Finansijske mahinacije: transferne cijene u domaćoj praksi

Piše: Siniša Božić, ekonomista, Predsjednik Udruženja akcionara investicionih fondova RS (www.uaifrs.com)

Transferne cijene predstavljaju cijene po kojima se obavljaju transakcije između grupacije preduzeća. Pošto je kranji (su)vlasnik grupe isti – direktno ili indirektno, u stanju je da vlasnički kontroliše poslovanje svih preduzeća, što znači da može da vodi takvu cjenovnu politiku u internim transferima koja može da vodi ostvarivanju raznih finansijskih ciljeva. Pri tome, sva preduzeća unutar grupe su formalno nezavisna, što znači posebno su osnovana, imaju zasebne službe, upravu i ostale funkcije, međutim, faktički, ona predstavljaju samo podružnice grupe, dok vlasnik (ili: većinski vlasnik, u slučaju da postoje i ostali vlasnici) teži da posmatra cijeli sistem grupe kao jedno preduzeće, odnosno, grupa preduzeća se posmatra kao cjelina, kao jedno preduzeće (princip fikcije pravne cjeline).

Navedeni koncept je poznat desetinama godina u razvijenom svijetu, budući da praktično sve velike korporacije posluju po ovom principu.

Poslovanje unutar grupe neminovno dovodi do pojave konflikata, na više relacija: većinski – manjinski vlasnici, zavisno preduzeće – matično preduzeće, poreski organi – uprava grupe, interna pravila grupe – zakonski propisi, itd. Za finansijsku struku, problemi poslovanja u grupi predstavljaju izazov, budući da je izrada konsolidovanih bilansa zahtjevan, ali i neophodan posao.

Putem korištenja transfernih cijena, transakcije u grupi se mogu tako podesiti kako bi se ostvarili željeni poslovni ciljevi, kao što su smanjivanje poreskih i carinskih obaveza, ostvarivanje bolje konkurentske pozicije, smanjenje poslovnog rizika, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, itd.

Ovi ciljevi mogu biti i zloupotrijebljeni, pa je transfernim cijenama moguće izbjegavati plaćanje poreza na dobit, iznositi novčana sredstva iz države ukoliko je grupa multinacionalna (a najčešće jeste), kršiti prava manjinskih vlasnika i tome slično.

Ovo su problemi koji su odavno uočeni u razvijenim zemljama. Pošto je poreska legislativa interna stvar državnih organa, a kako multinacionalne grupe preduzeća nadilaze granice jedne države, problem kontrole transfernih cijena je tako postao međunarodnog karaktera. Kada bi poreska regulativa svih država bila ista, problem transfernih cijena ne bi postojao, međutim to nije slučaj, pa se poreska pravila razlikuju, po pitanju poreske stope, priznavanja/odbijanja rashoda i prihoda u poreskom bilansu i brojnih drugih detalja.

Iz tog razloga se pokušava putem donošenja zajedničkih smjernica na nivou međunarodnih organizacija harmonizovati problem transfernih cijena, a praktički standard u tom polju su Smjernice o transfernim cijenama u izradi OECD, mada se i druge internacionalne organizacije bave ovim pitanjima, kao npr. Ujedinjene nacije, Evropska komisija. Pri tome, svaka razvijena država smatra problem transfernih cijena jako bitnim (npr. SAD su 2010. godine u svoju poresku upravu IRS zaposlile čak 800 radnika koji puno radno vrijeme rade na otkrivanju problema transfernih cijena!), budući da 2/3 svih transakcija u velikim korporacijama predstavljaju – transferne cijene.

Zato već desetinama godina postoje baze podataka koje obuhvataju finansijske podatke o milionima privrednih subjekata širom svijeta, a takve baze podataka koriste poreske uprave kako bi imali referentnu tačku za kontrole naročito međunarodnih transfernih cijena. Najpoznatija takva baza je Amadeus (kreirana 1986. godine), a značajno je pomenuti još i BankScope i Osiris. Ono što je značajno za nas, Amadeus baza sadrži detaljne podatke o više od 2000 preduzeća iz BiH i kao takva se može koristiti u svrhe kontrole poslovanja povezanih preduzeća.

Na prvom međunarodnom susretu o transfernim cijenama, održanom u martu 2012. godine u Parizu u organizaciji OECD, istaknuti su slijedeći problemi:

sve složenije globalno poslovanje,

rast korištenja transfernih cijena,

nedostatak resursa u poreskim upravama,

skupo i složeno prikupljanje podataka,

povećanje broja sudskih sporova,

stalna potreba za održavanjem globalnog pristupa po pitanju transfernih cijena.

Problem transfernih cijena u Republici Srpskoj je propisan Zakonom o porezu na dobit i Pravilnikom o primjeni navedenog zakona, gdje je implementiran glavni princip OECD smjernica, tzv. 'arm's length' pravilo, koje kaže da transferna cijena nastala u transakciji unutar grupe mora da bude u skladu sa cijenom nastalom u transakciji sa bilo kojim drugim, vlasnički ili na drugi način nepovezanim poslovnim subjektom. Preduzeća u grupi su dužna da Poreskoj upravi RS pruže dokaze o transfernim cijenama, za šta se koristi poseban obrazac. Dakle, kakav – takav zakonodavni okvir postoji, mada je situacija u praksi potpuno drugačija.

Ovaj teorijski uvod je bio neophodan kako bi čitaoci bolje shvatili obim problema transfernih cijena. A sada ćemo se osvrnuti na izjavu Predsjednika RS g. Milorada Dodika.

Dodik optužio Mittal da je transfernim cijenama iznosio profit iz RS, Nezavisne novine/FENA, 04.07.2013

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik optužio je danas kompaniju "ArcelorMittal", kao većinskog vlasnika Rudnika željezne rude u Omarskoj kod Prijedora, da je transfernim cijenama i s prodajom povezanim subjektima godinama iznosila profit iz RS.

Svakako je pohvalno da briga o transfernim cijenama dolazi iz najviših državnih vrhova. No, treba imati u vidu da poreska politika nije u nadležnosti Predsjednika RS, već je to stvar izvršne vlasti, odnosno Poreske uprave kao dijela Ministarstva finansija. Dalje, pošto je g. Dodik bivši premijer, a obzirom da navedenom izjavom potvrđuje da je bilo problema sa transfernim cijenama, čudno je da premijer Dodik nije znao za transferne cijene, a da je predsjednik Dodik upoznat sa istima.

Poznate su mi inicijative koje su neki državni (ili ako hoćete, entitetski) organi pokušali da sprovedu vezano za problem transfernih cijena. Npr., 2005. godine je Poreska uprava RS i Republički devizni inspektorat RS kontrolisao poslovanje Fabrike glinice Birač i njenih povezanih lica, i o tome sam detaljno pisao ovdje: http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/10/pravda-za-sve.html

Poznata mi je i inicijativa Komisije za hartije od vrijednosti RS, koja je dopisom br. 01-031-810/09 od 19.02.2009. godine tražila od Poreske uprave RS podatke o transakcijama između povezanih lica (ne znam šta je bilo sa tim zahtjevom).

Bilo je i stidljivih pokušaja javnog prezentovanja problema transfernih cijena, od strane Banjalučke berze, raznih udruženja ekonomista, i tome slično.

Dakle, upozorenja na ovaj problem, kakvih – takvih, je bilo, ali bez efekta. Koliko sam mogao da pratim iz javno dostupnih podataka, nikad nijedan subjekat u RS nije odgovarao za kršenje Zakona o porezu na dobit putem korištenja transfernih cijena.

Ukoliko je ArcellorMital RS koristio transferne cijene, Poreska uprava RS može da dobije valjane podatke o tome u roku od 48 sati. Ako postoje indicije da ArcellorMital RS već godinama to radi, onda neko iz Poreske uprave RS treba da odgovara, jer ne radi svoj posao – stvari su vrlo jednostavne.

Slučaj poslovanja preduzeća iz naftne industrije RS je posebna priča. Optima grupa doo ima enorman prihod (najveći u BiH) za 2012. godinu od 1,3 milijarde KM. Nema dobiti. Prihod Rafinerije nafte je 62 miliona KM. Nema dobiti. Prihod Nestro petrola je 240 miliona KM, sa sitnom dobiti od 1 milion KM. Prihod Rafinerije ulja je 79 miliona KM, dobit je 28.000 KM. Bilansni gubici Rafinerije nafte iznose ogromnih 455 miliona KM. Pri tome, Rafinerija nafte je najveći poreski dužnik u RS sa 130 miliona KM obaveza, koje su beskamatno reprogramirane do 2017. godine. (O privatizaciji naftne industrije sam već opširno pisao:

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/naftna-industrija-republike-srpske.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/11/analiza-privatizacije-naftne-industrije.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/08/godine-prolaze-mi-stojimo.html).

"Tome se mora stati u kraj", rekao je Dodik u izjavi novinarima na Mrakovici i dodao da se moraju raščistiti odnosi koji su definisani privatizacionim ugovorom, koji predviđa da RS participira u raspodjeli prihoda onoliko koliko je suvlasnik u tom preduzeću.

Predlažem da g. Dodik, očigledno nadležan za sva bitna pitanja u ovom društvu, primjeni iste kriterijume za sve poslovne subjekte, pa, analogno tome, ispita privatizacioni ugovor naftne industrije i pitanje pravične raspodjele prihoda (i problema nepostojanja dobiti i neplaćanja poreskih obaveza).

Dodik izgubio spor protiv Vaskovića

Kantonalni sud u Sarajevu odbio je žalbu predsjednika RS Milorada Dodika uloženu na presudu Općinskog suda u Sarajevu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev da mu urednik Bakir Hadžiomerović i novinar Slobodan Vasković solidarno isplate 50.000 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog klevete iznošenje neistina u TV emisiji "60 minuta" 03.12.2007. godine za povredu časti, ugleda i moralnog integriteta ličnosti.

Kantonalni sud u Sarajevu odbio je Dodikovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu kojom je odbijen Dodikov tužbeni zahtjev, uz obavezu da tuženim nadoknadi troškove parničkog postupka u iznosu od 3.981,76 KM.

Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je Dodikova žalba neosnovana te konstatirao da je prvostepeni sud utvrdio da je tužitelj kao premijer RS i kao visoko pozicionirani političar donosio odluke važne za RS, da su zbog toga oči javnosti bile usmjerene prema njegovim postupcima i odlukama, te da obnašajući visoku funkciju mora biti spreman na kritike.

"Tužitelj je nesporno javna ličnost i prema praksi Evropskog suda za ljudska prava mora tolerirati intenzivniji nivo kritike od običnih građana, tj, granice dopuštene kritike znatno su šire kada su u pitanju javne osobe jer se oni svjesno izlažu pomnom ispitivanju svojih riječi i djela kako od novinara, tako i od cjelokupne javnosti, pa shodno tome moraju iskazati i već stepnm tolerancije", navedeno je među ostalim u presudi Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je odbijena žalba predsjednika RS-a Milorada Dodika u tužbenom sporu protiv urednika i novinara emisije "60 minuta" Bakira Hadžiomerovića i Slobodana Vaskovića.

(Izvor: FENA, preneseno sa klix.ba)

Litvansko-ruski kartel

Piše: Siniša Božić, ekonomista, predsjednik Udruženja akcionara investicionih fondova RS

Kartel, u ekonomsko-kriminalističkoj teoriji, predstavlja neformalnu, od očiju javnosti dobro skrivenu organizaciju, koja posluje van tržišnih principa i pravila, zaobilazeći zakonske norme, uz obavezno ostvarivanje ekstra profita, evaziju poreskih obaveza, pranje novca i kršenje cijelog niza drugih pravnih normi. Cilj kartela je pri tome, ostvarivanje dobiti. Karteli obično nadilaze granice jedne države i njihov angažman i djelovanje dijeli neke zajedničke osobine sa poslovanjem multinacionalnih korporacija (koje predstavljaju zakonski legitimne privredne subjekte). Najgrublja podjela kartela je ona na javne i privatne. Nama interesantniji su javni karteli, obzirom da oni podrazumijevaju uključenost državnih struktura koje putem koruptivnog djelovanja (shvaćenog kao činjenje krivičnih djela iz oblasti privrednog i organizovanog kriminala), omogućavaju uspješan rad kartela. Naravno, uspješan rad kartela podrazumijeva i neuspješan rad, odnosno činjenje prije svega materijalne štete svim ostalim učesnicima 'igre', odnosno građanima-poreskim obveznicima, privrednim subjektima sa kojima kartel posluje (a da oni vrlo često nisu toga ni svjesni), akcionarima, i tome slično.

Nije potrebno dokazivati da karteli postoje na našem prostoru. Dovoljno je baciti letimičan pogled na izvještaje svjetskih organizacija, npr. 'Global financial integrity', publikacije Eurostat/Evropske komisije (godišnje 'Money laundering in Europe' izvještaje). Ti podaci se zatim mogu uporediti sa izvještajima o stepenu korupcije, stanju javnih finansija i bilansnih pozicija privrede, i tendencija u istim (npr. akumuliranje enormnih bilansnih gubitaka privrednih subjekata, ubrzano zaduživanje kako države tako i njenih fondova i jedinica lokalne samouprave) da bi se metodom eliminacije moglo zaključiti slijedeće: neko ozbiljno iznosi novac iz balkanske regije. Pošto nas dominantno interesuje BiH, odnosno Republika Srpska, imamo tu nesreću da se u zadnjih desetak godina na tom teritoriju upravo takve aktivnosti dešavaju sa grupacijom koju čine: Fabrika glinice Birač, Balkan investment banka, Balkan investment fond odnosno društvo za upravljanje istim, Alumina Zvornik, Balkal Banja Luka, i još sijaset povezanih lica kojima je zajedničko to da imaju istog krajnjeg (su)vlasnika, koji je opet povezan sa privrednim subjektima iz Litvanije (primarno Ukio banka), i nekim drugim egzotičnim lokacijama (poreskim oazama, tj. off-shore zonama). Posljedica činjenice da sva ova preduzeća, iako formalno nezavisno od drugih osnovana (od kojih su neka danas u stečaju) imaju zajedničkog krajnjeg vlasnika jeste činjenica da su se ona faktički ponašala kao jedno pravno lice, što opet nije karakteristika samo ove grupacije, ali nezakoniti odnosi i transakcije jesu.

Privatizacijom Fabrike glinice, prije 12 godina, strani vlasnik je osnovao svoju banku-Balkan investment banku, svoje društvo za upravljanje investicionim fondovima i niz drugih povezanih pravnih lica. Zbog enormnih gubitaka, Fabrika glinice je danas u stečaju. Zbog enormnih gubitaka, Balkan investment banka je de fakto bila pred likvidacijom, pa je morala biti spasavana državnim novcem (dokapitalizacija od 24 miliona KM, i to ne računajući ranije državne finansijske injekcije u vidu obveznica), a Balkan investment fond je pred nestajanjem.

I to ne bi bilo ništa uobičajeno, da su litvanski vlasnici bili jedini vlasnici svih ovih preduzeća (u Fabrici glinice je bilo oko 3000 akcionara, a u Balkan fondu 17.000, dakle ukupno 20.000), da Republika Srpska nije izgubila desetine miliona KM kroz subvencije ovoj grupi (povlaštene cijene energenata), odgode plaćanja obaveza pa i otpise, i dodatne desetine miliona KM kroz direktne finansijske doznake Balkan banci. Tome treba dodati i poveću listu povjerilaca Fabrike glinice koji će svoja potraživanja morati naplaćivati iz stečajne mase (stopa naplate potraživanja iz stečajne mase u Republici Srpskoj je oko 10%). Važna napomena: krajnji vlasnik cijele grupacije je, prema raspoloživim podacima, Vladimir Romanov, ruski biznismen, koji stoji iza Ukio Banko Investicione Grupe (ŪBIG). Evidentno, čini se da je cilj Romanova da dokaže da preduzeća kojima je posredno rukovodio, a koja su uglavnom otišla u stečaj (od Ukio banke u Litvaniji, preko Fabrike glinice Birač, a izgleda da će tim stopama krenuti i škotski fudbalski klub Hearts, čiji je Romanov većinski vlasnik-opet posredno), duguju njemu novac, što se može vidjeti iz visokih prijavljenih potraživanja u stečajnim postupcima, od strane povezanih lica koje on kontroliše, a prema Ukio banci i Fabrici glinice Birač (iako je situacija, po prirodi stvari, obrnuta).

Elem, vlasnici ove grupe su primjenjivali visoko sofisticirane metode da bi ostvarili svoje ciljeve. Koristili su metode evazije poreskih obaveza (korištenje transfernih cijena), zloupotrebljavali su tržište kapitala emisijom svojih bezvrijednih hartija od vrijednosti, drugim riječima, računovodstvena, bilansna i bankarska pravila izvrgli ruglu. Na interesantan način su se riješavali loših kredita (prodali potraživanja povezanim pravnim licima), za koje su direktno bili odgovorni, trgovali nekretninama po Jadranu, kupovali banke u Federaciji BiH (Una banka Bihać).

Jasno, da bi ostvarili ove ciljeve, bili su u dosluhu sa odlučujućim, politički moćnim pojedincima u vlasti u Republici Srpskoj i BiH. To je bio prvi preduslov, a drugi je bio da imaju ljude od povjerenja. Jedan od takvih je i Edvinas Navickas, direktor Balkan investment banke. Gospodin Navickas je etalon moralne hipokrizije poslušnika ove grupacije (i da stvar bude gora, dugogodišnjeg čelnika jedne finansijske institucije u RS). Njegove, i izjave ostalih poslušnika me godinama zasmijavaju, a ovdje ću pomenuti nekoliko:

Uspjela emisija obveznica Balkan Investment Bank, Nezavisne novine, 02.01.2009.

"Sredstva prikupljena emisijom obveznica poslužiće nam za povećanje kreditnog potencijala, unapređenje kvantiteta i kvaliteta poslovanja, jačanje naše tržišne pozicije i ostvarivanje postavljenih planova i ciljeva", napomenuo je Navickas.

Navickas: Bez otpuštanja uprkos krizi, Nezavisne novine, 09.05.2010.

…"želim da naglasim da je poslovanje naše banke stabilno i da smo pred sebe postavili visoke ciljeve koje ove godine namjeravamo da postignemo. Iznad finansijskih ciljeva, želimo da stalnim praćenjem trendova u bankarskom sektoru, primjenom savremene tehnologije i visoko profesionalim i kvalitetnim kadrovima, naši klijenti u nama prepoznaju pouzdanog poslovnog partnera".

Kupovinom Una banke jačaju poziciju u BiH, Nezavisne novine, 14.11.2010.

"Naš cilj je da do kraja godina povećamo aktivu sa sadašnjih 250 na 275 miliona KM i ostvarimo dobit u iznosu do milion KM", kazao je Navickas.

Balkan Investment Bank nastavila pozitivan trend rasta, Capital.ba, 08.08.2012.

“U prvoj polovini ove godine uložili smo velike napore da na najbolji način odgovorimo na potrebe i zahtjeve naših klijenata. Nastavili smo sa širenjem poslovne mreže i unapređenjem efikasnosti i kvaliteta poslovanja po svim osnovama, koji su doveli do očekivanih rezultata. U prvih šest mjeseci ove godine ostvarili smo povećanje obima redovnog poslovanja za 62 odsto, što pored stalnog rasta štednje građana, za koju nudimo izuzetno konkurentne kamatne stope i do 6.1 odsto i mogućnost dobijanja dodatnih bonusa, najbolje govori o povjerenju i zadovoljstvu koje nam ukazuju kako postojeći, tako i novi klijenti. Osim toga, u prvom polugodištu značajno smo unaprijedili kvalitet kreditnog portfolija, čime smo poboljšali položaj i status naših klijenata, i u tom pravcu nastavili zdrav trend rasta” izjavio je Edvinas Navickas, direktor Balkan Investment Bank.

Pokrenut stečaj u Birču, Nezavisne novine, 08.04.2013.

"Nakon što je skupština akcionara donijela ove odluke ulazimo u proces emitovanja hartija od vrijednosti a uslijediće i poziv investitorima da ih mogu kupiti. Ovo su sve planirane aktivnosti s ciljem da se osigura stabilnost u poslovanju banke i siguran sam da će nakon ovog procesa Balkan Investment Banka biti jedna od najboljih banaka na tržištu - rekao je Edvinas Navickas, direktor Balkan Investment Banke nakon Skupštine akcionara".

Čim banka nudi visoke kamate da bi privukla depozite (kamata na štednju od 6% je visoka), i  nudi kamatu od 8% na vlastite obveznice – jasno je da je u potrebi za svježim kapitalom (pitanje za razmišljanje čitaocima: znate li koja banka u Republici Srpskoj ima slične promotivne kampanje?).

Ako gospodin Navickas vjeruje da je Balkan investment banka sa dobrim potencijalom i da će biti jedna od najboljih na tržištu, onda zašto ne proda svoju kuću na Hvaru i uloži taj novac u dokapitalizaciju banke? To bi bio najbolji pokazatelj da vjeruje u ono što govori.

Mirjana Čomić napustila IRB RS i prešla u Balkan Investment Banku, Capital.ba, 07.09.2010.

“Ponuda koju sam dobila od BIB zadovoljila je sve moje kriterijume, prvenstveno u pogledu prilike za profesionalno usavršavanje i sticanje znanja i iskustava u dijelu poslovnog procesa u bankarstvu koji smatram veoma perspektivnim”, rekla je Čomić.

Bilo bi interesantno vidjeti kakva je znanja i iskustva gđica Čomić stekla tokom njenog angažmana u Balkan investment banci kao i da li će iskoristiti priliku da novčana sredstva koje je samoprijegornim radom zaradila u vidu naknada za službena putovanja i kredita dobijenih od te banke, investira u dokapitalizaciju iste, obzirom na perspektivnost poslovnog procesa u Balkan investment banci.

Balkan investment fond je investicioni fond kojim upravlja društvo za upravljanje Balkan invesment management (u daljem tekstu: DUF BIM), koje je takođe vlasnički povezano sa grupacijom koju analiziramo u ovom tekstu. Ima konkretnih pomaka po pitanju istrage transakcija ovog fonda i ovo je prilika da informišem javnost o istim. Naime, nakon javnih upozorenja koje je uputilo Udruženje akcionara investicionih fondova RS  čiji sam predsjednik, Komisija za hartije od vrijednosti RS (u daljem tekstu: KHOV) je učinila konkretne korake: društvu za upravljanje je naloženo da raskine ugovor sa depozitarom, koji je – pogađate, povezano pravno lice, odnosno Balkan invesment banka, jer depozitar ne može da bude dio bankarske institucije sa negativnim revizorskim izvještajem, i da se zaključi ugovor sa drugim depozitarom, zabranjeno je (doduše, privremeno) DUF BIM da upravlja portfeljem fonda, odnosno da izdaje kupoprodajne naloge (više prodajne nego kupovne), i pokrenuta je vanredna kontrola poslovanja ovog fonda. Povod tome jesu slijedeće činjenice, a kako sam već objavio u ranijem tekstu (http://www.slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/05/rasprodaja-portfelja-balkan-invest-fonda.html ) :

rasprodaja portfelja Balkan fonda,

očite nezakonitosti u poslovanju (ulaganje u nekretnine povezanog pravnog lica),

nezakonita retroaktivna naplata provizije.

U nastavku ću dati navode DUF BIM i komentare na iste:

SKANAS: KHOV nije trebala zabraniti trgovanje akcijama Balkan Fonda, Capital.ba, 12.06.2013.

“Promjena depozitara je jasna jer je Balkan Invesment banka poslovala sa gubitkom i ne može više da pruža takvu uslugu. ”, navodi Skanas u pisanoj izjavi za CAPITAL.

Ako je promjena depozitara jasna, zašto DUF BIM nije samoinicijativno uskladio svoje poslovanje sa zakonom, a ne čekao odluku regulatora, odnosno KHOV, da im naloži da to uradi?

“Želim da objasnim da je fond nekretninu kupio novcem od prodaje akcija Metal Gradiška. Fond je sklopio ugovor sa firmom ‘Alumina’ da izdaje ovaj prostor. Mjesečna kirija je 5.000 KM, a to znači da je povratak na ulaganje 5 posto. Koja još HOV na Banjaluckoj berzi može dati takav doprinos. Ovo samo dokazuje da se trudimo da povećavamo vrijednost fonda i nije opravdan strah sitnih akcionara. Prije nekoliko dana Siniša Božić je izjavio da je namjera našeg društva da izvuče novac iz fonda. Međutim, evo neka on prikaže barem jednu akciju na Banjalučkoj  berzi, osim Telekoma Srpske, koja je imala značajniji prinos. Od 2008. godine berza je kontinuirano u padu. Još jednom ponavljam da kupovina nekretnine ima osnovu da sačuva vrijednost fonda i da obezbkedi prihod fondu od 60.000 KM na godišnjem nivou. Nismo krivi što firma Alumina ne ispunjava svoje obaveze. Povezivati nas sa Aluminom samo zbog toga što je na čelu društva čovjek iz Litvanije nije u redu. Isto tako se Alumina može povezati i sa IRB, samo na malo drugačiji način. Spreman sam da odgovorim na sva neugodna pitanja i smatram da bi bilo sasvim korektno da neko uporedi rezultate svih fondova, jer ovo što se sada dešava je tendenciozno”, poručuje Skanas.

Međutim u izjavi za RTRS od 08.06.2013, g. Skanas navodi da im Alumina ne plaća zakup. Prema tome, ako nema prihoda od zakupa, nema ni prinosa na investiciju. Pored toga, nadam se da će Komisija za HOV u istrazi da utvrdi kakva je nekretnina kupljena od Alumine (podsjećam, radi se o 1,3 miliona KM koje je Balkan invesment fond platio Alumini doo Zvornik na ime kupovine nekakve nekretnine koju su izdali istoj toj Alumini). Fond menadžer koji plati investiciju 1,3 miliona (povezanom pravnom licu, koje je poreski dužnik RS i pred stečajem), koja je nelikvidna (važna napomena: u pitanju je transferna cijena koja može i mora biti predmet kontrole u smislu odredaba Zakona o porezu na dobit RS, odnosno Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit RS, jer sve indicije pokazuju da je fond platio nešto što tržišno ne vrijedi toliko, sa ciljem izvlačenja novca od fonda ka Alumini), i uz mizernu zakupninu (koja se ne plaća) ponovo izda prodavcu – on ili je još jedan od licemjernih poslušnika kartela ili potpuni idiot. Neugodnih pitanja će vrlo brzo neminovno biti, a postavljaće ih g. Skanasu i ostatku ekipe istražni organi Republike Srpske. Također, g. Skanasu ovom prilikom nudim podučavanje iz naučnih oblasti finansijskog menadžmenta, analize bilansa, korporativnog prava, međunarodnih ekonomskih odnosa, ali moj angažman u ovom slučaju ne može biti jeftin, pa ukoliko se odluči da isti prihvati, neka avansno pripremi sumu koja predstavlja broj od jedinice i nekoliko nula otpozadi, a obrazovni kurs možemo organizovati u nekoj komfornijoj zatvorskoj ćeliji.

Za kraj ovog podužeg pregleda, upućujem zainteresovane čitaoce na slijedeći tekst, a za koji mislim da sažeto dosta dobro opisuje problematiku finansijskih mahinacija u Fabrici glinice, o čemu ovom prilikom ovaj put ovdje nisam pisao. Pažljivima preporučujem da pogledaju gdje je tekst objavljen i kad, te sa kojim citiranim dokumentima.

Propast Birča, Nezavisne novine, 02.06.2011.

http://www.nezavisne.com/komentari/kolumne/Propast-Birca-92091.html

Univerzitetski dokovi

piše: Slobodan Vasković

Bilo kuda otimačina svuda, parola je SNSD-ove vlasti, koja će u istoriji Republike Srpske ostati upisana najcrnjim slovima. Ta vlast uništila je sve čega se dotakla, a dotakla se svega. Ne postoji nijedan jedini segment društva u koji nisu ušli i u kojem nisu popljačkali sve što se oteti moglo. Pri tom mašući „srpstvom“ i „odbranom srpstva i RS“ kao sabljom koja otkida glave svakom ko se usprotivio nenarodnoj, necivilizovanoj, mafijaškoj  politici „spržene zemlje“. Najglasniji „zaštitnici“ Srba i srpstva u RS i BiH su osobe koje su teško opljačkale i Srbe i srpstvo i RS i BiH, barbarski uništavajući sve pred sobom.

Uništili su privredu, poljoprivredu, finansije, ekonomiju, zdravstvo i, što je najgore, školstvo. Njihov „prosvetni“ rad pretvorio je obrazovni sistem u „dokove“ na kojima polupismeni mafijaši ubiraju milionska sredstva.

Primjera takog ponašanja ima na svim univerzitetima i fakultetima, u svim srednjim i osnovnim školama; a vrtići su trenutno na udaru. Postoji samo jedan cilj: oteti što više i ne birajući sredstva.

U priči koja slijedi oteto je cca 30.000 KM; reklo bi se smiješna suma, u poređenju sa desetinama miliona opljačkanim na izgradnji Administrativnog centra, autoputa, naftnoj industriji, Birču... Međutim, nije smiješna suma, jer je tih 30.000 KM oteto od cifre koja iznosi 100.000 KM i koju je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) donirala Arhitektonsko-građevinsko fakultetu (AGF), 2008. godine (svi dokumenti su u mom posjedu). Jednostavnije rečeno, od ukupne donacije nestalo je 30 posto, što je postotak koji svjedoči o nezajažljivosti odgovornih na AGF-u. Krenimo redom.

Ugovorom o poslovnoj saradnji (UniBL, br. 01-4672-1/2008, 03.12.2008. godine), RUGIP je AGF-u donirala 100.000KM. Od tog novса, 18.000 KM trebalo je biti isplaćeno za šest stipendija. Stipendije su trebale iznositi 3000 KM i to na godišnjem nivou.

Ostatak od 82.000 KM AGF je trebao utrošiti u nabavku geodetske opreme.

Ugovorima o stipendiranju jeste dodijeljeno šest stipendija, ali je svaka od njih iznosila 2.500 KM na godišinjem nivou, odnosno 500 KM manje od predviđenog i utvrđenog iznosa sa RUGIP-om. Po ovom osnovu “isparilo” je 3.000 KM, koje su ukradene od studenata.

Nakon što su studentima “podrezana” primanja, krenulo se u nabavku geodetske opreme, a ugovori o tome potpisani su 2010. godine. Prema prvom Ugovoru u tu svrhu utrošeno je 49 872,90 КМ, a prema drugom Ugovoru još 6 307,46 КМ. Ukupno je u nabavku geodetske opreme utrošeno  56 180,36 КМ, odnosno gotovo 26.000 KM manje od predviđenog.

Kada se saberu one 3.000, za koje su zakinuti student i suma koja je “nestala” tokom nabavke opreme, račun kaže da je otuđeno cca 30 hiljada KM od donacije vrijedne 100.000 KM.

Uz sve to, utvrđeno je da je geodetska oprema koja je nabavljena potpuno neadekvatna za izvođenje radova u stvarnim zemljišnim uslovima, a glavni “stručnjak” za nabavku te opreme bio je profesor doktor Ljubiša Preradović, koji, prema tvrdnjama brojnih sagovornika sa AGF-a, ne razlikuje “nivelir” od “totalne mjerne stanice”. Osim toga, nije isporučena ni sva oprema, što je komisijski utvrđeno.

Sve rečeno je dokumentovano i proslijeđena je krivična prijava MUP-u RS, ali nikakve reakcije nije bilo. Ista ta prijava upućena je i Etičkom komitetu banjalučkog Univerziteta, ali i tu je reakcija izostala.

Važno je znati da je (neadekvatnu) geodetsku opremu isporučila firma “Vekom” iz Beograda, koja je dobila posao na insistiranje dekana AGG Milenka Stankovića. Uz “Vekom”, na tender su se još prijavile firme “Geokom” iz Sarajeva, “BLB-EXIM” iz Banjaluke i “Geo Wild” iz Zagreba.

Sve ugovore potpisao je rektor banjalučkog univerzioteta Stanko Stanić, jer je to u nadležnosti rektora, tako da je najodgovorniji za ova štetni posao Milenko Stanković, dekan AGF-a, ostao u sjeni i, za sada, bez odgovornosti.

IRB dokapitalizovala mafijašku Balkan investment banku

piše: Slobodan Vasković

Vlasti RS otimaju od boraca, invalida, policajaca, prosvjetara, medicinara… pravdajući tu otimačinu nedostatkom novca. Istovrmeno, te iste vlasti nalaze desetine miliona maraka koje ulažu u mafijaške firme, poput Balkan investment banke (BIB). BIB su nemilosrdno opljačkali njeni raniji vlasnici, i pri tom odnijeli i 70 miliona KM budžetskog novca, a vlasti RS nisu ni prstom mrdnule da kriminalce privedu pravdi. Umjesto toga uložili su, do sada, 24 miliona KM u dokapitalizaciju BIB i tako još jednom pokazali i dokazali da se kriminal u RS itekako isplati.  

Investiciono-razvojna banka Republike Srpske je dokapitalizovala banjalučku Balkan Investment Banku sa 24 miliona konvertibilnih maraka, potvrdila je za portal Capital.ba direktorka IRB-a Snežana Vujnić.

Dokapitalizacija je izvršena 28. juna, na osnovu Odluke Vlade RS i posle saglasnosti Agencije za bankarstvo RS.

“Obavijestili smo Agenciju za bankarstvo da zaštiti naš ulog do formiranja novih organa upravljanja Balkan Investment Banke, a to će se desiti na skupštini akcionara koja treba da bude sazvana što je moguće prije u skladu sa zakonskim propisima”, kazala je Vujnić.

Ona je istakla da je Akcijski fond u Balkan Investment Banku uložio ukupno 15 miliona KM, Fond za restituciju je uplatio 6 miliona KM, a Fond za razvoj i zapošljavanje nešto više od 2 miliona KM.

Balkan Investment Banci nedostaje još šest miliona maraka koje će, prema nezvaničnim informacijama, uplatiti Garantni fond RS.

U bilansu stanja Balkan Investment Banke na kraju 2012. godine prikazan je ukupan neto gubitak od 33.634.083 KM.

Na ovom blogu objavili smo seriju tekstova o teškim pljačkama koje su se desile u BIB, što je svojevrsan dosje o beščašću ove vlasti. 

Vezani tekstovi

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/06/balkan-investment-bruka.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/06/vlada-rs-potpuno-ponistila-ingerencije.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/06/ima-neka-tajna-veza-kako-je-vlada-rs.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/04/dosje-nije-samo-birac-propao-propala-je.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/06/balkan-investment-banka-navickas-drsko.html

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/05/rasprodaja-portfelja-balkan-invest-fonda.html

Tri laka SNSD komada, dvije pero lake SDS priče i par obavještenja

piše: Slobodan Vasković

Bečki valcer

Željka Cvijanović se, nakon povratka iz Beča, veoma rijetko nalazi u društvu Milorada Dodika. Čak toliko rijetko da se može zaključiti da su odnosi na relaciji Šef-Daljinski potpuno poremećeni.

Cvijanovićeva je krajem maja posjetila Beč, da bi nakon povratka bila hospitalizovana (28/29 maja) u KBC Banjaluka. Iz te ustanove bilo je rečeno da će Cvijanovićeva, zbog prirode zdravstvenih teškoća, ostati u bolnci 6-8 nedelja, ali ona je KBC napustila već nakon pet, šest dana.

I ovaj podatak ukazuje da Cvijanovićeva u KBC-u nije boravila zbog zdravstvenih tegoba, već zbog, kako se u vladajućem establišmentu nezvanično tvrdi, teškog izliva bijesa Milorada Dodika, koji je bujicu vrlo oštrih riječi sasuo na premijerkinu glavu. Razlog su vijesti koje mu je Cvijanovićeva saopštila po povratku iz Beča, gdje su je određene strukture obavijestile da od nje očekuju da aktivno pokrene borbu protiv korupcije i kriminala, sa akcentom na „biznismene“ bliske Dodiku. Takođe joj je sugerisano da bi nadležne agencije trebalo da ispitaju i poslove njenog Šefa.

Kada mu je Cvijanoićeva saopštila da „Beč“ od nje očekuje da postane srpska Jadranka Kosor, Dodik je potpuno izgubio glavu i, u svom maniru, „rekao“ joj šta „misli“ o tome. (Tvrde mi da je Vlado Trišić, u poređenju sa ovim slučajem, odlično prošao).

Ta lekcija bila je toliko upečatljiva da je Cvijanovićeva završila u KBC-u, odnosi su potpuno zahladili, a Dodik se od tada (više od mjesec dana) sastaje sa ministrima po svom nahođenju i bez premijerkinog prisustva. Cvijanovićeva više nema ni status ikebane.

I prije nego mu je saopštila te vijesti, Dodik je shvatio da je napravio katastrofalan potez imenujući je za predsjednika Vlade RS, te je čak sa najbližim saradnicima razmatrao mogućnost njene smjene. Zaključili su da bi takav potez bio pogubniji od njenog inaugurisanja.

Cvijanovićeva, bez sumnje, neće dočekati izbore u fotelji premijerke, a njena vlada mogla bi trajati najkraće u istoriji RS.

SIPA SIPI grize rep

Milorad Dodik nedavno se žestoko zavadio i sa Goranom Zupcem, direktorom SIPE. Zubac je, bukvalno rečeno, otkačio Dodika i saopštio mu da mu više ne pada na pamet da izlazi u susret njegovim nezajažljivim zahtjevima. Dodik od Zupca očekuje da opstruiše sve istrage SIPE protiv njemu bliskih ljudi, ali tih istraga je toliko da je čelniku Agencije jednostavnije da pokuša zagasiti tu bezbjednosnu organizaciju.

Sukob između Dodika i Zupca je očekivan, jer je direktor SIPE poznat po tome što mu je vlastita koža najdragocjenija. Uz to, nalazi se pod velikim pritiskom relevantnih političkih faktora u BiH koji od njega traže da SIPA konačno počne da se aktivno bavi slučajevima najtežih oblika korupcije i kriminala u RS, kao što je, na primjer, kriminalna preprodaja zemljišta Poljoprivredne škole u Banjaluci.

Taj pritisak na Zupca dodatno je pojačan nakon blamaže SIPE u slučaju „Živko Budimir“, jer se sada od njega očekuje da otvori predmet slične težine u RS, ali da isključi svaku mogućnost promašaja.

(P.S. Dodik se zavadio i sa svojim prvim pratiocem Milošom Čubrilovićerm Čubrijem, ali kako je riječ o razlozima lične prirode, neću ih navoditi, premda su mi poznati).   

Hor beogradskih dečaka

Cvijanovćeva i Zubac („posoljeni“ Čubrijem) su u kategoriji „luk i voda“ problema, u poređenju sa beogradskom Pandorinom kutijom Dodikovih poslova sa Miroslavom Miškovićem i Draganom Đurićem. Tamošnji istražni organi već mjesecima intenzivno dokumentuju zajedničke poslove „Hora beogradskih dečaka“, kako nazivaju narečeni trojac. I nema šta nisu našli, od čega je malo šta u skladu sa propisima.

Mišković je odavno u pritvoru, a Đurić već može da pakuje kofere, kako ne bi nespreman dočekao policiju. Što se Dodika tiče on je, još uvijek, manje više na sigurnom, jer će tek krajem godine „svjetlost dana“ ugledati neki od unosnih biznisa kojima se bavio i bavi. Svjestan je on toga, a napadno ignorisanje uspjeha Srbije u pregovorima sa EU (dobijanje datuma), koje demonstrira ovdašnji režim, neće odgoditi „Dodikov datum“.

(P.S. Predstavnici međunarodne zajednice u BiH, zajedno sa ovdašnjim bezbjednosnim agencijama, intenzivno rade na rasvjetljavanju poslova ovdašnje kompanije koja se bavi prometovanjem nafte i derivata. Prema tvrdnjama iz tih krugova, taj slučaj „istovjetan je Birču“, a nezakonito je izvučeno oko 500 miliona KM. Uz to, većinski paket od 60 posto vlasništva u rukama je jednog ovdašnjeg moćnika. Pogodite koga?!).  

Dobojska lažijada

U SDS-u se nastavlja igra „mačke i miša“ između Mladena Bosića i Obrena Petrovića, s tim što se još ne zna ko igra mačku, a ko miša. Petrović odbija da raskine koaliciju sa SNSD-om, na čemu Bosić insistira. Petrović neće, jer će izgubiti mogućnost da mu Vlada RS odobri kredite, bez čije implementacije će Doboj postati „spržena zemlja“. Bosića to ne interesuje, jer mu je prioritet što veća politička distanca od Dodika, a Doboj je samo jedna stanica na tom putu. Bosić „pritišće“ Borisa Jerinića da „udari“ na Petrovića, a ovaj je čak izišao i javno rekao da ne može gradonačelnik Doboja odlučivati o koaliciji sa SNSD-om, već da je to u nadležnosti SDS-a. I nakon toga je Petrović ostao „na svome“, odnosno sa Dodikom, a Bosić sada zahtijeva od Jerinića da pokrene opoziv gradonačelnika Doboja. E na tom će se mjestu vidjeti „čija majka crnu vunu prede“, jer Jerinić sada više nema kud?! Čini se da je najjednostavnije rješenje da zatraži Petrovićev opoziv, ali kako da to učini kada je on njegov čovjek. Sve što se do sada dešavalo na relaciji Jerinić-Petrović je dogovorena igra njih dvojice, kojom su zamajavali Bosića i javnost. Nakon što je Bosić zamahnuo opozivom kao jataganom, Jerinić se našao u neobranom grožđu. I zbrisao par dana iz Doboja. Ali, vratiće se..., a Bosić strpljivo čeka. Ne gori njemu pod nogama.

Poznavajući način djelovanja i Bosića i Petrovića, čini mi se da će najdeblji kraj izvući Jerinić.

Ipak otkaz

Bosić posprema SDS i priprema stranku za odlučni boj sa SNSD-om, koji će uslijediti za 15 mjeseci. Čelnik SDS-a odlučio je i da Aleksandru Pandurević prepusti njenoj sudbini, što u prevodu znači da je potpuno digao ruke od nje i ne čuva joj više leđa. Formalni razlog za to je loš rezultat Pandurevićeve na lokalnim izborima u Bratuncu (bila nosilac odborničke liste, koja je katastrofalno prošla, iako je SDS dobio načelnika u tom mjestu), a suštinski leži u činjenici da mu zahvaljivanje na njenim uslugama donosi prijeko potreban mir pred izbore u najvećem dijelu stranke. Pandurevićeva je svojim karikaturalnim, plitkim, besmislenim, nesadržajnim i šupljim izjavama „dojadila“ i Bogu i narodu u SDS-u, pa Bosić, koji je zbog njene inauguracije pretrpio teške kritike u stranci, „pere ruke“ od nje. Poručio joj je da pokuša sama da se izbori za svoje mjesto, te da više za nju nema mjesta na kompenzacionoj listi sa koje je ušla u PS BiH.

Obavještenje 1

Iz nekoliko „izvora“ obaviješten sam da stojim iza Nikole Dronjka. I to zajedno sa Željkom Kopanjom. Nije istina da stojim iza Nikole Dronjka; ja sa njim sjedim najmanje jednom u sedam dana i ispijam kafe u slastičarni. Što se tiče Nikolinih odnosa sa Kopanjom (pod uslovom da oni postoje), prepuštam im da sami, ukoliko to žele, objasne njihovu prirodu.

Obavještenje 2

Iz nekoliko „izvora“ obaviješten sam da „dejstvujem“ zajedno sa Željkom Kopanjom po mnogim pitanjima, te da čak zajedno sa njim radim na rušenju Milorada Dodika. Istina je da kritikujem Dodika, ali ne radim na njegovom rušenju, jer ja nisam Džo Bagerista, već novinar/bloger. Da li kritiku dogovaram sa Kopanjom? Mislite šta hoćete.