недеља, 01. новембар 2015.

Dodikov očaj: Poslednji doručak kod Irineja

piše: Slobodan Vasković

Ugovor Bosne i Hercegovine s Islamskom zajednicom u BiH formalni povod je za sastanak vrha SPC-a sa političkom elitom Republike Srpske, koji treba da se odži 5. novembra ove godine.


Sastanku bi trebalo da prisustvuju članovi Svetog Arhijerejskog Sinoda SPC, koji čine patrijarh Irinej (predsjednik), Amfilohije (mitropolit crnogorsko-primorski), Lavrentije (šabački), Irinej (bački), Teodosije (raško-prizrenski), Hrizostom (zvorničko-tuzlanski), Jefrem (banjalučki), Atanasije (bihaćko-petrovački) i Grigorije, samoprozvani biskup zahumsko-hercegovački, a srpsku političku elitu predstavljaće Milorad Dodik, Mladen Bosić i Mladen Ivanić.

Ugovor BiH sa IVZ BiH tek je formalni izgovor, dok je stvarni uzrok sastanka strah Milorada Dodika od finiširanja istraga koje vodi Tuzilaštvo BiH u predmetima “Boska”, “Birač”, “Bobar banka”…, kojima su obuhvaćeni njegovi najbliži saradnici, pa i on lično. Dodiku posebnu brigu stvara činjenica da je imenovanje direktora Sipe završena stvar i pitanje trenutka, što bi trebalo da znači i (moguća) skora hapšenja u pomenutim aferama.

Dodik je lično zahtijevao od Irineja da sazove sastanak, kako bi se konačno našao zajedno u istoj prostoriji sa Mladenom Bosićem i pokušao ishoditi smanjenje tenzija i pomirenje između dva suprotstavljena bloka, koji su doveli do velike političke krize. Stvarni generator krize je Dodik, koji njome pokušava kompenzovati gubitak vlasti na bh. nivou, ali je sukobljavanje otišlo predaleko i cijela situacija je dovedena do “Ili-Ili” stanja. Ili Dodik ili Bosić!

Njih dvojica personifkuju dva suprotstavljena koncepta: Mafijaške države, koji nudi Dodik i pokušaja povratka civilizacijskim normama, iza kojeg stoji Bosić.  

Primarni Dodikov cilj je da na sastanku izdejstvuje dogovor oko Velike Srpske Koalicije u
Sarajevu, jer bi to za njega lično (i Oligarhiju koju predvodi) predstavljalo spas od procesuiranja brojnih zločina koje su počinili; Istovremeno, svaki dogovor sa Dodikom za Bosića bi bio katastrofalan i značio bi njegovu političku smrt.

U sukobu dva koncepta postoji i lična dimenzija, a ona je sadržana u sazreloj svijesti da Bosić mora politički savladati Dodika, kako ne bi bio uklonjen i politički prezren. I obratno važi isti zaključak. S tim što Dodik, u slučaju Bosićeve pobjede, izvjesno gubi i slobodu. Upravo ta spoznaja tjera ga da se, poput beskičmenjaka, uvija, tajno tražeći primirje sa Bosićem, istovremeno ga javno optužujući za izdaju.

Očaj je trenutni Dodikov politički osjećaj, jer najtežim optužbama želi uplašiti Bosića, ne bi li ga natjerao sebi u zagrljaj. Koji bi se, licemjerno, nazvao odbranom srpstva u Sarajevu.

Bila bi to zadnja prevara Srba u BiH, jer bi Dodik iskoristio takvu mogućnost da se, poput reptila, regeneriše, što bi, izvjesno, bio kraj ovog naroda u BiH. Bosić je, sudeći prema njegovom djelovanju poslednjih mjeseci, potpuno ubijeđen u rečeno.

Budući da Bosić drži gotovo sve ključeve krize u svojim rukama (Savez za promjene učvrstio je vlast na bh. nivou, ovladao institucijama gonjenja; ostvario dobre odnose sa Zapadom, a nije pokvario one sa Rusijom; stavio Dodika u defanzivu u RS i prisilio ga da vuče očajničke poteze, koji se ogledaju kroz stvaranje ambijenta za srpsko-srpki fizički sukob, ulazak u finansijske aranžmane sa kartelima…), postavlja se pitanje zbog čega uopšte ide na sastanak sa Dodikom, u režiji arhijereja, od kojih su neki tek vjersko krilo Zločinačke organizacije koja upravlja RS?!

U ambijentu teške krize i raskola bilo bi teško objasniti odbijanje Patrijarha, iako bi to bilo najefikasnije sredstvo da se Dodikove nade dodatno i zauvijek demoliraju, ali i da se korumpiranim crkvenim krugovima, u koje spada i patrijarh Irinej, jednom zauvijek zalupe vrata.


Zato je u ovom trenutku politički profitabilnije da Bosić ode na sastanak i lično rasturi tlapnje šefa Zločinačke organizacije, koja je Srbe vratila u Srednji vijek, o lažnom srpsko-srpskom jedinstvu. I ne samo to, već i da Irineju skrene pažnju da nije patrijarhovo da među vjerujućim narodom hoda u stranačkom dresu, a Grigoriju da je teški grijeh stavljati znak Krsta kao potpis na priznanice o uzimanju stotina hiljada evra od notornih kiminalaca.

Sve informacije koje dolaze iz krugova bliskih Bosiću ukazuju na njegov takav nastup.

Bitno je sagledati i raspored snaga na “Poslednjem doručku kod Irineja”; Iako sve ukazuje da će Bosić biti znatno nadjačan, to je tek privid, jer ni izdaleka neće biti tako.


Jedan blok činiće Dodik i Grigorije, a drugi Bosić i Ivanić. Patrijarh, iako u stranačkom dresu SNSD-a, hoće pomalo navijati za Dodika, ali ne preglasno, jer bi se mogao naći u velikom problemu: Da bude javno optužen i unutar SPC-a za izazivanje podjela među Srbima i stavljanje na jednu stranu.

Patrijarhu to ne ide u prilog, jer istina je da on kontroliše Sinod, ali Irinej Bulović kontroliše Sabor SPC, odnosno veći broj arhijereja od Patrijarha.

Ni Amfilohije ne bi trebao biti uz Dodika, jer se lider SNSD svrstao na Đukanovićevu stranu u aktuelnom sukobu u Crnoj Gori.
Amfilohije je teško sukobljen sa Bulovićem, pa će sastanak u Bijeljini pokazati dubinu tog raskola. Bulović, izvjesno, nije Dodikov poklonik.

Hrizostom, Jefrem i Atanasije bi trebali biti konstruktivno neodređeni.

Unutar SPC-a mnogo je teških sukoba i arhijereji će dobro paziti da se ne dovedu u stuaciju da budu na bilo koji način optuženi unutar SPC za endemsku pristrasnost i političku isključivost. To se ne odnosi na Grigorija, koji je najveća bruka SPC-a, ali njegov uticaj unutar Crkve je minoran.   

Naravno, SPC ni na koji način nije smjela da se miješa u političke stvari, ali je, kao i ostale vjerske zajednice na ovim prostorima, već predugo involvirana u političkom životu, pa je njihovo uplitanje bilo sasvim izvjesno. Nažalost, to uplitanje u prethodne dvije decenije nije donijelo nikakvo dobro Srbima.

Postavlja se i pitanje da li politički Beograd stoji iza “Doručka”? Ne stoji, što ne znači da neće vrlo pažljivo pratiti sve ono što mu prethodi, što će se razgovarati i desiti nakon njega.

Sam Patrijarh napravio je već ogromnu štetu terminom sastanka i odabirom teme kao javnog, formalnog, povoda za njega; Zakazan je samo dan nakon što u Sarajevu bude održana zajednička sjednica Vlade Srbije i Savjeta ministara BiH. Sam taj akt je usmjeren protiv državne politike Srbije, kojoj je primarni  cilj što bolji odnosi sa BiH. Istovremeno, zajednička sjednica Vlade Srbije i Savjeta ministara je pečatiranje besmislenosti Dodikove antibehapolitike, koja najveću štetu nanosi Srbima.

Pokušaj minimiziranja značaja zajedničke sjednice pokazatelj je velike nerpijatnosti i ljutnje koju ona izaziva kod Dodika&Zločinačke Organizacije; Njihove svijesti o obesmišljenosti i nepotrebnosti.

I ove činjenice idu Bosiću na ruku, tako da on “drži sve karte” u svojim rukama, dok njegovi protivnici ovaj put nemaju nijednog “keca u rukavu”.
Sastanak u Bijeljini zato će biti samo pečatiranje trenutnog stanja krize i nepomirljivosti suprotstavljenih koncepata, blokova i ličnosti. I nova vremenska odrednica od koje će se mjeriti ulazak krize u narandžastu, a potom i crvenu fazu. Sve ostalo bi bilo vrhunsko iznenađenje i Bosićev neočekivani poraz u već dobijenoj igri, što je potpuno nerealno. 

Strategija Dodika, Patrijarha i Biskupa na sastanku: Red ucjena red laži
Dodik, patrijarh Irinej i biskup Grigorije osmislili su strategiju napada na Bosića i Ivanića. Prvo će ih optužiti da su Islamskoj vjerskoj zajednici omogućili sporazum koji “IVZ dovodi u dominantnu poziciju u odnosu na druge vjerske zajednice” i tražiće za SPC ista prava.

Nakon toga zatražiće pomirenje, tvrdeći da su stvari otišle predaleko i pozivajući se na Koaliciju SDA i SBB BiH.

Zahtjeve za pomirenjem garniraće lažnim tvrdnjama da iza njih stoji zvanični Beograd, a nije isključeno ni da potegnu “poruke iz Moskve”.

U SDS-u tvrde da su ubijeđeni da Bosić neće pristati ni na kakav kompromis sa Dodikom.