Piše: Slobodan Vasković
1.
Polovinom avgusta ove godine mediji su objavili da je “Milorad Dodik u Beču prisustvovao forumu EU-SAD”.
Ne bih sad o tome kako je Dodik u medijskim napisima akcentiran kao neko ko predstavlja EU, ali treba podsjetiti da su tom “forumu” prisustvovali, kako je objavljeno, i Ričard Grenel, bivši izaslanik Bijele kuće za dijalog Beograda i Prištine, Met Mauers, bivši savjetnik državnog sekretara Stejt departmenta, Džozef Grogan, bivši direktor Savjeta za unutrašnju politiku SAD, kao i Gaj Benson, urednik američkog Foks njuza.
2.
Legenda kaže da je Dodik od Grenela tražio da mu pomogne da bude skinut sa “Crne liste” SAD-a, a da mu je Grenel odgovorio da on nije dio vladajućeg establišmenta, te da mu ne može ni na koji način garantovati da će biti skinut sa “Crne liste” i u situaciji da Donald Tramp pobijedi na izborima.
Legenda još kaže da je Dodik tražio da samo on bude skinut sa “Crne liste” i nije tu uslugu molio ni za koga drugog, što je vrlo interesantno.
3.
Na “Crnoj listi” su članovi Dodikove uže porodice, njihove privatne firme, te brojne osobe i firme koje su sarađivali sa njima, ali je očito da je Dodik smatrao/smatra kako je sasvim dovoljno da, za početak, on bude skinut sa “Crne liste” da bi mogao da nastavi sa svojim “grobarskim poslom”.
4.
Dodik je, izvan svake razumne sumnje, grobar Republike Srpske, dok je sa brojnim partnerima koji predstavljaju druge narode BiH u “Timu grobara”, koji pokušava razoriti državu.
5.
Nakon Trampove pobjede u trci za predsjednika SAD-a, Dodik je pokrenuo ultraagresivnu medijsku kampanju kojom želi sebe predstaviti, u najmanju ruku, al-pari Ilonu Masku, najbogatijem čovjeku na svijetu, koji je jedna od najzaslužnijih ličnosti za Trampov povratak u Bijelu kuću.
6.
Pritom, Dodik nije prezao ni od najmizernijih postupaka kao što je “prijem u čast pobjede Trampa”, te drugih sličnih idiotluka. Dodik ide logikom da je i svaka antireklama, kao posljedica nekog od njegovih degutantnih postupaka, u stvari odlična reklama, jer njemu je najbitnije da bude u “orbiti” sa porukom da je upravo on saveznik Republikanaca na kojeg se, navodno, računa. Kad smo već kod stranaka SAD-a treba imati na umu da su Dodika u BiH u jednu od vodećih političkih ličnosti promovisale Demokrate SAD-a, koje su ga i stavile na “Crnu listu”.
7.
Dodikova orkanska kampanja dio je njegove Velike Ofanzive za ostanak na političkoj sceni BiH, a "trampizam", koji maksimalno promoviše, ima nekoliko ciljeva: Prvi je da pokuša umanjiti značaj aktuelne administracije demokrata, koja je još uvijek na vlasti, kao i ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija.
8.
Zaglušujući “republikanski bubnjevi” u koje Dodik udara su, po ovom pitanju, potpuno nebitni, jer administracija tako velike države kao što je SAD, radi i radiće svoj posao sve do potpune tranzicije vlasti koja se neće desiti “preko noći”, već će potrajati.
9.
Jasno je to Dodiku, ali njegova stvarna ciljna grupa su građani BiH, sa akcentom na one koji žive u Republici Srpskoj i njegovi politički partneri, kao i stranke opozicije, koje on pokušava “republikanskim bubnjevima” doslovno zastrašiti i gurnuti na potpunu marginu političkih dešavanja, ispunjavajući gotovo cijeli medijski prostor svojim svakodnevnim, mnogobrojnim izjavama o sebi kao nekome ko je jako bitan u vremenu što dolazi.
10.
Iako nebitan, on uspijeva, u nemaloj mjeri, da nametne tu sliku.
11.
Drugi njegov cilj je Sud BiH u kojem se vodi proces protiv njega: Dodiku je namjera da pokuša već u prvostepenom postupku da bude oslobođen, iako je njegov advokatski tim već ukalkulisao da će nepravosnažna presuda, kada bude donešena, biti loša po Dodika.
Tada će krenuti svim snagama na Apelaciono Vijeće koje bi trebalo da potvrdi prvostepenu odluku, kakva god ona bila. Prema svim informacijama kojim raspolažem, Dodik će biti osuđen i presuđen, ali je njegovo pravo da pokuša to da spriječi.
12.
I prije izbora u SAD-u, bio je vema primjetan povećan pritisak Dodika na Sud BiH - svako novo ročište podrazumijevalo bi i sve veći broj onih koji su, ogromna većina, prisiljeni da dođu i podrže Autokratu.
Taj broj onih koji ga “pod moranje” podržavaju teško da će se smanjivati pred Sudom BiH kada se odvijaju ročišta, jer je Dodik naložio da se “podrška maksimalizuje”.
13.
Objektivno, Sud BiH, u ovom trenutku, mnogo je veći problem za Dodika od svih sankcija SAD-a, jer može okončati njegovu političku karijeru izricanjem mjere zabrane političkog djelovanja.
Zato on svoj “trampizam” pokušava načiniti gigantskim i njime pritisnuti ovu pravosudnu instituciju. Dodik će tu bitku voditi nemilosrdno i ne pitajući za cijenu koju može platiti RS, koju, kao i narod u njoj, doživljava samo kao potrošni resurs.
14.
Drugi Krak Dodikove Velike Ofanzive usmjeren je na ponižavanje i rastakanje stranaka Režima, kao i uklanjanje njihovih lidera. Upravo melje DEMOS i to vrlo vrlo uspješno; Od te stranke malo šta će ostati, kada Dodik završi sa njima.
Već je “Ujedinjenu Srpsku” doveo na ivicu cenzusa, ranije je poništio DNS, a sljedeća stranka koja će se naći na udaru je, izvan svake razumne sumnje, NPS Darka Banjca, kao i sam Banjac, jer se drznuo isturiti protivkandidata SNSD-u u Kozarskoj Dubici.
Za kraj satiranja koalicionih partnera Dodik je ostavio Petra Đokića i njegov SP, da sa njima “zasladi”.
15.
Nije osveta ono što pokreće Dodika u razarajućem pohodu na stranke iz Režimske koalicije; Osveta je samo povod, a stvarni uzrok je da Dodik želi da sruši svaku mogućnost preslagivanja većine u Narodnoj skupštini u slučaju zabrane političkog djelovanja.
16.
Činjenica da se niko javno ne buni, iz bilo koje od stranaka koje Dodik brutalno rastura na proste faktore, pokazuje dubinu korupcije u kojoj se čelnici i poslanici, kao i visoki funkcioneri, tih partija nalaze, ali oslikava i činjenicu da ih Dodik sve “ima u šaci” upravo po tom osnovu.
Dodikovo razaranje tih stranaka i njihovo ćutanje je MR jada i čemera koji čini Režim.
17.
Dodikov dugoročni plan je jasan - ukoliko mu pođe za rukom da pobijedi Sud BiH, ići će na apsolutnu većinu u parlamentu na narednim opštim izborima - da SNSD ima 42 poslanika. Zaista, ukoliko bi se stvari ovako razvile više mu ništa ne bi stajalo na putu da to i ostvari.
18.
No, prije toga treba istaći da Dodikova Velika Ofanziva ima za cilj dalje povijanje naroda u RS zbog činjenice da je ovaj bh. entitet bez para, da se ne plaća gotovo ništa, sem penzija i suvih plata, koje su, u najvećoj mjeri, nedovoljne za preživljavanje.
Dodik mora po svaku cijenu izbjeći socijalne nemire, spriječiti ih svim sredstvima, jer bi to bio njegov kraj i bez Suda BiH.
19.
Otud i njegov “iznenadni angažman” na rješavanju problema u JP “Šume RS”; Iako je sve što je učinjeno u vezi tog JP tek bižuterija i bižuterija će i ostati, Dodik je odigrao tu kartu kako bi “pokazao” da se nešto čini protiv lošeg poslovanja, kao posljedice teških kriminalnih radnji u tom sektoru, što je notorna neistina.
Ne samo da se ne čini, već se ne može ni učiniti, jer su JP “Šume RS” propala firma, bez mogućnosti oporavka pod ovom vlašću. U istom košu su i druga brojna Javna preduzeća, Zdravstvo, Obrazovanje…
Bez obzira na svu besparicu, nemaštinu, javno propadanje, Dodik je, Velikom Ofanzivom, najagresivnijom u proteklih nekoliko godina, uspio nametnuti svoju lažnu agendu kao jednu od glavnih tema u svakoj kući.
20.
Međutim, on odlično zna da stvarni procesi, u kojima je on Negativac No1, i dalje nezaustavljivo traju i da ih se njegova agenda ne dotiče.
Upravo zbog toga može se očekivati još agresivniji Dodikov udar, jer rastu i njegovi vrlo vrlo opravdani strahovi.
