Majstori magle i loši imitatori

piše: Slobodan Vasković

-      Srna - 26.02.2013 22:27, BANJALUKA - Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će zatražiti odgovornost SDS-a zbog donošenja štetnih odluka za Republiku Srpsku na nivou BiH.

        Dodik je naveo da su predstavnici SDS-a pokazali spremnost da budu               izdajnici, jer su glasali za Zakon o carinskoj tarifi mimo koalicionog sporazuma sa SNSD-om.

         "Pozvaću ih veoma brzo na razgovor između SNSD-a i SDS-a da objasne kako su mogli da prekrše koalicioni sporazum u kome piše da ne mogu da glasaju mimo nas", rekao je Dodik za Radio-televiziju Republike Srpske.

Nakon ove izjave Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se rukuje sa njim.

-      "Patriotski posao SDS-a do 2006. godine poznat je. Uhvatili smo ih u krađi ili u lopovluku koji je evidentan na štetu Republike Srpske. Za to će morati odgovarati! Ili će promijeniti svoje ljude i dovesti nove ili ćemo se oko toga razići! Mi te stvari nećemo trpjeti. Ono što je protiv Republike, to je i protiv SNSD-a", kaže Dodik.

Ni nakon ove izjave Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se rukuje sa njim.

-      06.03.2013 19:43 | Ž. Domazet, D. Dujić  (Glas Srpske)Doboj, Sarajevo - Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je danas da je za ovu stranku primarno da na nivou BiH obezbijedi dobro funkcionisanje i predstavljanje Republike Srpske, ali je istakao da SDS nije pokazivala sposobnost te vrste, već je jurila neke svoje prioritete nižeg ranga.

       “Ne može se širiti administracija u Sarajevu, koja ima 22.000 ljudi,      samo zato što SDS ima pritisak iz Istočnog Sarajeva da se tamo zaposli 200 do 300 ljudi, jer to nije u interesu RS. Mi nismo insistirali da po svaku cijenu nekoga tamo zapošljavamo, a SDS je obezbijedila da više od 250 ljudi uđe u strukturu”,  kazao je Dodik.

Nakon ove izjave Milorada Dodika o SDS-u, Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a nije odbio da se rukuje sa njim.

-      BANJALUKA, 28. marta 2013. (Beta)- Delegacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata  i Srpska demokratske stranke  donijele su danas odluku da ojačaju saradnju ove dvije stranke na nivou BiH, kako bi osnažili poziciju Republike Srpske u Sarajevu.

Prije i nakon ovog sastanka Ognjen Tadić nije odbio da se rukuje sa Miloradom Dodikom.

-      30. juni 2013. * GLAS: Da li to znači da Platforma više ne važi?

DODIK: Ne kažem da ne važi. Ona će prećutno važiti u nekim pitanjima, ali što se tiče SDS-a oni su izabrali da je prekrše. Njihov je problem što od svega pokušavaju da naprave političku igru. Oni pokušavaju da recimo od Ognjena Tadića naprave poštenjačinu, a on je konektovan na razne kriminalne grupe. Sve se zna. Treba milenijumi da prođu da SDS navuče oreol poštene priče, a oni to uporno pokušavaju.

Nakon ove izjave Ognjen Tadić, potpredsjednik SDS-a, odbio je (u Bijeljini, na Vidovdan) da se  rukuje sa Miloradom Dodikom.

Vrlo neprijatna situacija po Dodika, posebno zbog činjenice da je medijski promovisana. Naoko djeluje kao hrabar potez Ognjena Tadića, koji je, eto, smogao snage i hrabrosti da se (konačno, nakon dugih godina ćutanja podvijenog repa) suprotstavi Dodiku.

Trebalo bi da zaključimo da je Tadić junak? Ako prihvatimo da nas se može “kupiti” prejeftinim političkim trikovima, onda on jeste junak, ali ako objektiviziramo situaciju vrlo lako ćemo dokučiti da je Tadić vrlo loš imitator tog istog Dodika; toliko loš da zaslužuje truli paradajz na otvorenoj sceni. Krenimo redom.

Tadićev postupak otvara niz pitanja, a među njima je najznačajnije, svakako, zbog čega potpredsjednik SDS-a nije na sličan način reagovao kada je Dodik njegovu matičnu stranku okarakterisao kao lopovsku, izdajničku, interesnu organizaciju, koja djeluje po nalogu centara moći suprotstavljenih interesima RS, a reagovao je nakon što ga je Dodik doveo u vezu sa, kako je rekao, raznim kriminalnim grupama?!

Pa još jedno pitanje: Zbog čega je Tadiću bitniji lični interes/dignitet/nivo od interesa/digniteta/nivoa SDS-a?!

E, tu i jeste kvaka. Tadiću je važniji njegov mali, sitni lični interes, od interesa stranke. A opšti interes (interes građana) za političare tog “kova” i ne postoji. Da postoji, Tadić bi još prije sedam godina krenuo da kritikuje bezbrojne loše, nakaradne, kriminalne, diktatorske… Dodikove postupke, a ne bi se krio iza “visokih srpskih ciljeva”, pravdajući tom imaginarnom kategorijom sopstveni kukavičluk, politikanstvo i potpuno odsustvo razumijevanja politike, čiji cilj nije da on dobije “službeno vozilo, sekretaricu i treptače” (čime je fasciniran, pa se mjesecima hvalio tim “dostignućem”) u Domu naroda PBiH, već da se stvori ambijent u kojem niko neće biti progonjen, u kojem nikom neće biti uskraćivano pravo na rad, kretanje, slobodu govora; slobodu uopšte.

Imao je Tadić bilion šansi da pokaže da je političar od autoriteta, integriteta, da je osoba koja treba da vodi ovo društvo, ali nije iskoristio ni jednu jedinu. I gore od toga, on čak nije ni pokušao da iskoristi ama baš nijedan od silnih “zicera” koje je vlast namještala svih ovih godina opozicionarima.  Štaviše, divio se Dodiku, zazirući od njega kao miš od zvečarke.

Tadićev potez je jadan koliko i njegova “politika”, iz još nekoliko razloga: U SDS-u priznaju da je Dodik predsjednik RS, te je njegov gaf (primarno) poniženje institucije RS, pa tek onda Dodika.

Ako visoki funkcioner SDS-a na Vidovdan, tokom obilježavanja krsne slave Vojske RS (održano u manastiru Sveta Petka u Bijeljini), odbije da se rukuje sa predsjednikom RS, kojeg taj isti SDS priznaje u tom kapacitetu, onda je sasvim uputno se zapitati do koje mjere će ta stranka dodatno srozati najvažniju instituciju ovog entiteta, dođe li u priliku da ovlada njome?

Da je SDS bilo kada, bilo gdje, javno obznanio da Dodika ne priznaju za predsjednika RS; da je Tadić ikada kritikovao Dodikovu bezočnu uzurpaciju institucije predsjednika RS i njeno pretvaranje u poligon sopstvenih interesa i stavljanje u njhovu službu, onda bi akt nerukovanja možda i mogao da se razumije kao politički odgovor/stav. Ovako, riječ je o potpunoj privatizaciji stranačke politike, što je u toj partiji već postala normalna pojava.  

Pitanje je, nakon svega, zbog čega se Tadić odlučio na ovaj jeftini trik, koji nema nikakvog sadržaja, već je riječ o veoma loše kopiranim populističkim potezima Milodada Dodika (u čijem kreiranju je on velemajstor)?

Tadić ovim postupkom, koji je pomno osmišljen, pokušava da u zaborav baci sopstveni dugogodišnji nerad i nedjelovanje, da sakrije da on sve ove godine nije bio nikakav opozicionar, da prikrije da nema suvisle političke ideje, već da je politikant-hedonista, što nije propustio nijednu privilegiju koju mu je koaliranje SDS-a sa istim tim Dodikom donijelo - od “sekretarice, službenog vozila i treptača” do plate od nekoliko hiljada KM, koju ničim nije zaslužio.

 Uz to, Tadić je svojim ispraznim pozerskim postupkom pokušao fascinirati i članstvo banjalučkog SDS-a, gdje ima veoma mnogo otpora njegovom preuzimanju Gradskog odbora stranke, posebno načinu na koji to čini (čime je nazodovoljan čak i Mladen Bosić, lider SDS-a, koji mu je i naložio stavljanje GO pod kontrolu). Uz to, Tadić je u Izvršni odbor Gradskog odbora SDS-a inkorporirao ličnosti, koje su omražene kod studentske populacije i čiji rad na univerzitetu je krajnje upitan, što, svakako, nije potez koji će osnažiti njegovu stranku u najvećem gradu RS.  Dapače.

Ima li se u vidu i činjenica da su Tadićevi politički savjetnici otvoreno zastupali stavove režima u vezi sa studentkim demonstracijama u Banjaluci, jasno je da se on nalazi u velikim problemima, koji mu ne obećavaju svijetlu “treptačku” budućnost.

Nepružanje ruke Dodiku, stoga, nije nikakvo herojstvo, već akt preplašenog političkog zečića, koji je loše procijenio da će udarajući na Dodika kopirajući poteze istog tog Dodika, uspjeti zablistati i pokazati da je upravo on taj koji je budućnost. I to (koje li patetike) prezentovati na Vidovdan, praznik svih praznika.

Taman posla; budućnost nije Dodik, ali je to još manje Tadić, njegova veoma loše skrojena kopija. Neukusnom i krajnje lošom imitacijom Dodikovih postupaka, Tadić je jedino uspio još jednom pokazati koliko je, (uprkos svem obrazovanju i inteligenciji, koju nesporno posjeduje), sitan, mali, nebitan, prazan, plitak; riječju nedostojan bilo kakvog ozbiljnijeg posla. Tadić, kojeg su mnogi smatrali SDS-ovom budućnošću, sve više djeluje kao prošlost te stranke.   

Doboj: Obrenovi dvori

piše: Slobodan Vasković

Megalomanija je vrlina koju baštini dobar dio naših političara; sve što vide očima požele, bilo da je riječ o autu, placu, poslovnom prostoru, kući, zgradi, njivi, voćnjaku, pašnjaku, šumi… Za jedan dio njih reći da su megalomani je uvreda, jer su oni odavno prerasli i tu fazu. Njihovo je sve što očima vide, cijeli pejzaži, regije.

Skorojevići, papci i žgadija obrstiše sve što ugledaju, gore od koza, skakavaca, potkornjaka. Veličina mozga kod njih se mjeri brojem kuća, stanova, auta, ljubavnica, ljubavnika, nekretnina kod nas i u svijetu, sa akcentom na Srbiju i hrvatsku obalu. I ne postoji razlika između te fele, bilo da su članovi SNSD-a, SDS-a ili bilo koje treće stranke.

Nema tu ideologije, nema tu naroda, opšti interes je kategorija za šprdnju; partije su za njih samo okvir iz kojeg djeluju i koji koriste za otimačinu. Institucije i funkcije, što ih u njima obavljaju, instrument su za zadovoljavanje tih bolesnih megalomanskih interesa. Koje je, kako stvari stoje, nemoguće nahraniti, jer su oči Skorojevića stalno “gladne”.

Sistem bogaćenja svugdje je isti, i u Banjaluci i u Doboju i u Bijeljini i u Trebinju i u svakom drugom mjestu, gdje postoji potražnja za gradskim građevinskim zemljištem. Što je zemljište skuplje, to je “narukvica” teža. Investitori/graditelji lako rješavaju problem dozvola sa načelnicima/gradonačelnicima - funkcioneri njima placeve i papire, oni, zauzvrat, besplatne poklon-stanove u zgradama. Stan po zgradi, zgrada po zgrada, nakupi se deset, dvadeset, trideset, pedeset….

Bilo koja kvalitetnija policijska istraga, koja bi se bavila provjerom vlasnika stanova u stambenim objektima izgrađenim u proteklih petnaestak godina, lako bi utvrdila da u svakom od njih neko od načelnika/gradonačelnika iz tog perioda ima po stan ili poslovni prostor. Ili neko od njegove rodbine, što mu dođe na isto. Nekretnine su vrednije od zlata na ovim prostorima.

Ipak, Skorojevići k’o skorojevići moraju “pokazati pare”, pa pored sveg silnog, tajno naslaganog, bogatstva, otvoreno pokazuju i jedan njegov blistavi djelić javnosti, demonstrirajući na taj način dužinu falusa kojeg gaje u mozgu.

Nije tome odolio ni Obren Petrović, SDS-ov dobojski knez, koji je prije par godina krenuo u izgradnju velelepne vile, vrijedne preko million maraka.

Petrović (vidi slike) ima čak i ukusa, vila je napravljena “s mjerom”, u njoj se umorni kosac dobojskih duša može odmoriti nakon cjelodnevnog žrtvovanja za svoje i interese oligarhije koju predvodi.

Vila Obrena Petrovića nalazi se u dobojskom naselju Usora.

Petrović se malo pokolebao nakon što je njegov matični SDS pokrenuo bajku o Zakonu o porijeklu imovine, pa je “puštena “ priča da je vilu zbog toga prodao. Bio bi red da to tužilaštvo provjeri, pa ako je i prodao, da odgovori otkud mu pare da je uopšte izgradi.

Što se tiče pomenutog SDS-ovog zakona, usvoji li se, imaće oni šta mesti u svom dvorištu. I to godinama.

Nije samo Petrović skućen, već i cijela njegova porodica, i to po principu ”stan po glavi člana familije”.

Interesantna je zgrada sa dva krila, od kojih se jedno nalazi u ulici Kralja Dragutina, a drugo u Vojvode Stepe. U jednom krilu živi Petrovićeva supruga Cvijeta Petrović, a u drugom krilu njena majka. Stanovi u ovoj zgradi su veoma kvalitetni, veliki, skupi i na atraktivnoj su lokaciji.

Petrović je skućio i sina Igora, kojem je sredio 

stan u zgradi na atraktivnoj lokaciji u ulici Vojvode Sinđelića. Sve u svemu, Petrovićeve nekretnine koje sam do sada pronašao (i slikao), vrijedne su gotovo dva miliona.

Možemo samo pretpostavljati vrijednost ostatka njegovog imetka, koji je nekoliko puta veći od ovog prikazanog.  

Foto galerija

Novinari iz anala: Dodikov korisni idiot Jerinić se skućio

piše: Slobodan Vasković

Skorojevići, papci, žgadija i ostala režimska služinčad lako su prepoznatljivi po jedoj osobini/crti toliko snažno izraženoj, da im izbija na neinteligentne/iskvarene/zvjerske face, i na tim poltronskim/laživim/zgovnanim nosačima „pečata jednoumlja“ djeluje kao razderotina, druga gladna usta, rez od sablje.

Zajednička osobina/crta sveg tog režimskog smeća jeste da se ne mogu suzdržati da ne pokažu pare, novac koji su oteli/zgrnuli dejstvujući smradom iz svog prirodnog staništa - rektuma/analnih kesica vodećeg (S)Tvora, po svakom i svemu za šta im se učini da ugrožava njihovo parazitsko stanište i lanac ishrane, u kojem njima pripada pozicija vampira.

Isprazna lica, staklaste oči i namješten „osmijeh“ (odvratni grč na licu) im zaigraju tek kada uvide da je sagovornik/okolina „svjesna“ njihovog „uspjeha“. A da bi to postigli, da bi okolinu ubijedili da su uspješni, da su bogati, da su gospodari, pokupovali su limuzinčine, placeve, izgradili kućerine i nakrcali ih preskupim namještajem iz Italije, Francuske, Njemačke; ništa Đorđević/Bošnjački, samo EU!

Što su kućerine veće, to su oni uspješniji, što su limuzinčine šire to su oni sposobniji; i jednim i drugim pritišću sela i zaseoke iz kojih su potekli, mahale/kvartove u koje su šljegli; lako ćete ih namirisati - stalno tuknu na janjetinu, čačkalica im je zamjena za cigaretu, prst im je non stop u nosu, jer kroz nozdrve masiraju mozak, držeći ga aktivnim.

 

Pripadnik ove bijedne kaste, štaviše njen elitni dio, svakako je Dragan Struja Jerinić, koji je i papak i skorojević i žgadija, ali ima on i kvalitet više -Korisni Idiot je Milorada Dodika, koji ga je za vjerno služenje u svom rektumu i vječnu stražu u analnim kesicama bogato nagradio oporezujući narod taksom za energiju iz obnovljivih izvora (svakog onog ko ima električno brojilo). Dodik i njegova zločinačka vlast oteli su na taj način milionska sredstva, iz kojih je nekoliko miliona KM (vidi vezane tekstove) poklonio svom rektalnom favoritu Jeriniću, jednom od šampiona širenja tvorovskog smrada u ovom entitetu.

Malo je bilo toj kreaturi što je na rijeci Žiraji, zajedno sa Danilom Petrovićem, zetom Nebojše Radmanovića i sinom direktorice „Elektrokrajine“ Seke Kuzmanović (ovaj baš ima bitne „funkcije“!), dobio na poklon mini hidrocentralu (MHE), vrijednu 1,5 miliona KM, već je krenuo da, od narodu otetih para, napravi još dvije. Ali, MHE se nalaze u šumetini, vukojebini sličnoj onoj iz koje je Jerinić izgmizao, pa ih narod ne vidi, mahala im se ne divi, nije Skorojević uvažavan i poštovan kao uspješan i bogat.

Korisni idiot je zato zakopao temelje i krenuo u izgradnju kućerine u banjalučkoj ulici Milutin Popović (vidi slike). Čak pet etaža – podzemlje, prizemlje, dva sprata, potkrovlje – potrebno je papku da bi se osjetio ispunjenim, uspješnim, dokazanim. Vrijednost radova, od temelja do krova, neće biti ispod 600.000 KM.

Momački, nema šta; čovjek ostane zapanjen šta sve Dodikov rektum može, koliko su snažne njegove analne kesice, kada tako bogato nagrađuje njihove stalne stanovnike.

Realno, Dodikov rektum može mnogo, vidi se to i po Jerinićevom enormnom milionskom bogatstvu, ali jedno ne može - od Jerinića nikada neće stvoriti ništa više sem onog što on jeste - mali bijedni licemjer; budala koja se zanosi da će strah od režima kojem pripada natjerati okolinu da ne spozna kakva je on spodoba, ništarija, nikogović.

Mjeru sopstvenog jada, celebralne bijede/monstruoznosti, moralne pustoši, duhovne teške invalidnosti, daje sam Jerinić u svojim „novinarskim“ uratcima, dijeleći mladima savjete i smrdljivom šakom i još smrdljivijom kapom.

“Životno pravilo je da se novac djeci ne daje već im se omogući normalan i pristojan život. Novac, inače, treba zaraditi, a ne dobijati, što su mnogi odavno zaboravili”, navodi Jerinić u svojoj škrabotini nazvanoj “Studenti” (NN,11.06.2013 13:52).

Možete zamisliti u kako bolesnom, jadnom i nevrijednom društvu mi živimo kada jedna spodoba, koja u životu nije poštene marke zaradila, već je do miliona došla dejstvujući iz anala, sebi dozvoljava da napiše i objavi da “novac treba zaraditi, a ne dobijati”?!!!

Bolja slika Jerinićeve bijede, sluganstva i smrada od ove koju je on sam oslikao nije potrebna.

Ali, ne treba se na Jerinića jediti, niti se zbog njega nervirati. Treba sačekati, biti strpljiv još godinu, najviše godinu i po, i sačekati da promjene, koje su već počele, dožive punu ekspanziju. To je neminovnost, kao i spoznaja da će tada početi da dejstvuje pravna država, koja će da pita: Izvinite, a kako ste stekli ovo, kako ono, otkud vam 600.000 za kuću, tri, četiri miliona za tri MHE, 100.000 za auto, 100.000 za namještaj, par stotina hiljada na računima…?

Biće jako jako interesantno tada posmatrati Jerinića (i sve druge jeriniće), kako zgrčen od straha puže od rektuma do rektuma u nadi da će naći zaštitu, pljujući po rektumu iz kojeg je izgmizao i nudeći sopstveni smrad kao protivuslugu.

vezani tekstovi

Kako se kalio Dragan Jerinić: Nezavisno strujno kolo 

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/04/kako-se-kalio-dragan-jerinic-nezavisno.html

Galerija uspješnih: Dragan Struja Jerinić-„borac“ protiv kriminala i milioner

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/04/galerija-uspjesnih-dragan-struja.html

Zločinački podešen sistem porodio milionere

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/04/zlocinacki-podesen-sistem-porodio.html

Korisni idioti iz njihovog sokaka 

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/05/korisni-idioti-iz-njihovog-sokaka.html

Sječa dobojskog „Starog hrasta“

Piše: Slobodan Vasković

Obren Petrović, dobojski SDS-ov knez, vješt je manipulator koji je proteklih godina uspio da u njegova jedra pušu svi: vrh SDS-a, stranke čija je centrala u Sarajevu, SNSD, pa sve do međunarodne zajednice. Petrović je u Doboju načinio političku Utopiju; mjesto u kojem, naoko, sve funkcioniše i svi se slažu, dok izvan granica te opštine ništa nije kako treba, niti postoji minimum saglasja po bilo kom političkom, ekonomskom, privrednom pitanju. Problem sa dobojskom Utopijom jeste što je politički mir iskorišten kako bi se ugušila svaka drugačija misao od one osmišljene u Petrovićevoj kuhinji, i što su ekonomija, privreda i finansije tog grada poharani, kao da su kroz njega prošli Huni. 

Ključni čovjek koji je Petroviću pripomogao u stvaranju Utopije, jeste Uroš Gostić, visoki funkcioner SNSD-a i ekonomski guru Milorada Dodika već dugih 25 godina. Gostić je jedan od ljudi koji su Dodika “otkrili” još u vremenima Ante Markovića, i od tada pa sve do danas ostali uz njega, veoma se okoristivši njegovim političkim usponom.

Da bi Petrović bio to što jeste, SNSD u Doboju morao je biti slab, uškopljen, bezidejan i neenergičan, a za stvaranje takve zombi partije, Gostić je bio pravi maher. SNSD nikada nije uspio ozbiljnije ugroziti SDS u Doboju i najzaslužniji za to je Gostić. Petroviću je, uz njegovu podršku bilo više nego lako “podaviti” ostale stranke, poput PDP-a, socijalista i ostalih. Nerijetko, u tim, za dobojske prilike, kombi partijama stoluju ličnosti koje je Petrović instalirao u njih.

Gostić je, zahvaljujući svom prijateljstvu sa Dodikom, apsolutno gospodario lokalnim SNSD-om poslednjih desetak godina. Potpuno je privatizovao stranku, zaveo diktaturu i jednoumlje i podredio je sopstvenim interesima.

Nakon toga bilo mu je lako da zajedno sa Petrovićem stvori interesnu grupaciju, čiji su pripadnici stranke koristili kao paravan; dresovi su se mijenjali, ali su akteri velikih poslova, u kojima su, po pravilu, država i građani redovno ostajali “kraća”, uvijek isti bili.

Gostić je organizovao prelazak istaknutih SDS-ovaca u SNSD, marginalizujući na taj način stare članove stranke. Istovremeno, novi kadrovi su postavljani gdje god se ukazala potreba i “poslovi”, kao što je to slučaj sa Vladom Đurđevićem Žutim, koga su postavljali na brojne funkcije, a sada je direktor dobojske bolnice.

Đurđević je bivši načelnik dobojske policije, koji je, svojevremeno, u ime SDS-a (1997.g.) slao policiju da se kod Prnjavora obračuna sa pristalicama tadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić i Milorada Dodika. Toliko o moralu i ideologiji.

Gostić je Petroviću omogućio i da glatko pobijedi na izborima 2008. i 2012. godine, jer je ispred SNSD kandidovao ličnosti koje nisu imale nikakve šanse da ugroze SDS-ovog prvaka. Čak je i to bilo malo, pa su igrali na sigurno, te je nemali broj članova SNSD-a, po Gostićevom nalogu, glasao za Petrovića, umjesto za svog kandidata.

U Utopiji se nisu održavali izbori već igrokazi, jeftine predstavice u kojima se uvijek unaprijed znao i pobjednik i pobijeđeni.

Petrovići su protivkandidati bili likovi koje je on lično poslao u SNSD “po zadatku”, pa mu se tako na prošlim izborima “suprotstavio” Drago Ljubičić (nekadašnji član SDS-a), Gostićev potrčko. Ljubičić tokom kampanje nije ni riječi progovorio o problemima grada, a nije čak ni pozivao građane da glasaju za njega, pa mnogi smatraju da je on lično dao svoj glas Petroviću.

Rezultat ove groteskne predstave je debakl SNSD-a u Doboju, koji je opravdan prelaskom Željeznica RS u ruke DNS-a, što je smiješno, jer su se SNSD-ovci tu veoma “omastili” zapošljavajući svakog ko je imao da plati.

Gostić je bio zadužen i za “sređivanje” kredita za Doboj, što je Petrović znao nagraditi validnim postotkom.

Međutim, svemu dođe kraj, pa tako i Gostićevoj vladavini “u ime Obrena i svog džepa”, jer je Dodik odlučio da svog dugogodišnjeg ekonomskog pratioca polako, ali sigurno, ukloni od stranke u Doboju.

Stoga je Dodik na čelo SNSD u Doboju instalisao Miodraga Markovića, načelnika Odjeljenja republičkog inspektorata u tom gradu. Bilo je to prvorazredno iznenađenje za sve članove stranke, jer Markovića malo ko iz SNSD-a uopšte poznaje, izuzetno rijetko se pojavljivao u prostorijama stranke, a rijetki su oni koji su ga dovodili u bilo kakvu vezu sa vodećom partijom RS.

Imenovanje Markovića je ništa drugo do Dodikovo okretanje leđa Gostiću. Dodik je tako potpuno srušio njegovu pripremljenu igru da na čelo lokalnog SNSD instalira narodnog poslanika Dalibora Đurića, svoju marionetu.

Lider SNSD-a je “po kratkom postupku” presudio i zapanjenom članstvu saopštio da je Marković novi šef.

Djeluje kao da se Marković pojavio niotkuda i ušao “u legendu”. Ali, ne ulazi se u legendu tako lako, bar ne u Doboju i nikako bez odobrenja Obrena Petrovića.

Imenovanje Markovića ne znači samo da Dodik okreće leđa Gostiću, već i da se Petrović pozdravlja sa njim na vjeki vjekov.

Miodrag Marković je, realno, Petrovićev prijedlog, kojeg je Dodik objeručke prihvatio. Dil je jasan: On Petroviću ustupi Markovića, Petrović Dodiku obezbijedi ulazak u dobojsku vlast, a cijena je pad “Starog hrasta”, što Gostić jeste. I naravno, velike glavobolje za Bosića, koji o cijeloj ovoj priči malo šta zna i, sasvim pogrešno smatra da će Petrović poslušati sada njegov nalog da iz lokalne vlasti izbaci SNSD. Uostalom, Petrović mu je sasuo u lice da mu to ne pada na pamet, a Bosić se još uvijek nije usudio da “udari” na njega. Kako stvari stoje ni neće, a male, gotovo nikakve, šanse su da raspusti Gradski odbor SDS-a zbog Petrovićevog odbijanja da se povinuje zahtjevima vrha stranke.

Nakon Markovićeve inauguracije, krenulo je čišćenje Gostićevih ljudi iz organa stranke, a njegova vrlo vrlo bliska prijateljica Jasna Lukić nije izabrana ni u svom mjesnom odboru. Kako Gostić, koji jeste skrajnut, ali je zadržao određeni uticaj u stranci, ne bi pravio probleme, Dodik i Petrović su se dogovorili da Lukićeva dobije mjesto zamjenika gradonačelnika, što je i implementirano. I to na uštrb Nebojše Marića, koji je bio nosilac liste SDS-a na proteklim lokalnim izborima i dobio je ubjedljivo najviše glasova. Da bi postao zamjenik gradonačelnika, podnio je ostavku na mjesto odbornika, ali ga je pod pritiskom SNSD-a, i u dogovoru sa Dodikom, Petrović smijenio.

Mnogo je špekulacija oko toga zbog čega je Dodik odlučio da “posiječe” Gostića, a brojni vide razlog u njegovom otvorenom druženju sa lokalnim narko dilerima, te brojnim drugim veoma štetnim potezima koje je odigrao. Gostić je čak vozio i aute narko dilera (i obratno), zbog čega je i policija vršila pretres tih vozila, o čemu su izvijestili brojni mediji. (Na ovom mjestu, već se može, s pravom, postaviti pitanje ko je poslao policiju???).

Puštanjem niz vodu Gostića, Petrović je napravio snažan iskorak sa nivoa lokalnog prvaka na platformu na kojoj se nalaze politički igrači koji odlučuju o sudbini RS. Njegovo razigravanje sa Dodikom, Bosića je pritjeralo uza zid i stavilo ga u potpuno defanzivnu poziciju spram gradonačenika Doboja, iz koje on vrlo teško može povući kvalitetan potez, koji bi podrazumijevao da zbog njega SDS u ovom gradu neće gubiti u glasačkoj supstanci.

Dodik je, javno koalirajući sa Petrovićem, zadao snažan udarac Bosiću, jer je nametnuo situaciju koja vrišti da je SDS-ov gradonačelnik Doboja spreman prihvatiti saradnju sa liderom SNSD-a, čak i po cijenu izazivanja velikih turbulencija unutar SDS-a. Djelujući na ovaj način, Petrović je vrlo svjesno skinuo cijenu Bosiću, podigao je sebi i Dodiku, a da nije izgubio ništa. Nekoliko načelničkih odjeljenja bez kojih je ostao SDS i Gostićeva marginalizacija prihvatljiv su kolateral cijele ove Petrovićeve igre.  

Nema dileme da Petrović računa da će Bosić, prije nego se odluči na bilo kakav radikalan potez prema njemu, ponuditi razgovore/pregovore, kako bi privolio gradonačelnika Doboja da u narednim mjesecima ispuni zahtjev vrha. Očito je da je Petrović već sada žestoko zacijenio takav eventualni potez i da će Bosić morati da izađe sa “ponudom koja se ne odbija”. Poznavajući Petrovića, nebo je granica.  

Ni Dodik neće sjediti skrštenih ruku i čekati da se Bosić i Petrović dogovore, već će učiniti sve da uništi svaku mogućnost takvog raspleta.

Djeluje kao da Petrović drži sve konce u svojim rukama, ali ne treba smetnuti sa uma da su i Dodik i Bosić poznati kao nemilosrdni politički egzekutori, koji su mnogo puta iz sličnih situacija izašli kao pobjednici, ostavljajući protivnike na političkoj deponiji. Petrović je zaigrao najopasniju političku igru svog života, direktno sučeljavajući Dodika i Bosića da se bore za njegovu naklonost. Bez obzira na njegov iskazani optimizam, lako mu se može desiti da mu ovo bude i poslednja politička igranka u kojoj će sa mjesta kolovođe, gdje se trenutno nalazi, završiti pod nogama igrača.  

SDS-ove crne rupe

 

Piše: Slobodan Vasković

Istraživanje NDI pokazalo je da je Srpska demokratska stranka, uprkos “mekom” opozicionom djelovanju, u snažnom uzletu i da je po rejtingu gotovo sustigla Savez nezavisnih socijaldemokrata. SDS ima podršku 21 posto ispitanika, a za SNSD bi glasalo njih 22 posto. Ovaj uzlet primarno je posljedica teških grešaka vladajuće oligarhije, te ekonomskog, privrednog, finansijskog i socijalnog sunovrata, nego istrajnog opozicionog djelovanja SDS-a. Ali, tako je kako je i u SDS-u mogu biti prezadovoljni rezultatima istraživanja, pošto je jasno da su se “bolje udali nego što su se nadali”.

 

Velikog razloga za zadovoljstvo ima i čelnik te partije Mladen Bosić, čiji je rejting (45%), gotovo dostigao podiok, koliko do juče, neprikosnovenog Milorada Dodika (49 %). “Jagoda” na Bosićevom zadovoljstvu je podatak da se Ognjen Tadić, visoki funkcioner SDS-a, koji je slovio kao najveća politička nada te stranke (iako je “kupljen” u Šešeljevim radikalima), u ovoj anketi (povoljno/nepovoljno mišljenje o političarima), nije našao ni u statističkoj greški. Uz to, Bosić je “deklasirao” Tadića i na stavki “Koga smatrate opozicionim liderom od političara u RS”, gdje je čelnik stranke ubjedljivo prvi i dobio je 21 posto podrške kao opozicionar, čak tri puta više od Tadića, koji je završio na gubitničkih i frustrirajućih 7 posto.

Tadića su u toj “trci” prestigli i Mladen Ivanić i Dragan Čavić (oba po 11 posto), što se već može smatrati njegovim debaklom, a što će, bez dileme, nagnati odgovorne u SDS-u da se upitaju gdje “nestade” opoziciono djelovanje “najveće nade” (ako ga je ikad i bilo)?! I propitaju se koliko im je uputno Tadića na sljedećim izborima kandidovati za neku jaču funkciju, s obzirom na činjenicu da istraživanja pokazuju da njegov politički rad u proteklom periodu jedva može dobiti mršavu jedinicu. Prolaznu ocjenu nikako, čak ni u snu.

Očekivani trendovi su da SDS nastavi da raste, a SNSD pada, jer tek slijede veliki finansijski problemi, a samim tim i teške turbulencije u svim segmentima života. Međutim, očekivanja su jedno, a stvarnost sasvim drugo, a ona kaže da se u SDS-u dešavaju negativni procesi koji već nanose određenu štetu ovoj stranci, a njihovo adekvatno nesaniranje moglo bi dovesti do prave implozije unutar te partije.

Osim omraza koje su, nedavno, na sjednici Glavnog odbora, isplivale na površinu između snažnih ličnosti stranke (Milovan Bjelica, Gojko Kličković kontra Mirko Šarović, Borislav Bojić), SDS trenutno tresu dva velika “zemljotresa”, koji imaju sve naznake razornih.

Prvi je ekstremizacija stranačke politike, uzrokovana radikalnim lažima Aleksandre Pandurević, poslanice SDS-a u parlamentu BiH, koja je (u prvoj noći “talačkih protesta”) izjavila da su građani, okupljeni ispred skupštine, RS i Srbe nazivali fašistima. Nakon te laži, čiji je cilj bio da se protesti oboje nacionalnom mržnjom, kompletan događaj je dodatno eskalirao. Bosić je danima nakom toga pokušavao da napravi razliku između onih koji su protestvovali (dajući im za pravo) i bezbjednosnih struktura (tražeći njihovu odgovornost), ali svaki put bio bi iznova “poklopljen” novim Pandurevićkim “državnim udarom”.

Ova vrsta radikalizacije najmanje je što SDS-u treba u ovom momentu i više je nego vidljivo da brojni visoki funkcioneri te stranke pokušavaju pobjeći od “međunacionalnih tenzija”, svjesni da zagrijavanje međuentitetskih i međuetničkih linija ide samo u korist SNSD-u, jer skreće pažnju sa ogromnih unutrašnjih problema u RS; odnosno korisni su i SDP-u BiH, koji, suočeni sa potpunim nedostatkom bilo kakve politike, pokušavaju iskoristiti raznorazne pandurevićke, ne bi li transferisali fokus javnosti na bilo šta pogodno za “žvakanje”, samo da se ne govori o užasima koje su počinili na državnom i nivou Federacije BiH, te svih kantona.

Jednostavnije rečeno, ono što čini Pandurevićeva (već mjesecima) potpuno je kontraproduktivno po SDS i potpuno je na tragu htijenja SNSD i SDP BiH. Naravno da SDS neće javno priznati ove, po njih, pogubne činjenice, već će istrajavati na prežvakanoj i banalnoj (tadićevskoj) patetičnoj priči “poslanik SDS iznosi stavove SDS”, ali je značajan broj visokih funkcionera unutar te partije, koji, poluzvanično, tvrde da je Pandurevićeva pod "snažnim uticajem" određenih krugova izvan SDS-a, pa čak i dijela sarajevske političke halke, koja snagu crpi iz “bezbjednosnih struktura”.

Kada se malo pažljivije analiziraju istupi SDS-ove poslanice u proteklih pola godine/godinu, uočljive su dvije stvari; prvo, njene izjave potpuno su isprazne, bez ikakvog sadržaja i dubine, ali su uvijek ultraške i, drugo, bez izuzetka, korespondiraju sa radikalnim istupima čelnika SNSD-a. Tu se može uočiti jedan veoma bitan trend: svaki put kada neko iz SNSD “ispali” radikalnu poruku, uslijedi “korak unazad”, ali Pandurevićeva nastavlja sa “rafalnom paljbom”, te se, gotovo uvijek, nametne pogrešan zaključak kako je SDS otvorio tu situaciju ekstremnih stavova.

Takvo stanje stvari apsolutno odgovara SNSD-u, jer uvijek imaju argumentaciju da kažu strancima, kao i partnerima u Sarajevu, “kakvi god da smo, manje smo opasni i zli od SDS-ovaca”.

(Pandurevićeva u svemu vidi “državni udar”, “zavjeru”, “plaćene revolucionare”, pa je ne tako davno i CCI optužila da žele u BiH “izazvati anarhiju i arapsko proljeće”. I ovaj njen napad na CCI i ostale NVO, koje je okarakterisala stranim plaćenicima, potpuno je bio uigran sa istupima SNSD-ovaca. I potpuno je suprotstavljen interesima stranke koju predstavlja. Isto kao i njene nedavne optužbe na račun aktuelnog državnog vrha Srbije "da nemaju nacionalnu politiku" i da "ne brinu o interesima Srba iz RS").

SNSD toliko vješto i suptilno igra igru “guranja SDS-a na krajnju desnicu”, koristeći njihove, (SDS-ove), ljudske resurse, da i stranke iz Sarajeva i međunarodna zajednica (protiv kojih je SNSD samo deklarativno, a suštinski snažno sarađuje sa njima) i dan danas smatraju ovu stranku manje lošim/boljim izborom od partije Mladena Bosića. A to nije nebitna činjenica; štaviše, opredjeljujuća je kod formiranja vlasti, i na nivou RS i na nivou BiH.    

Drugi gorući problem unutar SDS-a je solističko djelovanje Obrena Petrovića, visokog funkcionera stranke i gradonačelnika Doboja, koji je odbio nalog vrha partije da raskine koaliciju sa SNSD-om na lokalnom nivou.

Tako je javno Bosiću bacio “rukavicu u lice”, i stavio mu do znanja da se uopšte ne plaši njegovih prijetnji da će raspustiti dobojski Gradski odbor stranke. Bosić je zaprijetio raspuštanjem, ukoliko se SDS ne raziđe sa SNSD. Kako se još uvijek nije odlučio na taj korak, poruka je to da nema hrabrosti da ispuni svoju prijetnju, jer nije siguran da, njemu lojalni kadrovi, mogu spriječiti Petrovića da “raspara” stranku i odvede značajn broj funkcioenra (lokalnog nivoa) sa sobom. Takav rasplet znatno bi urušio rejting SDS-a, a ono čega se Bosić najviše plaši je činjenica da je Petrović u Doboju, ono što je Dodik u RS.

Petrović odlučuje ko će da radi, a ko ne; ko će da gradi, a ko ne; ko će da se zaposli, a ko ne…; ko će da živi, a ko ne!

Ono što Bosiću, (uslovno rečeno), ide na ruku, jeste činjenica de je sve više građana Doboja koji shvataju da je Petrović najgore, a ne najbolje rješenje za taj grad. Razlog: Doboj je mikro slika RS - firme propadaju, nezaposlenost rapidno raste, novca nema, posla nema…, voz juri u katastrofu. Odricanje od Petrovića u pravom trenutku, značilo bi (iz stranačke vizure) skinuti sa sebe dio odgovornosti za propast, a jasno je da je SDS najodgovorniji za kolaps Doboja.

Bosić još uvijek vaga na apotekarskoj vagi šta će i kako uzvratiti na Petrovićeve vruće šamare, koji je javno rekao da će dobojsku koaliciju popečatiti sa Dodikom, uprkos nalogu vrha SDS-a.

Do konačne odluke u vatru je gurnuo Borisa Jerinića, poslanika SDS-a u parlamentu RS, koji se suprotstavio Petroviću, tvrdeći da SDS neće podržati koaliciju sa SNSD i sve zapanjio! Jerinića je stvorio upravo Petrović i njegov udar na “stvaraoca” je za Doboj šokantan, jer je, koliko do juče, bio gradonačelnikova marioneta. Ali, opštepoznato je da su marionete najbolji materijal za “nož u leđa”, što sada koristi Bosić, stvarajući Jeriniću iluziju da bi mogao postati “Obren” umjesto “Petrovića”.

Jerinić je igrač za jednokratnu upotrebu i Bosić je svjestan njegovih ograničenja i nedostataka, što ga diskvalifikuju kao mogućeg nasljednika Obrena Petrovića. Jerinić nije dorastao zadatku da reformiše dobojski SDS, koji se nalazi u raspadu!

Jeriniću, koji je iz petog tima upao na teren gdje se igra jedna od najvažnijih utakmica unutar SDS-a, “nabacuju” i iz dijela starih SDS-ovih kadrova, koje je Petrović izbacio na marginu.

Njihov cilj je dvostruk - ili smijeniti Petrovića ili se dogovoriti sa njim, koristeći Jerinića za udaranje “u glavu”. Petrović je poznat po tome da požare gasi “valutiranjem” i (još uvijek) unosnim pozicijama i za očekivati je da se Bosićevoj “ideologiji” u Doboju suprotstavi svojim opštepoznatim pristupom “materijalzmu”, koji je “renesansu” donio samo eliti lokalnih moćnika okupljenih oko gradonačelnika, što su bez ikakvih skrupula isisali ogroman novac iz dobojskog budžeta. Riječ je o desetinama miliona.

Iza Jerinića je i Nebojša Marić, koji je bio nosilac liste SDS-a na proteklim lokalnim izborima i dobio je ubjedljivo najviše glasova. Da bi postao zamjenik gradonačelnika, podnio je ostavku na mjesto odbornika, ali ga je, pod pritiskom SNSD-a, Petrović smijenio i na njegovo mjesto je imenovana Jasna Lukić, veoma veoma bliska prijateljica Uroša Gostića. Gostić je jedan od najodanijih Dodikovih ljudi i osoba koja je, zajedno sa Petrovićem, od Doboja napravila ogledno mjesto na kojem su SDS i SNSD potpuno uništili nadu u sadašnjost, a o budućnosti niko i ne razmišlja.  (nastavak sutra: Sječa dobojskog “Starog hrasta”)