 |
| Edvard Munk: Krik |
Piše: Slobodan Vasković
1.
Da je Bosna i Hercegovina najcrnji „vilajet“ u Evropi, to je poodavno poznato svakom ko želi objektivno da sagleda situaciju. Ipak, računalo se da će protokom vremena, dolaskom novih i pismenijih generacija, Bosna i Hercegovina izaći na zdrave grane.
2.
Nažalost, vrijeme je pokazalo da su nove generacije znatno gore od onih starijih. Za razliku od starijih generacija, koje su stasavale u vremenu kada se cijenio rad i kada su štafetu nosili najbolji đaci, nove generacije stasavaju u vremenu u kojem su glavne zvijezde vodilje političari, tajkuni, starlete i sličan ološ.
3.
Zato ne treba da čudi što je na proteklim izborima za cirkusanta koji se odaziva na ime Draško Stanivuković u Banjaluci glasalo 51.106 glasača (49,48 % od ukupnog broja izašlih na izbore). Analiza tih glasova pokazuje da su među njima dominantne dvije grupe glasača.
4.
Prvu grupu čine penzioneri, do skora najvjerniji glasači Crvene Sekte. Za razliku od Milorada Dodika koji je penzionere „kupovao“ povećanjima penzije od 1 %, Stanivuković se opredijelio za nešto opipljivije metode. Jedna od njih su besplatne mjesečne karte. Očigledno je da je Stanivuković dobro procijenio da će penzioneri lakše podnositi glad u stomaku ako iz autobusa budu posmatrali zgrade koje grade njemu bliski tajkuni na svakom koraku Banjaluke.
5.
Drugu grupu čine glasači uzrasta 18-25 godina. Na njih neću trošiti previše riječi, osim što ću im poručiti da bi radi dobrobiti ostatka stanovništva najbolje bilo da ih na dan glasanja Desingerica i slični idioti tuku patikom po glavi nego što izlaze na birališta.
6.
Da Stanivuković nije najfrapantniji primjer društvene hipokrizije pokazuje slučaj Nebojše Drinića. Vjerovali ili ne, Drina Trećina je na proteklim izborima dobio 8.129 glasova, što je više nego što su u zbiru dobile liste za odbornike Narodnog fronta Jelene Trivić i Pokreta za pravdu za red Nebojše Vukanovića.
7.
Navedeni rezultat treba shvatiti kao realnost. Ona jeste sumorna, ali je takva kakva jeste i ne treba je skrivati. U proteklih 20 godina iz Banjaluke su se iselile na desetine hiljada ljudi, mahom ljudi koji su u intelektualnom i moralnom smislu iznad prosjeka. Oni očigledno nisu imali strpljenja da čekaju da komšije „progledaju“ i da svojim glasovima na ključne pozicije iznjedre ljude koji će raditi u opštem interesu.
8.
Da rezimiram: prosječan birač u Banjaluci, a što je primjenjivo i na ostatak Bosne i Hercegovne, po svom moralnom habitusu je znatno sličniji Drini Trećini nego ljudima poput Jelene Trivić, Milana Savanovića, Saše Laziću, Željku Raljiću i drugim istinskim opozicionarima u Banjaluci.
Pametnom dosta!
