.Da li je Tužilaštvo moralo odustati od nekih slučajeva, jer su u podmetnutom požaru izgorjeli dokazi i, ukoliko jeste, koliki je broj tih slučajeva?

3.Da li je Tužilaštvo moralo u nekim slučajevima izmijeniti optužnicu, jer su u sobi za dokaze izgorjeli dokazi i, ukoliko jeste koji su to slučajevi?

U skladu sa članom 4 i članom 14 Zakona o slobodi pristupa informacijama (Službeni Glasnik RS br.20/01) obavještavamo Vas;

-Okružno tužilaštvo Banja Luka, vodi istragu u gore pomenutom predmetu, protiv nepoznatog počinioca tj.počinilaca krivičnog djela paljevina iz člana 250 Krivičnog zakona Republike Srpske.

-U vezi sa Vašim pitanjem koje se tiče obustave istrage ili eventualno izmjene optužnica obavještavamo Vas, da je u manjem broju  predmeta Tužilaštvo obustavljalo istragu iz razloga što su predmeti iz tih istraga izgorjeli  pa se shodno tome nisu mogli vještačiti( to se odnosi na oduzete predmete u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 Krivičnog zakona Republike Srpske).

-O tačnom broju takvih postupaka ne možemo vam proslijediti podatak a za potrebne informacije u vezi sa ukupnim brojem uništenih dokaza obratite se Osnovnom sudu Banja Luka.

S poštovanjem,                       

Službenik za informisanje Maja Đ.Vidović