Siniša Golijanin, direktor KPZ Foča - Karijera nečovjeka

Piše: Slobodan Vasković

1.

Nastavljam priču o Siniši Golijaninu, jednom od gospodara Foče, koji se do tih visina digao teškim kriminalom, korupcijom i uz zaštitu Zorana Mandića, nekadašnjeg visokog funkcionera MUP RS, kao i odgovornih iz Ministarstva pravde u Vladi RS (zaduženih za zatvore).

Golijanin je na čelu KPZ Foča od 2007. godine, što je nezapamćeno, a zbog njega je mijenjan i zakon kako bi dobio treći mandat koji ističe 2024. godine.

Iza svega je ogroman novac koji se ubire nezakonitim poslovima u KPZ Foča.

2.

Golijanin je toliko zadužio nadređene i u tolikoj mjeri je zaštićen da su zataškali njegovu krivicu za smrt Dalibora Pljevaljčića u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 22.09.2023. godine.

3.

Pisao sam detaljno o tome u tekstu “Fočanski Trojac Zla: Kako je zataškana odgovornost Golijanina, direktora KPZ Foča, da ne bi odgovarao za smrt Dalibora Pljevaljčića”, Važno je da naglasim da su glavni učesnici u zataškavanju tužilac Žarko Milić i Velibor Kostović, načelnik PU Foča.

4.

Išlo se toliko daleko da je Golijanin zbog navodnih teških povreda, 25.09. prošle godine, prebačen helikopterom u UKC RS. Moji izvori tvrde da je lagano iz šok sobe hirurgije u Foči prošetao do nosila, a onda su ga odnijeli do helikoptera.

5.

Priča o Golijaninu i njegovim zaštitnicima i saradnicima je, suštinski, priča o Režimu Milorada Dodika čiji su pripadnic iznad zakona i u situacijama kada dovode do smrti drugih osoba. Nije Golijanin prvi kojem je sve zataškano, a nije ni jedini. I previše ih je.

6.

Veoma je interesantna njegova karijera.

Bio je komandir Policijske stanice u Trnovu, a šef mu je bio Zoran Mandić.

Obojica su direktni učesnici velikih kriminalnih radnji iza kojih je, kao organizator, stajao Mandić, a Golijanin bio njegov saradnik.

Šverc je cvjetao, kao i sada uostalom, a “prolazilo” je sve - od cigareta do heroina.

7.

Značajan dio tih “roba” prolazio je kroz Trnovo, gdje je Golijanin sve kontrolisao, brinuo o “robi”, a, zauzvrat je bio plaćen od Mandića.

8.

Mandiću i Golijaninu je išlo kao “po loju”, sve dok se nije desilo samoubistvo mladića nakon maltretiranja u PS Trnovo. Tada prisutna policija međunarodne zajednice odgovornim za zataškavanje ukazuje na Golijanina i zabranjuje mu svaki dalji rad u bilo kakvim policijskim strukturama! 

9.

Portal “Klix” je 23.01.2008., između ostalog, objavio: Iako mu je 2002. godine odlukom IPTF-a zabranjen svaki daljnji rad u agencijama za provođenje zakona, Sinišu Golijanina je Ministarstvo pravde Republike Srpske (RS) krajem 2007. godine imenovalo na mjesto direktora zatvora u Foči, gdje kazne služe neki od osuđenih za ratne zločine.

Golijanin je odlukom IPTF-a od 4. septembra 2002. godine smijenjen sa dužnosti šefa Policijske stanice Trnovo i zabranjen mu je “rad u bilo kojem momentu na bilo kojoj funkciji unutar agencija za provođenje zakona”, u koje spada i zatvor jer se u njemu izdržavaju krivičnopravne sankcije.

Prema obrazloženju koje su, nakon ove odluke 2002. godine, predstavnici IPTF-a dali na konferenciji za medije, Golijanin je svojim postupcima štitio policajca Milivoja Vlaškog, kojeg su zvaničnici ove organizacije smatrali odgovornim za zlostavljanje i, kasnije, samoubistvo jednog mladića, i koji je također smijenjen.

Nakon provedene istrage, IPTF je zaključio da je Milivoje Vlaški 9. septembra 2000. godine izudarao Stevana Golijanina (18), a potom ga “tjerao da pije velike količine vode, nakon čega je uslijedilo povraćanje”. Vlaški je na ovaj način od Stevana želio iznuditi priznanje da je sa još jednim mladićem učestvovao u pljački te da je otuđio autokasetofon. Stevan Golijanin je negirao krivicu. Ni kada ga je oslobodio, Vlaški nije prestao sa zlostavljanjem, nego je zaprijetio mladiću te mu naredio da može ići kući, ali da se vrati u policijsku stanicu sa ukradenim radiokasetofonom.

Stevan je pomoć zatražio od svoje majke, koja je, kako je utvrđeno istragom IPTF-a, molila Vlaškog da joj pusti sina i nudila mu novac u zamjenu za ukradeni radiokasetofon, ali je on insistirao na kasetofonu. Po povratku kući, sin joj je pokazao modrice po tijelu. Nekoliko sati kasnije, majka Stevana Golijanina pronašla je svog sina obješenog na tavanu. IPTF je zaključio da je Vlaški kriv za njegovo samoubistvo.

Siniša Golijanin nije pokrenuo disciplinski postupak protiv Vlaškog, a svojim policajcima u Trnovu je prijetio otkazom ako budu govorili o tome šta je uradio njihov kolega Milivoje Vlaški. Uz to im je dao instrukcije da daju lažne izjave istražiteljima IPTF-a o ponašanju Vlaškog. IPTF je također utvrdio da, iako je pokrenuta istraga protiv Vlaškog, ona je odugovlačena i odlagana, te u septembru 2002. još uvijek nije bila okončana.

U vrijeme kada je smijenjen, Golijanin je obavljao dužnost u Državnoj graničnoj službi.” (Klix.ba

10.

Međutim, Mandić nije zaboravio svog saradnika; Nakon što on napreduje u Režimskim redovima i postaje visoki funkcioner MUP RS, Golijanina, 2007. godine, dovodi na  čelo KPZ Foča.

U tom trenutku, Golijanin je imao trulu opel “corsu” i bio je “go k’o pištolj”, ali nakon što je zasjeo u direktorsku fotelju KPZ Foča, počinje njegovo naglo bogaćenje.

11.

Za početak uvodi mjeru obavezne naplat svakog novog radnog mjessta: KO god je htio da se zaposli u KPZ Foča morao je Golijaninu uplatiti za uslugu zaposlenja od naplaćuje 15 do 25 hiljada KM! 

Posebna priča je zloupotreba zatvoenika koji za njega, između ostalog, izrađivaju ukrasne predmete od drveta, koje Golijanin prodaje po velikim cijenama, a zauzvrat zatvorenicima daje prekoredne vikende. 

12.

Golijanin naplaćuje zatvorenicima i da bi im napisao molbu za prijevremeni otpust, kao što je naplaćivao i da zatvorenika prebaci iz zatvora na ekonomiju ili u restoran. I slobodan vikend je zatvorenik uvijek mogao da dobije ako ima da plati! 

Svaku pogodnost koju je zatvorenih mogaodo biti, Golijanin je unovčio. Porodice zatvorenika su mu lično donosile keš. 

13.

Takođe, zatvorenici mu izrađuju ukrasne flaše za njegovu rakiju koju on prodaje po cjeloj Bosni i Hercegovini, a brojne prljave poslove za njega u Foči obavlja lokalni privatnik i političar Srebrenko Kunarac. 

Kunarac je Golijaninov pion, a Golijanin je stvarni vlasnik firmi “Sigma elektronik” i “Kuna turs” koje godinama dobijaju poslove od opštine Foča i to nerijetko putem direktnih sporazuma, sa naduvanim troškovima kako bi se što više izvuklo javnog novca u privatne džepove. 

14.

Golijanin je poznat po mobingu i nasilnosti koje sprovodi prema podređenima a koji ne izvršavaju slijepo njegove “naredbe", a posebno radnice ženskog pola su ogorčene na ponašanje Golijanina. 

Jednostavnije rečeno, Golijanin je KPZ Foča pretvorio u svoju privatnu firmu. 

15.

Od trule “corse” došao je do miliona: U naselju Aladža je napravio višespratnu vilu, posjeduje luksuzne automobile, atraktivna zemljišta na kojima zarađuje veliki novac, a poznati restoran "Brione" je pretvorio u svoju oazu za “orgijanje".

Prokletstvo koje prati Sinišu Golijanina je to da ljudi oko njega stradaju i ginu; Dosad je uspijevao da izbjegne odgovornost, ali ništa nije vječno. (Nastaviće se)

Fočanski Trojac Zla: Kako je zataškana odgovornost Golijanina, direktora KPZ Foča, da ne bi odgovarao za smrt Dalibora Pljevaljčića

Piše: Slobodan Vasković

1.

Zoran Mandić, nekadašnji visoki funkcioner MUP RS, koji je obavljao i dužnost načelnika tadašnjeg CJB Istočno Sarajevo, a prije toga bio šef policije u Foči, ključna je osoba zbog koje je ovaj grad postao balkanski “magacin droge”.

Mandić je stvorio Sinišu Golijanina, direktora KPZ Foča, kao i Velimira Kostovića, sadašnjeg načelnika PU Foča, i taj Trojac Zla već duž od dvadeset godina teroriše cijeli grad. I stoji iza brojnih nezakonitih kriminalnih poslova.

2.

O Kostoviću sam pisao već u nekoliko navrata, pisaću i u nastavku ovog teksta, kao i o Mandiću, a sada mi je namjera da ukažem kako je pomenuti Trojac uspio da zataška odgovornost za smrt Dalibora Pljevaljčića, direktora Studentskog doma u Foči, koji je izgubio život u saobraćajnoj nesreći koju je izazvao mortus pijani Golijanin.

3.

Mediji su objavili da je 24.09.2023. godine “pronađen” Golijanin nakon teške saobraćajne nesreće koja se desila kod Kalinovika, te da je u njoj smrtno stradao Pljevaljčić, a Golijanin pretrpio teške ozljede.

4.

Prema mojim izvorima, Golijanin je direktno kriv za saobraćajnu nesreću i smrt Pljevaljčića, jer je potpuno pijan vozio terenca “RAW 4”, sa kojim se survao u "Džaferovom Potoku" kod Kalinovika, vraćajući se iz planinarskog doma sa obronaka Zelengore. 

5.

Njegov saputnik bio je nesretni Pljevaljčić, koji je izgubio život. Prije toga, Golijanin je veći dio dana i dobar dio noći proveo u planinarskom domu na Zelengori opijajući se alkoholom bez ikakve mjere; Pokojni Dalibor Pljevaljčić nije uopšte pio alkohol.

6.

Moji izvori dalje tvrde da je vidno pijani Golijanin, naočigled mnogobrojnih svjedoka i vlasnika doma, zajedno sa Pljevaljčićem, u 23 časa (22.09.) napustao Planinarski dom; Na mjestu suvozača u terencu bio je Pljevaljčić. 

Nakon nepunih desetak minuta vožnje, Golijanin u mjestu poznatom kao "Džaferov potok”, gdje je put ravan i bez ikakvih prepreka, skreće bez ikakvog kočenja sa glavne ceste, direktno u veliku u provaliju. 

Terenac se prevrtao; Nakon nekih šezdesetak metara iz njega ispada Pljevaljčić; Pada pod automobil koji prelazi preko njega i defakto ga ubija.

Pljevaljčić je na licu mjesta ostao mrtav.

Terenac se, konačno, zaustavlja na stodvadesetom metru provalije i tada  počinje prava "misterija". 

7.

Uzalud je porodica pokojnog Pljevaljčića te noći pozivala i njega i policiju, kao i dan kasnije.  Pozivali su, dan kasnije, i načelnika PU Foča Kostovića, ali on nije reagovao.

Cijeli taj dan (23.09.) prolazi, a načelnik PU Velimir Kostović uopšte ne djeluje, niti šalje policiju na teren da pokuša saznati šta se desilo sa Golijaninom i Pljevaljčićem, jer se tada već znalo da su Planinarski dom napustili dan ranije, u 23 časa, kao i da automobilom nisu prošli kroz Kalinovik.

8.

Tek nakon što je prošao dan i po od njihovog nestanka (nakon 36 sati) i upornog zvanja porodice pokojnog Pljevaljčića, Kostović konačno “reaguje” i na teren, u potragu, šalje samo JEDNOG policajca; Poslao je Srđana Kulića. 

Kulić je, samo što je izišao na teren, odmah “pronašao” registarsku tablicu u trnju i šikari, dvadesetpet metara ispod puta, a potom i terenca i Golijanina na dnu provalije.

9.

Njegov prebrzi pronalazak Golijanina, terenca i tablice je prosto nevjerovatan, jer je putna relacija od Planinarskog doma do skretanja za Kalinovik izuzetno duga, a, kako sam već naveo, na cesti nije bilo nikakvog traga kočenja i slijetanja terenca.

10.

Zaista je umjesno postaviti pitanje - kako je policajac Srđan Kulić odmah pronašao registarsku tablicu terenca (25 metara ispod puta u ogromnoj šikari i trnju), pa potom i Sinišu Golijanina na stodvadesetom metro provalije?

Lakše je bilo pronaći iglu u plastu sijena, ali Kuliću je sve pošlo “za rukom”!

11.

Nakon toga poziva načelnika Kostovića, saopštava mu da je našao Golijanina, da je živ i da se pošalje pojačanje i spasilačka služba. 

Kada je stigla policija i spasilačka služba zatiču Golijanina u apsolutno čistoj garderobi, obrijanog, sređenog, čak i ruke su mu bile bez kapi blata!

Nevjerovatno, ali fotografije sa lica mjesta koje objavljujem to potvrđuju.

12.

Naravno da je pitanje - kako da Golijanin, iako teško “povrijeđen", provede, ležeći na zemlji, u divljini, dan i po, i to po jakoj kiši koja je padala sve vrijeme, a da ga pronađu obrijanog, u čistoj i suvoj garderobi? Čak su mu i ogrebotine po licu bile sanirane kada je došla policija i spasilačka služba. Da li to zaista moguće?

Nije moguće, ali kada se zataškava, moguće je sve. Nema dileme da je ovdje riječ o zataškavanju odgovornosti Golijanina za tešku saobraćajnu nesreću, koju je pijan izazvao i u kojoj je zbog toga smrtno stradao Pljevaljčić.

13.

Prljava zločinačka saga zataškavanja se nastavlja kada na lice mjesta izlazi okružni tužilac Žarko Milić da izvrši uviđaj.

Milić je, privatno, veliki prijatelj sa Golijaninom. Milićeva žena je šef kabineta Golijaninu u KPZ, a takođe i njegov sin radi kao šef radi u KPZ (oboje ih je zaposlio lično Golijanin).

14.

Prisutni prilikom uviđaja su uočili da je Milić svjesno opstruisao taj proces, te da nije konstatovao, u zapisnik, činjenice sa lica mjesta.

Nema nikakve dileme da je to sve činio kako bi prikrio ubistvo Pljevaljčića i time pomogao Siniši Golijaninu da se “izvuče”.

Ubistvo nije preteška riječ, jer je nakon ovakvog zataškavanja, Pljevaljčić, koji je smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći, defakto, ubijen.

15.

Premda su svi svjedoci iz planinarskog doma rekli tužiocu Miliću da je Golijanin cijeli dan pio alkohol, on nije naložio da se izvadi krv Golijaninu i pošalje na analizu kako bi se nesporno utvrdio nivo alkohola u krvi, već je samo rekao da nema potrebe za vađenjem krvi i alkotestiranjem.

16.

Dalje, iako je Golijanin davao različite izjave o tome zašto je sletio sa puta u provaliju, tužilac Milić nije našao za potrebno da vještači terenca "Rav 4" kako bi utvrdio šta je tačno od kontradiktornih Golijanovih izjava.

Još niz propusta je svjesno napravio tužilac Milić kako bi pomogao svom prijatelju Golijaninu, koji je izazvao nesreću sa smrtnom posledicom.

17.

Golijanin se prije mjesec dana vratio na posao i radi kao upravnik KPZ.

Nebitno je da li je Milić pokrenuo istragu, jer je jasna njegova uloga.

Najvažnije od svega je što sve ukazuje da su načelnik PU Velimir Kostović i tužilac Milić čekali "svjesno" dan i po da “pronađu” Golijanina, a da je on to vreme proveo "negdje u suvom”? 

Preciznije, pronašli su oni njega veoma brzo nakon nesreće, ali je bilo potrebno vrijeme kako bi se dogovorili na koji način da pomognu Golijaninu da izbjegne odgovornost. 

Fotografije koje objavljuem govore mnogo, same za sebe i ukazuju na niz NELOGIČNIH stvari vezanih za ovaj slučaj, kojima se prikrila istina. 

18.

Činjenica je da nevini ljudi smrtno stradaju zbog Siniše Golijanina (pokojni Pljevaljčić nije prvi), a on nikada, ne samo da ne odgovara za počinjene zločine, već napreduje u “službi”.

Očito je da je pravosuđe RS, kojem pripada i Golijanin, "privatna firma" nekolicine ljudi koji mogu da nekažnjeno čine zločine. Isto važi i za MUP RS. (nastaviće se)