Piše:
Slobodan Vasković
Crveni
plenum zasjedao je pet i po časova u kafani “Kaldera” u Laktašima. Na dnevnom
redu, navodno, izvlačenje države iz blata i krize u koju su je utrpali upravo kopredsjedavajući
mini politbiroa Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija. “Malo morgen”, rekao bi
njihov uzor na šuplju priču oko ekonomije, socijale, integracija i ostalih
rektalnih izjava. Lagumdžija je u Banjaluku pristigao sa svitom, kako bi umolio
Dodika da ga ostavi na funkciji. Dodik je, izgleda, bio neumoljiv.
Lagumdžiji
tako preostaje još nekih pedesetak časova da pokuša zaustaviti potpuni krah
sopstvene politike, otpočete prije nekoliko mjeseci njegovim zahtjevom za smjenom
ministara iz reda SDA (koalicionog partnera SDP-a) na svim nivoima - od
kantonalnih, preko entitetskog, pa do državnog. Njegov zahtjev za
rekonstrukcijama završio je potpunom dekonstrukcijom SDP-a, što u vlasti, što
na izborima.
Sastanku
u bircuzu prisustvovao je i Nebojša Radmanović, nekih sat vremena, nakon čega
je napustio poprište, što su mnogi protumačili kao da je za njega priča gotova.
Protumačio je to tako i Dodik, koji nije sebi dozvolio luksuz da izađe u susret
Lagumdžiji. Dao mu je jedino priliku da cvili još četiri i po časa, dok nije
bio matiran.
Djelovalo
je i da je Igor Radojičić u svađi sa Dodikom, jer uopšte nije bio u “Kalderi”.
Šetao je Banjalukom sa porodicom.
“Ne znam čemu uopšte cjelodnevno sastančenje sa Lagumdžijom kad
je isti sve razvalio u zadnje dvije godine. I ko mu još može vjerovati”,
objavio je na svom tviter profilu Igor Radojičić, neposredno nakon sastanka. Pa
još dodao: ” Njemu ne treba masaža, on masira cijelu BH scenu godinama”!
Radojičić je, očekivano pokazao gađenje prema Lagumdžiji, što baš
i nije tipično za ovog političara. Međutim, takav njegov potez pokazuje svu
dubinu razlaza SNSD-a i SDP-a BiH. Nema to veze sa Sirijom i glasanjem u UN,
već sa višegodišnjim nastojanjima Lagumdžije da Dodikovu stranku izbaci iz
Socijalističke internacionale, u čemu je na kraju i uspio.
Ako ćemo pošteno, SNSD-u tamo nije mjesto, ali, Bogami, nije ni
SDP-u BiH, koji nisu ništa drugo do federalni alter ego ovdašnjeg kulaka.
Ono što je neočekivano, jeste da je Radojičić pokazao i gađenje
prema Dodiku, što uopšte sjedi sa Lagumdžijom. Očito je da im sve ovce još
uvijek nisu na broju, a da su vukovi daleko od sitosti unutar stranke. Nema
dileme da sukoba unutar SNSD-a ima, i da nije uopšte malen, čim Radojičić šeta i
tvituje kako tvituje.
Lagumdžija
je zaista smiješan i žalostan političar, čim je pomislio da će ga Dodik
spasavati i krpiti njegov truli brod. I to u situaciji kada je i Dodikova lađa teško
nasukana i u njoj curi na sve strane.
Da
je Dodik prihvatio Lagumdžijine molbe teško bi ponizio Radmanovića, koji se
protivio nastupu Ministra inostranih poslova oko Sirije, bez odluke Predsjedništva
BiH po tom pitanju. Još teže bi ponizio tviteraša Radojičića, koji izbacivanje
iz internacionale doživljava kao lični poraz (ma šta o tome mislila Željka
Cvijanović). I što je najbitnije, sebe bi doveo pod još teži udar unutar
stranke, gdje ga mnogi optužuju za izborni poraz.
Uz
to, (sasvim realno) izbacivanje Lagumdžije iz Savjeta ministara za Dodika znači
melem na tešku izbornu ranu i pokazuje da jeste poražen, ali da još nije gotov,
(ma koliko izlazio u susret Radmanoviću i Radojičiću). Upravo zbog toga on i
insistira da mu iz Federacije svi dolaze “na noge”, od Dragana Čovića, preko
Sulejmana Tihića, pa do nesretnog Lagumdžije.
Iz istih razloga je sve vrijeme
ovih pregovora ignorisao SDS, koji ni na koji način nije učestvovao u njima. Čak
nemaju pojma o čemu se razgovaralo/pregovaralo. Toliko o zajedničkom nastupu.