Na Žurnalu smo objavili tekst kako je Nikola Špirić, predsjedavajući parlamentarne Komisije za nadzor nad OSA-om potpisao dokument sa lažnim zaključcima. Članovi Komisije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine konstatovali su da su izmišljeni(!) zaključci koji su početkom maja iz Parlamenta BiH upućeni u OSA-u.
AMA BAŠ NIŠTA SE NEĆE DESITI
Dakle, poslanik u Parlamentu BiH, visokorangirani funkcioner SNSD-a i predsjedavajući Komisije za nadzor Obavještajno sigurnosne agencije u BiH poslao je lažni dokument! Naglašavam: lažni dokument! Podvlačim, mada znam da je besmisleno.
Jer, ama baš ništa se neće desiti. Niko neće odgovarati za ovo. Posebno ne Nikola Špirić koji je bez ogrebotine prošao optužbe da je kao političar koji živi od funkcionerske plaće u BiH, kupio stan u Beču. Sumnjivi kapital opravdao je zaradom od prodaje knjiga, a to je, kao, dovoljno obrazloženje. U najmanju ruku kao da se radi o J.R.R.Tolkienu a ne o N.M.D.Špiriću.
Svakog dana, novinari online magazina Žurnal objave najmanje jednu a ponekad i nekoliko afera koje govore o korupciji, kriminalu, zloupotrebama, javašluku, nerelegularnostima. Nažalost bez ikakvih sankcija ili posljedica za aktere. Jednako kao da smo objavili rezultate fudbalskih utakmica seoskih liga. Tu i tamo po neki komentar gnjevnih čitalaca, a nije malo ni onih koji imaju opravdanje za ljubimce na vlasti. Za njih su novinari Žurnala krivi jer pišu o takvim stvarima. Mi smo, po potrebi, izdajnici, četnici, ustaše, balije, plaćenici... Uglavnom, ništa novo i šta drugo očekivati od stotina hiljada onih koji su se “snašli” tako što su im ovi na vlasti obezbijedili posao, stan, status, godine plaćenog nerada, egzistenciju potomcima...
O odgovornosti, akcijama i reakcijama policija, SIPA-e, tužilaštva, sudova, komisija ovih i onih... , vjerovatno više ne sanja ni Wigemark. On jedini još uvijek vidi napredak u ovoj zemlji, gdje su najodgovorniji vođeni istom moralnom matricom kao i branitelji vrijednosti vladajućih elita. Funkcije i položaje nisu dobili svojim znanjem i kvalitetima, nego, isključivo, zahvaljujući onima koje bi sutra trebali procesuirati. Ljevičarski kazano: ma, dajte molim vas. Pa, ni majmun ne lomi granu na kojoj sjedi.
S takvim pravosuđem krivci za kriminal i korupciju, odgovorni za stanje u kojem je sada Bosna i Hercegovina zaštićeniji su od pandi, sumatranskih nosoroga i sivih kitova zajedno. Za političku elitu BiH je zaštićeno područje rijetkih vrsta. Udaljeno ostrvo, posljednja adresa za ljude bez budućnosti.
Ali, prekinimo sa metaforama i eufemizmima, brutalna istina je da je BiH teritorij pod kontrolom mafije. Teritorij, a ne država. Ovdje nema države. Osim ako pod državom ne podrazumijevate kažnjavanja građana za neplaćenu struju, vodu, grijanje... Bilo koja država, kakva god bila, ima mehanizam kojim će zaštititi vlastito postojanje. Bosna i Hercegovina to nema. Dokaza za to je i previše.
Jer, ama baš ništa se neće desiti. Niko neće odgovarati za ovo. Posebno ne Nikola Špirić koji je bez ogrebotine prošao optužbe da je kao političar koji živi od funkcionerske plaće u BiH, kupio stan u Beču. Sumnjivi kapital opravdao je zaradom od prodaje knjiga, a to je, kao, dovoljno obrazloženje. U najmanju ruku kao da se radi o J.R.R.Tolkienu a ne o N.M.D.Špiriću.
Svakog dana, novinari online magazina Žurnal objave najmanje jednu a ponekad i nekoliko afera koje govore o korupciji, kriminalu, zloupotrebama, javašluku, nerelegularnostima. Nažalost bez ikakvih sankcija ili posljedica za aktere. Jednako kao da smo objavili rezultate fudbalskih utakmica seoskih liga. Tu i tamo po neki komentar gnjevnih čitalaca, a nije malo ni onih koji imaju opravdanje za ljubimce na vlasti. Za njih su novinari Žurnala krivi jer pišu o takvim stvarima. Mi smo, po potrebi, izdajnici, četnici, ustaše, balije, plaćenici... Uglavnom, ništa novo i šta drugo očekivati od stotina hiljada onih koji su se “snašli” tako što su im ovi na vlasti obezbijedili posao, stan, status, godine plaćenog nerada, egzistenciju potomcima...
O odgovornosti, akcijama i reakcijama policija, SIPA-e, tužilaštva, sudova, komisija ovih i onih... , vjerovatno više ne sanja ni Wigemark. On jedini još uvijek vidi napredak u ovoj zemlji, gdje su najodgovorniji vođeni istom moralnom matricom kao i branitelji vrijednosti vladajućih elita. Funkcije i položaje nisu dobili svojim znanjem i kvalitetima, nego, isključivo, zahvaljujući onima koje bi sutra trebali procesuirati. Ljevičarski kazano: ma, dajte molim vas. Pa, ni majmun ne lomi granu na kojoj sjedi.
S takvim pravosuđem krivci za kriminal i korupciju, odgovorni za stanje u kojem je sada Bosna i Hercegovina zaštićeniji su od pandi, sumatranskih nosoroga i sivih kitova zajedno. Za političku elitu BiH je zaštićeno područje rijetkih vrsta. Udaljeno ostrvo, posljednja adresa za ljude bez budućnosti.
Ali, prekinimo sa metaforama i eufemizmima, brutalna istina je da je BiH teritorij pod kontrolom mafije. Teritorij, a ne država. Ovdje nema države. Osim ako pod državom ne podrazumijevate kažnjavanja građana za neplaćenu struju, vodu, grijanje... Bilo koja država, kakva god bila, ima mehanizam kojim će zaštititi vlastito postojanje. Bosna i Hercegovina to nema. Dokaza za to je i previše.
DOKAZI U ZADNJIH MJESEC DANA
Samo u posljednjih mjesec dana na Žurnalu je objavljeno više od dvadeset tekstova sa sadržajima širokog spektra: kriminal, korupcija, zloupotrebe, bahatost moćnika, nemoć države da bilo šta poduzme protiv toga...
Prije mjesec dana objavili smo “Aferu” pod nazivom “Hladno valjana prevara”. Detaljno su prezentirani svi aspekti uništenja firme “Unis –Fabrika cijevi” iz Dervente, kao i vezama ove kompanije sa brojnim bankama i njihovom rušenju. Neke od njih, poput Bobar banke, Balkan Investment Banke i Banke Srpske, nestale su, kao i Izvoznokreditna agencija BiH - IGA koja je trebala da služi svim privrednicima iz BiH, a poslužila je vlasnicima “Unisa” za “Hladno valjanu prevaru”. Gubitak je, prema dosadašnjim pokazateljima, dostigao pola milijarde maraka. Reakcija nadležnih institucija još uvijek nema.
Potom smo prezentirali kako je Ibrahim Pozderović, zvani Bećo, inače tjelohranitelj Mirsada Kukića, za tri godine naplatio tri miliona konvertibilnih maraka na transportu jalovine u RMU Banovići. U slobodno vrijeme, kada nije čuvao gospodara života i smrti u Banovićima, a posebno u podzemlju ovog grada i Tuzlanskog kantona, Bećina je firma vrijedno razvozila jalovinu sa jednog na drugi kraj rudnika, za tričavih milion maraka godišnje. Ugovori su sklapani bez nadzora i kontrole, pa čak i retroaktivno. Očekivano, sve ove činjenice nisu interesantne nikome, osim novinarima Žurnala. Možda nije važan podatak da je Mirsad Kukić visokorangirani kadar SDA ali neka ostane zablježeno.
O aferimima i zloupotrebi ovlaštenja Sebije Izetbegović, napisano je dovoljno da se gabaritima parira ozbiljnijim djelima ruskih klasika. Samo u proteklih mjesec dana na Žurnalu su objavljena četiri teksta - od desanta na Medicinski fakultet u Sarajevu, do istjerivanja onkoloških pacijenata zbog kolapsa aparata za zračenje, prouzrokovanih nemarom menadžerice UKCS-a. Osim sporadičnih, politikantskih pokušaja suprostavljanja prvoj dami u Bošnjaka, očekivano nije bilo značajnijih reakcija države. Iz pouzdanih izvora, bliskih Žurnalu, potvrđeno je da tek slijede objavljivanja ozbiljnih afera vezanih za menadžericu UKCS-a ali se teško oteti dojmu da će se bilo ko usuditi suprotstaviti prvoj dami u Bošnjaka, pa uključujući i njenog supruga, inače zaposlenog na određeno u Predsjedništvu BiH. Trenutno, u neravnopravnom meču Sebija vs. Država rezultat je 4:0. Nemojte ni pitati na čijoj strani su simpatije sudija.
Zbog sporosti pravosuđa Bosna i Hercegovina je siromašnija za najmanje 1,8 miliona maraka. U periodu od 2008. do 2017.godine Ustavni sud BiH je donio ukupno 1.447 odluka u kojima je utvrdio povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku i to samo u parničnom i izvršnom postupku, te naložio budžetskim institucijama plaćanje odštete od cirka 1.800.000,00 KM. Nerad pravosuđa opet će platiti građani.
Prije mjesec dana objavili smo “Aferu” pod nazivom “Hladno valjana prevara”. Detaljno su prezentirani svi aspekti uništenja firme “Unis –Fabrika cijevi” iz Dervente, kao i vezama ove kompanije sa brojnim bankama i njihovom rušenju. Neke od njih, poput Bobar banke, Balkan Investment Banke i Banke Srpske, nestale su, kao i Izvoznokreditna agencija BiH - IGA koja je trebala da služi svim privrednicima iz BiH, a poslužila je vlasnicima “Unisa” za “Hladno valjanu prevaru”. Gubitak je, prema dosadašnjim pokazateljima, dostigao pola milijarde maraka. Reakcija nadležnih institucija još uvijek nema.
Potom smo prezentirali kako je Ibrahim Pozderović, zvani Bećo, inače tjelohranitelj Mirsada Kukića, za tri godine naplatio tri miliona konvertibilnih maraka na transportu jalovine u RMU Banovići. U slobodno vrijeme, kada nije čuvao gospodara života i smrti u Banovićima, a posebno u podzemlju ovog grada i Tuzlanskog kantona, Bećina je firma vrijedno razvozila jalovinu sa jednog na drugi kraj rudnika, za tričavih milion maraka godišnje. Ugovori su sklapani bez nadzora i kontrole, pa čak i retroaktivno. Očekivano, sve ove činjenice nisu interesantne nikome, osim novinarima Žurnala. Možda nije važan podatak da je Mirsad Kukić visokorangirani kadar SDA ali neka ostane zablježeno.
O aferimima i zloupotrebi ovlaštenja Sebije Izetbegović, napisano je dovoljno da se gabaritima parira ozbiljnijim djelima ruskih klasika. Samo u proteklih mjesec dana na Žurnalu su objavljena četiri teksta - od desanta na Medicinski fakultet u Sarajevu, do istjerivanja onkoloških pacijenata zbog kolapsa aparata za zračenje, prouzrokovanih nemarom menadžerice UKCS-a. Osim sporadičnih, politikantskih pokušaja suprostavljanja prvoj dami u Bošnjaka, očekivano nije bilo značajnijih reakcija države. Iz pouzdanih izvora, bliskih Žurnalu, potvrđeno je da tek slijede objavljivanja ozbiljnih afera vezanih za menadžericu UKCS-a ali se teško oteti dojmu da će se bilo ko usuditi suprotstaviti prvoj dami u Bošnjaka, pa uključujući i njenog supruga, inače zaposlenog na određeno u Predsjedništvu BiH. Trenutno, u neravnopravnom meču Sebija vs. Država rezultat je 4:0. Nemojte ni pitati na čijoj strani su simpatije sudija.
Zbog sporosti pravosuđa Bosna i Hercegovina je siromašnija za najmanje 1,8 miliona maraka. U periodu od 2008. do 2017.godine Ustavni sud BiH je donio ukupno 1.447 odluka u kojima je utvrdio povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku i to samo u parničnom i izvršnom postupku, te naložio budžetskim institucijama plaćanje odštete od cirka 1.800.000,00 KM. Nerad pravosuđa opet će platiti građani.
Za štetu od, za sada utvrđenih, skoro dva miliona maraka neće niko odgovarati, ali to nije spriječilo državnog tužioca da zatraži 30 dana pritvora za nesretnu Mirelu Smajlović koja je pokušala platiti kiflu sa lažnom novčanicom od 20 KM. Žurnal je tada podsjetio na slučajeve višemilionskog kriminala čiji vinovnici uživaju na slobodi. Mislite da je bilo reakcija? Naravno, ovo je retoričko pitanje.
Podsjetićemo i na slučaj doktorice Gordane Šopalović. Sa prosjekom ocjena 8,6, kao drugorangirana kandidatkinja Šopalović nije primljena na specijalizaciju iz sudske medicine koju je raspisao Zavod za sudsku medicinu Banja Luka. Primljena je doktorica Vesna Tramošljika koja je diplomirala dvije sedmice nakon zatvaranja konkursa. Komparativna prednost Tramošljike u odnosu na doktoricu Šopalović, je to što je joj je mentor bio dr Željko Karan, inače direktor “Zavoda za sudsku medicinu”, koji je raspisao konkurs. Doktorica Šopalović vjerovatno će pravdu potražiti u Strazburu.
Rijetki su oni koji su pravdu pronašli u Bosni i Hercegovini. Čak i kada je pronađu ne znači da će biti zadovoljena. Iako je Općina Livno, odlukom državnog Ureda za žalbe, bila dužna platiti 2.000 maraka kazne Bernardu i Julijani Tičinović to se još uvijek nije desilo. Sedam godina Tičinovići traže pravdu u Livnu, bez rezultata.
Ukoliko ste uzeli koncesiju u Kantonu Sarajevo i niste plaćali svoje obaveze, ne brinite. Pravobranilaštvo Sarajevskog kantona uvijek je spremno na sporazum. Kod njih vrijedi pravilo: “nastavak poslovne saradnje podrazumijeva i priliv novih novčanih sredstava u budžet”!? Milion duga iduće godine će biti dva, a one tamo tri... Kantonalna logika nalaže da je tri miliona više od jednog miliona. A, tek četiri, pet... Bitno je da se radi. Poput Bags Energotehnika iz Vogošće koje na ime koncesija duguje 14 miliona maraka Ministarstvu komunalne privrede i infrastukture KS i istovremeno od njih dobije 700.000 maraka poticaja. Direktor preduzeća je Nihad Konaković, kadar SDA. I, da, možda je važno da su vlasnici firmi uglavnom kadrovi i donatori SDA.
Da ne bude zabune, ima muljaža sa koncesijama i u RS-u. Čini se da su vlasti u BiH posebno slabe na koncesionare. Žurnal je objavio slučaj Petra Đokića. On je smanjio koncesione naknade EFT-u Vuka Hamovića što je dovelo do sedam miliona maraka manjeg priliva u budžet Republike Srpske, sa tendencijom da se minus spusti do sto miliona. Petar Đokić je ministar industrije, energetike i razvoja Republike Srpske.
Poznata je, inače, ta susretljivost institucija u BiH. Prije nekih godinu dana Kantonalni sud u Sarajevu blokirao je imovinu porodice Arslanagić do okončanja sudskog spora koji se protiv njih vodi. Međutim, to njih nije spriječilo da milionski vrijednu kuću iznajmljuju ambasadi i ubiru kiriju od 15 hiljada maraka mjesečno! Možda nije važno ali da spomenemo da je i Edin Arslanagić bio kadar i donator SDA...
Ako jedno javno preduzeće, kao Elektrokrajina na primjer, godinama plaća desetine hiljada maraka za ketering firmi koja se inače tim ne bavi, tu istražnim organima nema ništa sporno, bez obzira na očita kršenja procedura javnih nabavki. Možda im to nije dovoljno atraktivno? Možda zato što je suvlasnik zet potpredsjednika SNSD-a i bivšeg člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića? A, možda jednostavno nisu znali...
Podsjetićemo i na slučaj doktorice Gordane Šopalović. Sa prosjekom ocjena 8,6, kao drugorangirana kandidatkinja Šopalović nije primljena na specijalizaciju iz sudske medicine koju je raspisao Zavod za sudsku medicinu Banja Luka. Primljena je doktorica Vesna Tramošljika koja je diplomirala dvije sedmice nakon zatvaranja konkursa. Komparativna prednost Tramošljike u odnosu na doktoricu Šopalović, je to što je joj je mentor bio dr Željko Karan, inače direktor “Zavoda za sudsku medicinu”, koji je raspisao konkurs. Doktorica Šopalović vjerovatno će pravdu potražiti u Strazburu.
Rijetki su oni koji su pravdu pronašli u Bosni i Hercegovini. Čak i kada je pronađu ne znači da će biti zadovoljena. Iako je Općina Livno, odlukom državnog Ureda za žalbe, bila dužna platiti 2.000 maraka kazne Bernardu i Julijani Tičinović to se još uvijek nije desilo. Sedam godina Tičinovići traže pravdu u Livnu, bez rezultata.
Ukoliko ste uzeli koncesiju u Kantonu Sarajevo i niste plaćali svoje obaveze, ne brinite. Pravobranilaštvo Sarajevskog kantona uvijek je spremno na sporazum. Kod njih vrijedi pravilo: “nastavak poslovne saradnje podrazumijeva i priliv novih novčanih sredstava u budžet”!? Milion duga iduće godine će biti dva, a one tamo tri... Kantonalna logika nalaže da je tri miliona više od jednog miliona. A, tek četiri, pet... Bitno je da se radi. Poput Bags Energotehnika iz Vogošće koje na ime koncesija duguje 14 miliona maraka Ministarstvu komunalne privrede i infrastukture KS i istovremeno od njih dobije 700.000 maraka poticaja. Direktor preduzeća je Nihad Konaković, kadar SDA. I, da, možda je važno da su vlasnici firmi uglavnom kadrovi i donatori SDA.
Da ne bude zabune, ima muljaža sa koncesijama i u RS-u. Čini se da su vlasti u BiH posebno slabe na koncesionare. Žurnal je objavio slučaj Petra Đokića. On je smanjio koncesione naknade EFT-u Vuka Hamovića što je dovelo do sedam miliona maraka manjeg priliva u budžet Republike Srpske, sa tendencijom da se minus spusti do sto miliona. Petar Đokić je ministar industrije, energetike i razvoja Republike Srpske.
Poznata je, inače, ta susretljivost institucija u BiH. Prije nekih godinu dana Kantonalni sud u Sarajevu blokirao je imovinu porodice Arslanagić do okončanja sudskog spora koji se protiv njih vodi. Međutim, to njih nije spriječilo da milionski vrijednu kuću iznajmljuju ambasadi i ubiru kiriju od 15 hiljada maraka mjesečno! Možda nije važno ali da spomenemo da je i Edin Arslanagić bio kadar i donator SDA...
Ako jedno javno preduzeće, kao Elektrokrajina na primjer, godinama plaća desetine hiljada maraka za ketering firmi koja se inače tim ne bavi, tu istražnim organima nema ništa sporno, bez obzira na očita kršenja procedura javnih nabavki. Možda im to nije dovoljno atraktivno? Možda zato što je suvlasnik zet potpredsjednika SNSD-a i bivšeg člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića? A, možda jednostavno nisu znali...
BESKRAJNA KRIMI SAPUNICA
Ali, eto, sada znaju. Istaknuti su samo neki od slučajeva kriminala i korupcije koji su objavljeni na Žurnalu proteklih mjesec dana. Ima tu materijala za beskrajnu krimi sapunicu u kojoj se vrte milioni maraka budžetskog novca. Građani su tek publika sa uredno plaćenim ulaznicama. Glavni likovi su, po pravilu, stranački kadrovi ili donatori stranaka na vlasti. Sudije, policija i istražioci su statisti a nadležne institucije preskupe kulise u savršenoj iluziji države, u krimi priči bez hepienda.
Svi navedeni slučajevi o kojima su pisali naši novinari su dokazani i dokumentirani. Nije to bio pretjerano težak posao, vjerujte, mogli su ga uraditi čak i istražni organi Bosne i Hercegovine. Jer, ubijeđeni da neće snositi nikakve posljedice, kriminalci na vlasti služe se trikovima sa dna lopovskog zanata. Dobar primjer je Nikola Špirić koji je smatrao da niko neće uočiti njegov bijedni falsifikat.
Svi navedeni slučajevi o kojima su pisali naši novinari su dokazani i dokumentirani. Nije to bio pretjerano težak posao, vjerujte, mogli su ga uraditi čak i istražni organi Bosne i Hercegovine. Jer, ubijeđeni da neće snositi nikakve posljedice, kriminalci na vlasti služe se trikovima sa dna lopovskog zanata. Dobar primjer je Nikola Špirić koji je smatrao da niko neće uočiti njegov bijedni falsifikat.
