Stojčinović "pao" zbog Grčke ulice; Kasipović treba podnijeti ostavku

piše: Slobodan Vasković

Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač izjavio je na pres konferenciji (03.07.o.g.) da je Stojčinović uhapšen i zbog malverzacija sa zemljištem u Grčkoj ulici 4). 

O tome sam pisao u tekstu "Grčka kriza: Gradska uprava preduzela je sve da zaštiti vlasništvo u Grčkoj ulici; Stojčinović ponovo u ulozi negativca, krajem decembra prošle godine" (vidi dodatak).

Stojčinovića su uhapsili pripadnici Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS.

Osim njega, trebalo bi da odgovaraju i nadležni iz RUGIP-a, koji su, zajedno sa Stojčinovićem, učestvovali u otimanju milione vrijednog zemljišta u Grčkoj ulici u Banjaluci.

Anton Kasipović, ministar pravde, snosi moralnu odgovornost, jer nije stao u zaštitu Danijele Novaković, koja je u to vrijeme bila Republički pravobranilac, a Stojčinović njen zamjenik (za grad Banjaluka).

Kasipović bi morao podnijeti ostavku, jer je, kako bi sačuvao Stojčinovića na poziciji zamjenika Republičkog pravobranioca, prisiljavao Novakovićevu na ostavku, o čemu sam detaljno pisao.

Novakovićeva je učinila sve da spriječi otimanje zemljišta u Grčkoj ulici. Zbog toga joj je Stojčinović i prijetio. Novakovićeva je doživjela težak moždani udar, a  potom je i preminula 06.04.2017. godine.

Stojčinović je nagrađen imenovanjem na poziciju pomoćnika direktora RUGIP-a.

Prema informacijama kojima raspolažem, istraga u vezi brojnih malverzacija koje je počinio Stojčinović i milionske štete koju je nanio Banjaluci, sprovedena je na insistiranje gradskih vlasti.  

Grčka kriza/Radojičić: Gradska uprava preduzela je sve da zaštiti vlasništvo u Grčkoj ulici; Stojčinović ponovo u ulozi negativca (22.12.2016.)

piše: Slobodan Vasković

Otimanje milionski vrijednih parcela gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci ne prestaje; To je kontinuitet koji traje gotovo dvije decenije, koliko je SNSD na vlasti u ovom gradu.

Sve je otišlo tako daleko da u otimačini direktno učestvuju institucije RS, a da niko ne čini gotovo ništa da se otimanje spriječi, kao i nelegalno bogaćenje pojedinaca. Zemlju, istina, mogu oteti samo odabrani od vrha Režima, kojim suvereno vlada Milorad Dodik.

Takav slučaj je i u Grčkoj ulici u Banjaluci gdje je, bukvalno rečeno, od Grada oteto gradsko zemljište i objekat u kojem se nalazi JU “Radnički univerzitet” i to uz pomoć institucija RS.

U glavnim ulogama otimača su NN lica iz RUGIP-a i Mirko Stojčinović, zamjenik republičkog pravobranioca, koji su, doslovno, gradsku imovinu poklonili firmi “Naš dom”.

Ovaj put Gradska uprava suprotstavila se namjeri da se zemljište i objekat otme i, kako mi je saopšteno, iz kabineta gradonačelnika Igora Radojičića, čine sve da zaštite vlasništvo Grada u Grčkoj ulici broj 4.

Vrhovni sud presudio u korist Grada

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne odnose (RUGIP) je objekat i zemljište u Grčkoj ulici broj 4 dodijelio Goranu Bojiću, njegovoj firmi “Naš dom”, koji je potom to zemljište i objekat, kako saznajem, prodao firmi "Aragosta" Veljka Jarića. Cijeli ovaj postupak, kao i sve radnje koje su se desile, potpuno su mimo zakona.

Svojevremeno je Bojić privatizovao firmu “Naš dom” i preko nje pokušao da se domogne objekta i zemljišta u Grčkoj 4.

Uslijedio je niz sudskih procesa da bi Vrhovni sud Republike Srpske, 2006. godine, presudio da objekat i zemljište u Grčkoj ulici br. 4 pripadaju Gradu Banjaluka, odnosno vlasništvo su Grada. Grad je kao svoju imovinu uknjižio i objekat i zemljište.

Grad je, nakon toga, taj objekat i zemljište dodijelio na korištenje JU “Radnički univerzitet”, koji se još uvijek nalazi na toj adresi.

RUGIP donosi Rješenje kojim Bojićevoj firmi, mimo svih zakona i potpuno ignorišući odluku Vrhovnog suda, ponovo dodjeljuje u vlasništvo i zemljište i objekat. Grad se žalio.

“Međutim, Sjedište zamjenika pravobranioca Banjaluka nije obavijestilo Grad da je, odlučujući o našoj žalbi, RUGIP 08.02.2016. odbio žalbu Gradske uprave”, odgovoreno mi je iz kabineta gradonačelnika Igora Radojičića.

Dopis je potpisao šef kabineta Milan Grubor (vidi slike).

višemjesečna kašnjenja u obavještavanju

“Da je naša žalba odbačena, saznali smo tek 29.09.2016. godine, kada je Naš dom zatražio da im objekat predamo u posjed”, navodi se u odgovorima na moja pitanja Radojičiću.

Još se kaže da Gradskoj upravi, nakon što su 30.09. zatražili od pravobranilaštva Rješenje RUGIP-a (drugostepenog organa), ono nije dostavljeno, a da im je iz RUGIP-a odgovoreno da je to Rješenje ranije dostavljeno zamjeniku pravobranioca Mirku Stojčinoviću.

“Nakon 19 dana Pravobranilaštvo RS, Sjedište zamjenika Banjaluka, 25.10. dostavlja Rješenje RUGIP-a, datirano na 20.04.2016. godine iz kojeg je vidljivo da je Naš dom upisao pravo svojine nad predmetnim nekretninama”, navodi se u odgovoru.

Još je rečeno da je Gradska uprava zatražila od RUGIP-a ponavljanje postupka, kao i da je 14.12. o.g. podnesena tužba Okružnom sudu u Banjaluci kojom se traži poništenje upisa nekretnine na firmu “Naš dom”, kao i zabilježbu vođenja ponavljanja postupka u zemljišnoj knjizi.

Grad je zatražio od RUGIP-a, navode iz kabineta, i ponavljanje postupka, jer im “drugostepeno Rješenje, kao stranci u postupku, nije dostavljeno”.   

Prodaja tuđe imovine ispod svake cijene

Stvarna cijena i zemljišta i objekta je, prema riječima stručnjaka, između 4,5-5 miliona KM; “Naš dom” sve to prodaje firmi “Aragosta”, čiji je vlasnik Veljko Jarić, za 1,5 miliona KM. 

Odgovori iz kabineta gradonačelnika Radojičića

Presuda Vrhovnog suda da zemljište pripada Gradu je konačna, jer “jednom presuđena stvar se ne može ponovo rješavati”, tako da nije postojala nikakva mogućnost da je Bojić objekat i zemljište dobio sudskim putem; Dobio ga je potezom olovkom u RUGIP-u, što je prosto nevjerovatna drskost, jer državna institucija otima gradsko zemljište i objekat i dodjeljuju ga fizičkom licu, koje na tom poslu zaradi milion i po KM.

Stojčinovićeva uloga

Mirko Stojčinović, zamjenik Republičkog javnog pravobranioca za Banjaluku, učinio je niz kriminalnih postupaka što je omogućilo firmi “Naš dom” da uknjiži zemljište i objekat na sebe i proda ga “Aragosti”.

Ugovor o prodaji je notarski ovjeren.

Nakon ovog Stojčinovićevog postupka, Danijela Novaković, Republički javni pravobranilac, traži ponavljanje postupka, jer je Grad oštećen, a nakon toga upućuje dopis Nataši Vukmirović, načelnici imovinsko-pravne službe u Gradu Banjaluka i zahtijeva od nje zabranu izdavanja građevinske dozvole firmi “Aragosta”.

Ukoliko bi građevinska bila izdana, “Aragosta” bi sasvim legalno mogla početi da gradi objekte na tom placu, a u slučaju prekida radova, svu štetu snosio bi Grad, jer je izdao građevinsku dozvolu.

“Aragosta” je u cijeloj priči “savjestan kupac”, jer su zemljište kupili od firme “Naš dom”, koja ima Rješenje RUGIP-a da se radi o njegovoj imovini. 

RUGIP je institucija RS i “Aragosta”, formalno-pravno, ne mora da zna da je sve prevara!

Odgovornost?!

Činjenica je da će Grad biti izložen velikim sudskim troškovima u borbi za zemljište i objekat koji su njegovi, ali je činjenica i da su za to najodgovorniji Mirko Stojčinović i nadležni iz RUGIP-a, koji su krivotvorili dokumente i gradsku imovinu dodijelili privatnoj firmi “Naš dom”.

Logično je pitanje da li će Mirko Stojčinović i odgovorni iz RUGIP-a biti procesuirani, jer je potpuno jasno da su počinili teška krivična djela; Logično je i pitanje da li će Anton Kasipović, ministar pravde, pokrenuti smjenu Stojčinovića ili će i dalje nastaviti da traži ostavku od Novakovićeve, kojoj je isti taj Stojčinović prijetio?! 

Uhapšeni Stojčinović je visoki funkcioner Građevinske mafije

piše: Slobodan Vasković

Mediji su objavili da je uhapšen Mirko Stojčinović, zamjenik direktora RUGIP-a. 

Uhapsili su ga pripadnici Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS.

Stojčinović je najodgovorniji za preranu smrt Danijele Novaković, nekadašnjeg Republičkog javnog pravobranioca, kojoj je brutalno prijetio. Novakovićeva je preminula 06.04.2017. godine. Stojčinović je prijetio Novakovićevoj, jer se drznula da pokuša omesti nezakonitu akciju, kojom je Grad Banjaluka poklonio Budi Stankoviću 7,3 miliona KM, dozvoljavajući mu da nezakonito proda gradsko građevinsko zemljište.

To je zemljište koje pripada Banjaluci, radi se o 30 dunuma koje je Stanković nezakonito prodao firmi “Bingo”, a sve je “ozakonio” Mirko Stojčinović, uz blagoslov Dodika i Slobodana Gavranovića, bivšeg gradonačelnika.

Novakovićeva je pokušala da spriječi taj kriminalni akt, prijećeno joj je veoma brutalno.

Slobodan Gavranović i Stojčinović počinili su niz teških krivičnih djela, kako bi Budi Stankoviću omogućili da ozakoni otimačinu cca 30 dunuma zemljišta.

Stanković je zemljište koje pripada Gradu prodao firmi “Bingo” za  7,3 miliona KM.

Grad je tužio, a Stojčinović Mirko, pravobranilac, uz dogovor sa Gavranovićem, tužbu povukao, kako Stanković ne bi morao da vrati 7,3 miliona. Ili da Grad plati odštetu od 30 miliona “Bingu”, koliko je ta firma tražila, jer su ih prevarili.

Stojčinović je pokušao nastaviti sa pljačkanjem i kada je na poziciju gradonačelnika došao Igor Radojičić, ali je to prvi čovjek Banjaluke spriječio.

U nastavku dva teksta koji svjedoče o Stojčinovićevim kriminalnim aktima, a koje sam objavio u aprilu i decembru prošle godine.
Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač izjavio je na pres konferenciji (03.07.o.g.) da je Stojčinović uhapšen i zbog malverzacija sa zemljištem u Grčkoj ulici 4. 
O tome sam pisao u tekstu Grčka kriza: Gradska uprava preduzela je sve da zaštiti vlasništvo u Grčkoj ulici; Stojčinović ponovo u ulozi negativca.

Grčka kriza/Radojičić: Gradska uprava preduzela je sve da zaštiti vlasništvo u Grčkoj ulici; Stojčinović ponovo u ulozi negativca (22.12.2016.)

piše: Slobodan Vasković

Otimanje milionski vrijednih parcela gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci ne prestaje; To je kontinuitet koji traje gotovo dvije decenije, koliko je SNSD na vlasti u ovom gradu.

Sve je otišlo tako daleko da u otimačini direktno učestvuju institucije RS, a da niko ne čini gotovo ništa da se otimanje spriječi, kao i nelegalno bogaćenje pojedinaca. Zemlju, istina, mogu oteti samo odabrani od vrha Režima, kojim suvereno vlada Milorad Dodik.

Takav slučaj je i u Grčkoj ulici u Banjaluci gdje je, bukvalno rečeno, od Grada oteto gradsko zemljište i objekat u kojem se nalazi JU “Radnički univerzitet” i to uz pomoć institucija RS.

U glavnim ulogama otimača su NN lica iz RUGIP-a i Mirko Stojčinović, zamjenik republičkog pravobranioca, koji su, doslovno, gradsku imovinu poklonili firmi “Naš dom”.

Ovaj put Gradska uprava suprotstavila se namjeri da se zemljište i objekat otme i, kako mi je saopšteno, iz kabineta gradonačelnika Igora Radojičića, čine sve da zaštite vlasništvo Grada u Grčkoj ulici broj 4.

Vrhovni sud presudio u korist Grada

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne odnose (RUGIP) je objekat i zemljište u Grčkoj ulici broj 4 dodijelio Goranu Bojiću, njegovoj firmi “Naš dom”, koji je potom to zemljište i objekat, kako saznajem, prodao firmi "Aragosta" Veljka Jarića. Cijeli ovaj postupak, kao i sve radnje koje su se desile, potpuno su mimo zakona.

Svojevremeno je Bojić privatizovao firmu “Naš dom” i preko nje pokušao da se domogne objekta i zemljišta u Grčkoj 4.

Uslijedio je niz sudskih procesa da bi Vrhovni sud Republike Srpske, 2006. godine, presudio da objekat i zemljište u Grčkoj ulici br. 4 pripadaju Gradu Banjaluka, odnosno vlasništvo su Grada. Grad je kao svoju imovinu uknjižio i objekat i zemljište.

Grad je, nakon toga, taj objekat i zemljište dodijelio na korištenje JU “Radnički univerzitet”, koji se još uvijek nalazi na toj adresi.

RUGIP donosi Rješenje kojim Bojićevoj firmi, mimo svih zakona i potpuno ignorišući odluku Vrhovnog suda, ponovo dodjeljuje u vlasništvo i zemljište i objekat. Grad se žalio.

“Međutim, Sjedište zamjenika pravobranioca Banjaluka nije obavijestilo Grad da je, odlučujući o našoj žalbi, RUGIP 08.02.2016. odbio žalbu Gradske uprave”, odgovoreno mi je iz kabineta gradonačelnika Igora Radojičića.

Dopis je potpisao šef kabineta Milan Grubor (vidi slike).

višemjesečna kašnjenja u obavještavanju

“Da je naša žalba odbačena, saznali smo tek 29.09.2016. godine, kada je Naš dom zatražio da im objekat predamo u posjed”, navodi se u odgovorima na moja pitanja Radojičiću.

Još se kaže da Gradskoj upravi, nakon što su 30.09. zatražili od pravobranilaštva Rješenje RUGIP-a (drugostepenog organa), ono nije dostavljeno, a da im je iz RUGIP-a odgovoreno da je to Rješenje ranije dostavljeno zamjeniku pravobranioca Mirku Stojčinoviću.

“Nakon 19 dana Pravobranilaštvo RS, Sjedište zamjenika Banjaluka, 25.10. dostavlja Rješenje RUGIP-a, datirano na 20.04.2016. godine iz kojeg je vidljivo da je Naš dom upisao pravo svojine nad predmetnim nekretninama”, navodi se u odgovoru.

Još je rečeno da je Gradska uprava zatražila od RUGIP-a ponavljanje postupka, kao i da je 14.12. o.g. podnesena tužba Okružnom sudu u Banjaluci kojom se traži poništenje upisa nekretnine na firmu “Naš dom”, kao i zabilježbu vođenja ponavljanja postupka u zemljišnoj knjizi.

Grad je zatražio od RUGIP-a, navode iz kabineta, i ponavljanje postupka, jer im “drugostepeno Rješenje, kao stranci u postupku, nije dostavljeno”.   

Prodaja tuđe imovine ispod svake cijene

Stvarna cijena i zemljišta i objekta je, prema riječima stručnjaka, između 4,5-5 miliona KM; “Naš dom” sve to prodaje firmi “Aragosta”, čiji je vlasnik Veljko Jarić, za 1,5 miliona KM. 

Odgovori iz kabineta gradonačelnika Radojičića

Presuda Vrhovnog suda da zemljište pripada Gradu je konačna, jer “jednom presuđena stvar se ne može ponovo rješavati”, tako da nije postojala nikakva mogućnost da je Bojić objekat i zemljište dobio sudskim putem; Dobio ga je potezom olovkom u RUGIP-u, što je prosto nevjerovatna drskost, jer državna institucija otima gradsko zemljište i objekat i dodjeljuju ga fizičkom licu, koje na tom poslu zaradi milion i po KM.

Stojčinovićeva uloga

Mirko Stojčinović, zamjenik Republičkog javnog pravobranioca za Banjaluku, učinio je niz kriminalnih postupaka što je omogućilo firmi “Naš dom” da uknjiži zemljište i objekat na sebe i proda ga “Aragosti”.

Ugovor o prodaji je notarski ovjeren.

Nakon ovog Stojčinovićevog postupka, Danijela Novaković, Republički javni pravobranilac, traži ponavljanje postupka, jer je Grad oštećen, a nakon toga upućuje dopis Nataši Vukmirović, načelnici imovinsko-pravne službe u Gradu Banjaluka i zahtijeva od nje zabranu izdavanja građevinske dozvole firmi “Aragosta”.

Ukoliko bi građevinska bila izdana, “Aragosta” bi sasvim legalno mogla početi da gradi objekte na tom placu, a u slučaju prekida radova, svu štetu snosio bi Grad, jer je izdao građevinsku dozvolu.

“Aragosta” je u cijeloj priči “savjestan kupac”, jer su zemljište kupili od firme “Naš dom”, koja ima Rješenje RUGIP-a da se radi o njegovoj imovini. 

RUGIP je institucija RS i “Aragosta”, formalno-pravno, ne mora da zna da je sve prevara!

Odgovornost?!

Činjenica je da će Grad biti izložen velikim sudskim troškovima u borbi za zemljište i objekat koji su njegovi, ali je činjenica i da su za to najodgovorniji Mirko Stojčinović i nadležni iz RUGIP-a, koji su krivotvorili dokumente i gradsku imovinu dodijelili privatnoj firmi “Naš dom”.

Logično je pitanje da li će Mirko Stojčinović i odgovorni iz RUGIP-a biti procesuirani, jer je potpuno jasno da su počinili teška krivična djela; Logično je i pitanje da li će Anton Kasipović, ministar pravde, pokrenuti smjenu Stojčinovića ili će i dalje nastaviti da traži ostavku od Novakovićeve, kojoj je isti taj Stojčinović prijetio?! 

Građevinska mafija: Grad Banjaluka častio Budu Stankovića sa 7,3 miliona maraka (16.04.2016.)

piše: Slobodan Vasković

Prije sedam dana održan je veliki skup u restoranu “Kej”, čiji je vlasnik Budo Stanković, propali tajkun.

Tema skupa bila je kako spasiti Budu Stankovića i pomoći mu da ne vrati novac firmi “Bingo” iz Tuzle, koja je vlasnik najvećeg lanca tržnih cenatara u BiH.

Budo Stanković je, preko Perice Repajića, vlasnika firme “Dukat”, svojevremeno otuđio zemljište koje je koristila Poljoprivredna škola iz Banjaluke. To zemljište vlasništvo je Grada Banjaluka, što je dokazano u niz sudskih procesa.

Dio tog zemljišta, koje je Stanković nezakonito prisvojio, prodao je preko Repajića firmi “Bingo”.

Ugovor između Repajića (čitaj Stankovića) i firme “Bingo” potpisan je 25.03.2011. godine, nakon čega je Bingo isplatio 7.373.250 KM za 29.412 m2 gradskog građevinskog zemljišta.

Nakon toga uslijedio je niz sudskih procesa i tužbi, a Stanković je vršio, uz pomoć sudova, nevjerovatne akrobacije kako bi otetu zemlju prisvojio. U jednom trenutku, polovinom 2013. godine, preveo je čak trista dunuma zemljišta Grada Banjaluka na sebe. 

Prije toga, sve zemljište Poljoprivredne škole, Stanković je prepisao na firmu “Gilmark” iz Gradiške, a potom sa te firme na sebe.

Okružni sud Banjaluka donio je 23. oktobra 2014. godine Presudu broj: 11 0 U 012 752 13 U, kojom poništava notarske ugovore kojima je zemljište, koje koristi Poljoprivredna škola u Banjaluci, bilo upisano kao vlasništvo firme „Gilmark“ iz Gradiške. 

Sud je utvrdio da je Grad Banjaluka stvarni vlasnik zemljišta (gotovo 300 dunuma), a Poljoprivredna škola njegov privremeni korisnik, te da ta školska institucija „nema mogućnost da raspolaže navedenim nepokretnostima obzirom da se radi o zemljištu kojim raspolaže Grad Banjaluka“.

Poslije ove presude, Budo Stanković je ostao bez (najvećeg dijela) najskupljeg komada zemljišta u Banjaluci, vrijednog cca 400 miliona KM.

Ostao je dužan i 7,3 miliona KM vlasniku “Binga”, koji je, kada je uvidio da je prevaren, tužio Grad Banjaluku i tražio odštetu od 30 miliona KM.

Vlasnik “Binga” bi, izvan svake razumne sumnje, dobio ovaj spor, jer je prevaren, budući da su u falsifikovanju dokumenata o zemljištu koje mu je prodao Stanković učestvovale institucije RS.

Nakon što je “Bingo” podnio zahtjev za odštetu od 30 miliona KM, dogovoreno je da Mirko Stojčinović, visoki funkcioner Pravobranilaštva RS, povuče tužbu protiv Repajića/Ilije Gigovića, vlasnika “Gilmarka” (iza kojih stoji Budo Stanković) i tako omogući “Bingu” da preuzme zemljište koje je platio.

Stojčinovića je u Pravobranilaštvo RS instalisao Stanković, samo da bi završio ovaj posao.

To je teško krivično djelo i riječ je o organizovanom kriminalu, iza kojeg stoje Slobodan Gavranović, gradonačelnik Banjaluke, Mirko Stojčinović, pravobranilac, Ilija Gigović, Perica Repajić i Budo Stanković.

Epilog ovog kriminalnog posla je da je Grad Banjaluka ostao bez 29.412 m2 gradskog građevinskog zemljišta, na jednoj od najatraktivnijih lokacija i tako riješio problem Bude Stankovića, koji je vlasnika firme “Bingo” prevario za 7,3 miliona KM. Defakto je Grad Banjaluka poklonila Budi Stankoviću 7,3 miliona KM!

Stanković je kum Milorada Dodika.

O svemu ovome detaljno sam izvijestio u filmu “Kum 1”, koji sam radio za TV Žurnal/Afera! 

Vezani video:

Film KUM 1

Smirivanje ljetine

piše: Slobodan Vasković

1.

Restrukturiranja duga Republike Srpske, koji iznosi preko šest milijardi maraka, neće biti.

Novac, uprkos spinovima iz Režima, neće stići iz Kine, posebno ne iz Rusije; Niko od velikih kreditora ni ne razmišlja o pomenutom projektu.

2.

Riječ je o ogromnoj sumi i nije dovoljno da entitetska vlast bude garant povrata; Potrebno bi bilo da BiH garantuje vraćanje tih sredstava.

3.

Uz navedeno, kredibilnost Vlade RS je upitna, jer je netransparentnost njena glavna odlika; Rastu obaveze, pošto se ne ne plaća gotovo ništa dobavljačima i sve je svedeno na isplatu plata, penzija i invalidnina.

4.

Koliki je problem sa novcem, svjedoči i podatak da Vladi RS ne odgovara ni multilateralna kompenzacija; Zadnji put nisu prijavili nijednu obavezu u taj sistem, iako je upravo Vlada RS, početkom godine, donijela odluku o obavezne četiri multilateralne kompenzacije.

“Prednosti multilateralnih kompenzacija su što učesnicima istovremeno omogućavaju izmirenje obaveza i naplatu potraživanja, čime učesnici smanjuju nelikvidnost privrede, te aktivno doprinose stvaranju povoljnijeg ekonomskog ambijenta u Republici Srpskoj”, naveli su iz Poreske uprave, 27.02.o.g. (swot.ba)

5.

Vladi RS ne odgovara sistem koji je naložila, jer djeluju po principu “zgrabi i ne plati”, odnosno naplaćuju svoja potraživanja, a ne plaćaju obaveze drugima. 

6.

To je samo jedan od parametara potpune besparice.

Režimu, do kraja godine, treba da namakne, uz tekuće prilive, cca 400 miliona KM, kako ne bi proklizali u “Grčki scenario”.

7.

Jedina šansa su im banke i i osiguravajuće kuće, koje imaju viška novca, jer ga nemaju kome plasirati, pošto je privreda poodavno na koljenima. 

Da li će Vada RS uspjeti da nađe pomenutih 400 miliona KM, primarno zavisi od velikih stranih banaka, čije “kćerke” u BiH jedine imaju toliki novac. 

Finansijski stručnjaci smatraju da će aktulena izvršna vlast teško moći da obezbijedi potrebnih 400 miliona, jer strane banke ne žele više davati novac ovoj Vladi RS, zbog već navedenih razloga.

Uz navedeno, poseban problem je što u 2018. dospijeva na otplatu cca 930 miliona KM.

8.

Republika Srpska je “u banani”, a projekcije su sve crnja od crnje.

Izlaz je u dogovoru sa MMF-om i ostalim velikim kreditorima, ali dešavanja oko pokušaja prodaje rudnika “Ljubija” (to je bila  stvarna slika ove vlasti) dodatno su udaljile svjetske finansijske institucije od ovih prostora. 

9.

Milorad Dodik je, bez sumnje, svjestan da mu je finansijski dio “političkog trbuha” najmekši i traži novac na sve strane, ali je, do sada, sve to bilo neuspješno i poražavajuće po njegove nade.

Sva njegova priča o tome da će “novac stići na jesen” je tek zavaravanje; Prazan spin koji ima za cilj da “drži vodu” do početka godišnjih odmora, nakon kojih slijedi ogorčena bitka za svaku marku i trka sa vremenom: Ne nađu li se pare, lako može doći do socijalne eksplozije.

10.

Narod baš preglasno ćuti, a to je snažna i opasna opomena za svaki Režim.

11.

Prazan Skup na Kozari, povodom 75. godina od Bitke na Kozari, veoma je čvrst i opominjući argument.

12.

Jesenja rekonstrukcija Vlade RS je, zbog svega navedenog, nesporna, ali nikakvo iznenađenje ne bi trebala biti ni kompletna promjena izvršne vlasti. 

Besparica je tolika da ni Željka Cvijanović, iako najlojalnija Dodiku, više ne može biti sigurna da će je poslušnost održati “u sedlu”.

Ako para ne bude, a pravo bi čudo bilo da ih bude, onda su žrtve u “ljudskim resursima” neminovnost.

13.

SDS je završio stranačke izbore i Vukota Govedarica sada može početi da se bavi i drugim pitanjima, sem unutarpartijskih.

Govedarica je dobio gotovo maksimum mogućeg koji je očekivao od unutarstranačkih izbora i odgovornost je sada, u potpunosti, na njemu za dalje djelovanje SDS-a.

14.

Govedarica je, tokom stranačkog izbornog procesa, preživio dvostruko razapinjanje, interno i eksterno; Sada je sve to ostavio iza sebe i ima čistu situaciju - na koga iz stranke, što mu je i najvažnije, zaista može računati; Vriska vječitih gubitnika su tek neizlječive frustracije, nikakve, čak ni male, prepreke.

SDS bi trebalo da se sada mane bavljenja samima sobom i počne baviti suštinskim problemima naroda; Oni su toliko veliki, prelako uočljivi i nikako ne idu u prilog vlasti, da im ne bi trebalo predstavljati problem napraviti nekoliko snažnih koraka naprijed u javnosti i kod tog istog naroda.

15. 

Ne postoji nijedan razlog da iko iz vrha SDS-a ode na godišnji odmor. Posebno ne Vukota, jer je “smirio” ljetinu. Što je bio perfektan domaćinski, ali i marketinški potez, istina nedovoljno iskorišten. 

16.

Dodik je gostovao na ATV-u: Bitne su dvije stvari koje je prećutao i jedna neistina koju je izgovorio.

Prećutao je pominjanje kandidature Nebojše Radmanovića za predsjednika RS i ni riječ nije rekao o radu Zorana Tegeltije, ministra finansija.

Izrekao je neistinu kada je ustvrdio da “Ambasada SAD u BiH nikada nije bila manje značajna nego sad”. Upravo je suprotno: Ambasada SAD u BiH danas je višestruko značajnija nego prije desetak godina; U stvari, u poslednjih desetak godina, danas je najznačajnija. Razlozi su opštepoznati. 

17.

Ostanite sa mnom.

Policajci na kursu za krojače?!

piše: Slobodan Vasković

Pripadnici MUP RS moraće, nakon što dobiju nove uniforme,  dobro da paze da ih ne oštete; Ukoliko to učine, moraće sami da nabavljaju oštećene dijelove.

To je jedna od novina koju je planirao vrh te institucije, nakon raspisivanja tendera na kojem, vrijednog 6,2 miliona KM, na kojem je favorizovana firma “KM trade” iz Visokog. Preciznije, za tu firmu je tender i napravljen. 

Postavlja se pitanje gdje će policajci, koji oštete dijelove uniforme, nabaviti zamjenu za njih, posebno zbog činjenice da će se, ako “KM trade” dobije posao, one šiti u Albaniji. 

Pitanje je i cijene “rezervnih dijelova” uniforme, a posebno pitanje je kako će se napraviti zalihe za policajce koji tek treba da stupe u službu u narednom perodu?!

Možda će policajci morati i na kurs za krojače, kako bi sami sebi znali popraviti dijelove uniforme, kada je oštete?!

Niz je pitanja, odgovora niotkud, a ostaje činjenica da je pomenutih 6,2 miliona KM, izvan svake razumne sumnje, trebalo uložiti u firme iz RS, koje se bave ovom djelatnošću, a ima ih nekoliko. I sve one rade poslove za inostranstvo.

Ranije sam objavio da će se uniforme za pripadnike MUP RS šiti u Albaniji, ukoliko prođe tender koji je ova institucija raspisala za njihovu nabavku.

Tender je raspisan na način da se u potpunosti favorizuje firma “KM trade” iz Visokog, a da tekstilci iz RS nemaju nikakve šanse da na njemu prođu i dobiju posao.

“KM trade” je već sarađivao sa MUP-om RS u poslovima nabavke oružja (preko 3 miliona KM), a opštepoznato je da je upravo ta firma favorit Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS.

Intenzivna saradnja “KM trade” i MUP RS počinje dolaskom Lukača na čelo ove institucije. Iza firme u Visokom stoje odlični Lukačevi prijatelji.

Zato su specifikacije tendera za nabavku novih uniformi napravljene tako da isključivo odgovaraju firmi iz Visokog, koja, pak, pogone za šivenje ima u Albaniji.

Ukoliko tender prođe, MUP RS će “KM trade” isplatiti cca sedam miliona KM, od čega će dobar dio novca završiti u Albaniji.

Tekstilci iz RS i predstavnici Privredne komore tražili su ranije sastanak sa Lukačem, tvrdeći da je tender namješten.

Tender za nabavku uniformi otvoren je do 04. jula, a iz Privredne komore tražili su poništenje tendera i jednaku šansu za firme iz Republike Srpske. 

Lukač je arogantno odbio domaće tekstilce, karakterišući ih “lokalnim krojačima”, što je bila svjesna uvreda, iako ovdašnje firme rade poslove i za kupce iz inostranstva. 

“Vrijednost tendera iznosi 6.250.000 KM, a gotovo cijela nabavka, od 5.850.000 KM, sadržana je u jednom lotu, gdje se istovremeno nalaze različiti dijelovi odjeće i obuća. Time je onemogućeno učešće domaćih preduzeća, s obzirom na to da nijedna naša kompanija ne može pojedinačno da učestvuje u ovakvoj nabavci jer je riječ o velikim količinama i različitim vrstama odjevnih predmeta”, saopšteno je polovinom juna iz Udruženja tekstilaca.

Oni su tražili da se tender “razbije” na nekoliko lotova čime bi se omogućilo učešće domaćih privrednih društava, a firme iz RS bi, u tom slučaju, mogle da, kako tekstilci tvrde, “realizuju najmanje 50 posto vrijednosti cijele nabavke”.

Tekstilci su se obratili i Miloradu Dodiku kojeg su obavijestili da su spremni preduzeti i radikalnije mjere ukoliko im se ne omogući da ravnopravno učestvuju u ovom milionskom poslu

TV ŽURNAL PRIKAZUJE: Pogledajte film Hladno valjana prevara

Nemanja Vasković/Jung B: Priprema za svirku