петак, 12. септембар 2014.

Preminula Svjetlana Elaković, rođena Vasković


Ovaj tekst objavljujem kao zadnju volju svoje sestre Svjetlane. Njen cilj je bio da se nikome ne desi ono što se njoj desilo i da niko, ma koliko godina imao, ne ostane bez života zbog neznanja, javašluka i nestručnosti.

Svjetlana Elaković, moja sestra, preminula je 11. septembra u 23 časa. Prije sedam dana napunila je 49 godina.

Svjetlana Elaković umrla je u mukama. Nije nijednom jauknula.

Melanom. Strašna bolest bez milosti. Njena Smrt je posledica Melanoma. Stvarni uzrok Smrti jeste notorno neznanje.

Uzrok Melanoma jeste nebriga, nestručnost i javašluk Siniše Kunarca, specijaliste patologije, zaposlenog u Kliničkom centru Istočno Sarajevo, Kasindo.

Da je on uradio svoj posao kako treba 13. maja 2013. godine, danas bi moja sestra bila živa.

Nažalost našu, i na njenu tragediju, Kunarac je direktan krivac za njenu Smrt.

On je radni kolega moje sestre, koja je takođe bila zaposlena u bolnici Kasindo.

Svjetlana je 26. aprila 2013. godine primijetila na lijevom stopalu kožnu promjenu, netipičnog oblika i pojačane pigmentacije. Obratila se ljekarima, sumnjajući na Melanom, jer se u svom poslu susretala sa takvim oblicima bolesti. Plastični hirurg joj je 10.05.2013. operativnim putem odstranila taj dio tkiva.

Naložena je patohistološka analiza, uz napomenu, da u slučaju pozitivnog nalaza mora uraditi novi operativni zahvat.

Kunarac je 13.05.2013. uradio nalaz, koji je ovjerio i potpisao, i u kojem je naveo da je praktično uredan i bez znakova maligniteta. Bila je to presuda na Smrt, jer je nalaz bio netačan.

Početkom septembra Melanom je eskalirao u limfnim čvorovima u preponi. Izvađen je taj limfni čvor, a patohistološka analiza pokazala je da se radi o Melanomu. I to najgorem i najagresivnijem obliku.

Ne želeći nikoga da optužimo, uzeli smo uzorke koje je Kunarac radio u maju i odnijeli ih na VMA u Beogradu. U Institutu za patologiju urađena je revizija uzoraka, koje je u maju analizirao Kunarac i nedvosmisleno utvrđeno da je riječ o Melanoma Metastaticum In Lymphodo.

O svemu navedenom posjedujem čvrste dokaze, dokumente i medicinske nalaze.

Nakon toga krenula je oštra, svakodnevna borba za život moje sestre. Sve bitke smo izgubili. Melanom je bio brži. Bio je stalno korak ispred nas.

U tim bitkama mnogi su nam pomogli i ovo je prilika da im najiskrenije zahvalim – specijalistima sa Onkologije u Banjaluci, na VMA, odgovornim osobama iz Fonda zdravstva RS, brojnim ljekarima iz bolnice Kasindo, brojnim drugim ljudima koji su pokušali pomoći da se bolest zaustavi.

Svi oni učinili su sve što je bilo u njihovoj moći da poprave Kunarčevu fatalnu grešku, ali to je bilo nemoguće. Nažalost.

Nikada Kunarca ne bih pomenuo da je bar jednom prišao mojoj sestri i rekao „Pogriješio sam“! Nije trebalo da se izvinjava, niti bilo šta drugo da kaže. Jer, ljudski je griješiti. Ali on to nije učinio.

Štaviše, cinično je primijetio da je „četiri mjeseca imala sasvim kvalitetan život“; Mislio je na vrijeme od maja (2013.), kada je on napravio fatalnu grešku, do septembra (2013.) kada je bolest eskalirala.

To nije ni ljekar, ni čovjek, čak ni mesar. Takvo što može izgovoriti samo Nakaza.

Te Nakaze trebalo bi da se riješe drugi, časni ljekari, kojih je ogroman broj u Klinikama, Bolnicama, Domovima zdravlja, jer zbog takvih Nakaza oni su svi na udaru.

Ta Nakaza, Siniša Kunarac, je odgovoran i za druge smrti od melanoma i drugih vrsta karcinoma, jer nije pogriješio samo kada je moja sestra u pitanju. Prema onome što sam saznao, odgovoran je za nestanak još najmanje dva života. Istraživaću i dalje i neću stati dok se taj Ubica ne ukloni iz zdravstvenog sistema.

Nije riječ o osveti, već o sprečavanju novih žrtava. A biće ih, jer je riječ o neznalici.

Da bih stopostotno utvrdio da je pogriješio, uradio sam reviziju njegovog nalaza, ne samo na VMA, već i u drugim zdravstvenim ustanovama.
„Samo potpuna neznalica ne bi otkrila da je ovdje riječ o melanomu“, rečeno mi je.

Moje sestre više nema. Imala je tragičan život i tragičan kraj. Sin Ognjen joj je preminuo prije pet godina, u svojoj 22. godini. Obdukcija nije pokazala ništa, nikakve znakove bolesti, nikakvo trovanje. Sve je bilo uredno. Bog ga je uzeo sebi.

Nakon Ognjenove smrti, Svjetlanina životna filozofija je bila: „Nemam šta da izgubim. I na Ovom i na Onom svijetu, ja ću biti sa jednim svojim djetetom“!

Duboko sam je uvažavao. Obožavao.

Vidio sam je zadnji put 10. septembra. Nije mogla artikulisati nijednu jasnu riječ. Zagrila me je, privukla sebi. Potom me je lagano odmakla, pokušavala je nešto reći. Riječi nisu mogle preko usta. Tek njihove naznake.

„Ja sam čvrsta žena“!

„Da li mi želiš reći da si čvrsta žena“, upitao sam je.

Klimnula je glavom, lagano se nasmiješila, nakon čega ju je bol prisilio da  glavu okrene na stranu.

Moja sestra Svjetlana tokom rata bila je pripadnik VRS; radila je kao medicinski tehničar u ambulanti u Miljevićima, kod Sarajeva. Ranjena je tokom rata, dok je ranjenike izvlačila sa borbene linije.

Od završetka rata radila je u bolnici Kasindo.

Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo 27.06.2014. godine podnio sam Prijavu izvršenja krivičnog djela protiv Siniše Kunarca.
Nemam nikakvih zvaničnih informacija u vezi sa tim predmetom. Nezvanično, proslijeđen je u Bijeljinu, jer „svi vještaci imaju krivične prijave“. Neću dozvoliti zataškavanje.