Приказују се постови сортирани према релевантности за упит Slavko Davidović. Сортирај према датуму Прикажи све постове
Приказују се постови сортирани према релевантности за упит Slavko Davidović. Сортирај према датуму Прикажи све постове

уторак, 7. септембар 2021.

Hereza&Sekta: Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, menadžer Grada Bojan Kresojević, Slavko Davidović, ovlašteni potpisnik Odjeljenja za saobraćaj i Slaviša Sandić, bivši načelnik tog Odjeljenja, uz pomoć “Kozaraputeva”, kriminalnim Aneksom olakšali gradsku kasu za 329.999,4 KM (DOKUMENTI)

Bojan Kresojević i Draško Stanivuković

Piše: Slobodan Vasković


1.

Pljačka je bezočna do mjere Sektaške osionosti i drskosti otimačine, jer je novac jednostavno, bez ijednog valjanog razloga i ijednog zakonskog uporišta, poklonjen firmi “Kozara putevi” za nepostojeće radove na već završenom mostu u Srpskim Toplicama, predgrađu Banjaluke mnogo poznatijem kao Šeher.

2.

Četvorka, od koje su dvojica pripadnici Crvene Sekte (Slavko Davidović i Slaviša Sandić), a Kresojević član Stanivukovićeve Hereze, su nezakonitim i kriminalnim Aneksom 4, odobrenim 14.07.2021. godine, na Ugovor o izgradnji mosta u Šeheru (Srpskim Toplicama), potpisanom 07.02.2020., uz pomoć firme “Kozara putevi”, čiji je vlasnik Dragan Čorokalo, olakšali gradsku kasu za 329.999,4 KM.


Slaviša Sandić
3.
Osnovni Ugovor za radove na mostu iznosio je 3.449.879,5 KM.


Potpisao ga je bivši gradonačelnik Igor Radojičić.


4.
Aneks 4, koji su “osmislili” pripadnici Sekte i Hereze, kopirajući “principe” poslovanja Slobodana Stankovića, izmišljanjem “izvođenja dodatnih i nepredviđenih radova” nije uopšte, po Zakonu, mogao biti potpisan na osnovni Ugovor, jer je most završen, tehnički primljen i otvoren.

5.

Time je i Ugovor o njegovoj izgradnji u potpunosti realizovan i nije bilo nikakvog osnova za potpisivanje Aneksa 4, nakon tehničkog prijema i otvaranja mosta. Posebno zbog tvrdnji stručnjaka iz ove oblasti koji su saglasni da je većina izvedenih radova na mostu prenaduvana i da je realna cijena njegove izgradnje daleko ispod plaćene od cca 3,45 miliona KM.



Dodatni trošak od 330.000 KM je čista, otvorena pljačka!!!


6.

Ugovor o izgradnji mosta je, jednostavnije rečeno, ispunjen, u potpunosti završen i Aneks 4 je potpuno novi posao za koji se morao raspisati tender, pod uslovom da je bilo ikakve potrebe za dodatnim radovima.


7.

Međutim, tender nije raspisan, već je nezakonito izvlačenje para iz gradskog budžeta, obavljeno provođenjem pregovaračkog postupka sa “Kozaraputevima” bez objave obavještenja.


8.
Istina je da je bilo opravdanih kritika na izgradnju mosta, jer nisu urađene staze za invalide, ali cijena njihove dogradnje je zanemariva.

Slavko Davidović

9.

Nema dileme da je ovdje riječ o izmišljenim radovima kako bi Četverac sastavljed od pripadnika Sekte i Hereze stavio u svoje džepove cca 300.000 KM (ukupna vrijednost dodatnih radova je 329.999,4 KM sa PDV-om).


10.

Da je bilo potrebe za “dodatnim radovima” morao se, po zakonu, objaviti novi tender kako bi se omogućilo prijavljivanje više ponuđača i izabrao najpovoljniji.


Kresojević i Stanivuković

Ali, to bi značilo da Četvorka i njihovi saučesnici ne bi mogli oteti navedenu cifru, što su javno najavili. Takva drskost Stanivukovića i Kresojevića svjedoči da su se veoma brzo uklopili u Sektaške načine "Poslovanja".

Kresojeviću to i nije bio probleem, jer je i ranije učestvovao u teškim kriminalnim radnjama, dok se za Stanivukovića može reći da veoma brzo uči kako oteti od građana!


“Dodatni radovi” nisu ni započeli, a pitanje je šta će uopšte raditi, jer je most u potpunosti završen.  


11.

Treba istaći i da je sa Prva tri Aneksa na Ugovor o izgradnji mosta svaki put pogodovano izvođaču radova, jer su produžavani rokovi za završetak radova (zbog dodatnih i nepredviđenih razloga), a da nijednom nisu obračunati “penali” izvođaču zbog kašnjenja, iako su osnovnim Ugovorom predviđeni. 

12.

Aneks 1 potpisao je bivši gradonačelnik Igor Radojičić 07.12.2020. i njime je produžen rok izgranje do 31.01.2021. godine.


Igor Radojičić

13.

Aneks 2 i Aneks 3 potpisao je aktuelni gradonačelnik Stanivuković i njime je krajnji rok za završeta mosta pomjeren na 31.05.2021. godine.



Aneks 4, koji je, takođe, potpisao Stanivuković je čista pljačka, jer je most zvanično završen i otvoren 13.07.2021. godine.

Draško Stanivuković

Stanivuković je Odluku o potpisivanju Aneks 4 donio samo dan kasnije - 14.07.2021. godine.



Aneks 4 potpisan je 30.07.2021. godine, sedamnaest dana nakon zvaničnog otvaranja mosta.


Davidović i Stanivuković

14.

Sektaš Davidović forsira “Kozaraputeve” i na drugim poslovima koje finansira Grad, a siva eminencija Sandić poznat je i u Sektaškim redovima kao gradski funkcioner koji se u svaki posao, za koji je bilo nadležno Odjeljenje za saobraćaj, dok ga je vodio, ugrađivao dodatnim Aneksima; Nastavio je to i kao jedan od miljenika Stanivukovića, koji zajedno sa Sektašima i pripadnicima sopstvene Hereze, slobodnim padom nezaustavljivo juri ka dnu. (nastaviće se)  


четвртак, 12. август 2021.

Dosje: Stanivuković je unaprijedio izvršioce Građevinske Mafije u Gradskoj upravi Banjaluka na rukovodeće pozicije; Dodatno je ojačao “Bermudski Trougao” koji obavlja najprljavije poslove za tajkune Crvene Sekte; Umjesto Srđana Amidžića sada krak građevinske mafije u Gradskoj upravi vodi Jelenko Lolić


Piše: Slobodan Vasković


1.

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, neznalica u načelu i detalju, pozer koji je isključivo posvećen egomanijaku u sebi i luzer, što je od Dečka koji obećava došao u poziciju Dečka Teškog Političkog Pacera, zamijenio je prvu postavu kraka Gradske građevinske mafije u gradskoj upravi tako što je na pozicije Šefova Mafije doveo njihove direktne izvršioce.


2.

Jednostavnije rečeno, Stanivuković je umjesto prljavih i zlih doveo još prljavije zlikovce, koji su u vrijeme mandata Igora Radojičića bespogovorno izvršavali sve naloge tadašnjih šefova Gradske građevinske mafije. I tako pokazao da mu je samo do vlasti, a ne istinskih, suštinskih, promjena.


3.

Stanivuković je Prvu Petorku postavio po direktnim uputama sebi veoma bliskog tajkuna Jelenka Lolića, a nju čine: Vuk Višekruna, Sanja Džida, Boriša Mandić, Valentina Savić i Slavko Davidović.

Jelenko Lolić
4.
Njima iz sjene upravlja tajkun Jelenko Lolić, ali i njihovi bivši šefovi, koji su u vrijeme mandata Moralne Nakaze Igora Radojičića držali ključne pozicije Gradske građevinske mafije u gradskoj upravi, isključivo radili za tajkune Crvene Sekte, kao i za sebe i teško oštetili gradski budžet. Lako su se dogovorili s Lolićem.


5.

Stanivukovićevi “pikovi” su u vrijeme Radojičićevog mandata bili glavni izvršioci Kumova u gradskoj upravi, što znači da je on od gorih imenovao još crnje!


Idemo redom. 


6.

Na čelu kraka Gradske građevinske mafije, koja je djelovala u gradskoj upravi, do izbornog pada bivšeg gradonačelnika Igora Radojičića, bio je njegov zamjenik i odbornik u skupštini grada Srđan Amidžić.


Amidžićevi najvažniji saradnici u mafijaškim poslovima bili su Slaviša Sandić, Petar Bilčar, Slobodan Stanarević i Sanja Džida.


6.

Sandić je bio načelnik Odjeljenja za saobraćaj i puteve, dok je Bilčar bio na poziciji načelnika Odjeljenja za komunalne poslove. 


Petar Bilčar

7.

Stanarević je, u vrijeme Radojičića, obavljao dužnost načelnika odjeljenja za prostorno uređenje, a Sanja Džida bila je Koordinatorka za građevinsku inspekciju, praktično glavna inspektorka i šefice te inspekcije.


8.

Sandić i Bilčar su bivši načelnici odjeljenja, a specijalnost im je bila pogodovanje u smanjenju renti i komunalnih naknada, pronalazak lokacija za deponovanje zemlje iz iskopa za stambene zgrade, te ukidanje naknada za vanredni prevoz za teretna motorna vozila svojih prijatelja. 


Sve te specijalne poslove obojica su odlično naplaćivali pa su sada multimilioneri.


9.

Stanarević je, dok je bio načelnik, osnovao firmu “Centar za projektovanje i konsalting” iz Banjaluke; Putem tog d.o.o. obavljao je i dalje obavlja prljave poslove iznude. 



Iako formalno nije u vlasničkoj strukturi CPK, javna je tajna da je vlasnik polovine tog d.o.o., a jedan od njegovih najbližih saradnika je Dragan Jokić, visoki funkcioner DNS-a.


CPK je pripremala brojne projekte.


Te projekte je odobravao Stanarević, kao načelnik, tako što je sam svojoj firmi davao poslove koje je plaćao Grad.


10.

Tu se ne radi  samo o sukobu interesa, već o teškim krivičnim djelima, koja uopšte nisu smetala njegovom podređenom Vuku Višekruni, šefu odsjeka u Odjeljenju koje je vodio Stanarević. 


Višekruna, koji je znao za sve Stanarevićeve malverzacije, nije se nikada pobunio, već je sve što mu je narečeni naređivao u vezi sa svojom privatnom firmom, vrlo predano završio.


Vuk Višekruna

Djelujući na taj način, Višekruna je postao Stanarevićev saučesnik u brojnim nezakonitim radnjama i trebalo je da krivično odgovara, jer je počinio zloupotrebe i teška krivična djela. I, zajedno sa Stanarevićem, doveo do velikog odliva novca iz budžeta Grada na kriminalan način.


11.

Umjesto da protiv Višekrune, zajedno sa Stanarevićem, bude podnesena krivična prijava, njega Draško Stanivuković unapređuje na poziciju načelnika (ovlaštenog potpisnika) Odjeljenja za prostorno uređenje, umjesto smijenjenog Stanarevića.


Još ga predstavlja kao “najboljeg i najprofesionalnijeg”, što je idiotluk, budući da Višekruna isključivo pokriva Stanarevićeve i svoje prljave poslove.





Umjesto da odgovara zbog nedjela, Višekruna napreduje na ljestvici Gradske građevinske mafije, njenog kraka u gradskoj upravi.


12.

Višekruna nastavlja da najuže sarađuje sa Sanjom Džida, Glavnom građevinskom inspektorkom, takođe pripadnikom mafije i ljubimicom Stanivukovića.


Stanivuković i Sanja Džida

13.

Važno je istaći da je Džidu u građevinsku inspekciju doveo pomenuti Sandić, u vrijeme dok je on bio na čelu inspekcije. 


Nakon što je Sandić imenovan na poziciju načelnika Odjeljenja za saobraćaj i puteve, Džida je imala zadatak da pokriva njegove kriminalne radove izvršene tokom izgradnje saobraćajnica.


Ovo odjeljenje formirao je bivši gradonačelnik Igor Radojičić, koji je i imenovao Sandića na tu poziciju.


Bitno je istaći da je Sandić 2015. godine Džidu, iz Odjeljenja za prostorno uređenje, prebacio u inspekciju: Prvo za urbanističko-građevinskog inspektora, a od 2017. godine, po dolasku Radojičića za gradonačelnika, na poziciju Koordinatora urbanističko-građevinske inspekcije.


Interes Sandića je bio da pokriva, između ostalog, njegove prljave i kriminalne poslove sa investitorima stambeno-poslovnih objekata, na kojima je zaradio, za početak, dva stana i dva garažna mjesta u jednoj od novih zgrada u Ulici Prvog krajiškog korpusa u Banjaluci (o tome opširnije u nastavcima). 


14.

Džida je, nakon toga, u svoj resor dovela Borišu Mandića iz Odjeljenja za prostorno uređenje.


Stanivuković i Džida

Oni su, zajedno sa Višekrunom, činili “Bermudski trougao” Gradske građevinske mafije u gradskoj upravi za vrijeme Radojičića, a nakon dolaska Stanivukovića “Bermudski Trougao” (kako ih zovu uposlenici u gradskoj administaciji), znatno je ojačan, jer su Višekruna i Mandić napredovali, dok je Džida uspjela da kod aktuelnog Gradonačelnika zauzme poziciju “obožavanog bića”, iako je riječ o mafijašici bez presedana!


15.

Već sam pojasnio ko je Boriša Mandić u tekstu - ”Grad bez Podjela”: Amidžić preko Sanje Džida, glavnog inspektora Banjaluke i perjanice Draška Stanivukovića, pokriva kriminalne radnje kojima je Đoki Davidoviću Grad platio dovođenje toplovoda do zgrade; Džida je dozvolila nezakonitu izgradnju 'Kajak' terase Mileta Radišića Klena i važan je dio gradske građevinske mafije! 


Džida je takođe dozvolila da Klen bespravno dozida dva sprata na jednoj od zgrada koje gradi i nije preduzela, kao ni Mandić, nijednu jedinu radnju da to spriječi. Ili da se Klen kazni.


16.

Mandić je građevinski inspektor koji je, u vrijeme Radojičića, sa Džidom i Višekrunom radio na „ozakonjenju“ svih nezakonitih radnji za tajkune. 


Umjesto da odgovara, kao i Džida i Višekruna, Mandić napreduje na poziciju potpisnika u Odjeljenju za komunalne poslove.


Boriša Mandić

17.

Mandić je onaj građevinski inspektor koji je donio famozno Rješenje o rušenju dijela “Kajak” terase, nakon čega ga je Draško Stanivuković nagradio pozicijom pozicijom prvog čovjeka u Odjeljenju za komunalne poslove, umjesto da ga je kaznio, za sve prethodne nezakonite radnje.


I ne samo za njih, već i amaterski napisano Rješenje o rušenju nezakonito izgrađenog dijela “Kajak” terase, koji je u posjedu tajkuna Mileta Klena Radišića.


Rješenje je, prema mišljenju stručnih lica, svjesno napisano sa puno “rupa”, nelogičnosti i neznanja, da je najmanji problem bio da ga Ministroid Srebrenka Golić, inače jedan od najvećih Radišićevih zaštitnika i fanova, “brutalno odbije” bez ikakvih problema i ponovo spase Klena od bilo kakvih zakonskih konsekvenci.


(Ministroid Srebrenka Golić)

18.

Stanivuković jeste Pozer, jeste i Luzer, ali je u ovom slučaju ispao i totalni pacer, pošto je odigran od pripadnika “Bermudskog Trougla” kao zadnji levat.


Mandić je kao inspektor, ali i dok je radio u Odjeljenju za prostorno uređenje, kao nižerangirani službenik, izdavao nezakonite dozvole; Potom je u Inspekciji nastavio da ne vidi što svi vide - da propušta preduzimanje zakonom propisanih mjera, što je za posljedicu imalo brojna krivična djela. Tako je bilo za vrijeme Radojičića. Kod Stanivukovića je napredovao, zahvaljujući svjesno napisanom lošem Rješenju o rušenju nezakonito izgrađenog dijela "Kajak" tarase. Umjesto da protiv njega budu podignute brojne krivične prijave, on je unaprijeđen.


19.

Stanivuković definitivno nema pojma ni o čemu, ali zato ima njegov intimus Jelenko Lolić, tajkun, koji iz sjene vodi sve ove poslove. I odlično se ugrađuje u njih.


Jelenko Lolić

20.

Da je Stanivuković bar sekundu radio svoj posao kako treba, da se raspitao, tražio informacije u gradskoj upravi, a ne kod Lolića, lako bi saznao da su upravo Džida i Marić najzaslužniji što je Radišić nezakonito izgradio dio “Kajak” terase i da taj dvojac niije ništa učinio da to spriječi i na vrijeme izda Rješenje o rušenju. Dapače, oni su Klena “pokrivali”, sve dok Stanivuković nije pomislio da bi mu odlično došlo poziranje pred "Kajakom", koje nema nikakvog smisla! Efekta posebno.


21.

Da podsjetim da je veoma gadan podatak po Stanivukovića i činjenica da je otac Boriše Mandića - Boro Mandić bio dugogodišnji pomoćnik Ministroida Golić, a trenutno je član njene Komisije za Kadrove koja je nedavno ustoličila kriminalca Nikolu Aleksića, Radojičićevog savjetnika za pravna pitanja, u Ministroidevo ministarstvo!


Zaista je prelako zaključiti da Ministroid kraj sebe ne bi držala oca svog „neprijatelja“ Boriše Mandića koji donosi (šuplje) Rješenje, što ga ona „brutalno“ ruši!!!!


22.

Na ovom mjestu Stanivukoviću velikom brzinom niču Magareće uši i to enormne veličine, a povećavaju se još jednim njegovim imenovanjem - Četvrtog igrača Crvene Sekte na značajnu poziciju. 

Slavko Davidović

Četvrti Sektaš je Slavko Davidović, načelnik (ovlašteni potpisnik) u Odjeljenju za saobraćaj i puteve. 


Davidović je klasičan poltron, sklon teškom mobingovanju službenika kojima je nadređen, posebno žena. 



23.

Još u vrijeme gradonačelničkog mandata Slobodana Gavranovića postavljen je na poziciju šefa Odsjeka za saobraćaj, gdje je ostao i za vrijeme mandata Moralne Nakaze Radojičića. 


Dolaskom Stanivukovića poltrončina napreduje i to na prijedlog svog donedavnog šefa Sandića.


Za Davidovića se veže niz afera o kojima ću tek pisati, a važno je naglasiti da ga je spasavao Radojičić u sprezi sa Sandićem. 


Valentina Savić-Mandić



24.

Peti član kraka Gradske građevinske mafije u gradskoj upravi je Valentina Savić-Mandić, imenovana u kabinet Gradonačelnika kao savjetnik za estetiku Grada. (nastaviće se)


петак, 27. септембар 2013.

TV Bastilja - ojačavanje popucalih temelja histerijom

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik smijenio je Dragana Davidovića sa čela RTRS-a i na njegovo mjesto postavio samog sebe. Gola sila presudila je Davidoviću, a Dodik je njegovu dekapitaciju najavio i potvrdio 5. septembra ove godine, kada je na novinarsko pitanje o smjeni šefa Javnog servisa lakonski odgovorio: “Pitajte me to 25-og pa ću vam reći“! Pokazalo se da Dodik nije slagao. (Bar jednom!).

Smjenom Davidovića i potpunom uzurpacijom Javnog servisa, Dodik je zaokružio i završio etapni državni udar, jer je već ranije preuzeo funkcije premijera i svih ministara; ovladao parlamentom; SNSD pretvorio u ličnu pretorijansku gardu… i samovoljno odlučuje o svemu.

Svi navedeni postupci omogućavaju Dodiku da u narednih godinu dana intenzivno vodi izbornu kampanju, maksimalno koristeći sve resurse ovog entiteta, što bi mu, kako smatra, trebalo omogućiti još jedan četvorogodišnji mandat na čelu RS, a samim tim i toliku vremensku aboliciju od istraga zbog nedjela koja je počinio. A kojih ima za enciklopediju.

Javni servis je već gotovo petnaest godina pod potpunom kontrolom SNSD-a, ali je, nakon lokalnih izbora na kojima je Dodikova stranka teško poražena, postalo jasno da RTRS više nije oruđe koje donosi pobjedu.

Gledanost i uticaj te kuće u proteklih par godina doživjeli su krah, a medijskom scenom ovog entiteta suvereno vlada BN TV, (medijski kolac u Dodikovom oku), što je dodatno ubijedilo autokratu i njegove savjetnike da Davidović mora otići.

I otišao je, a usekovanje njegove glave ukazalo je na nekoliko značajnih procesa što se odvijaju unutar Režima: prije svega, Dodika i okruženje ophrvao je paničan strah od narednih izbora i smatraju da niko, pa ni oni koji su poput Davidovića, koliko do juče, bili kovači svih njegovih pobjeda, više nemaju niti mogu šta dati na tom polju. Neki oko Dodika smatraju da to smijenjeni ni neće, što svjedoči o potpunoj paranoji, u kojoj se najbliži saradnici proglašavaju neprijateljima i nemilosrdno satiru. Potvrda je to i teških sukoba i raskola unutar vladajućeg ganga, koji se više i ne kriju.

Režim nemilosrdno ždere svoju djecu, a Davidović je jedan od najkrupnijih zalogaja. Mnogo veći od, recimo, Aleksandra Džombića.

Davidović je bukvalno otjeran sa čela RTRS-a, iako su njegove zasluge za uspostavljanje bolesnog, nakaradnog i nenarodnog Režima ogromne. Njegov način vladanja Javnim servisom bio je ključan za velike SNSD-ove pobjede (2006. i 2010.) i metamorfozu Dodika u autokratu, bez milosti i morala.

Davidović je godinama trpio i istrpio žestoke i nemilosrdne udare,  osporavanja, poniženja..., ali nikada nije imao dileme da Dodik mora doći na vlast niti, kasnije, da je nužno uspostaviti totalitarni Režim, koji će skašiti svaki drugačiji stav, pa i misao.

Zahvaljujući RTRS-u Dodik je danas to što jeste. Tu nema dileme. Međutim, SNSD Davidovića nikada, uprkos svemu što je počinio za njih, nije doživio kao svog. Uvijek je tretiran kao strano tijelo, priraslina što je doplutala iz „baruštine“, neželjeni majstor (mraka) doveden da obavi posao i što prije nestane... Davidović je izrečenog oduvijek bio svjestan i činio sve da to promijeni. Nije mu uspjelo, jer su se na kraju ponijeli prema njemu kao prema slugi; na način na koji su ga sve ove godine i tretirali.

Davidović je (u medijskoj sferi) podnio najveći teret i realizovao izuzetno teške poslove, kojih niko u SNSD-u nije htio, ali nije ni smio da se uhvati. Davidović je bio ministar vjere u pet vlada Radovana Karadžića, a nakon raskola u SDS-u i tadašnjem vrhu RS koji se desio polovinom 1997., on potkraj te godine daje ostavku i napušta ovaj entitet. Preselio se u Srbiju. Nakon što je Dodik januara 1998. godine postao premijer, suočio se izuzetno teškim problemima na medijskom polju. Tadašnji SRT bio je podijeljen na dva dijela, od kojih je jedan kontrolisao Dodik (studio u Banjaluci), a drugi SDS (studio na Palama). Srpska novinska agencija bila je smještena na Palama i pod punom kontrolom Momčila Krajišnika.

Niko se nije usuđivao ni pomisliti da je preuzme. Tada su se Rajko Vasić i Anđelko Kozomara “sjetili” Davidovića, našli ga u Srtbiji i ponudili mu posao: bićeš imenovan za direktora SRNE, ali je moraš iseliti sa Pala.
Rečeno učinjeno, Davidović je, uprkos brojnim problemima i pritiscima, taj zadatak ispunio i SRNU preselio u Bijeljinu.

Nakon toga, 2002. godine imenovan je na čelo RTRS, a po samom dolasku, bez milosti, je otpustio preko 160 uposlenika te kuće. Bilo je to dubinsko čišćenje svih onih za koje se smatralo da su bliski SDS-u.

Od tada, pa sve do 25. septembra ove godine, on je od RTRS stvarao SNSD-ov bastion, medijski VBR što se, bez milosti, obračunavao sa Dodikovim protivnicima i kritičarima, ali i sa Davidovićevim “ličnim neprijateljima”. Informativni program te kuće svojevrsna je mješavina makijavelizma, konstrukcija, laži i poluistina, prepranih informacija u 27 režimskih voda, hinjenog i isforsiranog nacionalizma/šovinizma…, obogaćenog naručenim analizama, osvrtima, komentarima, pogledima, smatranjima, stavovima raznoraznih diletanata/pacera/neznalica/kvazianalitičara…, što ni u jednom iole normalnijem društvu ne bi mogli dobaciti do parkinga Javnog servisa, a kamoli iznositi stavove u programu te kuće.

RTRS je potpuno kontaminirao medijski prostor RS, a učinila je to urednička a capella, sastavljena od napirlitanih sponzoruša, predebelih karleuša-replika, notornih kockara i probisvijeta i ostalog polupismenog bašibozuka, koji odreda imaju samo jednu karakternu crtu - spremni su po naredbi “s vrha” učiniti sve, baš sve, kako bi sačuvali pozicije o kojima nisu mogli ni sanjati, jer su intelektualno sakati i nesposobni za bilo šta, osim za poslove služinčadi.

Davidović je stvorio sistem kojim je suvereno vladao, oruđe kojim je nemilosrdno plašio/rušio/uništavao sve one na koje je Režim prstom upirao, mehanizam što je mljeo bez milosti o uspjesima/pothvatima/istorijskim ulogama/ nacionalnim supervrijednostima… novovjeraca, organizam koji je razmišljao samo jednom glavom - njegovom. Na kraju mu se to osvetilo, jer ta mašina nije izdržala ambijent nastao nakon nestanka novca od prodaje Telekoma, opštu osiromašenost, besperspektivnost, brojne afere…, crnilo Režima, čije je zlo tkanje sve gušće i gušće.

Jednostavnije rečeno, RTRS nije mogla biti i režimska i gledana, a neko je morao platiti cijenu gubitka lokalnih izbora i pada rejtinga vladajućeg SNSD-a i samog Dodika. Zato je Davidović morao da ode. Preciznije, zato je otjeran.

Povukao se bez ikakvog otpora, a jedino je na beogradskom “Fo Net-u” osvanula vijest o njegovoj smjeni, iz koje se vidi da to nije učinio svojom voljom.

“Mediji su tokom dana objavili kako je Davidović smijenjen od strane Milorada Dodika, te da će njegovo mjesto zauzeti Rajko Radovanović, član Upravnog odbora RTRS, što bi reklo da je ostavka iznuđena…
Izvori bliski RTRS navode da se Davidović povukao zbog velikog pritiska vladajućeg SNSD na program Javnog servisa”, navedeno je u toj vijesti, čiji su kreatori “izvori” bliski lično Davidoviću.

Ovako koncipirana vijest, krik je poraženog/poniženog i otjeranog Davidovića, osobe za kojom niko neće žaliti.

Pitanje je, naravno, da li je Dodik, po sebe, povukao pravi potez smjenjujući čelnika RTRS-a? Ni slučajno, učinio je katastrofalnu grešku, jer oni koji će voditi Javni servis nakon Davidovićeve dekapitacije nisu mu dorasli ni do koljena u bilo kom pogledu. Posebno ne na polju bitke/rata za interese Režima, gdje je Davidović postigao vrhunske rezultate. Neko će reći - uništio je Javni servis, ali da se ne lažemo - ta kuća nikada nije ni bila Javni servis, već je od svog nastanka bila platforma vladajuće oligarhije -do polovine 1997. SDS-a, nakon toga SNSD-a.

Ma šta ko mislio o bivšem čelniku RTRS-a, njegov odlazak ogroman je gubitak za Režim, a on je najmanje kriv za pad gledanosti i rejtinga oligarhije. Čak ni osobi izvanrednih i vrhunskih manipulativnih sposobnosti i nesporne inteligencije (nažalost, snažno usmjerene ka negativiznu) i obrazovanja, što Davidović jeste, nije bilo moguće održati visoke rejtinge ganga u situaciji kada se otvoreno krade “iz oba oka” i javno otima iz tanjira.     

RTRS će u vremenu koje dolazi zabilježiti potpuni sunovrat i izgubiti i ono malo uticaja, koji je imala za Davidovićevog vremena. (Što je, po opšti ambijent, izvanredan hodogram.)

Nakon odlaska Davidovića, nameće se pitanje da li je Željko Kopanja, koji je bio najveća politička snaga i zaštita bivšeg čelnika RTRS-a, poražen u obračunu sa suprotstavljenom mu medijskom linijom, koja se formirala unutar Režima i u poslednje dvije godine čini sve da preuzme odlučujuću ulogu u kreiranju javnog mnenja iz ruku vlasnika “Nezavisnih novina” i “Glasa Srpske”?

Tu grupaciju predvodi Slavko Mitrović, Rajko Vasić joj je udarna igla, a u nju spadaju i Dodikovi medijski savjetnici Pero Simić i Biljana Bokić. Neki od njih javno i histerično optužuju Kopanju za sva zlodjela, od reketa do nacionalne izdaje. Oni su do sada vladali SRNOM, a od sada će voditi i RTRS.

Kopanja nije poražen. On je odlučio da Davidović ide i bez njegove podrške taj posao Dodik nije mogao obaviti, ma koliko se “novotalasna” režimska medijska struja upinjala pokazati stvari drugačijim.

Kopanja i dalje ima upliv u RTRS, preko člana UO te kuće Antona Kasipovića, a, nakon svega, jasno je da se svjesno maknuo u stranu, jer je to najefikasniji način da se na djelu pokaže koliko “novi talas” nema pojma ni o čemu, ponajmanje o funkcionisanju RTRS-a.

“Nezavisne” i “Glas” i dalje će podržavati Režim, istina u nešto umjerenijoj formi nego donedavno, a uskoro će se pojaviti novi štampani mediji, radikalnog sadržaja usmjerenog protiv kritičara Režima, koji će biti tretirani u programu RTRS-a, kao što je to do sada bio slučaj sa Kopanjinim izdanjima.

Narednu izbornu SNSD-ovu i Dodikovu kampanju definitivno, po prvi put nakon 1997. godine, neće osmisliti i voditi Kopanja, što je, valjda, jasan dokaz šta on misli o njenoj uspješnosti.

Nakon svega, Dodik može slobodno reći: ja sam vas stvorio, ja ću vas i uništiti. Pomoći u vlastitim redovima za ispunjenje ove misije mu ne nedostaje.