Dodik će “povući” Crtu

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik odlučio je da smijeni Vladu Crtu Đajića sa pozicije predsjednika Gradskog odbora Banjaluka, tvrde moji izvori iz vrha SNSD-a.

Uz to, Dodik će Đajića smijeniti i sa čela UKC Banjaluka kako bi ga skroz rastočio i smanjio što više njegov uticaj u Gradskom odboru, Banjaluci, pa i banjalučkoj regiji, gdje je Crta ubjedljivo najpopularniji političar iz SNSD-a.

2.

Uprkos činjenici da ovaj potez može izazvati tektonske poremećaje u samom Gradskom odbboru Banjaluka, gdje Đajić ima ogromnu podršku, Dodik je odlučio da se obračuna sa njim zato što je Crta jedan od rijetkih pripadnika Sekte koji se usuđuju suprotstaviti Dodiku.

Crta to čini vrlo vrlo rijetko javno, tek ponekad se može, između redova, pročitati da nije zadovoljan odnosom Dodika spram njega i Gradskog odbora, te načina na koji ga vodi, ali iza kulisa Đajić ne krije svoju ogorčenost nekim od Dodikovih poteza.

3.

Ključni razlog za Dodikovu odluku je što Đajić nije dobro primio odluku Šefa Sekte da ne bude odbornik u Skupštini Grada Banjaluka, a samim tim i šef Kluba odbornika SNSD-a u toj instituciji.

Đajić je, nakon Dodikove odluke, promrmljao medijima da je “potrebniji u Skupštini Republike Srpske”, što je nonsens, jer se njegov angažman u parlamentu svodi na dizanje ruke za sve nakaradne odluke koje se u tom tijelu donose.

4.

Dodikov plan podrazumijeva da, nakon smjene Đajića, postavi povjerenika na čelo Gradskog odbora. Za tu poziciju zasad kao glavni kandidati figuriraju Igor Dodik, organizacioni sekretar SNSD, i Srđan Amidžić, generalni sekretar Sekte.

I jedan i drugi već jako drugo, sa malom, ali uticajnom grupom članova GO SNSD Banjaluka, rade na slabljenju Đajića.

5.

Suštinski, najveći Đajićev problem je što ne dozvoljava da mu Igor Dodik nameće rješenja niti prihvata njegovo vođstvo, iako je Milorad Dodik Igoru Dodiku prepustio da u stranci, tamo gdje može, postavlja njemu lojalne funkcionere.

Tamo gdje ne može, interveniše Milorad Dodik lično, a to je slučaj i sa Đajićem.

6.

Đajića bi na čelu UKC Banjaluka trebalo da zamijeni Nikola Šobot, nakon što je izgubio izbore za gradonačelnika, izbora zbog opstrukcija dijela Sektinih tajkuna, pa i nekih visokih funkcionera SNSD, poput Željke Cvijanović, kao i većine koalicionih partnera SNSD-a, čije je članstvo glasalo za Draška Stanivukovića. Zajedno sa Đajićem, Dodik namjerava da smijeni i Nenada Stevandića, zamjenika generalnog direktora UKC, što je i logično, jer će Šobot formirati svoj tim; Preciznije, biće mu formiran novi tim koji će upravljati UKC-om.

Smjena Stevandića biće pretežak udarac za njegovu Ujedinjenu Srpsku.

7.

Odmah nakon izbora, Šobot je imenovan za Dodikovog savjetnika za Banjaluku, iako Šobot ne zna ništa o funkcionisanju Grada.

Međutim, to imenovanje imalo je smao jedan cilj - da skine Đajićev rejting.

9.

Očito je da Dodik smatra da će moći sanirati posljedice Đajićevog uklanjanja sa čela banjalučkog Gradskog odbora, te da su Đajićeve najave osnivanja sopstvene stranke samo prazne prijetnje.

10.

Rasplet dešavanja u Gradskom odboru SNSD-a u kojem već poodavno vri kao u kotlu biće, kako stvari stoje, vrlo vrlo dramatičan.  

Milorad Dodik ne odustaje od rastakanja DEMOS-a i obračuna sa Stevandićem i njegovom strankom Ujedinjena Srpska

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik napravio je malu pauzu u rastakanju DEMOS-a, ali će udar na tu stranku vrlo brzo nastaviti.

Moji izvori tvrde da su male, gotovo nikakve šanse da Nedeljko Čubrilović ostane na čelu DEMOS-a i ministarstva saobraćaja i veza u Vladi RS. 

To uopšte ne znači da će SPS Gorana Selaka zauzeti mjesto u Režimu, jer Dodik zna da Selak ne smije da opoziciono djeluje i realno je da ga nastavi držati na “rezervnoj klupi” gdje se sada nalazi.

Da podsjetim, SNSD je  preuzeo dva poslanika DEMOS-a, a tu stranku su napustila i tri odbornika u skupštini Grada Bijeljina.

Sa nastavkom pripreme udara na DEMOS, Dodik sprema i obračun sa Nendom Stevandićem, predsjednikom Ujedinjene Srpske.

Prema mojim informacijama, potvrđenim iz nekoliko različitih izvora, Dodik je već obezbijedio prelazak najmanje jednog od poslanika Stevandićeve stranke u SNSD.

Stevandić čini sve da spriječi Dodikov udar na stranku i njega lično, ali nije za vjerovati da će u tome uspjeti.

Ujedinjena Srpska ima ogroma broj značajnih funkcija i Dodik veliku većinu njih želi da vrati pod komandu SNSD-a.

Veliko je pitanje da li će Dodik ostaviti Stevandića i na poziciji predsjednika parlamenta sa koje potonji ostvaruje vrlo jake kontakte. 

Dodik koji je, izvan svake razumne sumnje, stvorio DEMOS, razarajući 2018. tada jaki DNS, stvorio je i Ujedinjenu Srpsku, jer je Stevandiću omogućio korištenje brojnih entitetskih resursa da napravi svoju stranku, nakon što je Stevandić rasturio Gradski odbor SDS-a od kojeg je u Banjaluci ostao samo prah. 

Zbog toga Dodik sada djeluje po principu “Ja sam vas stvorio, ja ću vas i uništiti”.

PITANJE NA KOJE MILORAD DODIK NE ODGOVARA: Gdje je novac?

Republika Srpska sada je u situaciji da zbog američkih sankcija uvedenih njenom političkom vrhu ima veoma loš rejting na Zapadu, zbog čega joj je onemogućeno zaduženje na međunarodnim berzama, iz Rusije nema kredita, ni velikih ni malih, kao ni iz Kine.

(zurnal.info)

Od početka 2023. godine, Vlada Republike Srpske je pozajmila 1,1 milijardu KM sa Banjalučke berze, što je mnogo novca. To čak ne uključuje komercijalne kredite. Nema tu mnogo transparentnosti. Građani Republike Srpske treba da postave pitanje - ko kupuje taj dug i pod kojim uslovima? Zašto ne možemo vidjeti odakle dolaze komercijalni krediti i šta oni, koji ih daju, dobijaju zauzvrat? Znamo da zvaničnici iz Republike Srpske ’pažljivo’ rade sa plaćanjem dobavljačima. Vlada im ne plaća na vrijeme i onda to vodi ka fiskalnom upravljanju i problemima s time kako se radi i kako se rukovodi dugom… Pogrešno upravljanje gospodina Dodika i njegovih kolega urodiće time da dođe do finansijskih problema u Republici Srpskoj, što ide na štetu stanovnika. Gdje je sav novac?

Ovakvu ocjenu finansijske situacije u Republici Srpskoj iznio je prije par dana u intervjuu banjalučkom portalu Srpskainfo američki ambasador u BiH Michael Murphy, što je, nema sumnje, bio „pogodak u sridu“. Potvrđuje to bijesna reakcija Milorada Dodika, koji nije odgovorio na pitanje: „Gdje su pare?“, nego je finansijsku dubiozu, u kojoj Republika Srpska odavno jeste, pokušao prikriti sasipajući kanonadu najprimitivnijih uvreda na račun američkog ambasadora.

Tačno je da se RS nalazi na ivici finansijskog sloma i da za to nije kriv ni Murphy ni bilo koji drugi ambasador u BiH, već sam Dodik, koji skoro dvije decenije u svojim rukama drži sve poluge vlasti u ovom bh. entitetu i koji je konačni autoritet u donošenju svih odluka, bilo da su one političke ili finansijske. Ispostavilo se da je donosio loše odluke, naročito poslednju deceniju. Nemušto je američkom ambasadoru pokušala odgovoriti ministarka finansija RS Zora Vidović, navodeći kako Murphy „iznosi neistine i dezinformiše građane o stanju finansija u RS“. „Njegova tvrdnja da se RS na Banjalučkoj berzi samo u ovoj godini zadužila za 1,1 milijardu je netačna i nemoguća, jer je iznos o kojem govori veći od godišnjeg prometa berze ostvarenog u 2023. godini“, saopšteno je iz Ministarstva finansija RS.

Da su ministrica i njeni saradnici pažljivije pročitali izjavu američkog ambasadora, shvatili bi da Murphy nije govorio o zaduženju samo u ovoj godini, već o periodu od početka 2023. godine do danas. Nastavili su manipulisanjem vremenskim odrednicama, pa su naveli da se Vlada RS od 1. januara do danas, putem emisija hartija od vrijednosti, na Banjalučkoj berzi zadužila ukupno 447 miliona KM, što je, kao su naveli, daleko od milijarde koju američki ambasador spominje.

Ekonomista Zoran Pavlović izjavio je za Žurnal da je informacija koju je iznio američki ambasador „vrlo vjerovatno tačna“ kada se kumulativno posmatra stepen zaduženosti RS, te da je zasnovana na raspoloživoj dokumentaciji i podacima sa berze.

„S druge strane, tačno je da je putem berze, kroz razne oblike zaduživanja uzeto toliko novaca, ali isto toliko novaca je i vraćeno. Ono što je sigurno i što se ne može osporiti je da je taj dio zaduženja, odnosno razduženja obaveza i dugova poprilično transparentan. Tu nema previše slobode u smislu trošenja na neke druge obaveze osim onih koje su projektovane budžetom, odnosno Zakonu o dugu i garancijama“, rekao je Pavlović.

On tvrdi da se ne može se znati ko kupuje obveznice i trezorske zapise, jer je to u rukama ovlaštenih kupaca i trgovaca na berzi, odnosno brokera.

„Ti podaci nisu dostupni i to niko ne treba ni da traži. Obveznice se mogu i preprodavati i to je finansijska mogućnost, koja u BiH, nažalost, nije razvijena“, konstatovao je Pavlović.

Republika Srpska sada je u situaciji da zbog američkih sankcija uvedenih njenom političkom vrhu ima veoma loš rejting na Zapadu, zbog čega joj je onemogućeno zaduženje na međunarodnim berzama, iz Rusije nema kredita, ni velikih ni malih, kao ni iz Kine. Komercijalne banke u BiH uglavnom su ispucale limite za kupovinu obveznica i trezorskih zapisa koje na berzi emituje entitetska vlada, pa se nameće logično pitanje – ko zapravo kupuje te obveznice i trezorske zapise i da li među kupcima im sjene ima onih koji na taj način peru „prljav“ novac, stečen na nezakonit način, u isto vrijeme pomažući vlastima RS da koliko-toliko održe likvidnost budžeta i socijalni mir?

Sledeće pitanje je – šta dobijaju zauzvrat? Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Upravnog odbora Transparency Internationala (TI) u BiH, ističe da je Vlada RS „sve, samo ne transparentna“.

„Ovo što se dešava u vezi sa zaduženjima nije nikakvo iznenađenje, već je generalni način rada Vlade RS. U prošlosti, i na drugim berzama (osim Banjalučke berze op.a.), gdje se Vlada RS zaduživala, javnosti nisu bile dostupne apsolutno nikakve informacije. Imali smo situaciju da su posrednici u tim poslovima tužili Vladu RS i da su postojale indikacijama o brojnim nezakonitostima pri sklapanju takvih dilova“, rekao je Blagovčanin za Žurnal.

Ocijenio je da je djelovanje Vlada RS netransparentno i to ne samo kada je u pitanju zaduživanje.

„Vidjeli smo slične probleme kada su u pitanju ugovori s kineskim investitotorima za gradnju autoputeva, vidjeli smo i sporni ugovor sa kineskom kompanijom u vezi sa IT saradnjom. Vidjeli smo da je Vlada RS odbijala da objavi zapisnike sa sjednica, da je čak odbijala da postupi po presudama sudova koji su joj nalagali da objavi zapisnike i ugovore“, kazao je Blagovčanin.

Zbog svega toga, naglasio je, izjava ministarke finansija Zore Vidović ne stoji, jer Vlada RS „ima manir da radi potpuno netransparento, u suprotonosti sa zakonima o pristupu informacijama, ignorišuči čak i sudske presude koje su nalagale pojedinim institucijama Vlade RS da objavljuju informacije“.

POTEZ OČAJNIKA

S obzirom na hronični nedostatak novca i sve manji manevarski prostor za pronalaženje para kojima bi očuvali socijalni mir, vlasti RS pokušavaju spas naći u prodaji narodnih obveznica. Riječju, zadužujući se kod građana. I to od proljeća naredne godine. Sve je zamišljeno tako da građani kupuju obveznice koje emituje RS, a kasnije im se taj novac vraća uz povoljnju kamatu koju nudi Vlada RS. Zamisao je da, umjesto u bankama, građani štede u institucijama RS.

„Plan je Ministarstva finansija RS, da u idućoj godini, na proljeće, idemo sa narodnim obveznicama. Prvo, da se ta sredstva ne bi iznosila vani. Drugo, što će kamata koju ćemo mi dati, biti daleko povoljnija nego što imaju u bankama“, rekla je ministarska finansija RS Zora Vidović.

Cilj emisije narodnih obveznica je, tvrdi Vidović, da se građanima omogući sigurno investiranje sa većim prinosom od trenutnog na bankarskom tržištu. Naprasna briga vlasti RS za dobrobit građana, od kojih se mnogi zbog postupaka iste te vlasti nalaze na ivici bijede, veoma je sumnjiva, baš kao i tvrdnje ministarke finansija da će investicije građana na taj način biti sigurne.

„Narodne obveznice su postojale u bivšoj Jugoslaviji, ali su to bila sredstva koja su bila jasno definisana svojom namjenom, ročnošću i očekivanim rezultatom. Sličan projekat je uradila Hrvatska i po tom osnovu su prikupili oko milijardu i 300 miliona evra, ali nije ostvaren plan koji su imali“, kaže ekonomista Zoran Pavlović.

Da li vlast u RS narodu nudi transparentnost, povjerenje i sigurnost? 

Srđan Blagovčanin iz TI BiH smatra da je priča o narodnim obveznicama potez očajnika.

„To je potez davljenika kako bi se pokušao održati iznad vode. Potezi Vlade RS su Republiku Srpsku doveli u ovakvu situaciju. Nakon američkih sankcija, Vlada RS je odlučila da ide u aranžmane sa kineskom firmom, koja je takođe na crnoj listi, upravo u vezi sa IT sektorom. To je dokaz da se Vlada RS nastavlja kockati sa finansijama cijelog entiteta, ali i sa samom RS, ulazeći u vrlo rizične dilove koji neće ostati neprimijećeni od američke administracije“, upozorava Blagovčanin.

Podsjetio je i na najavu entitetskih vlasti da se Investiciono-razvojna banka uključi u unutrašnji platni promet, ocjenivši takvu namjeru višestruko spornom, prije svega sa aspekta izlaganja te banke riziku da se i sama nađe na udaru sankcija.

(zurnal.info

Portret Jednog Klena: “dr” Mile Radišić (iz arhiva)

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik se, u proteklih petnaest godina, koliko se u kontinuitetu nalaz na vlasti, svojski trudio da se okružio najgorim ljudskim talogom. 

2.

U plejadi spodoba oko njega, moralno najizopačeniji su njegovi kumovi. 

Dovoljno je samo navesti njihova imena, pa da se svakom normalnom čovjeku digne kosa na glav od užasa: “dr” Mile Radišić, Budo Stanković, Ranko Škrbić, Veljko Vukelić…

3.

Sreća u nesreći je što je Dodik u posljednje vrijeme odustao od kumovanja; Ko zna kakve bi još protuve navukao na grbaču ionako satrvenih građana Republike Srpske.

4.

Od pobrojanih, posebno se ističe jedan kum - “dr” Mile Radišić, ponzatiji kao Klen; Naravno, ne ističe se po poštenju, empatiji, čovjekoljublju. 

Upravo suprotno, radi se o moralnoj nakazi od koje su u posljednje vrijeme počeli da zaziru svi.

5.

Da će se razviti u pravi društveni kancer, moglo se zaključiti u najranijem periodu života “dr” Mileta Radišića Klena. 

To su, prije svih, mogli zaključiti stanovnici sela Bjelaj, opština Bosanski Petrovac, gdje je dotični započeo svoju štetočinsku karijeru. Upravo su mu njegov vršnjaci iz sela Bjelaj dali nadimak Klen. 

6.

Tvorcu nadimka treba čestitati, jer ne postoje bolji način da se kroz samo četiri slova opiše kako mentalni sklop, tako i fizionomija, pomenute bitange.

7.

Ovdje treba reći da se taj nadimak obično daje intelektualno limitiranim licima, što “dr” Mile Klen Radišić svakako jeste. 

Štaviše, pomenuti se čak uklapa i u biološke karakteristike ribe klen: „Klen je slatkovodna riba, koja ima izduženo i snažno tijelo, sa krupnom glavom i većim ustima kojima usisava hranu“. 

klen

8.

Postoji samo jedno odstupanje od navedenog opisa: “dr” Mile Radišić Klen se pokazao kao riba koja dobro pliva u svim mutnim vodama, bilo slatkovodnim, bilo morskim. 

Što se tiče hrane, ne treba posebno naglašavati da probavni sistem narečenog jedino dobro vari novac otet od građana Republike Srpske.

9.

Po dolasku u Banjaluku, tada samo Mile Radišić Klen, bez titule “dr”, započeo je svoju profesionalnu karijeru i to kao lični vozač Branislava Lolića, tadašnjeg funkcionera Srpske demokratske stranke. 

U paketu sa Lolićem, Mile Radišić Klen se „odvezao“ u Srpski narodni savez, politički subjekat koji je osnovala Biljana Plavšić nakon razlaza sa Srpskom demokratskom strankom. 

10.

Uvidjevši da je život vozača težak, Mile Radišić Klen se odlučio na kupovinu fakultetske diplome. Nagrada za „uloženi“ trud i “diplomski” rad je ubrzo došla, jer je od svog kuma Dodika instalisan na mjesto direktora JP “Lutrija Republike Srpske”. 

11.

U toj bari Mile Radišić Klen je „plivao“ u periodu od 1998. do 2000. godine. 

Već tada Klen je pokazao da mutne lutrijske vode predstavljaju njegovo prirodno prebivalište, jer je u samo dvije godine uspio da izvuče nekoliko miliona konvertibilnih maraka iz tog preduzeća. 

12.

Pola za sebe, pola za kuma Dodika, podrazumijeva se. Nakon što su građani Kuma liferovali sa vlasti 2000. godine, Mile Radišić Klen je liferovan iz mutnih lutrijskih voda. 

13.

Boravak na „suvom“ Mile Radišić Klen je iskoristio da poradi na svom akademskom statusu: Ekspresno je magistrirao, a još brže doktorirao na samo njemu, i nekolicini probranih, znanom univerzitetu, čije ime vjerovatno ne znaju ni oni navesti. 

Doduše, teško je zapamtiti naziv: „Slavenski humanitarni univerzitet, Međunarodne akademije humanitarnih i prirodnih nauka kneževa Ščerbatovih, ispostava u Novom Sadu“. 

14.

Ovdje je potrebno pobrojati i Klenove kolege sa postdiplomskih studija: Tihomir Gligorić, Ostoja Kremenović i broji drugi.

Navedeni su bili podjednako uspješni postdiplomci, pa su se svi okitili zvanjem doktor nauka. 

15.

Da Mile Radišić Klen sa ponosom ističe svoju, teško stečenu, titulu „dr“, najbolje oslikava stranica 2. presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 004381 10 K 2 od 08.11.2013. godine, na kojoj je navedeno da je optuženi Mile Radišić po zanimanju doktor finansijskog prava.

Svoj “doktorski” rad odštampao je kao knjigu i dijelio poznanicima: Tako je došao do jednog ekonomiste (stvarnog), dao mu knjigu i rekao: “Evo ti, pročitaj moj rad”.

“Pročitaj ga, prvo, Mile ti”, odgovorio je poznanik.

16.

Ostvarivši se kao akademski građanin, “dr” Klen je odlučio da se prepusti vodama privatnog biznisa. Osnovao je firmu „Grand Trade“. To nije bilo dovoljno, pa je ubrzo došao na ideju da otkupi akcije preduzeća „Medicinska elektronika“. 

17.

Njegov cilj je, naravno, bio dokopati se atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke. Tadašnja cijena akcija „Medicinske elektronike“, očigledno, nije odgovarala Klenu, zbog čega se isti odlučio na malverzaciju sa akcijama tog preduzeća. Na kraju “akcionog plana”, za akcije tog preduzeća inkasirao je tričavih cca 180.000 KM, čime se dočepao gradskog građevinskog zemljišta vrijednog nekoliko miliona konvertibilnih maraka. 

18.

Partneri u tom poduhvatu su mu bili Željko Katalina, Nikica Bajić i još nekolicina drugara. Na njegovu nesreću, Nikica Bajić je propjevao, a ta pjesma je “dr” Mileta Radišića Klena koštala trogodišnje robije.

19.

O kakvom klenu se radi dosta govori i podatak da je on u toku krivičnog postupka pokušao da podmiti predsjednicu sudskog vijeća Vesnu Stanković Ćosović, preko jednog od sudija Okružnog suda u Banjaluci. 

Taj pokušaj se završio tako što je Ćosovićka iz kancelarije izbacila kolegu sudiju, koji joj je došao sa prijedlogom da podijele 50.000 KM, koje je on već bio preuzeo od Klena. 

20.

Već sam pisao da je u toku gotovo trogodišnje robije, najbliži zatvorski prijatelj “dr” Mileta Radišića Klena bio “dr” Goran Osnovac Selak. 

Iako bi svako normalan pomislio da se radi o prijateljima koji dijele istu zatvorsku ćeliju, to tada nije bio slučaj. 

U ćeliji je bio samo Klen i to samo noću. Sa druge strane ćelijske brave sjedio je Osnovac. 

Nema sumnje da ovaj dvojac odmah našao zajednički jezik, kao i da ih je, bez dileme, sprijateljila ljubav prema nauci. 

21.

Upućeni tvrde da je Osnovac, takođe “doktor” pravnih nauka, godinama vapio za još jednim “doktorom” pravnih nauka, unutar zidina KPZ-a Tunjice. 

Želja mu se konačno ispunila u novembru 2015. godine, kada je Klen, nakon dugog bjekstva, sproveden u KPZ Tunjice na izdržavanje trogodišnje kazne zatvora.

Dodikova kratka pauza u rastakanju DEMOS-a; Uslijediće napadi na neke od ostalih koalicionih partnera

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik napravio je malu pauzu u svom projektu rasturanja DEMOS-a, na čijem čelu je Nedeljko Čubrilović, ministar saobraćaja i veza u Vladi RS.

Dodik i Čubrilović sastali su se 18.11. o.g. i dogovorili da na sljedećem sastanku stranaka koje čine Režim sagledaju, između ostalog, šta sve nije ispoštovano iz koalicionog dogovora što se tiče podjele funkcija.

Dodik je Čubriloviću još rekao da on ne stoji iza napada na DEMOS, što nije istina, kao što nije istina ni da se taj napad neće nastaviti.

Čubrilović je prije sastanka sa Dodikom dobio punu podršku Predsjedništva DEMOS-a, a tri preostala poslanika ove stranke nisu pisali nikakvo pismo u kojem traže njegovu ostavku, tvrde moji izvori.

Dodikov udar na DEMOS ima za cilj da njegov SNSD otme što više poslanika i dođe do apsolutne većine od 42 poslanika u Narodnoj skupštini RS. 

Neće biti nikakvo iznenađenje ukoliko Dodik u pauzi udara na DEMOS, krene u rasturanje neke od ostalih koalicionih stranaka koje čine Režim u RS - SP-a Petra Đokića, Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića ili NPS-a Darka Banjca.

Svi oni su na njegovom nišanu, jer drugi Dodikov cilj jeste da promijeni vođstvo svih koalicionih partnera, budući da niko od njih neće da sluša njegovog nasljednika na čelu SNSD-a Igora Dodika.

Naravno, ne treba žaliti ni za jednom od navedenih partija, jer su njihovi čelnici i poslanici slijepo slušali i pratili Dodika koji je Republiku Srpsku potpuno getoizirao, pretvorio je u Gulag kojim on suvereno komanduje.

Dodik je, zajedno sa koalicionim partnerima, stvorio neprirodnu situaciju u kojoj je on bitniji od Republike Srpske i svake njene institucije. Svu moć institucija Dodik je prigrabio sebi, preuzeo ih, pretvarajući institucije u forme bez ikakvog sadržaja.

Da mu taj autokratski ambijent ne bi izmakao iz ruku Dodik vrlo svjesno poništava koalicione partnere kako niko od njih ne bi izmakao punoj kontroli koju on ostvaruje.

Interesantno je navesti ko su njegove “udarne igle” kojima ruši DEMOS: To su Goran Selak, predsjednik SPS-a, i bivši visoki funkcioner DEMOS-a, a sada član SNSD-a Slobodan Bobi Stanarević.

Selak želi da njegov SPS zauzme mjesto u Režimskoj koaliciji koje sada ima DEMOS, a da on zamijeni Čubrilovića na poziciji ministra saobraćaja i veza, dok se Stanarević sveti Čubriloviću zbog kojeg je i napustio stranku.

Selaku je, očito, dosadilo da sjedi na “rezervnoj klupi” i čeka da SPS postane član vladajuće koalicije, što nije mogao dosad da ostvari iako podržava SNSD u svim njihovim antientitetskim udarima. 

Selak je imao namjeru da preuzme neke od poslanika DEMOS-a, ali mu to nije pošlo za rukom. 

Poznavajući Dodikove “manire” ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se obruši i na Selakov SPS, jer juri, za njega, magičnih i veoma veoma željenih 42 poslanika.

Koja stranka će, nakon DEMOS-a, biti sljedeća Dodikova “žrtva” potpuno je nebitno, jer nijedna od njih nema autohtonu politiku, već su sve njihove politike svedene na slijepo slušanje Dodika i dizanje ruku u parlamentu RS za svaki njegov zahtjev i hir koji oni ozakonjuju.

Ni to nije dovoljno Dodiku, jer on, jednostavno rečeno, ne želi da stranke sa kojima je u koaliciji “prežive” njegovu autokratsku vladavinu.