Republika za Slobodana Stankovića: Vlada RS postala dio konzorcijuma „Integral-inženjering“

piše: Slobodan Vasković

Interesna grupacija Milorada Dodika već šest godina suvereno vlada ovim entitetom, djelujući kao da je Republika Srpska njihovo privatno vlasništvo. To i nije daleko od istine, ali je Dodikova grupacija u dosadašnjem toku privatizacije ovog entiteta koliko toliko držala do forme, predstavljajući ispumpavanje novca iz budžeta na privatne račune „nacionalnim, ekonomskim, socijalnim....“ interesom RS. Promjena vlasništva nad kapitalom (iz narodnmih ruku u džepove tajkuna) odvijala se čpod motom opotrebe velikih javnih radova, izgradnje Admionistrativnog centra, nikad završenih autoputeva, sanacije klizišta... Sve to moglo je trajati dok je bilo novca, a kada ga je nestalo, Dodikova grupacija odlučila je da ozakoni pravo stanje stvari koje svjedoči da su Vlada RS i Narodna skupština RS samo mali dio konzorcijuma „Integral inženjering“, te da ove institucije postoje isključivo da bi firma Slobodana Stankovića mogla da radi, a on izvlači desetine i desetine miliona iz poslova i radova, koji nikada ne završavaju. 

Vlada Republike Srpske je pripremila Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama kojim je, između ostalog, predviđeno davanje garancijama preduzećima iz Republike Srpske za učešće na tenderima međunarodnih finansijskih organizacija, kao i za poslove u Federaciji BiH. Riječ je o Zakonu, koji je osmislio i njegovo usvajanje inicirao Slobodan Stanković, jer mu je to zadnja slamka spasa da još jednom prevari sve oko sebe i uzme lavovski dio kolača na novim poslovima na izgradnji autoputa Doboj-Banja Luka, ali i da učestvuje na tenderima za izgradnju koridora Vc u FBiH.

U čemu je poenta: preduzeće “Integral-inženjering” odavno kuburi sa finansijama. Sav kapital je izvučen iz firme i ona grca u dugovima. Jednostavnije rečeno, Stankovićeva firma je propala i bakrotirala. Samo radnici znaju kada su dobili zadnju platu, koliko je bilo "zvanično" preko računa, a koliko "na crno" - na ruke, jer je opštešpoznata stvar da Stanković, koji je iz budžeta RS povukao stiotine miliona maraka u njega, kroz dažbine, ne vraća gotovo ništa.

Međutim, ono što je mnogo značajnije za poslovanje firme je učešće na velikim međunarodnim tenderima, odnosno poslovima koji se finansiraju iz sredstava EIB, EBRD i Svjestke banke, gdje Stanković ne može ni prići. Odavno je “Integral-inženjering” eliminisan sa tendera u Federaciji BiH, jer njegove bilansne liste (bilans stanja i bilans uspjeha), kao i revizorski izvještaji nedvosmisleno ukazuju na to da su mu kratkoročne i srednjoročne obaveze znatno veće od realizacije. Kao finansijski nesolventna firma ne može biti predkvalifikovan za davanje ponuda za izvođenje radova. Slično stanje oko “Integrala” je i u okolnim zemljama, isključujući Crnu Goru - gdje je inače sve moguće.

Vlada Republike Srpske je već nekoliko puta spašavala “Integral-inženjering” od propasti: primjera radi učinjeno je to uplatom jednokratnog avansa od 72 miliona KM za sanaciju prevoja Čemerno, koja nije ni do pola završena, kao i priznavanjem nepostojećih razlika u cijeni i višestrukim povećavanjem ugovorenih iznosa na ekstreman nivo, do sada nepoznat u građevinskoj praksi...

Kako više “Integral” nema aktivnih ugovora u kojima je Vlada RS (ili javna preduzeća) Ugovorna strana, već se naveliko tvrdi kako će doći do probijanja finansijskog okvira za prevoj Čemerno. Iako je ugovoreni rok za građenje odavno istekao nikome u JP Putevi RS ne pada na pamet da traži penale za kašnjenje, odnosno naplati garanciju za dobro izvršenje posla - jer ona i ne postoji. Međutim, ni ova najnovija finansijska akrobatika oko prevoja Čemerno nije dovoljna da se spasi “Integral”.

Stoga je Slobodan Stanković izlobirao Aleksandra Džombića (premijera u odlasku?!) da pristine na Zakon prema kojem će Vlada Republike Srpske davati garancije preduzećima iz RS (čitaj “Integral-inženjeringu”).

Šta to u praksi znači, valjda je svima vidljivo. Kako “Integral” u poslovnim bankama nema čime obezbjediti nove garancije, Vlada preuzima njegove obaveze. Znači, Vlada RS će “Integralu” dati garanciju za učešće na tenderima (u vrijednosti od 2 - 3%) od planirane investije, garanciju od 10 - 20% za avans, kao i garanciju za dobro izvršenje posla (10% od ugovorene vrijednosti). Na primjer, za izgradnju autoputa Doboj - Banja Luka Vlada RS će garantovati za “Integral-inženjering” iznos od oko 40 miliona Evra. Važno je napomenuti da “Integral” nema imovinu kojom može obezbjediti kontragaranciju Vladi RS.

I šta se dešava u situacinji kada, na primjer, “Integral-inženjering” ne izvede dobro radove na autoputu, odnosno kasni sa izvođenjem radova?! Tada Investitor (JP Autoputevi, odnosno Vlada RS) ima pravo (obavezu) da naplati garanciju - ali od koga? Pa, naravno, OD SEBE.

Time se zatvara čarobni krug velikog finansijskog maga Slobodana Stankovića, on će malo da radi, mnogo više da naplati od Vlade RS, glava ga ne boli, jer i ako nešto ne bude išlo dobro, Vlada RS će sama sebi platiti garanciju od svojih para. Čudo neviđeno, a nakon što zakon bude usvojen ostaje da se vidi i utvrdi koliko će to koštati poreske obveznike Republike Srpske. već sada se sa sigurnošću može tvrditi da će biti riječ o desetinama miliona KM.

Dodikov režim nema snage da ikoga smijeni u „Šumama“

Piše: Slobodan Vasković

Velika priča vlastodržaca Republike Srpske o borbi protiv korupcije i kriminala, započeta navodno u „Šumama RS“, doživjela je pravi fijasko. Štaviše, pokazalo se da režim Milorada Dodika uopšte ne kontroliše svoje funkcionere, jer nisu uspjeli sprovesti nijednu od smjena koje su gromoglasno objavljene. Istina, direktori šumskih gazdinstava „Birač“ (Vlasenica), "Romanija" (Sokolac) i "Oštrelj" (Drinić), Igor Vuković, Rajko Bulajić i Rajko Banjac forrmalno su razvlašćeni, ali, suštinski, oni i dalje vode sve poslove i odlučuju o svakoj KM. 

 Bulajić svakodnevno službenim automobilom dolazi na posao u „Romaniju“ i to u direktorsku kancelariju, gdje svom nasljedniku Bojanu Tošiću (koji je vršilac dužnosti direktora) izdiktira zadatke za taj dan, a formalni v.d. direktora bespogovorno izvršava sve ono što mu se kaže. I što je najvažnije, potpisuje bez riječi sve Bulajićeve naloge. Bulajić užurbano pokušava „zatvoriti“ brojne otvorene poslovne linije, preko kojih su iz ovog šumskog gazdinstva izvučeni milioni maraka na nezakonit način. Tošić je tako postao/ostao samo sredstvo u rukama Bulajića i njegovog saučesnika u brojnim šumskim prevarama Mirka Čolovića, predsjednika OO SNSD Sokolac i zamjenika načelnika te opštine.

Koliko je cijela priča o borbi protiv kriminala i korupcije, emitovana u režimskim medijima, a po nalogu najvišeg rukovodstva SNSD-a, bila površna i loše pripremljena svjedoči i podatak da je Tošić imenovan za vršioca dužnosti direktora, (uz obećanje da će ono v.d. biti konkursom izbrisano), a da uopšte nema potrebne kvalifikacije za to mjesto, jer nema dovoljno radnog iskustva na rukovodnim pozicijama. 

Da podsjetimo, Čolović je u prvoj polovini aprila ove godine ranio i Tošića i sebe na slavi kod, (sada već bivšeg načelnika Stanice policije), Radovana Šarenca.

„Ranjenim orlovima“ ni najmanje nisu smetale „rane junačke“ da nastave sa devastiranjem sokolačkih šuma. ŠG „Romanija“ ostvarila je u prošloj godini, zvanično, gubitak od 1,6 miliona KM, dok je, nezvanično, on bar pet puta veći.

Kako Dodikov režim nagrađuje sve one koji se istaknu u prevarama i otimačini, onda nije iznenađujuće da je Tošić kandidat SNSD-a za načelnika opštine Sokolac na sljedećim lokalnim izborima, dok će se na čelu odborničke liste naći sadašnji načelnik opštine Dušan Kovačević, a među prvih pet odborničkih kandidata na listi su Mirko Čolović i „nesalomivi“ Rajko Bulajić.

Tošića je kandidovala Čolovićeva interesna skupina, koja se još predstavlja kao OO SNSD Sokolac, a nominacija je uslijedila nakon što je utvrđeno da ne može biti direktor „Romanije“. Interesantno je da je Tošić tek peti Čolovićev „pik“ za načelničku nominaciju, što samo svjedoči u kakvom rasulu je SNSD u ovom dijelu RS. Prvo je ponuđen ugledni privrednik Milivoje Bajagić koji je glatko odbio „danajske darove“, da bi Čolovići potom pokušali dovesti kandidata iz neke druge opštine. Odustali su od toga zbog izbornih pravila (potrebno je da kandidat bude prijavljen u opštini šest mjeseci prije podnošenja liste). Nakon toga je bio još jedan neuspješan pokušaj, nakon čega su Čolović&grupa kandidovali Petra Vučkovića, da bi mu kandidaturu oduzeli, a da je nisu ni objavili.

Slična situacija oko smjene direktora je i u Vlasenici, gdje je presuđeni kidnaper Mićo Kraljević, narodni poslanik SNSD-a u parlamentu RS, organizovao višednevne blokade saobraćaja, kako bi spriječio razvlašćivanje direktora „Birča“ Igora Vukovića. Umjesto da gangstera Kraljevića izbace iz SNSD-a i zatvore zbog nezakonitog maltretiranja stanovnika tog kraja i putnika-namjernika, vrh RS i SNSD nije ni riječi rekao o njegovim kriminalnim potezima. Na kraju je Miroslav Milovanović, ministar poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, morao doći u Vlasenicu „na noge“ Kraljeviću, postaviti tročlano povjerenstvo na čelo „Birča“ i zakleti se da Vukoviću „neće faliti dlaka s glave“. I ne fali mu, a on i Kraljević nastavljaju tamo gdje su bili i prije odluke vrha JP „Šume Srpske“ da razriješi pomenute direktore dužnosti. „Birač“ je u prošloj godini prikazao gubitak od 1,4 miliona KM.

Sukob Lagumdžije i Komšića dostigao dramatične razmjere: Raskol neminovan

Piše: Slobodan Vasković

Željko Komšić, član predsjedništva BiH i visoki funkcioner Socijaldemokratske partije BiH, nakon višenedeljnog izbivanja iz javnosti pojavio se na Federalnoj televiziji, povodom Dana pobjede nad fašizmom, čime je prekinuo svojevrsnu samoizolaciju.

Njegov istup, tvrde upućeni, tempiran je vrlo svjesno za 9. maj i poruka je stranačkom šefu Zlatku Lagumdžiji da Komšić ostaje dosljedan u borbi protiv despotije koja je postala pravilo ponašanja unutar SDP-a BiH, ali i Federacije BiH, gdje ta stranka ima najveći komad vlasti. U „Dnevniku“ FTV-a Komšić je ponovo istakao potrebu „mijenjanja koncepta djelovanja SDP-a“ i još jednom potvrdio svoju namjeru da se kandiduje za predsjednika te stranke. Jednostavnije rečeno, Komšić je na ovaj način najavio konačni obračun sa Lagumdžijom i to po principu „ili-ili“, što znači da pomirenja više neće biti, jer nema prostora za njega.

Kredibilni izvori iz vrha SDP-a BiH tvrde da Lagumdžija i Komšić uopšte ne razgovaraju, te da ne postoji nikakva komunikacija među njima. Odnosi su dramatično loši, jer Komšić uopšte ne dolazi na sjednice predsjedništva stranke, premda je potpredsjednik SDP-a BiH, niti na bilo koji drugi način učestvuje u radu organa partije.

Do eskalacije sukoba došlo je nakon što je Lagumdžija naložio svojim najvjernijim kadrovima da potpuno ignorišu Komšića. Tako premijer Federacije BiH Nermin Nikšić nipodaštava sve njegove zahtjeve, dok je predsjednik vlade Kantona Sarajevo Fikret Musić u nekoliko navrata krajnje bezobrazno i primitivno otpravio Komšića. Član predsjedništva BiH pozvao je u dva navrata Musića kako bi mu prenio neke od zahtjeva članova SDP-a BiH, da bi mu premijer Kantona Sarajevo lakonski odgovorio: „Nemam vremena za tebe“!, i spustio slušalicu.

Uz to, Lagumdžija je preko svoje „podzemne mreže“ pustio niz prljavština kojima je, navodno, sklon Komšić, a poseban specijalitet su gnusne uvrede koje se plasiraju o najbližim članovima njegove porodice.

Komšić je sada svjestan da je pogriješio što je propustio priliku da Lagumdžiju „dotuče“ u martu ove godine, kada je podnio ostavku na sve funkcije u SDP BIH. Taj akt doslovno je eutanazirao šefa SDP-a BiH, koji je na Komšića, preko visokih funkcionera stranke, izvršio težak pritisak da svoju odluku povuče. Lagumdžija je insistirao na tome, svjestan da je bez Komšića, zahvaljujući čijoj popularnosti je SDP BiH ostvario izvanredan izborni rezultat, on, de fakto, politički mrtav. Samo dva dana nakon toga, predsjedništvo SDP BiH odbacilo je njegovu ostavku, što je on prihvatio i grdno pogriješio. Takav potez shvaćen je kao uzmicanje i nedostatak hrabrosti da se suoči sa Lagumdžijom i istraje do kraja na svojim zahtjevima da lider SDP-a BiH prekine sa praksom „stranka to sam ja“.

Komšić je naivno povjerovao da će se stvari u SDP-u, nakon njegovog upozorenja početi mijenjati, ali su se one samo pogoršale, a Lagumdžija je svog dojučerašnjeg prijatelja, postavio kao metu koju treba što prije ukloniti. Suštinski, Komšić je prihvatanjem odluke predsjedništva SDP-a dao Lagumdžiji šansu „da udahne vazduh“ i da iz, po njega, potpuno izgubljene i matne pozicije, krene u kontraofanzivu. Lagumdžijina namjera je da kroz lobiranje i davanje „masnih“ sinekura ključnim ljudima SDP-a, što veći broj njih okrene protiv Komšića. Nakon što ga na taj način izoluje i ostavi „na ledu“, Komšić će, procjenjuje šef SDP-a BiH, izgubiti i na kredibilitetu i na kalibritetu. Potom bi, po ustaljenom staljinističkom običaju u SDP-u BiH, Lagumdžija krenuo u potpuno javno dezintegrisanje najpopularnijeg člana stranke.

Svega ovoga, konačno je postao svjestan i Komšić, koji je odlučio da ne čeka redovne izbore u SDP-u (koji bi trebali da se održe krajem 2014. ili početkom 2015. godine) da bi se kandidovao za predsjednika stranke, te je namjeran da već do kraja ove godine oproba svoje snage u direktnom sučeljavanju sa Lagumdžijom. Budući da se, prema relevantnim procjenama, očekuje krah SDP-a BiH na lokalnim izborima, jer se njihova platformaška vlada pokazala potpuno nekompetentnom, a i zato što je Lagumdžija u ovom trenutku, nesporno, najomraženiji političar u Federaciji BiH, druga polovina oktobra ove godine je velika Komšićeva šansa da završi ono što je započeo, pa naglo i naivno prekinuo, u martu podnošenjem/povlačenjem ostavke.

Džombić odlazi sa mjesta premijera zbog zdravstvenih problema?!

piše: Slobodan Vasković

Premijer Aleksandar Džombić ima ozbiljnih zdravstvenih problema i sve teže obavlja obaveze koje mu donosi mjesto predsjednika Vlade Republike Srpske. Džombić je na liječenju već duže od mjesec dana i to odsustvo nije fingirano, kao posljedica sukoba sa Miloradom Dodikom, predsjednikom RS, već je uzrokovano stvarnim problemima.

Uz to, sukob na relaciji Dodik – Džombić, koji bukti već mjesecima, premijerovo odsustvo sa posla nije uopšte primirilo, već se on produbio zbog svojevrsnog puzajućeg puča koji je počinio predsjednik RS, preuzimajući, de fakto, Vladu RS u proteklom mjesecu. Dodik je bez dileme, otpisao Džombića, a samo je stvar procjene njegovog tima kada će ga smijeniti sa mjesta premijera. Dodik je proteklih nedelja „vagao“ da li će mu Džombićevo uklanjanje donijeti više štete ili koristi u izbornoj godini, te je do daljnjeg „zaledio“ namjeru da ga smijeni, ostavljajući taj posao „za kasnije“.

Džombićevo zdravstveno stanje moglo bi mu poslužiti kao izvanredan paravan da ga ukloni u par narednih nedelja, a da, pri tom, ne rizikuje nikakve veće turbulencije unutar SNSD-a, gdje postoji nekoliko ozbiljnih frakcija koje se sve češće i žešće sukobljavaju. Sve bi se odigralo pod licemjernom krinkom „brige za Džombićevo zdravlje“.

Predsjednik RS kalkuliše sa Željkom Cvijanović, ministricom za ekonomske odnose, kao najozbiljnijim Džombićevim nasljednikom, ne zbog njenih sposobnosti (od kojih u svom mandatu nije pokazala nijednu), već zbog toga što mu je bezrezervno odana. Na taj način, Dodik bi ponovo potpuno ovladao Vladom RS, koju mu je Džombić u dobroj mjeri izmakao „ispod šape“, jačajući u njoj interese drugih igrača, poput onih moćnog vlasnika medijskog prostora u ovom entitetu Željka Kopanje. On direktno kontroliše nekoliko ministara, a dosta je uradio i na jačanju Džombićeve frakcije unutar stranke.

Odnosi između Dodika i Kopanje loši su još od oktobra 2010. godine, kada mu je vlasnik Nezavisnih novina i kontrolor svih ostalih značajnijih medija u RS, uputio otvoreno pismo u kojem je kritikovao njegovo okruženje i još koješta. Loši odnosi vremenom su prešli u permanentan sukob niskog intenziteta, koji je u posljednje vrijeme znatno pojačan i to nakon smjene Mirka Stanetića sa mjesta direktora banjalučkog KBC-a. Stanetić pripada Kopanjinom političkom krugu u kojem značajnu ulogu ima i Nebojša Radmanović, član predsjedništva BiH.

Nakon uklanjanja Stanetića, krenula je lavina napada Kopanjinih medija (prednjačio je „Blic“) na Ranka Škrbića, ministra zdravlja i Dodikovog kuma, što je dodatno iskomplikovalo njihove odnose i pojačalo sukob. Dodik je oštro kritikovao Radmanovića zbog toga, smatrajući da on stoji iza ovih napada, što je član predsjedništva demantovao. U udaru na Škrbića značajnu ulogu imao je i premijer Džombić.

Sukob je eskalirao do te mjere da su Dodiku odani ljudi, pripadnici takozvane „lijevčanske struje“ unutar SNSD-a, tražili potpunu „sječu glava“ svih onih „koji rade protiv predsjednika RS“. Lider SNSD-a odbio je da se otvoreno sukobi sa frakcijašima, smatrajući da bi to moglo na površinu izbaciti brojne krupne probleme unutar stranke, koja je njima preplavljena, što bi bio proces koji bi lako mogao izmaći njegovoj kontroli. A svjestan je i da on tu kontrolu nema kao nekad, što najbolje potvrđuje slučaj Miće Kraljevića, koji je u Vlasenici organizovao pobunu protiv odluka vrha stranke i natjerao Dodika da privremeno ustukne.

Džombićevi zdravstveni problemi, ma koliko to morbidno zvučalo, idealna su prilika za Dodika da ga ukloni sa premijerske funkcije, a da pri tom ne rizikuje nikakve potrese. Prvi korak bio bi dovođenje Cvijanovićke (ili nekog drugog isto toliko lojalnog) na premijersku poziciju, nakon čega bi ona provela rekonstrukciju Vlade RS, uklanjajući sa ministarskih pozicija one kadrove koji su pod Kopanjinim uticajem. A to, svakako, nije Ranko Škrbić.

Politička grobnica za Zlatka Lagumdžiju: Tihić, Radončić i Jerlagić za istim stolom, FTV izvan SDP-ovog uticaja

piše: Slobodan Vasković

Dan kada se obilježila 32. godišnjica Brozove smrti bio je jedan od najcrnjih u političkoj karijeri njegovog lažnog sljedbenika Zlatka Lagumdžije, predsjednika Socijaldemokratske partije BiH. Tog 4. maja ostvarile su se dvije najcrnje Lagumdžijine i noćne i dnevne more - Fahrudin Radončić, lider Stranke za bolju budućnost BiH (i vlasnik moćnog „Avaza“) i šef Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić sjeli su za isti sto (zajedno sa Amerom Jerlagićem, novim liderom Stranke za BiH) i dogovorili zajednički nastup u parlamentu BiH oko (ne)usvajanja budžeta, te jednog kandidata za načelnika opštine Srebrenica. Istovremeno, na Federalnoj televiziji ukinut je svaki uticaj Bakira Hadžiomerovića na informativni program te kuće. 

Lagumdžija je tako „preko noći“ ostao sam na političkoj sceni Federacije BiH i bez „iz minute u minutu“ uticaja na dva, bez sumnje, najmoćnija medija u državi. „Ako SDP misli da će preko SBBBiH izbacivati SDA iz vlasti, grdno se vara“, izjavio je Radončić na pomenutom sastanku, označavajući na taj način novu eru u odnosima njegove i Stranke demokratske akcije, koje su, koliko do juče, bile u samrtnom klinču, dok su SDP-ovci sjedili „na tribinama“ i, uz kokice i kolu, navijali za što žešće uništenje i jednih i drugih. SBBBiH jeste dugo vremena bila malj kojim je Lagumdžija tukao po svom koalicionom partneru SDA, ali ta vremena su, očito je, prošlost, što implicira da nova era nastupa i u odnosima SBBiH i SDP-a.

Lagumdžija je osmislio i pokušao realizovati apsurdnu postavku, koja ukratko glasi: izbaciti HDZ-ove iz igre, a umjesto njih uzeti minorne stranke sa hrvatskim predznakom, kako bi se kozmetikom prikrilo potpuno nepoštivanje konstitutivnosti naroda – smatrao je da će tako sukobiti Hrvate i Hrvate; dogovoriti sa Radončićem udare na SDA preko „Avaza“, što bi SBBBiH otvorilo mogućnost da (možda) zahvati iz njihovog biračkog tijela – na taj način se SDA stavlja u potpuno defanzivnu i odbranašku poziciju, a sukobljavaju se Bošnjaci i Bošnjaci; zadatak FTV-a bio je da „skida glave“ svima onima koji se usude bilo šta loše, ne samo progovoriti, već i pomisliti o načinu vladanja Lagumdžije i njegovih ličnih seiza; sa SNSD-om dogovoriti podjelu uticaja po principu - entitet tebi, entitet meni, država na doboš. U ovoj varijanti SDP bi bio stranka koja lagodno vlada bez ikakve opozicije, dok svi ostali politički subjekti u Federaciji BiH faširaju jedni druge do neprepoznatljivosti. Njegov suludi politički koncept doživio je potpuni krah.

Imao je Lagumdžija namjeru da ovaj koncept proširi i na državni nivo, ali je tu pao (umjesto proširene „platforme“, dogovorena je „šestorka“ sa HDZ-ovima), nakon čega je nastupio domino efekat i cijeli projekat krenuo je da se ruši i na nivou Federacije BiH. Način vladanja, (loša imitacija despotije Milorada Dodika), čije su osnovne karakteristike - bahatost, narcisoidnost, primitivizam njegovih seiza, kancerogeni populizam, nepotizam, jednoumlje, korupcija, kriminal... – pokazali su da Lagumdžija boluje od neizlječive autoimune bolesti, sindroma „umivenog tiranina“, što je dovelo do velikih problema i pukotina unutar SDP-a (slučaj Komšić i Lipovača). Te raskole i Lagumdžijinu posvećenost njihovom „peglanju“, te podanički odnos prema Dodiku na bh. nivou, iskoristili su ostali, primarno SDA, za prestrojavanje i kontranapad, kako bi ga dodatno oslabili, „razvlačeći mu pamet“ i rušeći mu, brojne projekte poput pokušaja pretvaranja federalne i kantonalnih policija u stranačku SDP-ovu miliciju...

Sve ovo uslovilo je da nakon 14 mjeseci vladanja SDP BiH djeluje kao ruina, dok SDA ostavlja utisak kompaktne i čvrste organizacije, a SBBBiH se pozicionirao kao vrlo značajan i ozbiljan igrač. Taj momenat nije mogao a da ne primijeti Radončić, koji je najavio novi koncept - opozicija svima i u istoj mjeri.

Radončić je kamen na koji se Lagumdžija već jednom spotakao i teško pao (vrijeme „Alijanse“), a, sasvim pogrešno nakon velike oktobarske izborne pobjede (2010.), pomislio je da će vlasnik „Avaza“ pristati da bude njegovo sredstvo, kako bi izbjegao situaciju da bude targetiran. Radončić se primirio, naoko prihvatio igru, kao potvrdu toga tri puta na dan lideru SDP-a davao je placebo  terapiju u vidu žestokih napada na SDA, a kada je Lagumdžija postao „neizlječiv slučaj“, postavio mu je novu dijagnozu: Jarane, tebi nema pomoći, a ja moram dalje. Tako su prestali teški napadi "Avaza" na SDA, a za par dana doći će i do značajnih kadrovskih promjena u ovom mediju. Radončić u vrh novine vraća urednike za vrijeme čijeg ranijeg mandata su SDP i Lagumdžija bili in continuo na „Avazovom“ operacionom stolu. Jednostavnije rečeno, Lagumdžija je duže od godinu smatrao da je Radončić njegovo sredstvo, da bi se ispostavilo da je on sve vrijeme bio sredstvo vlasnika SBB-a i „Avaza“. Kraj bajke o Lagumdžijinom i Radončićevom sretnom životu, ujedno je i potvrda surove stvarnosti, koja govori da je šef SDP-a spreman za odvlačenje na političko smetljište BiH.

Dodatno to potvrđuju kadrovske promjene na FTV-u i potpuna detronizacija Bakira Hadžiomerovića, koji još uvijek jeste Urednik programa i multimedije (ma šta to značilo), ali više ne može naložiti ni objavljivanje cijena sa pijace u informativnim emisijama te medijske kuće. Sarajevska TV Bastilja je pala, (uzgred, na redu je sada banjalučka), uklanjanjem Hadžiomerovićevog ličnog i dobrovoljnog sužnja Damira Kaletovića Jeze sa pozicije urednika Redakcije vijesti (na njegovo mjesto postavljen je Avdo Avdić), čime je prekinuta pupčana vrpca, kojom je u posljednjih godinu i po dana FTV od respektabilne medijske kuće pretvorena u deponiju Lagumdžijinih frustracija. Ujedno, ovakav rasplet je i kraj Hadžiomerovićeve karijere, koji je prešao dug put od nagrađivanog novinara do Zlatkovog Berije.

Sva ova sarajevska političko-medijska dešavanja najava su tektonskih pomjeranja (nadati se i promjena) koja će uskoro zahvatiti cijelu teritoriju BiH. Proljeće je počelo i bez ulice.

Ekskluzivno: Presuda Osnovnog suda u Zvorniku kojom je Mićo Kraljević, poslanik SNSD –a u Narodnoj skupštini RS, osuđen za krivično djelo otmice

piše: Slobodan Vasković

 Osnovni sud u Zvorniku donio je 06.03.2012. godine presudu kojom je Miroslav Mićo Kraljević osuđen za krivično djelo otmice. Kažnjen je sa 4000 KM globe, nakon što je sa Okružnim tužilaštvom Bijeljina postigao sporazum o priznanju krivice. On je, zajedno sa bivšim SNSD-ovim načelnikom opštine Osmaci Branislavom Boškovićem u septembru 2010. g. kidnapovao Lazu Vidakovića, odbornika “Naše stranke” u opštini Osmaci i 12 dana ga držao u zatočeništvu u Srbiji. Povodom ovog zločinačkog akta, SNSD  se uopšte nije oglasio. Predsjednik RS i lider SNSD Milorad Dodik rekao je prije dvadesetak dana da će “reagovati kada zvanično dobije presudu”.  Kako se od tada nije oglasio, jasno je da nije “dobio” presudu. Da bismo mu olakšali da postupi u ovoj delikatnoj situaciji u kojoj visoki funkcioner njegove stranke i narodni poslanik djeluje kao drumski razbojnik, čime Republiku Srpsku prikazuje plodnim tlom za sve vrste kriminala i otimačine, objavljujemo kompletnu sramnu i bezobraznu presudu Osnovnog suda u Zvorniku.  

21 razlog zašto volim Željka Kopanju

Piše: Slobodan Vasković

Zato što je brutalan,

zato što je brutalan,

zato što je brutalan,

zato što je multietničnost izvanredno naplatio i stvorio pravo ekonomsko i finansijsko carstvo,

zato što je nacionalizam naplatio još bolje,

zato što je spreman na sve kako bi dobio sve,

zato što ima tri zlatna pravila: lični interes iznad svega, lični interes iznad svega, lični interes iznad svega,

zato što je najmoćniji u Republici Srpskoj,

zato što je stvorio Milorada Dodika,

zato što će uništiti Milorada Dodika,

zato što Zlatka Lagumdžiju mijesi kao nakupinu iz nosa: čas mu je prijatelj, čas prvi reket, a ponekad i Ministar spoljni,

zato što posjeduje RTRS, kontroliše BN TV i uređuje ATV,

zato što Dragana Davidovića šalje po ćevape, a Vladu Trišića po burek,

zato što Nataši Tešanović još ne povjerava tako složene poslove, već je drži pred vratima,

zato što ne napušta prijatelje poput Radmanovića i Stanetića, čak i kada su politički devastirani,

zato što ga nervira Rajko Vasić,

zato što je odlučio da smijeni Škrbića,

zato što je Džuvu natjerao da zaboravi telefonske brojeve,

zato što sa Fahrudinom Radončićem kroji političke, ekonomske i finansijske sudbine,

zato što je „lak na obaraču“,

zato što ga se boje skoro svi, a on se ne plaši nikoga.