Piše: Slobodan Vasković
Postalo mi je već dosadno da metem Savsku ulicu sa Nenadom Nešićem tokom ročišta po njegovoj tužbi za uvredu koju je podnio protiv mene.
Istina, situacije pred svako ročište, kada se sretnemo na hodniku pred sudnicom je veoma napeta, a Nešić ne preza od prijetnji, iako ga, kada se pojavi, tretiram kao ništa.
Valjda ga to uznemiri, pa krene da se, prigradski papak, bahato ponaša, ne bi li pratnji sa kojom obavezno dolazi, pokazao da je “autoritet”.
Tako je Papak danas prijetio indirektno i to u dva navrata. Prvo mi je rekao: ”Pozdravio te Stefan Kreštalica”, što jeste prijetnja zbog načina na koji mi je “pozdrav” upućen, ali i zbog činjenice da je Nešić s Kreštalicom zajedno dilao narkotike i to ogromne količine.
Kreštalica je nedavno otvorio novi salon za prodaju skupocjenih automobila preko kojeg pere novac od narkotika, kao što je to činio i u starom salonu, zajedno s Nešićem.
Tek nakon toga sam reagovao i konstatovao da bi bilo dobro da Nešić ne dolazi na suđenja našmrkan “halucinogenim žabama” ili drugim bijelim opijatima.
Još sam ga pitao da li on to meni prijeti Kreštalicom, nakon čega je razvukao lice u papansku masku umišljajući da je baš faca, iako je tek mali miš koji je sticajem okolnosti došao u situaciju da se obogati, prvo reketiranjem putarskih preduzeća, dok je bio na čelu JP “Putevi RS”, a potom i trgovinom narkoticima i pranjem novca od narkotika.
Atmosfera je, nakon Nešićeve indirektne prijetnje, postala veoma napeta, prisutni policijski službenici ponašali su se vrlo korektno, diskretno tražeći da se “spuste tenzije”.
Bio sam spreman na spuštanje tenzija, ali je Nešić, koji bi najrađe da me nema, ali ne uspijeva da me ukloni, ponovo ispalio novu prijetnu: “Pitaju za tvoje zdravlje u Istočnom Sarajevu”.
Rekao sam mu da sa narkodilerima i peračima narkonovca ne razgovaram i da mi se više ne obraća.
Zatim smo ušli u sudnicu; Budući da je došlo do promjene sudije, uslijedila je medijacija, tokom koje sam odbio bilo kakvu mogućnost pomirenja sa narkodilerom Nešićem.
On i njegova advokatica ostali su pri tužbi, ja sam predložio Sudu da tužbu odbaci, jer sam već u dva slična predmeta pobijedio na istom Sudu: Siniša Kostrešević, direktor Policije RS izgubio je prvostepeno protiv mene, a Gordan Pavlović Goci, vlasnik firme “Pavgord”, pravosnažno.
Nakon toga sam pojasnio, u kratkim crtama, da je Nešićevo osnovno zanimanje trgovina narkoticima na veliko, kao i pranje novca od narkotika, te da je on za osam godina doživio ne američki, već bosanskohercegovački san - od dugova firmi (u vlasništvu njegove porodične narkomanufakture), koji su polovinom 2016. godine iznosili cca 1,5 miliona KM, Nešić je za nepunih osam godina, reketiranjem, pa potom i trgovinom narkoticima, došao do ogromnih finansijskih i materijalnih dobitaka; I da sada posjeduje desetine miliona evra zarađenih najprljavijim poslovima.
Još sam rekao da će Nešić biti zatvoren prije završetka procesa pred Sudom u Beogradu što je, takođe, značajan razlog da Sud odbaci njegovu tužbu, koja je bez ikakvog osnova.
Njegova avdokatica je tu moju konstataciju okarakterisala kao “prijetnju”, što je nonsens, ali njeno je da pokuša odbraniti neodbranjivo - činjenicu da je Nešić narkodiler i perač narkonovca.
Potom je riječ dobio Nešić, koji je izjavio da sa mnom nikada ni kafu nije popio niti razgovarao, što je tačno. Potom se žalio kako je, nećete vjerovati, obolio od mog pisanja i to ne samo on, već i ostali članovi njegove porodice.
Rekao je da on nije narkodiler i da ga ja povezujem sa najopasnijim narkogangovima, što ga dovodi “u opasnost”.
Konstatovao sam da on jeste pripadnik najopasnijih narkogangova i da ću to dokazati tokom suđenja.
Nešić je pokušao da se pokaže “ozbiljnim”, pa je kazao da je član mnogih "domaćih i stranih radnih grupa" koje se bore protiv narkotika.
Na to sam mu kazao da su i Zoran Lazović, nekadašnji visoki funkcioner MUP Crne Gore, kao i Milivoje Katnić, bivši Glavni specijalni tužilac Crne Gore, u pritvoru, iako su i oni bili pripadnici “radnih grupa za borbu protiv narkotika”, da je Osman Mehmedagić Osmica, bivši direktor OSA BiH, optužen od Tužilaštva BiH, iako je i on bio pripadnik “radnih grupa”, a da je Dijana Kajmaković, koja je čak “istraživala” prodaju narkotika, suspendovana i da se protiv nje vodi istraga.
Nešić je rekao da su Lazović i Katnić uhapšeni kada više nisu bili na funkcijama, što je izjava kojom, valjda, tješi sam sebe, ali nisam to dalje komentarisao.
Zaboravio je da je na funkciji uhapšen direktor FUP-a Vahidin Munjić, koji jeste nakon kraćeg tužilačkog pritvora pušten da se brani sa slobode, ali sam ubijeđen da će ponovo biti uhapšen, zajedno sa ostalim pripadnicima FUP-a, a koje Tužilaštvo BiH tereti da su organizovana kriminalna grupa i da je Munjić njen pripadnik.
Što se tiče njegovih prijetnji, razmišljao sam da li da ga prijavim ovdašnjoj policiji, ali neću to učiniti; Nemam potrebe za tim, jer se ne bojim ni Nešića, a ni Kreštalice, kojim mi prijeti.
Ako Kreštalica već hoće da me “pozdravi”, neka to ne čini preko papka kakav je Nešić. Nek dođe lično i učini to.
Što se tiče onih koji “pitaju za moje zdravlje”, odlično sam, nikad se bolje nisam osjećao. Oni koji pitaju "za moje zdravlje", trebalo bi da se pobrinu za svoje, jer će, što zajedno sa Nešićem, što ponaosob, završiti u pritvoru, pa potom u zatvoru.
