недеља, 08. мај 2011.

Grigorijevo proročanstvo


Južna pruga: bloggost Nikola Sekulović, predsjednik Savjeta za borbu protiv korupcije i kriminala


Novoteks je napokon mrtav! Živio Novoteks!
Nekad, davnih 80-tih, najveća konfekcijska kuća na jugu BiH, sa preko 2000 zaposlenih, ovih dana se definitvno gasi i pobada joj se krstača za vijeki vjekova! Otpočeo je dugo obećavani stečaj, tako da je sadašnji predsjednik RS Milorad Dodik ispunio svoje predizborno obećanje dato u Trebinju na centralnoj promociji „SNSD-crvenih brigada“, 20.9.2010. godine! Takođe, obistinilo se i proročanstvo preosvećenog vladike Grigorija izrečeno u kancelariji NVO Liga za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava, marta 2009. godine, da „sve što je nastalo u komunizmu mora propasti jer je prokleto“! Ali vratimo se na momenat baš na tu „prokletu“ prošlost.

Ova nekad respektabilna firma poznata po lon poslovima uglavnom za ino-partnere nastala je sedamdesetih godina prošlog vijeka kada je od propale „ćilimare“ sa oko stotinjak radnika, a uz pomoć tada bratskog Novog Mesta, te sposobnog i ambicioznog direktora Borivoja Bora Vučurevića, narasla u firmu sa preko 2000 radnika i platama skoro najvećim u istočnohercegovačkoj regiji!!! Trebinje je tada bilo šesta opština po razvijenosti u BiH i među 30 u bivšoj SFRJ! Više od 20 godina Novoteks je pod čvrstom rukom Bora Vučurevića i njegovog tima funkcionisao besprijekorno. Mnogi su zavidili Vučureviću što u socijalizmu funkcioniše na kapitalistički način i što njegove radnice imaju dobre plate. Zbog uspješnog poslovanja Vučurević je sebi mogao dozvoliti takav luksuz da čak ne bude ni član SK što je za ono vrijeme bilo nezamislivo! Onda dolazi period kada „crvene“ komesare zamjenjuju „crni“! Dolaze godine rata i borbe za „Vaskoliko Srpstvo“. I u tim uslovima, iako ne radi, Novoteks isplaćuje svojim radnicama kakve-takve plate!!! Rat se završava a Boro Vučurević odlazi u penziju. Iza Vučurevića ostaje sve čisto, osim „priče“ o nekakvim milionima koje su, navodno, završile na nekoj o stranih banaka ili naftnim platformama, a koje plasiraju njegovi politički protivnici. Namjerno kažem priče, jer nikada ništa nije dokazano niti se po tom pitanju vodila istraga. I tada, po odlasku Vučurevića, Novoteks kreće četvrtom brzinom u ambis bez povratka.

Za direktora, tadašnja vlast koalicije „Sloga“, postavlja Dragomira Benderaća, provjerenog kadra i istaknutog člana Socijalističke partije, a danas novopečenog SNSD-ovca! To se sve dešava samo dva mjeseca poslije prvog dolaska Milorada Dodika na čelo Vlade RS! Od tada Novoteks se zadužuje kreditno, ne ispunjava obaveze prema državi, ali uspjeva da povrati dio tržišta i da uspostavi proizvodnju! Međutim, plate radnica su slabe, uslovi za rad isto, ali poslijeratna „obnova“ ljude prisiljava da rade kako im nalažu uslovi! Sve to vrijeme sindikat kao da i ne postoji, jer se ne oglašava. Dešava se i „prva vaučerska“ privatizacija 2001. godine, kada država „dijeli“ 55% kapitala i to isključivo radnicima i fondovima! Nekoliko godina firma stagnira, stoji u mjestu a radnice se ne bune, već se na razne načine „tale“ sa poslovodstvom. Privatizacija se nastavlja 2005.godine prodajom 30% državnog kapitala koji kupuje Rade Vučković, čovjek koga smatraju bliskim SDS-u. U tom momentu dug „Novoteksa“ je bio oko 15.000.000 KM! Postavlja se logično pitanje: zašto kupac 30% akcija uopšte kupuje te akcije? Očito se kupac nadao da može naplatiti ratnu štetu nastalu 1992. godine,  kao i da će doći do novca o kome se pričalo da je završio negdje na Austrijskoj banci u iznosu od 13.000.000 KM! Ko je Vučkovića loše savjetovao ili je  sam imao lošu procjenu, vrijeme je pokazalo! Izgleda da je u pitanju i jedno i drugo!

Zanimljivo je da tek u 2006. godini, 11 godina od završetka rata, direktor Benderać podnosi zahtjev Pravobranilaštvu RS za nakandu štete nastale u ratu i to u visini od 118.000.000 KM!!! Poznato je, da je u ratnim dejstvima 1992. godine „Novoteksu“ izgorjela stara hala površine 5000m2, uništene sve mašine, gotova roba, sirovine, a samim tim, stvoreni su i uslovi da zatraži i nadoknadu za izgubljenu dobit!  Novi vlasnik Rade Vučković, iako nema još uvijek većinski paket, uspjeva preko Upravnog odbora angažovati revizore i uraditi Revizorski izvještaj koji se odnosio na period zaključno sa 2007-om godinom.
Revizorski izvještaj je rađen čak osam mjeseci, krajnje je negativan, a po zakonskoj obavezi Nadzorni odbor „Novoteksa“ ga je predao Okružnom tužilaštvu Trebinje početkom 2009. godine. Ni do dana današnjeg ovaj slučaj nije procesuiran. Pored niza negativnosti u ovom izvještaju je navedeno da je sklopljen štetan Ugovor sa firmom „NOVOTEX-DEUTSCHLAND“, kontroverznog bugarskog biznismena Jerominova, što je jedan od ključnih razloga katastrofalnog rezultata u tom periodu. Ovaj period obilježen je krađama velikog broja pantalona, što se dešavalo u kontinuitetu, i nekontrolisanom nabavkom mašina i rezervnih dijelova, po znatno većim, tj. Naduvanim, cijenama od tržišnih, a sve preko navedene firme. Benderać koji je ovu firmu vodio nešto više od 10 godina i za to vrijeme napravio  gubitak od 30.000.000,00 KM, penzionisao se krajem 2008.g bez ikakvih konsekvenci. Odlazi, jer sredinom 2008. godine, kupovinom akcija Fonda PIO 10%, Rade Vučković i formalno postaje većinski vlasnik „Novoteksa“, tj. nakon skoro 4 godine može suvereno ovladati firmom kroz većinski paket dionica. Izgleda da je tada i presuđeno „Novoteksu“, jer dolaze najteži i najcrnji dani za ovu firmu koja u tom momentu zapošljava oko 800 radnika! Evo i zašto!

U 2009. godini, „Novoteks“ sa novim rukovodstvom (Upravnim odborom i direktorima) uspijeva da uplati sve poreze i doprinose u punom iznosu, što se dešava prvi put od 1996. godine. Takođe, nijedan radnik nije završio na birou kao tehnološki višak, samo su raskinuti ugovori sa radnicima koji su radili na određeno vrijeme. Plate i topli obroci isplaćuju se redovno, s tim da neto primanja iznose 443,00 KM po radniku mjesečno, što je iznad republičkog prosjeka u grani „tekstil, koža i obuća“. U toku 2009. godine Poreskoj Upravi RS, „Novoteks“ je uplatio nešto više 2.000.000,00 KM po osnovu poreza i doprinosa. I kada je firma krenula sa radom na zakonit način stižu odjednom problemi.

U čemu su se problemi suštinski sastojali?
Pošto su se bližili republički izbori, a postratna kontrola državne mafije nad „Novoteksom“ je prestala, u vladajućim krugovima, kojima je pripadao dojučeranji direktor Benderać, odlučeno je da se „Novoteks“ uništi „kao SDS-ovu firmu“, (tri čovjeka iz nove uprave su odbornici SDS-a u lokalnom parlamentu), firmu koja se konačno stabilizovala, pogotovu poslije reprograma dugova koji je potpisan 2009. godine sa Vladom RS!  Na scenu stupa mračni dio našeg društva, oni koje je trebalo odavno izopštiti ili lustrirati i koji ne daju da društvo krene istinskim demokratskim putem i bude dio civilizovanog svijeta! To su ostaci starih službi bezbjednosti i njihovi saradnici, koji su i danas aktivni, ali sada su na usluzi novih gospodarima i kriju se po dubinama svih institucija i preduzeća kao „spavači“, sa zadatkom da se aktiviraju kada im bude rečeno. Od juna mjeseca 2009. godine pokreću se prvi tzv. spontani štrajkovi. Tada to ne izgleda tako strašno ali su ipak primjetne tenzije unutar firme, pogotovu na relaciji štrajkači - uprava. Niko i ne naslućuje da u pozadini budućih dešavanja stoji tzv. „krizni štab za rušenje ’Novoteksa“, na čelu sa Dobroslavom Ćukom, načelnikom opštine, (rezervnim majorom JNA), i starim saradnicima SDB-a koji predvode sindikat i tzv. spontana okupljanja radnika! Sve se ovo dešava mimo Zakona o štrajku i po scenama iz domaćeg filma „Profesionalac“ Duška Kovačevića, gdje ulogu sindikalca Trockog, inače specijaliste za dizanje štrajkova, glumi Bosa Uljaravić, (sestra ovdašnjeg građevinskog tajkuna Mate Uljarevića), koja po potrebi koristi i prezime Okiljević!!! Poslije prve obustave rada, strani partner obavještava menadžment „Novoteksa“ da će se povući iz posla ako se ne ispoštuju rokovi isporuke robe. O tome su obavješteni i radnici s kojima strani partner čak direktno razgovara. Međutim, izmanipulisani od strane sindikata i podržani od vlasti oni nastavljaju sa štrajkom, a u javnost se počinju proturati priče o stečaju firme kao najboljem rješenju za radnike! Tu priču u medijima ponavljaju i načelnik opštine Ćuk i tadašnji premijer Dodik, kao i aktuelni premijer Džombić , tada ministar finansija! Sve ovo daje krila grupi od 50-tak, što plaćenih, što zamlaćenih radnica da još žešće krenu u samokolj, tj. sopstveno uništavanje! Destrukcija kulminira početkom 2010. godine, kada kreću svakodnevne obustave rada a povod je neisplaćeni regres!!! Strani partneri (BRAX, ZERRES itd.), nisu više htjeli da tolerišu neizvršavanje obaveza, pa se povlače iz posla, a „Novoteks“ zbog toga plaća penale za nastalu štetu blizu pola miliona KM! I cijela 2010 prolazi u bukvalnoj blokadi „Novoteksa“ od „pobunjenih“. Ista ta grupa vrši pritisak i prijetnje na druge radnice koje bi i radile, ali ih je jednostavno bilo strah. Jer, prijetilo se Dodikom i Ćukom! „Novoteks“ ne uspijeva sašiti niti jedne pantalone u toj godini, iako je novo poslovodstvo obzbjedilo više poznatih kupaca kao što su italijanska grupa MIS SIXTY, GARY WEBER, TONY DRES, SECYRTY BIH, AMADEUS-Zagreb, itd.

Onda dolazi kraj ljeta i početak predizborne kampanje za opšte izbore. Drugarica Trocki-Uljarević, koja dobro zna šta radi, u samokolju i zavjeri protiv „Novoteksa“ i njegovih 750 radnica, dovodi 20.09.2011.g. na promociju SNSD-a u Trebinju, 50-tak svojih pristalica koje frenetično pozdravljaju  svaku Dodikovu riječ vezanu za stečaj njihove firme. Dodik im obećava stečaj i poslije njega preuzimanje firme koja će biti njihova ili njegova-državna, svejedno! Njihovoj sreći nigdje kraja. Izbori prolaze kako prolaze. Dodik i SNSD još jednom na velikim pričama i lažnim obećanjima ubjedljivo pobjeđuju. Konstituiše se nova vlast u RS. Dobijamo i Vladu. Niko više i ne spominje vola („Novoteks“), koji je zaklan zbog džigerice (glasova za SNSD)! Ipak, krajem godine,  23.12.2010., donosi se odluka o predstečajnom postupku a 17.2.2011. pokreće se i stečajni postupak. Većina radnica ćuti jer još uvijek ne shvata o čemu se radi. Međutim, poslije 29.4.2011.godine i održavanja prvog stečajnog ročišta, potekle su i prve suze! Nekoliko pristalica drugarice Bose Trocki je shvatilo da im je ista zajedno sa vlašću cijelo vrijeme prodavala mačka u vreći i da su izgubile svoja radna mjesta i plate koje su im omugućavale kakvu takvu egzistenciju. Kući ih čekaju gladna djeca, rate za kredite i muževi sa sličnim problemima! Suštinski, državna mafija oličena u sadašnjoj vlasti je manipulacijama preko svojih agenata natjerala radnike da sami sebi isijeku vene i ustvrde da to rade u svoju korist. Klasičan samokolj!

Poslije lažnih predizbornih obećanja i manipulacije teškim položajem radnika, sada se kroz stečaj nastavlja uništavanje, ali pod njihovom kontrolom. Za „Novoteks“, opštinu Trebinje i Hercegovinu to znači nastavak ekonomskog genocida i katastrofe. Iako stečajni postupak ima isključivo ekonomsku funkciju, Zakon o stečajnom postupku predviđa razne metode za reorganizaciju poslovanja, tj. ima puno prostora za raznovrsna kreativna rješenja. Ništa od toga se ne može naslutiti poslije dva ročišta! Stečajni upravnik Lazo Đurđević, na ispitnom ročištu, nije povjeriocima dokumentovao procjene sudskih vješataka o tržišnoj vrijednosti imovine. Zato je taj izvještaj apsurdan, površan i neupotrebljiv dokument. On znači kraj „Novoteksa“. Javnost je bila upoznata sa dugovanjima od oko 29.000.000 KM, da bi u izvještaju stečajni upravnik Đurđević saopštio da su dugovi dostigli vrijednost veću od 70.000.000 KM sa kamatom!!! Postavlja se i pitanje zašto se sudijama bez sudijskog iskustva dodjeljuje vođenje stečaja u velikim preduzećima? Kako je moguće da bivši predsjednik sindikata Bosa Uljarević bude izabrana u odbor povjerilaca (sada kao Bosa Okiljević), a zna se da početkom stečaja prestaje svaka sindikalna aktivnost! Kako će dotična gospođa zastupati interese radnika koji žele da rade, tj. da se restrukturira preduzeće i nastavi proizvodnja, a ne likvidacija, kada je ista sa svojom grupom istomišljenika, nelegalnim višemjesečnim štrajkovima, gurnula firmu u stečaj! Ovdje se očigledno očitava sprega korumpiranog i neprofesionalog pravosuđa, određenih političkih krugova i njihovih tajkuna! Jer, kako dugačije protumačiti parcelisanje „Novoteksa“, što Đurđević čini, u postupku likvidacije, pod izgovorom lakše prodaje?! Naravno da su u pitanju druge stvari. Đurđević je to uradio poslije intervencije nevesinjskog poslanika SNSD, sada nastanjenog u Trebinju! Razlog: građevinsko-tajkunska grupacija, kojoj narečeni pripada, tu parcelu će iskoristiti za stanogradnju! Da ne bude zabune radi se o staroj zgradi „Novoteksa“, koja je izgorjela tokom ratnih dejstava 1992. godine i nalazi se na atraktivnoj lokalciji odmah pored stadiona FK Leotar.