Piše: Slobodan Vasković
Od predivne zemlje ostala je Tama.
Milorad Dodik poništio je Sud i Tužilaštvo BiH. I to u njihovom sjedištu.
Najlakše bi bilo pojasniti to ovještalom konstatacijom da je “podvio rep”, što je netačno. Dodik je poništio Sud i Tužilaštvo uz pomoć saradnika - funkcionera bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Nije podvio rep, jer je taj akt sastavni dio njegove politike. Moral je riječ koju je Dodik poodavno izbacio iz rječnika, ako je ikada imao. Skrupule ne postoje.
Učinio je kao i obično sve da bi zaštitio sebe; Nije postojalo ništa što ne bi uradio da izbjegne jednomjesečni pritvor. Jednostavno rečeno, to je Dodik koji uvijek nađe potrebne mu iglene uši i provuče se kroz njih.
Ne znam više ni sam koliko puta sam napisao da kada je Dodiku nešto potrebno, spreman je da kleči, leži, šeni. Bez straha od bilo kakvih posljedica, jer to je Dodik.
Poništenjem državnog pravosuđa, Dodik je rascijepio državu BiH, pregazio je i pokazao, što je tragedija, da je nedodirljiv. Bez dileme, on je platio cijenu za to, koju će Srbi, kao narod, tek morati da prihvate.
Da li je to prekompozicija BiH u četiri provincije i dva distrikta, vidjećemo. Da budem do kraja precizan - jedan distrikt je Brčko, a drugi bi postao Sarajevo, kojem bi bila pridružena teritorija Istočnog Sarajeva.
Priča o tome kako će Dodik sada u proces zbog udara na ustavni poredak BiH je tragikomična: takav proces može trajati deceniju.
Bošnjački političari i visoki državni funkcioneri, dobar dio njih, bili su uz Dodika. Čak i kao vozači. Kakva “čast”. Moći će da se pohvale: Vozio sam Dodika da sruši Sud i Tužilaštvo BiH. Bio je temeljan.
Dodik je, između ostalog, vješto iskoristio neskrivenu želju dijela bošnjačkih političara (ne i naroda) da u Srbiji izbije građanski rat.
I da se desio taj eventualni sudar, to ne bi pomoglo BiH; Ali, važnije je bilo to od spasavanja države BiH.
Dok su gledali preko plota, vjerujući da će do građanskog rata doći, Dodik je prošao neprimjećen i poravnao Sud i Tužilaštvo BiH. Kao tepsiju.
Da li je išta od ovoga moglo proći bez znanja međunarodne zajednice? Naravno da nije. Licemjerstvo bez kraja.
Nakon Dodikovog ataka na Sud i Tužilaštvo BiH, za koji ga niko ne može osuditi, jer je baš lijepo zamoljen da ih poravna, pojavio se Bakir Izetbegović koji je bez milosti “potvrdio” i jedan i drugi kokošinjac. Osman Mehmedagić Osmica i Ranko Debevec hitro su prebačeni u nadležnost federalnog pravosuđa.
A i zašto bi im sudio Sud BiH; Preciznije, gdje bi im uopšte sudio kada tu livadu već prekriva korov.
Uopšte nikom nije bitno šta o svemu misli Denis Bećirović, šupljoglavac, preokupiran čitanjem rječnika stranih riječi, učenjem onih najtežih naizust, kako bi sam sebi bio dopadljiv i pokušao pokazati da je i obrazovan.
Uzalud lomi jezik; Ostao je ništa. Nije postigao ništa. Osoba bez dometa i integriteta.
Narodi su prepuštei sami sebi. Odlaze.
Niko ne želi da živi u državi koja je protiv svojih naroda, a to je danas BiH.
Tužilaštvo i Sud BiH imali su šansu, ali nisu ni pokušali da je iskoriste.
Zašto bi?
Previše je unosno naplaćivati svoj dio novca od bandi i narkoorganizacija koji su u BiH stvorili Fabriku zavisnika. “Elita” živi izuzetno komforno od sveg narkosmeća koje se prodaje pred Osnovnim, srednjim školama; Na fakultetima; Svakom do koga dođu.
U BiH se zavisnici “školuju” od Osnovne pa nadalje. To je sada već vojska.
Isto tako školuju ih i vani; Svi naši narkobaroni.
Hapse se peševi; Krupne ribe rade nesmetano. Tužilaštva, Sudovi, policije - njihove su sluge i zaštitnici.
A narkotici su samo jedan od brojnih nezakonitih poslova.
Od predivne zemlje ostala je Tama.
