Vlada RS osniva gulage za osnovce i srednjoškolce

piše: Slobodan Vasković

Iskreno se pitam da li je ministar prosvjete Goran Mutabdžija potpuni idiot, ili su kreteni svi oni građani RS, koji imaju djecu školskog uzrasta?

Pitanje nije uopšte za potcijeniti, ukoliko imamo situaciju da je Mutabdžija, zajedno sa “stručnim timovima” odlučio da našu djecu šalje u gulage. I to, za početak, subotom. Krenimo redom.

Danas me kći obavijestila da zajedno sa suprugom moram u ponedjeljak da se pojavim u njenoj školi (srednjoj), pred Komisijom (koju čine direktor, pedagog i razredni starješina), kako bi opravdali to što je od početka školske godine pa do danas, zbog raznoraznih zdravstvenih problema, izostala sa više od 32 školska časa. I to opravdano.

Na moj upit zar nije dovoljno da ode samo jedno od nas dvoje, kći mi je odgovorila da postoji novi Pravilnik Pedagoškog zavoda RS, kojim je precizirano da je “obavezan dolazak oba roditelja da pravdaju časove”.

Iskren da budem, nisam vjerovao da je to moguće, ali na web stranici Ministarstva prosvete RS nalazi se dokument pod nazivom “Program praćenja i smanjenja broja izostanaka učenika osnovnih i srednjih škola”, koji je osmislila radna grupa staljinističkonacističke provenijencije.

A u tom programu, postoji stavka “Mjere za suzbijanje broja izostanaka”, sa 11 tačaka, čijeg se sadržaja ne bi postidio ni Lavrentije Berija, Staljinova desna ruka zadužena za progone, gulage i likvidacije.  

Programeri naše bolesne stvarnosti direktno izražavaju sumnju u iskrenost i djece i roditelja, pa traže da se pojave oba, ne bi li, valjda, članovi školskih Komisija nadležnih za izostanke, lakše utvrdili da li roditelji lažu.

Možda će se roditelji međusobno suočavati, unakrsno ispitivati, slati na detektor laži? Možda će roditelje i premlaćivati, kako bi priznali otkud im opravdanje za dijete.

Ko zna šta će sve da se desi pred Komisijom; meni i Ljilji to tek slijedi.

Do tada, piscima bolesnog Pravilnika uopšte nije važno da li su djeca opravdano ili neopravdano izostala sa nastave; sva su stavljena u isti koš.

Što znači, ako vam se dijete razboli, mogli biste i krivično odgovarati.

Mislite da se šalim? Pa pogledajte član 1. pronacističkih Mjera u kojem piše: “Predavanje  i dobrovoljni rad subotom u trajanju od dva časa za sve

učenike koji su prethodne sedmice izostajali sa nastave. Dolazak

je obavezan”.

Kako može rad biti dobrovoljan, ako je propisan Pravilnikom i ako je dolazak na njega obavezan? I ko je taj ko će donositi presude učenicima? Kako će djeca, koja su ozbiljno bolesna, operisana, ili se nalaze u postoperativnom periodu, izvršiti kaznene zadatke? Da li će Mutabdžija i njegovi idioti, sa kojima je napravio Pravilnik, uskoro zahtijevati da se ta djeca, zato što se nisu dobrovoljno javila na prinudni rad, poliju katranom, pospu perjem i provedu kroz školsko dvorište; Ili da im se priredi “topli zec” zato što su se usudili razboliti?

Sve je otvoreno. Nije precizirano gdje će djeca “dobrovoljno raditi”. Možda na autoputu Prnjavor - Doboj, u voćnjaku šefa tih kretena Milorada Dodika, ili će čistiti gradske ulice, uklanjati sekundarne sirovine sa deponija, čistiti kanalizaciju?

Idioti to još nisu precizirali. Tek će da se praši svakom onom nesavršenom đačetu koje se razboli. Idioti, koji su sebi uzeli za pravo da našu djecu tjeraju na prinudni rad, imaju da ih ojačaju da budu pravi arijevci! U suprotnom, logor neće biti samo subotom, već doživotno.

Nije tu kraj priče.

U tački 4. nacističkih Mutabžijinih Mjera navedena je “Obavezna provjera zdravstvenih opravdanja”. Nije precizirano kako će se to raditi - da li će pozivati porodične ljekare na raport, slati djecu na Više Komisije, policijom isleđivati roditelje i ljekare, kako bi se utvrdilo ko od njih možda ne govori istinu… Jer, ovdje se iskazuje potpuno nepovjerenje i u roditelje, koji se apriori tretiraju kao falsifikatori ljekarskih opravdanja, i u ljekare, koji se tretiraju potkupljivim, pa za novac daju lažna opravdanja. Pitam se zašto ćuti ministar zdravlja Dragan Bogdanić?

Kad sve to ne urodi plodom i djeca nastave da se prehlađuju, razbolijevaju, šmrckaju, imaju temperature, ospice, šarlahe, i ostale bolesti, koje im garantuju gulag, roditelji će, u skladu sa Mjerama, biti pozvani na predavanje (tačka 6. Mjera). A onda će im, zato što su izrodili takve slabiće, nedostojne školovanja u školskom sistemu Republike Srpske, pustiti plin.

Nismo bolje ni zaslužili kada smo sebi dozvolili da nam kreteni i debili poput Mutabdžije vode resor ministarstva obrazovanja.

P.S.: Naravno u pravilniku nema ni riječi o tome kako djecu zaštititi od narkodilera koji opsjedaju osnovne i srednje škole.

Događaj mjeseca: Prva Dama RS pojavila se u javnosti nakon dvije godine (samo)izolacije

piše: Slobodan Vasković

Snježana Dodik, Prva Dama Republike Srpske, pojavila se u javnosti nakon višegodišnjeg izbivanja. Snježana Dodik prisustvovala je svečanoj premijeri filma “Montevideo, vidimo se”, režisera Dragana Bjelogrlića, koja je održana 24.01.2014. godine u Banskom dvoru u Banjaluci.

Na premijeru je Prva Dama stigla u pratnji muža Milorada Dodika i u društvu Igora Radojičića, predsjednika Narodne skupštine RS i njegove supruge Sanje. Osim njih, premijeru su odgledali i vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović i brojne druge poznate ličnosti.

Pojavljivanje Snježane Dodik u javnosti prava je mala senzacija, jer se o Prvoj dami poslednjih godina gotovo ništa ne zna.

Zadnji put u javnosti se pojavila 9. januara 2012. godine, na prijemu povodom dvadesetogodišnjice Dana Republike.

Zajedničkim dolaskom na premijeru filma, Dodik je, bez sumnje, pokušao demantovati sve češće nezvanične tvrdnje da mu je brak u velikoj krizi. Nemali broj je onih koji su insistirali na tome da ga je supruga čak napustila.

Njen izostanak u javnom životu pokušao je opravdati u (veoma jadnom) intervjuu koji je dao RTRS-u, uoči ovogodišnjeg Dana Republike.

„Supruga nije vidljiva na javnim mjestima, ali uvijek je bila iza svake moje aktivnosti i svega onoga što radim“, rekao je Dodik.

Nije objasnio zašto Prva Dama nije vidljiva. Na ovogodišnjem prijemu upriličenom 9. januara Snježane Dodik nije bilo, a Prvu Damu su loše glumili Igor Radojičić i Željka Cvijanović.

Dodik i njegov izborni štab su, očito, procijenili da mu kuloarske priče o bračnoj krizi/raspadu nanose veliku štetu u izbornoj godini, pa je odlučio da se sa Snježanom pojavi u javnosti i demonstrira da je na privatnom planu kod njega sve u redu.

Dodik se već dvije dobre godine nezvanično dovodi u blisku vezu sa J.P. (nekada J.K.) uposlenicom banjalučke gradske administracije. Te tvrdnje dodatno pojačavaju činjenice koje kažu da je J.P. (čije ime mi je poznato, ali ga ne navodim iz razumljivih razloga) u veoma kratkom vremenskom periodu došla u posjed atraktivnih stambenih jedinica, a svakodnevno koristi i moćni audi Q5. “Platni razred” J.P svakako joj ne omogućava da u kratkom vremenskom periodu dođe u posjed izuzetno skupih nekretnina i automobila.

Priče oko Dodikove zaštite koju uživa J.P., eksplodirale su krajem marta 2013. godine, kada je policija blokirala cijelu Banjaluku, u akciji hvatanja lopova koji su opljačkali Zorana Popovića, oca J.P.. Iz stana mu je tada ukradeno 65.500 evra?! Niko se, naravno, nije zapitao otkud mu toliki keš u stanu!

Policija je tada privela na desetine banjalučkih momaka iz “sive zone”, pa čak i članove njihovih porodica, a ono što je ostavilo veoma loš utisak jeste brutalnost koju su iskazali organi gonjenja. Premlaćivani su svi odreda, ali tada kradljivci nisu nađeni.

Razmjere te akcije bile su toliko velike da su se, u to vrijeme, čak i režimski mediji našli u čudu, ali sve je vrlo vrlo brzo otišlo na marginu.

vezani tekstovi:

Ekskluzivno: Policijska hunta hara Banjalukom

 http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2013/04/ekskluzivno-policijska-hunta-hara.html

Dan republike

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2014/01/dan-republike.html 

Bitka za struju: Grigorije Lukom protiv Dodikovog Šupića

piše: Slobodan Vasković

Generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske Branislava Milekić uskoro odlazi sa te funkcije.

Milekićka sa te funkcije odlazi nakon nepunih sedam godina vladavine (izabrana u septembru 2007. godine), a bitka za njenog nasljednika ovih dana doživljava kulminaciju.

Glavni protagonist borbe za čelnu poziciju EP RS su vladika Grigorije i Milorad Dodik.

Grigorije po svaku cijenu pokušava da ovlada ovim najmoćnijim Javnim preduzećem u RS i čini sve da umjesto Milekićke na mjesto generalnog direktora dovede Luku Petrovića, direktora za investicije u HET-u.

Dodik na tu poziciju gura (i to uz dogovor sa Milekićkom) Blagoja Šupića, koji je izvršni direktor za ekonomsko-finansijske poslove „Elektroprivrede RS“.

Biće zaista interesantno vidjeti ko će pobijediti u ovom duelu, a ako se desi da trijumfuje Grigorije, ne treba boljeg dokaza o tome koliko je Dodik oslabio u sopstvenoj organizaciji.

Dodik je u septembru prošle godine u zadnji čas odustao od namjere da podrži Grigorijev “blic krig”, koji je trebao donijeti promjene u HET-u.

Crveni Vladika insistirao je da se ukloni Marko Mitrović sa pozicije direktora HET-a, ali i pozicije predsjednika Gradskog odbora SNSD-a u Trebinju.

Dodik je prvo pristao, pa potom odustao od tog plana.

Mitrović je tada zgriješio, jer je odbio zahtjev za finansijskom pomoći, koji mu je uputio vladika Grigorije.

„Grigorije je od Mitrovića zahtijevao da mu isplati 400 hiljada maraka. Ovaj je to odbio nakon čega se Grigorije požalio Dodiku. Nakon toga, Dodik je odlučio da smijeni Mitrovića“, potvrdili su mi tada izvori u SNSD-u.

Plan je bio da se Mitrovićevo mjesto (i u SNSD-u i u HET-u) imenuje Luka Petrović, koji se nalazi u vrhu Gradskog odbora SNSD i izvršni je direktor HET-a. Petrović je obećao Grigoriju isplatiti traženi novac, koji je vladiki neophodan, jer se nalazi u grdnim finansijskim problemima. Tolikim da mu je Nikola Špirić 14. januara ove godine isplatio 60 hiljada KM iz budžetske rezerve BiH.

Da je došlo do rokada na kojima je insistirao Grigorije, Petrović i njegov zet Ilija Tamindžija, poslanik SNSD u parlamentu RS postali bi, uz braću Vuković, nesporni gospodari hercegovačke grane te stranke.

Političke likvidacije u toku: SDP-ov Hanibal likvidira Popovića; SP-ov Lektor giljotinira Čudića

piše: Slobodan Vasković

Osnivač SDP-a BiH, član Predsjedništva i Glavnog odbora te stranke i narodni poslanik u Skupštini RS, Slobodan Popović uskoro će napustiti tu partiju. Kada Slobodan Popović ostane bez podugačkog prefiska, koji ponajbolje opisuje njegov značaj i rad unutar stranke, SDP BiH će i definitivno izgubiti i legalitet i legitimitet da se predstavljaju kao socijaldemokratska partija.

Odlazak Popovića iz SDP-a BiH značiće i konačnu javnu smrt socijaldemokratije u BiH, jer u tim torovima više neće ostati niko kome su ideje ljevice politička ideologija za koju se vrijedi boriti i na kojoj vrijedi istrajavati.

Nakon toga, SDP BiH će zvanično postati Životinjska farma na kojoj Vođa čopora, praćen snažnim odobravajućim lavežom pripadajućih mu džukela, ozakonjuje kanibalizam kao najefikasniji način zaštite  sopstvenih i interesa manjine, što ga je ustoličila. Tako će biti sve dok se ne pojavi neki novi snažniji Vođa i pojede aktuelnog.

„Narod već 20 godina griješi kada bira one koji im stalno prodaju matricu u kojoj je najvažnije da smo Srbi pravoslavci, Hrvati katolici i Bošnjaci muslimani. I tu se sve završava. Onda sebi plemenske poglavice ograde teritorije, imaju ovčice, oko torova laju njihove džukele da slučajno koja ovčica ne bi preskočila ogradu i otišla u drugi tor pa, ne daj Bože, da joj se nešto desi. I tako će biti sve dok birači ne shvate da oni moraju biti ti koji će srušiti torove na izborima“, kazao je Slobodan Popović za „Oslobođenje“, 13.06.2013. godine.

U toj njegovoj izjavi Zlatko Lagumdžija, vlasnik SDP BiH, nepogrešivo se prepoznao kao Vođa čopora; isto tako nepogrešivo je prepoznao i vlastitite džukele i, shodno svom kanibalističkom pristupu vođenju politike, izrekao smrtnu kaznu Popoviću.

       

„Više ne računam na tebe“, glasila je Lagumdžijina presuda izrečena Popoviću na predsjedništvu SDP-a BiH, u julu prošle godine.

Članovi vrha te stranke odmah su spoznali da je Lagumdžija upravo poprimio lik Hanibala Lektora i da je Popović jaganjac koji mora utihnuti.

Uslijedio je obračun sa Popovićem, koji je, između ostalog, proglašen stranim plaćenikom (vidi: “Životinjska farma: Egzekucija poslednjeg socijaldemokratskog Mohikanca), a njegovo mariniranje za Lektorov obrok traje i ovih dana.

Zaista je interesantno pogledati načine na koje SDP-ov Hanibal Lektor priprema za oltar svoje žrtve.

Vrh SDP-a održao je, tradicionalno, Dane strateškog planiranja u Međugorju (u novembru 2013.), na koje je pozvan i Popović. Samo što mu je uručen pismeni poziv, uslijedio je telefonski, a sa druge strane žice nalazio se Zoran Blagojević, izvršni direktor SDP-a, koji je Popoviću rekao da mu je poziv na sastanak “upućen greškom”.   

Popović nije otišao na sastanak, a za njegov izostanak zainteresovao se Svetozar Pudarić, koji je upitao Lagumdžiju: “Zašto je Popović na takav način onemogućen da dođe“?

„Ni na jedan skup, na koji ja pozivam, Popović neće biti pozvan“, odbrusio je Lagumdžija Pudariću, koji je, očito, na trenutak zaboravio da je Šef vlasnik SDP-a BiH. Tako Popović ni greškom nije dobio poziv za strateški skup, koji je održan u Zenici u decembru.

Da je SDP BiH Lagumdžijin STR, dodatno potvrđuje i podatak da Hanibal sam donosi odluke, a potpisuje ih kao „Predsjedništvo SDP BiH“. Na sjednici tog tijela, održanoj pred Novu godinu, raspravljalo se o tome da Popović bude smijenjen sa pozicije šefa kluba poslanika SDP BiH-SDA u Narodnoj skupštini RS. Nikakva odluka nije donesena, niti je inicijativa još uvijek došla u parlament.

Ali u pozivu za satanak SDP-ovih stratega za RS, koji se treba održati 15. februara ove godine, navedeno je da će aktivnosti poslanika te stranke u Narodnoj skupštini u periodu od 2010.-2013. predstaviti „Amir Zahirović, predsjednik Kluba poslanika SDP BiH-SDA u parlamentu RS“.

Popović je već smijenjen, a da ta incijativa nije ni došla na dnevni red Kluba koji vodi. Lagumdžija je već odlučio.

Popović je odstrijeljen, a da mu to još uvijek nije rečeno. Nije ni čudo, jer niko iz vrha SDP-a ne smije da ga pozove, plašeći se Lagumdžijine odmazde. A on ima običaj da, s vremena na vrijeme, protabiri telefonske listinge partijskih prvaka, kako bi imao uvid sa kim sve razgovaraju.

Lagumdžijin manir jeste beskrupulozan, jeste brutalan, jeste necivilizacijski, ali je iznad svega jadan i bijedan i slika je SDP-a BiH, koji će, nakon što tu stranku napusti Popović, ostati stopostotna mafijaško-reketaška organizacija.

Raspad sistema u banjalučkim socijalistima 

Pravosnažno presuđeni kriminalac Petar Đokić, koji je i čelnik Socijalističke partije, takođe, nemilosrdno mete sve svoje unutarstranačke protivnike.

Đokić je direktno učestvovao u skidanju glave Srđanu Ljubojeviću i Milovanu Čereku, koji su, po stranačkom nalogu, uzimali/otimali novac od privrednika. Nije sporno da su uzimali i sebi, ali ni Čerek ni Ljubojević nikako se po načinu „rada“ nisu razlikovali od ostalih načelnika opština/direktora Javnih preduzeća, što je opštepoznata stvar. Pali su obojica, jer su predstavljali smetnju Đokiću, a ne zato što u RS djeluje pravna država.

Interesantan je podatak da je veče prije hapšenja Čerek opušteno večerao sa Goranom Zlatković, ministricom pravde iz redova socijalista, koja je, bez sumnje, znala šta mu se sprema. Ali nije progovorila ni riječ. Mora da je procjenjivala koliko Čerek zna. Saznao je sutradan sve u „marici“. Kao i Ljubojević prije njega, čija teka bi bila veoma interesantna organima gonjenja (kada bi oni postojali), jer u njoj je zapisano koliko je para dao stranci, koliko njenom vrhu, a koliko drugim funkcionerima. Para koje je uzimao na isti način kao i one zbog kojih je pao.  

Nakon Čereka i Ljubojevića, na red je došao Saša Čudić bivši predsjednik Izvršnog odbora i predsjednik Gradskog odbora Banja Luka. Ćudić je napravio kardinalnu grešku kada se drznuo da se pojavi  kao kandidat za predsjednika partije, pored živog doživotnog predsjednika.

Zbog toga je izbačen iz svih ograna stranke. Na poziciju predsjednika Gradskog odbora Banjaluka, Đokić sprema Radenka Đuricu. Đurica je donedavno bio član PDP-a.

Ali Čudiću tek slijedi zgibenije. Sada Đokić intenzivno radi na tome da ga ostavi bez posla i smijeni sa pozicije prvog čovjeka „Dunav osiguranja“. Na njegovo mjesto treba doći bliska drugarica Milana Torbice, Đokićevog savjetnika.

Torbica u Srbiji godinama prima poveliku penziju, a zahvaljujući Đokiću od Republike Srpske prima i dobru platu. Džeparac bere kao član jednog Nadzornog odbora.

Torbica ima sedamdesetak godina, ali je mlad socijalista. U Partiju je ušao tek pred izbore 2010. i osvojio je 471 glas; na istim izborima Saša Čudić je dobio 2783 glasa.

Da ne bi u dogledno vrijeme imao problema sa ambicioznim saradnicima, Đokić je, nakon Kongresa, za nove potpredsjednike izabrao Živka Marjanca (dobio 201 glas u Banjaluci na izborima 2012), Dalibora Stevića, koji nikada nije bio ni na jednoj listi Partije, a najvjerovatnije ni član Partije, i Budimira Aćimovića, kojeg samo interesuju poslovi sa žitom i robnim rezervama.

Za posebne zasluge na rušenju Ćudića, Đokić je Marjanca dodatno nagradio da (u 66 godini, sa višom komercijalnom školom i bez dana ratnog staža - u ratu je čuvao Banjalučku pivaru da je ko ne odnese) obavlja funkciju zamjenika ministra odbrane BiH.    

Čudić je enti po redu kojeg je Đokić otjerao. Prije njega stranku su, silom, napustili Krsto Jandrić, Miroslav Mikeš, Milutin Pejić, Tihomir Gligorić, Dragutin Ilić, Živko Radišić, Neđo Đurić, Zdravko Krsmanović...

Biće dobro ako Čudić ostane samo bez stranačkih funkcija i posla, jer je realno da ostane i bez slobode.