петак, 2. октобар 2015.

Likvidirani Čubrilović dio kokainskog koridora

Piše: Slobodan Vasković

Banjaluka je već godinama stjecište krupnih kriminalaca, bjegunaca od presuda u svojim zemljama. Oni ovdje žive nesmetano, na visokoj nozi i niko ih niti provjerava niti maltretira. Nerijetko su i pod direktnom zaštitom policije i osoba iz političkog vrha.

Nažalost, Banjaluka je od 01.10. ove godine i poprište krvavih obračuna međunarodnih kriminalnih grupa

Ubijen je Nebojša Čubrilović, državljanin Slovenije i BiH, koji je u deželi presuđen na dvije i po godine zatvora zbog trgovine kokainom. I to nemalih razmjera. Za Čubrilovićem je Slovenija izdala potjernicu.

Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova, u ogromnom je problemu:
-      Čubrilović je ubijen u centru grada, dvjestotinjak metara od Palate predsjednika i to oko 23. časa, kada na ulicama još uvijek ima građana, što je unijelo veliku nesigurnost,
-  Kako je moguće da Čubrilović nije bio opserviran sve vrijeme svog boravka u Banjaluci, ako se znalo da je riječ o narko dileru,
-   Ako se o njemu ništa nije znalo u policiji, kako je to moguće, a zna se kada je kome istekla vozačka,  
-      Ubistvo se desilo pred vilom porodice Đurađa Regodića, u kojoj je Čubrilović živio,
-      Đurađ Regodić veliki je prijatelj ministra Lukača, a u svega tri godine za njega su svezane dvije velike afere: 2012. prostitucija u Regodićevom hotelu “Talija” i sada ubistvo pred njegovom vilom.

Teško je zamislivo da je Čubrilović bio podstanar u vili Regodića, još teže da je toj porodici potreban i novac od iznajmljivanja stana, s obzirom na činjenicu da raspolažu ogromnim brojem nekretnina i, kako se tvrdi, milionskim svotama novca.

Regodić je malo poznat široj javnosti, riječ je o biznismenu koji je veliki novac stekao na, najblaže rečeno, vrlo kontroverzan način, ali ne i pljačkanjem budžeta. Za razliku od svog bliskog prijatelja, sa kojim je u porodičnim odnosima, Slobodana Stankovića.

Ministar Lukač morao bi narediti, a policija i Tužilaštvo sprovesti, detaljnu istragu ovog ubistva i okolnosti koje su dovele do toga da Čubrilović bude smješten u Regodićevoj vili. Nije mi namjera da Regodića optužim za bilo šta, ali njegova uloga u cijelom ovom slučaju mora biti kapilarno istražena.

Jer pitanje je zbog čega je ubijen Čubrilović? Da li zato što se nekom od velikih Narko Barona zamjerio; Što je “prodao” svoje ljude; Kao opomena/poruka Nekome …? Opomena nekome u Banjaluci? 

Osim odgovora na ova pitanja, dani koji dolaze odgovoriće i da li će biti još ubistava, a ništa nije isključeno, pošto se još uvijek ništa ne zna o razlozima/uzrocima likvidacije Čubrilovića.

Dobro obaviješteni krugovi u banjalučkom podzemlju oprezni su po pitanju razloga likvidacije Čubrilovića i iz tog miljea dolaze glasovi da je još uvijek rano za zaključke.

Takođe se tvrdi da je Čubrilović i u Banjaluci bio dio “Balkanske rute kokaina”, jedna od poluga preko koje karteli ogromne količine kokaina ubacuju u zapadne zemlje.

Čubrilović, prema tim izvorima, nije bio vrh kartela, već samo dio koridora.

Glavni igrači se teško nalaze, jer oni direktno ne učestvuju u švercu kokaina. Glavni igrači daju novac, a ubiru značajan dio zarade nakon obavljenog posla.

Ukoliko Tužilaštvo i policija ne uspiju dati brze i konkretne odgovore u vezi sa ubistvom Čubrilovića, sva težina tog užasnog čina pašće na leđa oronule, teško korumpirane i posrnule vlasti. I to ne bez razloga.

Čubrilović je samo jedan u nizu kriminalnih kapitalaca iz zemalja okruženja koji je boravio/boravi i živio/živi u Banjaluci.

Golemović
U Banjaluci je dvije godine živio kriminalac Dražen Golemović (2009. - 07.05.2011.), kada se predao vlastima Republike Hrvatske.

Sve vrijeme boravka u Banjaluci, Golemović je živio kao pravi džetseter, a u njegovom društvu su nerijetko viđani i veoma uticajni ljudi iz ovog entiteta.

Prema potvrđenim podacima (koje sam objavio u martu 2013. godine), Golemoviću je svaku vrstu zaštite pružao Bojan Vidaković, tadašnji načelnik krim policije u Centru javne bezbjednosti Banjaluka.

U MUP RS učinili su tada sve da zataškaju ovu aferu, koja je izbila nakon što je Golemović (22.06.2010.) priveden pod sumnjom da planira atentat na tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Srbije Ivicu Dačića.

Tada je privođen i Zoran Ćopić, kasnije presuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog pranja novca narko klana Darka Šarića, preko bijeljinske Šećerane. Ćopić je presuđen i u Srbiji, ali i dalje živi u Banjaluci. I slobodno se kreće.

Golemović se 07.05.2011. predao vlastima Hrvatske, da bi ga 21.06.2011. Županijski sud u Rijeci proglasio krivim za zloupotrebu službenog položaja i korupciju u "Aferi Ipsilon". Dobio je kaznu od godinu i deset mjeseci zatvora, a tokom suđenja priznao je kako je davao mito policiji, carini, poreznicima…

Čombe
Nije samo Golemović imao punu zaštitu od pojedinih policijskih funkcionera, već je iznad zakona tokom svog boravka u Banjaluci i RS bio i narko diler Ljubiša Lindo Čombe.

Ljubiša Lindo Čombe je godinama u Banjaluci živio u ulici Vojvode Radomira Putnika, u zgradi koja je nepunih sto metara udaljena od Palate predsjednika i nekih petsto metara od zgrade Vlade RS. Čombe je sve vrijeme vozio džip “Porše kajen” sa beogradskim tablicama.

Ljubiša Lindo Čombe bio je uhapšen 2003. godine, kada je beogradska policija u Staroj i Novoj Pazovi i u Šimanovcima otkrila ilegalne laboratorije sintetičke droge Milana Zarubice, glavnog Lindovog saradnika. Zbog ovog djela Lindo je u martu 2005. osuđen na pet godina zatvora i po izricanju presude pušten je na slobodu. Lindo je tada pobjegao iz Srbije i za njim je zatim raspisana potjernica na osnovu koje je 2008. uhapšen u Bijeljini. Ubrzo je i pušten, a Specijalno tužilaštvo RS ga je zbog falsifikovanja isprava te 2008. Godine presudilo na kaznu od 20.000 KM.

On je u RS živio pod imenom Branislav Zebić. Lindo je ličnu kartu, pasoš i vozačku dozvolu na to ime i prezime dobio u distriktu Brčko i pomoću njih se slobodno kretao u BiH izbjegavajući hapšenje.

Lindu su, tokom njegovog boravka u Banjaluci, obezbjeđivali pojedini policajci koji su u to vrijeme obezbjeđivali i Milorada Dodika.

Nikako ne tvrdim da je Dodik znao šta rade pojedini članovi njegovog obezbjeđenja, ali to je, bez sumnje, morao znati Miloš Čubrilović Čubri.
Taj član obezbjeđenja udaljen je diskrento iz Dodikove pratnje, ali i iz policije, te uposlen u jednu finansijsku instituciju.

Lindo je napustio RS prije nekoliko godina.

Kutle
Miroslav Kutle živi na svega pedeset metara od Palate Predsjednika.

Kutle je u Hrvatskoj 2010. godine pravosnažno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog privrednog kriminala u slučaju zagrebačkog "Gradskog podruma". 

U Banjaluci živi poslednje dvije godine, a druga destinacija mu je Kupres.