Piše: Slobodan Vasković
Savska ulica pogubna je za narkodilera, perača narkonovca i ministra bezbjednosti Nenada Nešića; Posebno kada se u njoj sretne sa mnom.
Nešićev problem je bahatost i vjera da se suđenje obavlja pred sudom koji kontroliše njegov kriminalni šef Milorad Dodik.
Kobna greška, jer ga svaki put “razbijem” i pretvorim u srču. Ovaj put u mrlju.
Prvi put je na sva zvona najavio ročište i došao sa jednim pratiocem; preporučio sam mu da sljedeći put dođe sa dvojicom, da ga mogu pridržati.
Došao je sa trojicom.
Danas je bio treći susret i došao je sa njih šest, sedam. (Jedva čekam sljedeće ročište; Možda poveze pun autobus pratilaca).
Pa me ohrabren brojem onih koji su ga čuvali počeo provocirati.
Bila je dovoljna samo jedna moja riječ da ga, kao bičem, natjeram da cvili, potom pobjesni i počne da mi prijeti.
Čak je došao do mene i rekao: Hajde, udari me. Individua van sebe.
Ne udaram smeće.
Zanimljivo je bilo posmatrati bolesnu metamorfozu uplašenog narkodilera, opterećenog teškim mentalnim problemima.
Nakon suđenja, vidim, da je imao već pripremljen “spot” o meni.
U kojem je poruka: ”Ja se ovdje borim za sve nas”.
Izvjesno misli na narkodilere koji su iza rešetaka, a o kojima sam pisao da su u vezi sa njim: Darka Eleza, Milana Matkovića, Admira Arnautovića Šmrka, Bojana Cvijetića…; Potom Osmana Mehmedagića Osmicu, Ranka Debeveca i brojne druge koji još nisu zatvoreni, ali biće, poput Davora Eleza, sa kojim sada radi. I ne samo sa njim, već mnogo opasnijim narkodilerima.
Polako, sve će to da ispliva u javnost.
Nešić već mjesecima obija pragove bezbjednosnih institucija kako ne bi bio pritvoren, jer su uveliko u toku istrage oko njegovih prljavih narkoposlova.
Zaludan posao.
