Audio/Policijsko premlaćivanje Milana Maleševića u Gradišci

piše: Slobodan Vasković

Milana Maleševića, banjalučkog advokata, prebila je policija u kafeu “Baza” u Gradišci.

Teško su ga pretukli samo zato što je tražio od policajaca da se predstave i pokaže značku, što su oni dužni učiniti na zahtjev građanina.

Prema riječima svjedoka, desetak policajaca upalo je u “Bazu”, 26.06., oko jedan sat iza ponoći, i odmah krenuli da maltretiraju prisutne.

Iako policija tvrdi da je bila riječ o raciji, svjedoci događaja su izričiti da niko od policajaca nije pomenuo raciju.

Svi prisutni su dali na uvid lična dokumenta, i sam Milan Malešević, koji je zatražio od policajca da mu pokaže broj policijske značke.

Tada je krenuo haos: Policajce je teško uvrijedio Maleševićev zahtjev i počeli su da ga tuku. Tačnije, uslijedilo je pravo opremlaćivanje. Sve dok ga nisu oborili. Oni koji ga nisu tukli, držali su ruke na pištoljima. 

Maleševića su vezali lisicama, oborili na pod, pa im je i to malo bilo, te su mu stali nogom na vrat. Posledica gaženja su teške povrede na licu.

Malešević nije pružao nikakav otpor, a kada su policajci zaključili da su ga dovoljno gazili nogama, podigli su ga i dodatno mu pritegnuli lisice. Sa jasnom namjerom da ga teže povrijede po zglobovima ruku. Što se i desilo. 

Potom su ga odveli u Stanicu Policije, gdje je maltretiranje nastavljeno, a nisu mu htjeli dati ni čašu vode, koju je tražio, niti mogućnost da obavi telefonski poziv.

Interesantno je da su svjedoci Maleševićevog premlaćivanja došli tokom noći pred Policijsku stanicu da daju izjave o događaju, ali policija nije htjela da ih sasluša.

Audio zapis svjedoči o dramatičnim događajima i iz njega je jasno da je Malešević zaista tražio samo broj značke i ništa više. Takođe je jasno da prisutni u kafeu traže od policije da prestane tući Maleševića, ali, nažalost, nisu njihove molbe uslišene. 

Policijska kladionica: Sto prijava u dva sata

piše: Slobodan Vasković

Premlaćivanje nije jedini sport dokonih pojedinaca iz policije. 

Imaju neki i internu kladionicu: Klade se da u dva sata mogu napisati sto prekršajnih prijava građanima - učesnicima u saobraćaju.

I uspijevaju. Kakav podvig.

To se već dugo dešava na području Banjaluke, a bahati kladioničari su pripadnici saobraćajne policije. 

Takvo ponašanje dosad je neviđeno iživljavanje nad građanima, koji moraju  prihvatiti prijave, napisane, u najvećem broju slučajeva, bez ikakvog razloga. Sem takmičarskog. Kladioničarskog duha policije Malog Putina. 

Zato sledeći put pazite kada vas saobraćajci zaustave: Možda uopšte niste krivi, već ste dio opklade. Ne bunite se, jer možete dobiti mnogo više od prekršajne. Teške batine.

Usamljeni Ivanić

piše: Slobodan Vasković

Mladen Ivanić i Milorad Dodik odbili su adaptaciju SSP-a, iako se ni jednom ni drugom nije povlačio takav potez.

I Ivanić i Dodik pretpostavili su dnevnopolitički interes opštem, a nakon ovog izuzetno glupog političkog poteza, slijedi čitav niz loših vijesti po BiH, posebno po RS. 

Postupak je krajnje glup, jer dolazi u situaciji kada je EU teško pogođena Brexitom i, najmanje, što je politički trebalo jeste “soliti rane”. Posebno zbog činjenice da je BiH/RS potpuno ovisna o zapadnim parama.

Uz to, ko je još išao prema EU pod svojim uslovima, a ne pod njihovim?!

Krivci za loše vijesti koje će uslijediti biće Ivanić i Dodik. Tim redom.

Njihova “Koalicija u nastanku” doživjela je na prvim političkim brzacima potop; “DI” Kanu je razbijen, a Mladen Bosić može sa oduševljenjem da aplaudira sa tribina potapanju Ivanića i Dodika.

Pokazalo se i ovaj put da Ivanić nema pregled igre, da ne može da iznese nijednu utakmicu, jer je politički impotentan i nikakve beogradske vijagre tu ne pomažu.

Ivanićev “veliki zaokret” ka Dodiku, prerastao je u veliko “podvijanje repa” i bijeg od Dodika, ali odbijanje adaptacije znači da bježanja nema i da “Koalicija u nastanku” treba da podnese odgovornost zbog šteta koje će nastupiti.

Ivanić je, nakon nametanja metodologije popisa, odjurio u Beograd, jer se, kako je rekao, Srbi sa ove strane Drine osjećaju usamljenim.

Vučić ga je prigrlio, da ne bude usamljen, pa mu još rekao da što snažnije zapliva prema Dodiku, ne bi li imali što šire Društvo za borbu protiv usamljenosti.

Ivanić voli kada je cijenjen: Učinilo mu se da ga Vučić možda cijeni, pa je prigrlio i Dodika, sve prijeteći kako će ON (Ivanić) drugačije da se ponaša. I nadajući se da će dugoročno obezbijediti još jedan mandat za neku od predsjedničkih pozicija. Uz pomoć SNSD-a. Sitan šićar presitnog igrača.

I tako je Ivanić krenuo u radikalizaciju političkog ambijenta, ubijeđen da će svi jedva dočekati da krenu za njim. Zbog usamljenosti. A da će se oni drugi uplašiti, jer je, eto, Ivanić odlučio da zategne. Kakvo samoprecjenjivanje bez ikakvog utemeljenja. 

Dodik je imao u svemu svoj račun: DNS mu je poodavno preskup, a preko Ivanića mogao bi da pokuša vratiti SNSD u Savjet ministara.

Međutim, Ivanić je, očekivano, klonuo na početku puta. Nakon što je njegova plitka igra prozrena, pokušao je potopiti Dodika, izbacujući stav da će oko SSP-a glasati tek nakon što Vlada RS odluči o tome.

Vladi RS i Dodiku najmanje je bilo do negiranja SSP-a: iako stalno zahtijevaju da se poštuju “njihovi stavovi”, u ovom slučaju htjeli su podijeliti odgovornost sa Savezom za promjene.

Što SzP-u nije na pamet palo: Dodik je tako morao da odbije SSP, kako bi spriječio nezadovoljstvo poljoprivrednika u izbornoj godini. Poljoprivrednici su ionako kivni na Vladu RS zbog milionskih dugovanja. 

Dvostruka šteta po Dodika: negirao je da je otvoren za EU integracije, što stalno tvrdi poslednjih mjeeci, i zamjerio se svojim lobistima u EU. Kockao se i pao. Nije mu prvi put, ali sad mu baš sve ovo politički nikako nije trebalo. 

Treba imati u vidu da Ivanić više ne pripada SzP-u. Sam je iz Saveza izišao i prilično glasno zalupio vrata. 

Naravno, Bosić i SzP, koji ni na koji način ne mogu uticati na odluke Vlade RS, ali ni Ivanićeve, izjasnili su se da će podržati svaku odluku vlasti RS. I Ivanića.

Na taj način su Ivanića i Dodika natjerali još jače u zagrljaj po pitanju SSP-a. I pustili ih da potonu zajedno. Kao što su i potonuli.

Sada bi Ivanić najrađe da svu odgovornost prebaci na Dodika i Vladu RS, ali ne ide to baš tako lako. On je taj koji treba dići ruku protiv SSP-a, iako ima mogućnost i da glasa za nju. Najavio je da neće.

Dodik je svjestan da Ivanić pokušava da ga potopi i da je za to sam kriv, jer je smatrao da sa Ivanićem može kvalitetno da odigra. Ne može. Ni on ni bilo ko drugi, jer Ivanić poodavno nije ni za kakve igre. Samo smeta. 

Ivanić je, osim ovog debakla, doživio još jedan: Unutar SzP uvidjeli su da mogu da računaju na Branislava Borenovića, dok su u vezi sa Ivanićem sada (bez ostatka) ubijeđeni da sa njim nikakve ozbiljne priče nema. Ivanić je tragično nesposoban, dramatično nestabilan i hronično vjeroloman. 

Borenovićeve šanse da se riješi Ivanića i njegovog paralelnog upravljanja PDP-om naglo su porasle. Ukoliko uspije da ih do kraja iskoristi, a jedan dio već jeste, možda mu i pođe za rukom da postane stvarni predsjednik PDP-a. 

Da saberemo Ivanićeve “uspjehe” otkako je odlučio da “zategne”: Nije uspio riješiti pitanje metodologije popisa, nije uspio preplivati Dodiku, oslabio je svoju paralelnu vlast unutar PDP-a, obesmislio se u Savezu za promjene, obrukao se javno, nije zaslužio Vučićevo poštovanje…

Istina, omogućio je Vučiću da zakuha u BiH, potkusuri RS, ali šta mu to vrijedi, kada je Srbiji odgođeno otvaranje poglavlja u pregovorima sa EU, kada dinar svakodnevno pada u odnosu na Evro, kada srpski premijer nema rješenja ni za šta... A sve veći i veći problemi nadiru.

Ivanić je ponovo usamljen. Kome li će sada raširiti ruke? Borenoviću, izvan svake razumne sumnje. 

Nadati se da je BB shvatio!

Muhika, Fakalari, Brexit i Exit

piše: Slobodan Vasković

1.

Hoze Muhika, bivši predsjednik Urugvaja, poznat i kao najsiromašniji predsjednik, sastao se prvo sa Aleksandrom Vučićem, a nakon toga će se sresti i sa Miloradom Dodikom.

Sve je režirao Emir Kusturica, najskuplji budžetski korisnik Srbije i Republike Srpske.

Osim što posjeta Muhike potvrđuje da Vučić i Dodik imaju isti PR tim, ukazuje i na novu PR liniju ovdašnjih diktatora - sada će prezentovati skromnost.

2.

Vučić će u prvi plan isturati svoja jeftina konfekcijska odijela, insistirati da uopšte ne spava, skromno priznati da je svaka sekunda njegove vladavine Istorija, skrušeno se braniti od bezbrojnih državnih udara…, a Dodik skromno ukazivati kako je njegova vladavina donijela RS procvat u svim segmentima, ali on to ne želi da prezentuje, jer je stidljiv i po prirodi povučen. Asocijalan.  

3. 

Ako su Vučić i Dodik došli dotle da ih Muhika mora vaditi iz Fantomki Savamale i Marićke, te ostalih dubioza u kojima se nalaze, a došli su, onda je pred Srbima Sto godina samoće. Vijek olovnih vremena.  

4.

Muhiki će sigurno biti vrlo dragocjeni susreti sa Vučićem i Dodikom: sa prvim, jer je on Istorija koja se in continuo dešava, a sa drugim, jer je od najsiromašnijeg premijera, dužnog i Bogu i Narodu 1998. godine, stigao do Najbogatijeg Predsjednika u Regiji. I to sve od plate. 

5.

Ako se Muhika sretne i sa Mladenom Ivanićem, onda je jasno da je iza cijele ove skazke Fidel Kastro, koji organizuje Izolaciju na Balkanu.

6. 

Ukoliko dođe do susreta Muhike i Ivanića, Urugvajca treba obavijestiti da je Ivanić umišljeni politički Dijego Forlan i da, u pravilu, predribla sam sebe. Izdribla se dok ne padne na leđa.

7.

Italijanska policija saopštila je da je uhapsila šefa mafijaške grupe Ndrangeta Ernesta Fakalarija, nakon 20 godina bjekstva. 

Fakalari je uhapšen u seocetu Molokio.

Nije to nikakva vijest; Italijani su jedna zaostala država. Progone takve ljude/ljudine, umjesto da im omoguće da se bave politikom. Kao što je to slučaj sa BiH.

8.

Kod nas u BiH sve “Fakalari” do “Fakalarija”. I sasvim se slobodno kreću. Nijedan se ne krije. Čak i državu vode. Na primjer onaj iz seoceta Bakinci. Pa onaj iz doline Neretve, pa onaj iz doline Miljacke… 

9.

Tog iz seoceta Bakinci, kao i sve druge (po potrebi) štiti moćnik iz seoceta Lukavac: Goran “Fakalari” Salihović. 

GFS ne samo da se ne krije, već obavlja i značajnu dužnost: Glavni je Tužilac. Spreman da uvede Strahovladu, ukoliko se neko usudi da spomene članove ovdašnje Ndrangete, njihove stanove u Beču, vile na Dedinju, Pandore, Unise, Bobare, Banke, Pavloviće, Studene, Nestudene, Kladionice, Sokolove, UKC-ove… 

10.

“Fakalari” Salihović krenuo je u obračun sa svima - ako bude trebalo, udariće i na Veliku Britaniju. Čim sve detaljno dogovori u “Kalderi”. Koja se nalazi u seocetu Aleksandrovac. 

11.

Brexit se desio i svi se upinju da razjasne posledice, iako niko pojma nema šta se zaista dešava. Samo se Englezi i dalje prave Englezi.

12.  

Čim prođu prve velike frke oko Bregzita izvjesno će u parlamentu javno iščitati Telegram podrške Milorada Dodika, koji je “građanima Velike Britanije na demokratski provedenom referendumu o izlasku iz EU, ocijenivši da je volja naroda, izražena na taj način, činjenica koja svuda u svijetu mora biti uvažena”.

To je Britancima baš pomoglo. Ključna podrška. Funta je spašena.

Nije džaba Edvard Ferguson ubivao Aždahu o Đurđevdanu u seocetu Bakinci.

13.

Dodik je, u Poslanici Britima, napomenuo da EU, “uprkos svim svojim slabostima, ostaje cilj Republike Srpske i BiH, ali do kojeg se može doći samo uz puno uvažavanje ustavnih nadležnosti svih nivoa vlasti i bez ugrožavanja autonomije Republike Srpske”.

Stvarno državnički: Moćna RS će sada da spase EU i riieši sve njene slabosti.

Ferguson će od sreće sljedeći put o Đurđevdanu obući šareno odijelo, a ne samo čarape. Jer je “Fakalari” iz seoceta Bakinci spasao i Veliku Britaniju i EU. Nakon čega će spasiti Svijet.

14.

Zato je Muhika i došao: da iznese svoje viđenje spasavanja Južne Amerike. Koje će sprovesti “Fakalari”. Etapno.

15.

Brexit je završen, Exit se ne nazire.

Prof. dr. Edin Šarčević: STRUKA VS. NADMENOST: KORNER VS. SALIHOVIĆ

Preneseno sa https://edinsarcevic.wordpress.com/tag/edin-sarcevic/ (24.06. 2016). Autor je profesor na Pravnom fakultetu u Lajpcigu 

Prof.dr. Edin Šarčević

Analiza sutkinje Joanne Korner, o raduTužilaštva BiH na predmetima ratnih zločina, pripremljena je po narudžbi Misije OSCE-a u BiH i napisana je visokim stepenom analitičke neutralnosti. Svaki stav je potkrijepljen konkretnim podacima i dokumentima sa listom konkretnih preporuka u zaključku. 

Jasno su formulirani nedostaci u radu tužilaštva i povezaani su sa konkretnim imenima (Salihović, Tadić, Pleh). Analiza je dokumentirala nekompetentnost mlađih tužilaca, ukazala je na statističko ušminkavanje radnih rezultata i na niz organizaciono-rukovodilačkih nedostataka glavnog tužioca koji, opet, ukazuju i na nedostatak materijalnih kompetencija. Iza faktografije, međutim, stoji poruka da je rukovodstvo tužilaštva nekompetentno, samoljubivo i autoritarno, a da se administrativnom bahatošću prikriva nestručnost.

Reakcije tužilaštva su uslijedile bez ijednog valjanog protivargumenta, prvenstveno kao skup etiketa na račun OSCE-a. Analiza je proglašena udarom na pravosuđe BiH, šef OSCE-Misije BiH Moore je optužen za revanšizam, VSTV je indirektno optuženo da ne poznaje BiH-zakone jer je odobrilo pristup materijalima i ponovo je istaknut broj obrađenih predmeta, dakle, upravo „argument statistike“ koji je u analizi kritikovan i doveden u pitanje. 

Tužilaštvo je ovim potvrdilo vlastitu ambiciju da se izjašanjava o činjenicama za koje nema potrebne kompetencije, npr. o nadležnostima BiH, o utrošku sredstava OSCE-a, o stručnosti autorke analize, o visini honorara koje isplaćuje OSCE, ili općenito o sadržaju i objektivnosti analiza. 

Tužilaštvo se, dakle, služi medijskim prostorom kao poligonom na kojem je najjednostavnije zamagliti predmet spora. No, paušalni odgovori i etikete ne dolaze u pravo vrijeme jer se upravo u medijima eksponira neuspjeh tužilaštva u akciji Pandora. Primjedbe idu na adresu glavnog tužioca koji je rukovodio ovom akcijom i podudaraju se sa stavovima koje je u predmetima ratnih zločina iznijela sutkinja Korner: proklamirana stručnost i efikasnost državnog tužiteljstva u suprotnosti je sa konkretnim rezultatima, spektakularna hapšenja i očigledna krivična djela okončavaju bez podizanja optužnica i sudskih procesa.

Prihvati li se metod medijskog obračuna, na kojem tužilaštvo istrajava, pristaće se na metod korištenja istražnih podataka protiv osoba koje kritikuju rad glavnog tužioca i njegovih najbližih saradnika. Nije daleko od pameti da bi se tako, s pozicije glavnog tužioca, moglo upravljati socijalnim i političkim procesima. 

Zbog toga je rizično i nadasve neodgovorno na ovakv mjesto imenovati pravnika bez dana iskustva u krivičnom sudovanju, pravnika sa profesionalnim curriculumom suca za prekršaje i upitnim biografskim detaljima (Salihović) kao što je sasvim neuputno da se pravnicima bez krivične prakse i vidljivog praktičnog znanja prepusti upravljajnje institucijom sa mjesta šefa kabineta (Pleh). Suvše su usko povezani rad tužilaštva i ličnosti glavnog tužioca, odnosno institucija tužilaštva sa profesionalnom i moralnom biografija njenog šefa, da bi se prešutila OSCE-analiza i reakcija na nju. 

Analiza sutkinje Korner predstavlja, prema mome mišljenju, inicijativu za brzu i temeljitu akciju u tužilaštvi BiH. Od nje mnogo više zavisi uspješan i zakonit krivični postupak nego što se na prvi pogled vidi. Alternativa može biti strahovlada tužilaštva kojom se zadovoljavaju lične sujete.

Laktaši: Dodik, nakon poraza od Kodžomana, razmišlja da za načelnika kandiduje Milana Baštinca

piše: Slobodan Vasković

Ni Miroslav Kodžoman ni Snježana Radetić neće biti kandidati SNSD-a za načelnika opštine Laktaši na narednim lokalnim izborima.

Tako je odlučio predsjednik te stranke Milorad Dodik, nakon što je raspustio Opštinski odbor SNSD Laktaši, 23.06. ove godine, jer je pretrpio težak poraz od aktuelnog načelnika opštine Miroslava Kodžomana.

Milan Baštinac, zamjenik ministra energetike u Vladi RS, najbliži je u ovom trenutku nominaciji za načelnika Laktaša.

Baštinac je čovjek od povjerenja Bude Stankovića, Dodikovog kuma i propalog tajkuna.

Opštinski odbor SNSD Laktaši zasjedao je 23.06. u hotelu “San”, kako bi odlučili ko će ispred stranke biti nominovan za načelnika.

OO SNSD Laktaši trebalo je da potvrdi nominaciju Snježane Radetić, koju je predsjedništvo tog odbora već kandidovalo za tu poziciju, 15.06.2016. godine. Radetićeva je bila kandidat Dodika i Bude Stankovića.

Sjednicom OO je predsjedavao lično Milorad Dodik. 

Međutim, na sjednici OO SNSD se desio pravi triler, jer je Radetićeva ostala bez podrške: za nju je glasalo 42 člana OO, dok je Kodžomana podržalo njih 47.

Vidno iznerviran, jer je ostao u manjini, Dodik je raspustio odbor i zatražio hitno formiranje novog, koji bi predložio kandidata.

“Ali Vi ste meni obećali kandidaturu”, protestvovala je Radetićeva, obraćajući se Dodiku.

“Jesam ti obećao, ali vidiš da te neće ženska glavo. Nemaš većinu”, odbrusio joj je Dodik.  

Miroslav Kodžoman, aktuelni načelnik Laktaša, tako je u direktom sudaru porazio i Stankovića i Dodika, koji stoji iza njega. Međutim, to je Pirova pobjeda, jer sigurno neće biti kandidovan.

Dodik ne trpi poraze, a i Budo Stanković je protiv Kodžomana.

Kodžoman se zamjerio Stankoviću, jer je odbio da ispunjava njegove finansijske zahtjeve.

Iz istih razloga, polovinom 2014. opozvan je tadašnji načelnik Milovan Topolović, nakon kojeg je Kodžoman sjeo u fotelju prvog čovjeka Laktaša. Što je sinonim za Slugu Bude Stankovića. Ko odbije da služi Budi biva uklonjen.

Pošast: Šume u RS izumiru zbog nebrige vlasti

Šume su jedno od najvećih bogatstava kojima raspolaže Republika Srpska. Šumski ekosistem, sa površinom od oko 1.200.000 hektara, zauzima dominantan položaj u odnosu na ostale ekosisteme. Šume su veoma složeni ekosistemu i upravo zbog toga su veoma podložne oštećenima. Šume su ranjive, prije svega zbog oscilacija abiotičkih faktora (fizičko-hemijske uslovi, klimatske promjene …) i kako ne bi propadale treba im posvetiti dužnu pažnju.

Na abiotičke faktore se teško može uticati, ali je problem kada šume stradaju zbog ljudskih grešaka. Ljudske greške, čak i male (namjerne ili nenamjerne), vremenom mogu da prerastu u katastrofe velikih razmjera. To se onda dovodi do ogromnih ekoloških i ekonomskih šteta, a pogubno i po lokalne zajednice, čija je privreda uglavnom vezana za šume.

Jedan od značajnih pokazatelja narušenosti stabilnosti šumskih ekosistema je proces sušenja šuma. Sušenje stabala u šumi je normalan proces, uzrokovan raznim faktorima, i on je sastavni dio ekosistema. Međutim, kada sušenje pojedinačnih stabala dobije zamah, poraste po svom intenzitetu i površini, onda je to proces sušenja koji ostavlja ogromne posljedice.

Mnoge opštine u RS, koje se nalaze na područjima pod šumama, okrenute su šumskoj privredi. To su i njihova najveća prirodna bogatstva i resursi. Kada dođe do narušavanja tih resursa, procesom sušenja šume, nastaje veliki problem. Prirodni zakoni su takvi- onome što se u šumi uništi za kratko vrijeme, potrebne su decenije, pa i više da se nadoknadi.

Proces sušenja šuma na romanijskom platou je ogromnih razmjera, a na pojediniačnim površinama on je dostigao nivo ekološke katastrofe.

Taj proces i dalje traje, štete se gomilaju. Samo na području opština Han Pijesak i Sokolac, gdje je ovaj proces najintenzivniji od 2011 do 2014. godine, osušilo se oko 180.000 metara kubnih stabala, uzrokujući tako direktnu štetu od  9.000.000 KM. Tu nije kraj, jer ta masa suvih stabala  (ali i šteta) se može značajno uvećati zbog suvih stabala koja se ne registruju u okviru redovnih sječa.

Prema tvrdnjama stručnjaka, trenutno sušenje smrče na ovom području predstavlja pravu ekološku bombu. Stručnjaci navode da zbog dominantno biotičkog uzročnika sušenja (uzajamni uticaj biljaka, životinja i čovjeka) u ovom slučaju i njegovog velikog potencijala u slučaju većih oštećenja od abiotičkih faktora (snijega i poledice), koja često zahvaćaju veće površine, moguće je stvaranje ogromnog prostor za pojavu štetočina, što bi dovelo do potpunog sušenja šuma na zahvaćenom području.

Ne suši se na romanijskom platou samo smrča. Ugrožene su i druge vrste drveća, poput hrasta. To je navedeno o u Izvještaju koji je Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica uputilo Ministarstvu poljoprivrede, u kojem se govori o masovnom sušenju hrasta kitnjaka na površini od 1288 hektara. ŠG “Sjemeć” je tražilo pomoć o resornog ministarstva, upozorivši da će se lokalne zajednice na tom području doživjeti pravu ekološku i ekonomsku havarija, ako se pod hitno ne preduzmu potrebne mjere.

Šteta se, ne može popraviti preko noći i to znaju svi, pa i ministar Stevo Mirjanić, ali vlast ne haje što se šume suše. Njima su zanimljivi samo poslovi u vezi šumama iz kojih određene interesne grupacije mogu izvući korist.

Umjesto da se posveti problem sušenja šuma u RS, resorno ministarstvo je  formiralo Operativni tim trebalo je da pripremi teren za suzbijanje žutotrbe (štetnog insekta koji napada lišće šumskog drveća ) “aviotretiranjem” u istočnom dijelu Republike Srpske. 

Bilo je planirano da pojedinci na tom poslu zarade 1,2 miliona maraka, ali su se tome usporotivili direktori tamošnjih Šumskih gazdinstava.

Notorno je da nikada niko i nigdje nije radio suzbijanje žutotrbe “aviotretiranjem” niti se to može naći bilo gdje u literaturi. Još je apsurdnije to što se u šumama koje je trebalo “tretirati” uopšte nema žutotrbe.

Izmišlja se postojanje žutotrbe, a niko od nadležnih se ne brine zbog sušenja šuma i mogućih ekoloških katastrofa. To im, očigledno, nije prioritet, jer je to ozbiljan posao, koji traži mnogo truda, volje i znanja. To je posao koji brine o budućnosti šuma, ekosistema i ekonomije. Šumsko bogatsvo u RS, nažalost, aktuelna vlast tretira tek kao odličan poligon za izvlačenje novca kojim se finansiraju stranke i njihove predizborne kampanje.