Šverc akciznom robom: Slučaj 'Kafa'

Piše: Siniša Božić, ekonomista

Predzadnjeg avgustovskog vikenda, mogli smo saznati iz medija o akciji SIPA-e u slučaju šverca kafom, te o pretresima na desetinama lokacija u BiH, izuzimanja dokumentacije i pritvaranja određenog broja osoba. Povod jesu višemilionski lažni zahtjevi za povrat PDV-a: sumnja se da su umiješana pravna i fizička lica lažirala fakture, tako da je izgledalo da imaju potraživanja na osnovu povrata poreza, iako je kafa švercovana mimo uplata na račune. Na taj način je organizovana mreža koja je trgovala na crno, sticala 'prljav' novac, na štetu države a u korist pojedinaca. Jedan takav pojedinac je i Nebojša Antonić, u javnosti dobro poznat kao vlasnik preduzeća 'Antonić trade' doo Laktaši, koji putem navedenog preduzeća ima i većinski paket akcija u 'Fabrici duvana' ad Banja Luka. Njemu je Sud BiH, a na zahtjev Tužilaštva BiH, zajedno sa nekolicinom ostalih, izrekao mjeru pritvora u trajanju do 30 dana. Interesantan detalj jeste da je jedan od privedenih zaposlen u MUP RS.

Kako su od privatizacije 2007. godine, kada je 'Antonić trade' kupio državni paket akcija u 'Fabrici duvana', stekavši tako udjel od 55%, za 2 mil. KM, ova dva preduzeća djelovala, slobodno se može reći, kao jedno, i to u ime i za račun gazde Antonića, ova akcija SIPA-e dobija jedan širi značaj. Antonić je 'Fabriku duvana' finansijski upropastio generisanjem gubitka i kreiranjem fiktivnih odnosa između 'Antonić trejda' i 'Fabrike duvana'. Nisu ispoštovane obaveze kupca državnog kapitala, prema privatizacionom ugovoru: Antonić je radnike koji su bili zaposleni u 'Antonić trade', nakon kupovine 'Fabrike duvana', samo prebacio na platni spisak 'Fabrike duvana' – iako su ti radnici i dalje formalno i faktički radili za Antonića, platu im je isplaćivala 'Fabrika duvana', čime je mislio da će da ispuni ugovornu obavezu zapošljavanja i održavanja određenog broja radnika. Slijedeća prevara koju je Antonić uradio jeste malverzacija sa akciznim markicama, gdje je od 2007. naovamo švercovao cigare bez akciznih markica, za šta su mu kontrolni organi RS gledali kroz prste! U 'Fabrici duvana' je polagano gašena proizvodnja a sve više se bavilo švercom akcizne robe: alkohola, duvana ('Pozdrav iz Rovinja') i kafe (na ovom YouTube linku možete vidjeti kako se švercuje sa kafom u 'Fabrici duvana':  http://www.youtube.com/watch?v=jqGsbg0Ujmc).

Organi upravljanja u 'Fabrici duvana' su bili, svi odreda, u zakonskom sukobu interesa, jer Antonić nije bio 100%tni vlasnik 'Fabrike duvana', a upravljao je istom kao da jeste, pa je imenovao članove svoje uže i šire rodbine u upravni i nadzorne odbore. Svemu tome su prethodile i apsolutno nezakonite skupštine akcionara koje su samo formalno sazivane da bi se aminovale i sprovele kriminalne zamisli Antonića. Da nesreća bude veća, akcije 'Fabrike duvana' su kotirane na Banjalučkoj berzi, pa je tako ove malverzacije osjetilo na svom džepu preko 1.300 akcionara ovog preduzeća (akcija više ne vrijedi ništa, jer je preduzeće de fakto pred nestajanjem). I dok je 'Fabrika duvana' bilježila milionske gubitke (1,2 mil. KM gubitka u 2007. godini, 1,3 mil. KM gubitka u 2008. godini, 0,8 mil. KM gubitka 2009. godine, 1,9 mil. KM gubitka 2010. godine), dotle je 'Antonić trejd' zarađivao, i to 8,6 mil. KM u 2007. godini, 2,2 mil. KM u 2008. godini, i 1,8 mil. KM u 2009. godini! Tako 'Fabrika duvana' postaje, zapravo, fantomska firma, jer iznos akumuliranog gubitka prevazilazi iznos kapitala, pa, iako postoji zakonski rok od 6 mjeseci da se uskladi vrijednost minimalnog kapitala, taj rok je odavno prošao, a finansijski i istražni organi Republike Srpske nisu ni prstom mrdnuli. Podsjećam, ukoliko u roku od 6 mjeseci vrijednost kapitala ne bude najmanje pozitivna, privredno društvo ide u likvidaciju, odnosno, u ovom slučaju, stečaj! Međutim, i u toj varijanti se gazda Antonić osigurao, jer 'Antonić trejd' ima (fiktivna i lažna) potraživanja prema 'Fabrici duvana' u iznosu od najmanje 8 mil. KM, pa bi se tako, u eventualnom otvaranju stečajnog postupka nad 'Fabrikom duvana', pojavio kao povjerilac i mogao da odlučujuće utiče na ishod stečajnog postupka!

Udruženje malih akcionara 'Fabrike duvana', zajedno sa sindikalnom organizacijom ovog preduzeća, je mnogo puta do sada ukazivalo na probleme, slalo desetine dopisa nadležnim institucijama Republike Srpske, no bez ikakvog povratnog odgovora. Primjer razgovora sa visokim funkcionerom u nadležnom ministarstvu R.Srpske možete poslušati ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=QSMzUDZwR9w

Naravno, što je kuriozitet i sramota cijele Republike Srpske, zbog snimanja ovog razgovora, podnesena je krivična prijava protiv sindikalaca i ljudi iz Udruženja malih akcionara 'Fabrike duvana' (umjesto podnošenja krivične prijave protiv Antonića) – valjda su se oni koji su to nečasno radili, bojali da istina izađe na vidjelo!

Prije godinu dana, na nezakonitoj skupštini akcionara 'Fabrike duvana', izabran je upravni odbor, koji je potom izabrao direktora, Simu Miškića. Okružni privredni sud u Banja Luci je, potom, prihvatio upis novog direktora u sudski registar, i nije prihvatio sugestiju u dopisu Udruženja malih akcionara koje moli ovaj organ da se, shodno mogućnosti ostavljene u Zakonu o registraciji poslovnih subjekata, ispitaju okolnosti pod kojima se traži imenovanje novog direktora. Novi direktor je, potom, promptno uručio otkaze grupi od 10ak radnika, među kojima je i Zlatibor Koljančić, predsjednik Udruženja malih akcionara 'Fabrike duvana'. Lažni sindikalista i tobožnji predstavnik radnika, predsjednica Sindikata, Ranka Mišić, nije učinila nijedan konkretan potez da zaštiti ljude koji su ostali bez posla, te je, umjesto toga, upriličila razgovore sa Antonićem, na kojima se ništa nije moglo ni riješiti ni dogovoriti. Nakon toga se Savjet za privatizaciju RS (koga, pored predstavnice sindikata, čini i Premijer RS), tobožnje zabrinut za stanje u ovom preduzeću, sastajao nekoliko puta, bez ikakvog konkretnog zaključka.

A zaključak je trebao glasiti:

- RASKIDANJE UGOVORA O PRODAJI DRŽAVNOG KAPITALA U FABRICI DUVANA,

- IDENTIFIKOVANJE ODGOVORNIH LICA I PODIZANJE KRIVIČNIH PRIJAVA I OPTUŽNICE ZA ORGANIZOVANI KRIMINAL,

- SUDSKO PROCESUIRANJE.

Akcijom SIPA-e, Tužilaštva i Suda BiH, u ovom slučaju, kompletan pravni sistem zajedno sa izvršnom vlasti, je označen potpuno kao – nesposoban, indolentan i kriminal-tolerantan. Međutim, treba sačekati i zvaničnu optužnicu, i ishod eventualnog sudskog procesa protiv pritvorenih lica, jer smo vidjeli u slučaju 'Medicinske elektronike' da pritvor i podizanje optužnice u Bosni i Hercegovini ne mora da znači – ništa.

A do tada, gorak ukus ostavlja činjenica da je Republika Srpska dozvolila švercerskom ološu da privatizuje i kupuje državni kapital u fabrikama koje su nekad bile zamajac privrede ove zemlje.

Poslovni partneri i prijatelji Vlade RS u pritvoru

Piše: Slobodan Vasković

Sve je više “uvaženih biznismena” sa kojima je Vlada RS ostvarila “izvanredne poslovne kontakte” u pritvoru. Nakon što je iza brave završio Zoran Ćopić, kojem je Vlada RS prodala bijeljinsku šećeranu, a on je platio narko-dolarima, pritvor je u Tužilaštvu BiH određen i Nebojši Antoniću, vlasniku firme “Antonić trade” i većinskom vlasniku Fabrike duvana Banjaluka, zbog višemilionskih utaja poreza i pranja novca. Vlada RS zajedno je sa Antonićem intenzivno radila na uništenju FDBL, a jedini cilj im je bio prodaja zemljišta na kojem se nalazi fabrika. “Vlada Republike Srpske upletena je u mutne aktivnosti u vezi Fabrike duvana”, tvrdi Udruženje malih akcionara Fabrike duvana Banjaluka (UMA), na čijem je čelu Zlatibor Koljančić.

Džombić je 04.07.2011. godine održao sastanak sa Antonićem, vlasnikom većinskog kapitala u FDBL, kojem su prisustvovali i predsjednik Sindikаtа RS Rаnkа Mišić, te ministаr rаdа i borаčko-invаlidske zаštite Petаr Đokić. Ranka Mišić tada je izjavila da je privatizacija FDBL kriminalna, ali sve se završilo na tome, što i ne čudi, jer Mišićeva već godinama radi za izvršnu vlast, a protiv interesa radnika. Đokić je na sastanku štitio svog stranačkog finansijera Gavru Brkića, vlasnika ZZ „Dobro polje“, sa kojim Antonić ima dugogodišnje uspješne mutne poslove. Sastanak je održan da bi se primirilo nezadovoljstvo radnika, a nakon njega ništa pozitivno se nije dogodilo. Antonić je nastavio da pljačka, a Vlada RS da ga štiti.

Osim Antoniću, jednomjesečni pritvor je određen i njegovom kumu i poslovnom partneru Miroslavu Crnčeviću. Crnčević je obavljao dužnost dežurnog operativnog u MUP RS i sklanjao je patrole policije, kako bi Antonićevi kamioni sa švercovanom robom mogli nesmetano proći kroz teritoriju RS. Osim njih, Tužilaštvo BiH pritvorilo je i Ivicu Ćuka, Rasima Žigića, Milana Novakovića, Mariju Ćuk, Nenada Vulića, Senada Svraku.

Pogledajte video koji je objavljen 21. aprila ove godine.

  

Korporativno pravoslavno pravosuđe

Piše: Slobodan Vasković

Korporativno srpstvo ušlo je u poznu jesen, plodovi su davno obrani, a najbitnije je da je u potpunosti ispunjen plan rukovodstva firme, (ima monopolistički položaj u Republici Srpskoj), čiji je osnovni cilj bio stvaranje male superpovlaštene grupice/klana multimilionera, na uštrb osiromašene, obespravljene i lažnom odbranom srpstva teško kontaminirane milionske mase građana ovog entiteta. Nije naodmet napomenuti da je na čelu Korporacije „Pravoslavlje u džepu“ familiija Dodik, sa svojim najizraslijim pripadnikom Miloradom, te porodice Stanković, Ćubić, Đurić, Čičić, Bobar, Kopanja... Istina, korporacija je u teškim finansijskim problemima, akcije su joj nulirane, računi prazni, rezerve avetinjski puste...; slijedi joj stečaj, što familije uopšte ne zabrinjava, jer su toliko bogati da mogu bezbrižno živjeti u bilo kom dijelu svijeta.

Korporativno srpstvo ne bi izuzetno efikasno polučilo ovako izvanredne milionske rezultate, da pod svojim krovom nije imalo pravoslavno pravosuđe, što je bio najznačajniji momenat u razvoju kompanije. Udruživanje „pravosudnog“ sistema sa izabranim porodicama, stvorilo je odličan poslovni ambijent u kojem je klan mogao da sa državnim novcem radi šta hoće i uzima koliko ima. Anarhije nije bilo, već je besprijekorno sprovedena organizovana pljačka svih resursa, od prirodnih do ljudskih. Pri tom je ubijenih i ranjenih bilo veoma malo, što je za svaku pohvalu.

Ključna ličnost korporativnog pravoslavnog pravosuđa je Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (VSTS BiH), koji je rafiniranim potezima tužioce i sudije stavio pod punu kotrolu i u funkciju izabranih porodica, tako da šef Korporacije i pripadnici novostvorene pravoslavne ergele multimilionera podižu optužnice, sude i presuđuju svima onima koji im se po bilo kom osnovu zamjere ili im smetaju. Za svoj posao Novković je izvanredno plaćen, o čemu svjedoče nekretnine u Banjaluci, Beogradu i Herceg Novom. Upravo u Beogradu, (gdje Novković de fakto živi), i Herceg Novom dogovaraju se „finese“, a glavni Novkovićevi saradnici na ovom poslu su Vitomir Popović, dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci i bivši predsjednik RS Rajko Kuzmanović. Njegova „desnica“ u VSTS BiH je Obren Bužanin, koji mu omogućuje obezbjeđivanje većine u tom tijelu za odluke koje donosi.

Nije slučajno Novković izabran za funkciju Prvog Pravoslavnog Kadije; bio je glavni kreator oslobađajuće presude u „slučaju Milorad Dodik“, u procesu koji je pred banjalučkim sudovima vođen nakon podizanja optužnice protiv tekućeg predsjednika RS zbog malverzacija koje je počinio tokom prvog premijerskog mandata, (1998-2001. g.). Osnovni sud u Banjaluci optužnicu protiv Dodika proglasio je ništavnom 17.10.2005. godine, a istovjetno je presudio i Okružni sud u Banjaluci 25.05.2006. godine. Predsjednik Vijeća Okružnog suda koje je donijelo tu sramnu presudu, nakon žalbe tužilaštva, bio je Milorad Novković. On je tada bio i predsjednik te institucije, a interesantno je da je i sada na čelu Okružnog suda Banjaluka, iako je i prvi čovjek VSTS BiH, (na obje funkcije prima plate). Novković je bio direktno involviran u donošenje prvostepene presude na Osnovnom sudu, pa je istu poslije samo potvrdio. Sve je dogovoreno na Dodikovom imanju, a nedugo poslije toga Novković dolazi na čelo VSTV. Efikasnim inženjeringom, ionako posrnulo pravosuđe dovodi do kolapsa, a preferira kadrove iz svog rodnog mjesta Srpca.

Da li od vode, ruže vjetrova, vazduha, ili pak neke neznane čarolije, tek srpčani su najnadareniji za šefove u pravosudnim institucijama. Novković protežira Milana Tegeltiju (iz Srpca), prvo na mjesto šefa Specijalnog tužilaštva RS, gdje je trebalo da hapsi i progoni po nalogu Predsjednika Pravoslavne Korporacije. Kada to nije prošlo, Tegeltija je smješten na čelo Osnovnog suda u Banjaluci, koji je u potpunoj funkciji povlaštenih porodica i njihov je privatni sud. Tegeltija je, da se zna, bio član tužilačkog tima protiv Dodika, a povjerenje i bolju funkciju zaslužio je opstrukcijama u tom procesu, kao i Zoran Lipovac, (bio ministar uprave u posljednjoj Dodikovoj vladi), koji je bio „glavni dostavljač“ (iz Tužilaštva RS) optuženom i njegovim medijima.

Nakon što je Tegeltija smješten u Sud, na njegovo mjesto u Specijalnom tužilaštvu RS stigao je novi kadar iz Srpca – Miodrag Bajić, koji nije do kraja pod kontrolom, ali se i ne usuđuje uhvatiti u koštac sa multimilionerskim klanom. Iz Srpca je i suspendovani Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin.

Novković trenutno intenzivno radi na promovisanju novog kadra iz Srpca, koji bi trebao da zasjedne na čelo Tužilaštva RS, umjesto Vitomira Soldata. Riječ je o Želimiru Lepiru, koji je glavni favorit i već je „nacrtan“ na mjestu prvog čovjeka banjalučkog tužilaštva. Takav izbor uopšte ne čudi, jer je Lepir bio član sudskog vijeća Okružnog suda Banjaluka, kojim je predsjedavao Novković, kada je donešena/potvrđena oslobađajuća presuda za Milorada Dodika. Predsjednik Pravoslavne Korporacije bez sumnje je „pravi džek“, jer svoje ljude ne zaboravlja i uvijek se pobrine za njih. Pa će tako i za Lepira.    

Zajednički nastup

Piše: Igor Crnadak, generalni sekretar PDP

Često slušamo izjave o tome da bi sve stranke iz Republike Srpske trebale imati zajednički nastup u Sarajevu, da bi se ostvarila kompaktnost u zastupanju naših interesa i da taj ‚‚jedan glas“, kojim bi govorili svi iz RS u Sarajevu, predstavlja garanciju očuvanja Republike Srpske i njenih interesa i ustavnopravne pozicije u okviru BiH.

Šta taj zajednički nastup podrazumijeva? Na političkoj sceni imamo SNSD-ovo navodno okupljanje srpskih stavova u nekakvoj zajedničkoj platformi sa SDS-om, (u koju pozivaju i ostale), koja je nastala samo iz jednog razloga – da se slučajno ne bi desila vlast u BiH bez SNSD-a. I to je, što se tiče SNSD-a, jedini suštinski cilj ove političke igre. Jer, ako zaista nose u sebi tu ideju da okupljaju sve srpske predstavnike u Sarajevu u jedan tim, (reprezentaciju, kako to često znaju reći), kako to da nikada u zadnjih pet godina nismo imali nijedno okupljanje srpskih predstavnika u Sarajevu, ni na inicijativu SNSD-ove vlasti u Banjaluci ni na inicijativu Nebojše Radmanovića, srpskog člana Predsjedništva BiH, kao najvišeg funkcionera. Nikada nisu sjeli zajedno i analizirali kako i šta dalje igrači reprezentacije RS: ministri, zamjenici ministara, poslanici, delegati, ...         

Međutim, mora im se priznati da tu igru igraju vješto. Dokaz toga je peti rođendan koji će uskoro proslaviti kabinet Nikole Špirića, i to sa velikim šansama da dočeka i osmi. Sve poteze koje vuče SNSD, vješto ih pakujući u priču o potrebi zajedničkog nastupa u Sarajevu i tezom da podrškom hrvatskim interesima branimo RS, za sada vrlo precizno vode do krajnjeg cilja vladajućeg SNSD-a, a to je tehnički mandat Špirićevog kabineta do 2014. I to je potpuno legitimno; svaka vlast u svijetu, kad bi joj javnost i lokalni zakoni ostavili mogućnost da se ne mijenja poslije izbora, tu bi mogućnost iskoristila. SNSD ne može dobiti i predsjedavajućeg i sve druge srpske pozicije i u Savjetu ministara i ‚‚po dubini“, kao što je slučaj sada, i čini sve da se taj momenat podjele vlasti sa drugima odugovlači što je moguće više.

Po mom mišljenju, stranke iz RS treba da se oko nekih osnovnih stvari u zastupanju naših interesa dogovore, da udare ozbiljne temelje jednom osmišljenom konceptu koji bi bio nesporan za sve koji iz RS idu u zajedničke organe. Temeljna teza bi trebala biti da je BiH sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda i da se to neće promijeniti dok je ovake BiH. I, ako se u bilo kakvim razgovorima ili dokumentima ostavlja mogućnost uvođenja trećeg entiteta, onda sasvim ravnopravno mora biti tretirana i mogućnost mirnog razlaza. Drugo, trebamo u startu odbaciti sve mogućnosti ukidanja ili redukcije zaštitnih mehanizama RS i srpskog naroda, a posebno entitetskog glasanja. Entitetsko glasanje je suština ovakve Bosne i Hercegovine i od njega se nikad ne smije odustati. I svako objašnjenje kako zbog entitetskog glasanja imamo zastoj u evro-integracijama, reformama itd... pada u vodu iznošenjem samo jedne činjenice: sve bitne reforme, uključujući obavještajni sektor, bezbjednost, poreze i  odbranu, donijeli smo sa entitetskim glasanjem.

Treće, Evropa i što brži put ka punopravnom članstvu u EU, bez ugrožavanja ovlaštenja i pozicije RS, treba da bude obaveza za predstavnike RS, kao i opredjeljenje političkih partija da u Sarajevo šalju kadrove koji su spremni  da se bore, ali ne samo prazno galameći i arogantno odbijajući sve što im se nađe na stolu. Pored toga, treba da imaju dozu mudrosti i diplomatije, te određenog iskustva u međunarodnim odnosima i da poznaju bar jedan strani jezik. Ovo bi, na primjer, mogli biti neki ključni elementi platforme za zajednički nastup stranaka iz RS u Sarajevu. I onda je potpuno nevažno da li će neke stranke iz RS biti u vlasti na BiH nivou ili u opoziciji, ako se svi obavežemo da oko najvažnijih stavova po Republiku Srpsku nema razlika. Tada je moguć i koncentracioni nastup; da sve parlamentarne stranke iz RS učestvuju u BH vlasti u skladu sa rezultatom, a pridržavajući se stavova iz zajedničke platforme. Lično, mislim da je uvijek bolje imati i vlast i opoziciju radi demokratije i bolje kontrole onoga šta vlast radi, ali evo imamo dva formata u kojim možemo zastupati interese RS na sasvim adekvatan način, ukoliko imamo zajedničku platformu.

Međutim, mi moramo sebi priznati da nemamo čak ni zajednički stav oko broja entiteta u BiH. I to je veliki problem, jer ukoliko je definitivan stav SNSD-a da nastavi raditi na pravljenju trećeg entiteta, i lično ću, kao i PDP, biti ljuti protivnik takvog opredjeljenja. Ako pratite nastupe predstavnika SNSD-a oko ovog pitanja primijetili ste sljedeće: oni su prijepodne za dva entiteta, a popodne za tri. U platformi sa SDS-om su napisali dva entiteta, ali su podržali stav Hrvatskog narodnog sabora da je potrebno osnovati treći, hrvatski, entitet. Prije neki dan Dragan Čović je jasno rekao da je HDZ, kao glavni SNSD-ov federalni partner, protiv dvoentitetskog uređenja BiH. Nije bilo reakcije iz SNSD-a.

Dakle, svi čekamo, (kao u kvizu Milioner), konačan odgovor SNSD-a: da li su za dva ili za tri entiteta?! Vidjećemo šta će donijeti jesen u smislu zajedničkog nastupa i dalje podrške SNSD-a u korist hrvatskih interesa. Vidjećemo da li su javni pozdravi Jadranke Kosor hrvatskim generalima, osuđenim ratnim zločincima, došli do Milorada Dodika i njegovih saradnika; da li su poruke i stavovi izneseni tokom višednevnog obilježavanja godišnjice Oluje, koji su identični sa stavovima i mišljenjem HDZ BiH, imalo otrijeznili SNSD-ove borce za treći entitet. Ako ni nakon svega ne bude zaokreta u politici vladajuće strukture, onda se definitivno radi o krupnim ličnim interesima i nekoj čudnoj osovini Dodik-Čović koja, možda, ima uporište u hrvatskim interesima, ali u srpskim sigurno nema.

       

I na kraju, i ako se dogovorimo oko zajedničkog nastupa stranaka iz RS u BiH, ostaje nam jedan još teži zadatak – kako postići ‚‚zajednički nastup“ kod nas samih i između nas samih, oko poražavajuće ekonomsko-socijalne situacije u RS, oko praznih javnih fondova, svakodnevnih štajkova, razarajuće korupcije, neviđene pljačke, nezadovoljnih radnika, penzionera, boraca...