piše:
Slobodan Vasković
Monolog
Milorada Dodika, upriličen na RTRS-u, bio je potpuno konfuzan, bezidejan,
sterilan, plitak, blijed, preblijed; riječju otužan i bljutav jednočasovni ispad
osobe koja je bila potpuno van sebe.
Potpuno
kontraproduktivan istup, što je pokazao da je Dodik prestravljen od bliske
budućnosti i iole jačeg izražavanja nezadovoljstva, koje bi moglo doći od
stanovnika Republike Srpske.
Dodik
je izrekao toliku gomilu nebuloza, gluposti, laži, poluistina, objeda,
budalaština… u bujici nepovezanih rečenica, da je prava šteta što intervju nije
urađen na buvljoj pijaci, jer bi takav ambijent bio idealan za formu koju smo
imali priliku gledati. Način na koji se Dodik ponašao, nije primjeren ni
kočijašu, a kamoli visokom funkcioneru.
Dodik,
potpuno iščašen iz realnosti, ponudio je “istine”, koje ne mogu progutati čak
ni njegovi najveći poltroni. Toliko je bio jadan, da je čak i poslovično
lakejski nastrojenoj Vanji Furtuli, voditeljici večerašnjeg rijalitija “Sa one
strane uma”, bilo krajnje neprijatno, te je razjarenog Dodika pokušavala i kanalisati
sa nekoliko “objektivnih” a, e, ali, predsjedniče…, da bi djelimično spasla
stvar najavom reklama.
Kada
se sažme Dodikovo ludovanje na RTRS-u, može se zaključiti sledeće: “Nataša
Kandić je angažovala Mladena Bosića da zajedno popale zgrade kantonalnih vlada
u gradovima u Federaciji, nakon čega su sjeli za volan nekoliko autobusa i jurnuli
ka RS da i tu žare i pale; Tu su zaustavljeni, pa su se vratili i zapalili
zgradu Predsjedništva BiH, nakon čega je Nataša otišla da se našminka, pa u
banku, gdje je digla novu tranšu i nastavila da plaća ovdašnje petokolonaše,
dok je Bosić skoknuo na sastanak sa Vučićem i Dodikom. Nakon sastanka, na
presu, Bosić je bio sasvim u redu, ali je onda opet otišao kod Nataše, pa je
prešao u RS i zatražio ostavku Dodika i Vlade RS i Skupštine”…
Osoba
koja je o sebi pri sebi ovakve stvari ne može usniti ni u najcrnjem snu, a
kamoli izgovoriti na Javnom servisu. Ali Dodik može, jer ga je strah natjerao u
posebno stanje svijesti. Koje je na milimetar od totalne izgubljenosti.
Sve
je to onda Dodik uvezao sa “arapskim prolećem” (rekao je to ekavicom, mora da
se sprema na bekstvo), a kada se već našao u arapskim zemljama, odveo nas je do
obližnjeg Izraela i obavijestio kako mu se “Peres žalio na ponašanje Amerikanaca
u Egiptu”.
Odatle
je, sve sa Furtulom i stolom, skočio do Sočija, gdje ga je raširenih ruku dočekao
šef Gasproma Aleksej Miler i kriknuvši upitao: “Kada ćemo potpisati Južni tok”?
A on nije imao šta da mu kaže, jer je BiH takva kakva je. Nakon toga pozvao je
narod da u oktobru “ne izabere Nejakog Jovana”.
Šokantno.
Najopasnije
od svega je što je Dodik u svom dobropoznatom pljuvačko-primitivnom maniru
targetirao “dopisnicu Oslobođenja” i “Puhala” kao one što pokušavaju zapaliti
plamen, koji bi spržio sve pred sobom. Dodik je otvoreno potpirivao međuetničku netrpeljivost,
pa čak i mržnju, što je sumanuto ponašanje koje vrlo lako može izroditi veoma
opasne konsekvence. Nije isključeno da Dodik i njegova kamarila upravo nešto
tako i priželjkuju.
Njegove
riječi da je spreman “eliminisati svaki elemenat političke nesigurnosti”,
otvorena su prijetnja svima koji se pokušaju na bilo koji način
pobuniti/izraziti nezadovoljstvo protiv Režima koji je stvorio.
U
Republici Srpskoj slijede izuzetno teški dani, jer je najmoćniji čovjek potpuno
van sebe. Njime vlada nekontrolisani bijes, koji je posledica straha od bunta,
koji se još uvijek nije do kraja materijalizovao, ali je, itekako, opipljiv
golom rukom.
Razjareni
bik ugledao je krpu i mrak mu je pao na oči. Pitanje je trenutka kada će ta
masa jurnuti u zadnji obračun.
