Presing: Uspavanka za „2M“ pretvorila se u Dodikov poraz

piše: Slobodan Vasković

Paradoks je da jedna potpuno neosmišljena, katastrofalno vođena, nepripremljena emisija, što jeste bio „Presing“ režimskog RTRS-a (11.02.), donese opoziciji u Republici Srpskoj više poena, nego što ih je ta ista opozicija sama sebi priskrbila u protekla dva mjeseca.

Svjesna namjera urednika Javnog servisa da izbjegavanjem konkretnih tema o ekonomskoj, socijalnoj i finansijskoj situaciji u RS, te „razvlačenjem pameti“ o hipotetičkim pitanjima, spasi predstavnike pozicije (čije dresove su branili Milorad Dodik i Petar Đokić) od oštrijih kritika opozicije (za koju su „igrali“ Mladen Bosić i Mladen Ivanić) doživjela je krah, a štićenicima RTRS-a poraz.

Istina, Dodik i Đokić nisu doživjeli debakl, ali su izgubili „na poene“, a pobjedi se, u ovako nabrijanoj političkoj situaciji, ne gleda u zube.

Najmanje što je Dodiku u ovom trenutku trebalo jeste jedna ovakva emisija u kojoj ga je od opozicije štitila frontalna neznalica, oličena u liku voditeljke, čije pijačarsko ponašanje više ne može proći ni pod šatrom na nekom opštenarodnom saboru.

Iako je „s umišljajem“ uništila 55 minuta emisije, kako bi što manje vremena ostalo za ekonomske i socijalne teme, voditeljka nije uspjela da spriječi Dodikov poraz, jer su i Bosić i Ivanić od samog početka provocirali situaciju i ubirali poene na nereagovanje suprotstavljene im strane.

Dodik je bio blijed, neubjedljiv, bez energije i potpuno mu je propao pokušaj amortizovanja ambijenta prihvatanjem pojedinih ekonomskih prijedloga Ivanića i, na trenutke, fingiranjem „konstruktivnog dijaloga“. Uz to, nije imao nikakvu podršku u Đokiću, koji je čuvao svoju poziciju ne provocirajući situaciju da mu neki od dva Mladena ne bi stresao „Čereka i Ljubojevića u lice“.

Veliko je pitanje koliko dugo će još Dodik moći da vuče na sebi cijeli režimski aparat kojim upravlja, s obzirom na činjenicu da je on jedini koji je ostao da ga brani?! Čini se da sve manje ima volje za tim, a njegov loš presing nastup, početak je takvog niza koji će, bez sumnje, uslijediti. Nekadašnji veliki i gromoglasni hor koji ga je pratio, sveo se na par kastrata koji već dobro izbušeni brod pozicije svojim nemuštim istupima dodatno devastiraju. RTRS je među tim kastratima-štetočinama najefikasniji, jer ta kuća još uvijek živi u ambijentu punog eskro računa, a to je pluskvamperfekt.

Mladen Ivanić je kvalitetno iskoristio vrijeme koje je imao, pokazao je da se ne boji duela sa Dodikom, ali je morao pokušati „oteti“ još koju minutu, da bi mu nastup bio pobjednički, u punom smislu te riječi.

Dobitnik večeri je, bez sumnje, Mladen Bosić. Po prvi put je šef SDS-a iz duela sa Dodikom izišao sa većim brojem pozitivnih poena, a spremnost na borbu, koju je demonstrirao tokom emisije, potpuno je nova dimenzija u njegovom političkom habitusu.

Očito je da je debakl, što ga je Bosić doživio u nedavnom duelu sa Dodikom (koji se odigrao na ATV-u), djelovao na njega vrlo otrežnjujuće; da je prihvatio kritike i na RTRS došao riješen da pokaže da ne zazire od lidera SNSD-a.

Uspio je u tome, pokazao da može da se nosi sa Dodikom, a njegovo provociranje političkog sukoba bilo je iznenađenje za sve; Dodika ponajviše.    

Bruka RTRS-a: Bećkoviću javno “začepljena” usta

piše: Slobodan Vasković

Matija Bećković ponižen je pred najširim auditorijem, jer mu novinarka RTRS-a Svetlana Marković nije dozvolila da završi besjedu o Svetom Savi.

Dogodilo se  to na Svetosavskom balu, koji je održan u Bijeljini, 09.02., a koji je RTRS direktno prenosio.

U trenutku kada je Bećković govorio o Svetom Savi i nasleđu koje je Srbima ostavio, Markovićeva ga je, bez pardona, prekinula riječima “Gospodine Matija Bećković zahvaljujemo vam…, Gospodine Bećkoviću zahvaljujemo vam na divnoj besjedi, ali s obzirom da imamo ograničen program, ja se nadam da će nam biti podjednako drago da zajedno pozdravimo ove divne mladiće i devojke i da otvorimo Svetosavski bal Kraljevim kolom. Ako nemate ništa protiv da im se pridružimo”.

Javno poniženi Bećković je zanijemio, a potom i nestao sa ove vašarske priredbe.

Matijin problem je što nije razumio da se u ovom entitetu može nesmetano govoriti samo o “Žitiju Milorada Dodika”, njegovom “sopstvu”, “srpstvu”, “krstu”…, a nikako o tamo nekom Svetom Savi i njegovom stradalništvu.

Kome je Sveti Sava interesantan, kada “plaćenici” atakuju na Dodika.

Uzgred, učesnici Svetosavskog bala ostali su uskraćeni za mogućnost da “dodirnu živog sveca”, jer se Dodik nije pojavio u dvorani, premda je bio najavljen.

Postupak Markovićeve, jedne od perjanica SNSD-“novinarstva”, nije ni začuđujući, ni iznenađujući, jer je Javni servis već odavno postao ikonopisac čiji ručni rad “svjedoči” da je Dodik jedina prava “ikona”. 

Primitivno i bahato: Braća Dodik teško izvrijeđali brata Aleksandra Vučića

piše: Slobodan Vasković

Sukob između Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, prvog potpredsjednika Vlade Srbije, nema samo političku dimenziju, već i ličnu. Preciznije rečeno, porodičnu.

Za to je najzaslužniji Milorad Dodik koji je 19. januara ove godine teško izvrijeđao Andreja Vučića, Aleksandrovog brata.

Milorad Dodik i njegov brat Goran tokom utakmice „Igokea“ – „Crvena Zvezda“, (koja je u okviru ABA lige odigrana u Aleksandrovcu kod Laktaša), sve vrijeme su teško vrijeđali i psovali Andreja Vučića. Vučić je u Aleksandrovac stigao kao član Uprave „Crvene Zvezde“ i bio je, tokom meča, smješten u VIP ložu, namijenjenu predstavnicima gostujućeg tima.

„Nakon gotovo svakog postignutog koša Igokee, Milorad i Goran Dodik skakali su na noge, pokazivali stisnutu šaku ili srednji prst ka Vučiću, a sve su garnirali vulgarnim psovkama tipa pi.ko, go.no, kre.eni...“ potvrđeno mi je u vrhu KK „Crvena Zvezda“. Još je rečeno da nije bilo fizičkih nasrtaja na Andreja Vučića, ali da je malo trebalo da stvari potpuno izmaknu kontroli.

Osim braće Dodik, uvrede Vučiću i ostalim iz rukovodstva „Crvene Zvezde“ upućivali su i ljudi iz Dodikove pratnje.

„Vučić je ostao potpuno miran i ni na koji način nije reagovao na ove gnusne provokacije. Nije reagovao čak ni kada je Goran Dodik, nakon završetka utakmice, primitivno i vulgarno pokazivao srednji prst navijačima Zvezde“, kažu sagovornici.

Andrej Vučić, te ostali iz uprave Zvezde, o cijelom ovom incidentu obavijestili su detaljno Aleksandra Vučića, koji je to primio „k znanju“, ali nije javno komentarisao.     

Ekskluzivno: “Telekom Srpske“ Radišićevom „Grand trade“ neće isplatiti ni marke, jer ugovor vrijedan 120 miliona propada

piše: Slobodan Vasković

Ugovor između “Telekoma Srpske “ i kofer firme “Grand trade” neće biti realizovan, potvrdili su nam sagovornici iz vrha vlasti Srbije. Razlog leži u činjenici da firma tajkuna Mileta Radišića nije u stanju da izvrši obaveze preuzete ugovorom.

Zgrada u koju je trebalo da useli “Telekom Srpske” morala bi, prema ugovoru, biti završena tokom ove godine, ali to je nemoguća misija, jer “Grand trade” nema nikakvih šansi da taj objekat završi u predviđenom roku.

“To je najelegantiji način da naša vlada (Srbije, op.aut.)  izađe iz ovog višestruko štetnog i kriminalnog posla sa Dodikovim tajkunom”, bio je izričit jedan od sagovornika.On je još rekao da je Dodik pokušao intervenisati kod Vlade Srbije da se ovaj posao realizuje, "ali je naišao na zatvorena vrata".

Prema potvrđenim informacijama, ugovor između “Telekoma” i firme “Grand trade” vrijedan je ravno 61 miliona Evra, odnosno oko 120 miliona KM.

Ugovorom je precizirano da Radišićeva firma “Telekomu” izdaje 15 000 m2 prostora po cijeni od 17 Evra po kvadratu. Ugovor je potpisan na 20 godina. To znači da bi “Telekom”, da je Radišić uspio da izgradi objekat, mjesečno plaćao kiriju od 255 000 Evra, odnosno godišnje bi za zakup izdvajao 3.060.000 Evra. Ta cijena za 20 godina iznosila bi 61 milion Evra.

Početkom septembra (08.) prošle godine objavio sam tekst pod nazivom  - “Telekom Srpske“ Radišićevom „Grand trade“ isplaćuje 254.099.050 KM -, baziran na  Odluci Upravnog odbora „Telekoma Srpske“, donesenoj 09.04.2008. godine, kojom se „odobrava zaključenje Ugovora o dugoročnom zakupu poslovnog prostora sa zakupodavcem Grand trade d.o.o. Banjaluka u zgradi koja će se izgraditi, ukupne bruto površine od 21.093,5 m2, u iznosu od 22 (dvadesetdva) evra po svakom kvadratnom metru zakupljenog prostora, mjesečno, bez poreza na dodatu vrijednost“.

U Odluci se još navodi da će se Ugovor o zakupu „zaključiti na vremenski period od dvadeset godina od dana početka zakupa“.

Dvije sedmice kasnije (24.09.2012.), “Telekom” je u svom saopštenju potvrdio postojanje Ugovora sa “Grand trade”, ali su odgovorni iz te firme odbili da saopšte njegovu vrijednost. „Dužni smo informisati javnost da je m:tel sklopio poslovni aranžman sa kompanijom Grand Trade početkom ove godine“, navedeno je, između ostalog, tada u Saopštenju za medije m:tel-a.

U Saopštenju su demantovali da je potpisani ugovor težak 254.099.050 Konvertibilnih maraka, ali nije navedeno kolika je njegova stvarna vrijednost.

„Nijedan od uslova ugovora i cifre od stotine miliona sa kojima se spekuliše u javnosti nisu tačni i daleko su od stvarno ugovorenih“, tvrdili su tada iz ove firme.

Ispostavilo se da Ugovor jeste težak ravno 120 miliona KM.

Uprkos činjenici da su Radišićevi (čitaj Dodikovi) apetiti prepolovljeni u odnosu na prvobitnu Odluku UO Telekoma, kojom su trebali inkasirati cca 254 miliona KM, i ovaj Ugovor je krajnje štetan po srbijansku firmu.

Nova vlast u Srbiji, prema riječima naših beogradskih izvora, sebi nikako “i ni po koju cijenu” nije mogla dozvoliti realizaciju ovog štetnog i kriminalnog ugovora, te je iskoristila činjenicu da Radišić ne može završtiti zgradu, kako bi u pogodnom momentu raskinula ovaj dokument.

“Čak i da Radišić nekim čudom uspije završiti objekat, ugovor će biti raskinut”, eksplicitni su naši sagovornici.  

Ranije sam objavio da Radišić u cijeli ovaj posao ne bi uložio niti pfeniga, a nakon njegovog završetka ostao bi mu objekat vrijedan cca 250 miliona KM, plus pare od „Telekoma“.

Radišićeva firma je, maltene, fiktivna i od imovine ima samo 27 dunuma zemljišta do kojeg je došla pod, najblaže rečeno, sumnjivim okolnostima.

Mjesecima su, prošle godine, banjalučani šetali gradom u znak protesta protiv uništenja još jedne zelene površine u centru grada, ali bilo je uzalud.

Radišić je krenuo u izgradnju objekta na zemljištu koje mu je grad nezakonito dodijelio, a kompletna Vlada RS našla mu se na usluzi, u pokušaju da ovaj nelegalni posao ozakone.

vezani tekstovi: 

Ekskluzivno: “Telekom Srpske“ Radišićevom „Grand trade“ isplaćuje 254.099.050 KM 

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2012/09/ekskluzivno-telekom-srpske-radisicevom.html

M:tel potvrdio da je ova firma potpisala ugovor o zakupu sa Radišićevim „Grand trade“, ne navodeći njegovu vrijednost 

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2012/09/mtel-potvrdio-da-je-ova-firma-potpisala.html

„Grand trade“ u „Picinom parku“ - počeci

  http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2012/08/grand-trade-u-picinom-parku-poceci.html

Raspored zavjerenika identičan rasporedu Špirićevih stanova

piše: Dragan Čavić

Kakva je strašna i po Republiku Srpsku opasna ta sprega „stranih plaćenika“ najbolje je ilustrovao jedan od najpoznatijih „režimskih plaćenika“ Nikola Špirić prije par dana.

Ponovio je SNSD-ovu ovogodišnju svakodnevno verglanu matricu „postoji tajni plan za rušenje Dodika i destabilizaciju Republike Srpske“,  a da je to istina i zavjera u kojoj učestvuju neke inostrane tajne službe,nevladine organizacije i neke opozicione stranke potvrđuje, prema Špiriću, provjerena informacija da se negdje vani štampaju značke sa porukom „dole ovo ili ono“!

Na tim značkama, stari prefriganac Nikola zna da neće biti njegovog imena, jer se on kod svake promjene vlasti istrenirao da uvijek bude gore, i nikada dole.

Budući da je kao logističku bazu za rušenje Dodika okvalifikovao Beograd, koji je, po njemu, u rušenju Dodika ono što je “Budimpešta bila u rušenju Miloševića”, on očigledno nešto zna što ni Dodik ne zna.

Ko zna Nikolu, zna da on uvijek zna mnogo toga o čemu svi drugi pojma nemaju.

U toj izmišljenoj širokoj međunarodnoj zavjeri protiv režima, Nikola je jedan od rijetkih koji bi mogao značajno profitirati, jer oni koji su dobili 10 miliona dolara za štampanje značaka, mogu i po koji dolarčić izdvojiti i za smještaj.

Mogao bi nosačima značaka Špirić dati u zakup svoj stan u Beogradu vrlo povoljno, a pod istim uslovima mogao bi rušiocima režima ponuditi i svoj stan u Novom Sadu.
Radi internacionalizacije zavjereničke klike i regrutovanja rušilaca režima po cijeloj EU, može mu pasti na pamet da istim urotnicima ponudi pod malo nepovoljnijim uslovima i svoj stan u Beču.

Zašto da Nikolini stanovi zvrje prazni, kad se već ukazala sjajna prilika? Sve se namjestilo. Raspored stanova potpuno odgovora rasporedu zavjerenika.
Ako zavjerenici požele da otvore filijalu i u Sarajevu, i tamo ima jedan, doduše nešto manji stan, ali za potrebe zavjerenika u Sarajevu i ne treba ništa veliko.

Ako bi se zavjerenici ne daj Bože umorili od nosanja znački, sa turističkim popustom Nikola bi im mogao ponuditi i mjesto za odmor na skrovitom mjestu – u Prekaji kod Drvara, na svom seoskom imanju u zavičaju.

U diskontovanu cijenu bi bilo uračunato i pobožno ispovjedanje zavjerenika u obližnjoj crkvi.

On bi sigurno kod Vožda bio najmanje sumnjiv, jer bi mu u povjerenju (da niko drugi ne zna) rekao da je stanove izdao zavjerenicima da bi pod kontrolom bilo sve što oni rade. A onda bi se ležerno i škrgutavo nasmijao (kako to samo on zna), da bi Voždu manifestovao svu svoju nevinost u ovom slučaju, kao i u svim ranijim slučajevima.

Nikola bi sačuvao i svoj ugled kod stranih mentora tih nesretnih zavjerenika, jer bi njihovim ambasadorima u punoj diskreciji saopštio da je on svoje stanove dao pod zakup zavjerenicima po povoljnoj cijeni shvatajući značaj vraćanja demokratije i rušenja autokratije.

Kakav bi bio Nikola, ubjeđeni demokrata , da u svakoj promjeni vlasti nešto ne zaradi? On prilike koje mu se pruže ne ispušta; u proteklih 15 godina je to dokazano.

A sve miriše na promjenu.

Bilo ili ne bilo zavjereničkih znački, Nikola će opet pokušati sačuvati suvernir, kao i iz svake dosadašnje promjene vlasti kod Srba otkako postoji Republika Srpska, nenapisanu značku sa tekstom:“Svi dole a Nikola gore !”

Trišić zahtijeva javno izvinjenje od SRNE

piše: Slobodan Vasković

Vlasnik BN TV Vlado Trišić uputio je, putem punomoćnika, zahtjev Srpskoj novinskoj agenciji SRNI kojim traži da se ta medijska kuća javno izvini BN TV i njenom vlasniku, ili će, u suprotnom, uslijediti tužba. Zahtjev je upućen, jer je SRNA objavila vijest da je Trišić, kako su naveli, pokušao da reketira Milorada Dodika.

„Ukoliko i dalje sebe smatrate ozbiljnom i profesionalnom novinskom agencijom, to Vam predlažemo da ovaj spor ne poprimi sudski epilog i da na Vašem info servisu i glavnoj strani Vaše web prezentacije objavite da se radilo o pogrešnoj vijesti, te da se izvinjavate Vladimiru Trišiću i RTV BN zbog pričinjenih neprijatnosti“, navodi se u Zahtjevu za ispravku, upućenom iz advokatske kacelarije Dejana J. Bogdanovića.

SRNA je 01.02.2013. godine objavila da “postoje indicije da je vlasnik BN televizije Vlado Trišić pokušao medijski da reketira predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika”.

Trišić je, navela je tada Srna, od predsjednika Dodika nedavno, u telefonskom razgovoru, tražio da sponzoriše “BN” televiziju sa 2.000.000 KM za 2013. godinu, da bi Dodik, kako je Trišić navodno rekao, bio miran jer u protivnom neće biti najmirniji sa najgledanijom televizijom. SRNA je još ustvrdila da su “sličnim medijskim ucjenama bili izloženi i neki načelnici opština, ali i ugledni privrednici i drugi koji su svoje pojavljivanje na “BN” televiziji u pozitivnom svjetlu morali da sponzorišu”.

Trišić je odbacio sve ove optužbe, a interesantno je da je SRNA svoja “otkrića” lansirala dan nakon što je u javnost procurio audio snimak telefonskog razgovora u kojem Milorad Dodik prostački psuje, vrijeđa i prijeti Trišiću.

Cijela ova situacija veoma je loša po Dodika, jer BN TV bilježi frapantan rast gledanosti i u januaru ove godine. (Bitno je naglasiti da je BN TV tokom prošle godine bila najgledanija u RS). Prema istraživanjima, koje sprovodi Mareco Index Bosnia, BN TV je u januaru ove godine bila gotovo duplo gledanija od Javnog servisa, kojeg kontroliše režim. Tako je udio gledanosti BN TV u RS iznosio 17,7%, dok je RTRS na veoma loših 9,6%.

Trišićev dopis SRNI

NOVINSKA AGENCIJA REPUBLIKE SRPSKE

SRNA ad

B i j e lj i n a

PREDMET: Zahtjev za ispravku

        Dana 1.2.2013. godine na naslovnoj strani web prezentacije i info servisu Vaše agencije je objavljena vijest pod nazivom „Trišić tražio novac od Dodika?“ u kojoj su navedene dezinformacije i teške optužbe prema našem klijentu Vladimiru Trišiću i „RTV BN“.

        Naime, u navedenoj „vijesti“ na Vašem info servisu je navedeno da postoje indicije da je Vlado Trišić pokušao da medijski reketira predsjednika RS Milorada Dodika. Radi se o  čistoj dezinformaciji koja nije zasnovana na realnim činjenicama, nego očito na nečijoj zloj namjeri. Smatramo da je navedena „vijest“ u stvari reagovanje zbog objavljivanja u najmanju ruku neprimjerenog ponašanja najvišeg funkcionera Republike Srpske koji je izrekao najteže uvrede na račun naših vlastodavaca Vladimira Trišića i RTV BN. Napominjemo da je Predsjednik RS Milorad Dodik bio upoznat sa snimanjem navedenog razgovora, te je i sam odobrio emitovanje spornog razgovora sa riječima „snimi ovo i pusti u Dnevniku“. Neprofesionalnost Vaše novinske agencije se vidi u tome, da se prije objavljivanja navedene „vijesti“, Vaš glavni i odgovorni urednik, Milica Džepina, koja je potpisana kao autor sporne „vijesti“, svakako mogla obratiti našem Vlastodavcu da provjeri da li postoji kompletan snimak razgovora, te da li se u istom spominje bilo kakvo reketiranje, indirektno ili direktno. Kao veliki servis ste svakako upoznati da Vi, kada objavite ovakvu vijest, morate imati dokaze da su Vaši navodi suštinski tačni. U ovom predmetu se radi o očiglednim neistinama, jer naš vlastodavac nije od bilo koga, pa ni od Predsjednika RS tražio novac. Navedena „vijest“ je našim vlastodavcima nanijela ne samo nematerijalnu štetu, nego i materijalnu, jer svakako odvraća potencijalne klijente od saradnje sa njima.

        Sve gore navedeno govori, da se u najmanju ruku radi o gruboj nepažnji Vaše novinske agencije. Ukoliko i dalje sebe smatrate ozbiljnom i profesionalnom novinskom agencijom, to Vam predlažemo da ovaj spor ne poprimi sudski epilog i da na Vašem info servisu i glavnoj strani Vaše web prezentacije objavite da se radilo o pogrešnoj vijesti, te da se izvinjavate Vladimiru Trišiću i RTV BN zbog pričinjenih neprijatnosti. U tom slučaju, RTV BN neće podnositi tužbu radi zaštite od klevete. U suprotnom, naši vlastodavci će biti prisiljeni da protiv Vas podnesu tužbu parničnom sudu radi zaštite od klevete, te ćete Vi biti obavezani da im naknadite štetu koja se svakako mjeri stotinama hiljada KM.

Bijeljina, 5.2.2013. godine

                                                                                             Punomoćnik

                                                                         „RTV BN“ doo Bijeljina i Vladimira Trišića

Ekskluzivno: Dodik preko Zorana Koraća pokušava da se dodvori Vučiću

piše: Slobodan Vasković

Odnosi između Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, prvog potpredsjednika Vlade Srbije i predsjednika SNS-a, gotovo da i ne postoje i poznavaoci prilika skloni su ih okarakterisati „punim netrpeljivosti“. Ipak, Dodik ima jednu „liniju“ prema Vučiću, preko koje pokušava da izgladi nesporazume sa njim, te ga, doslovno rečeno, umoli da ga poštedi brojnih istraga o zloupotrebama u kojima je ovdašnji čelnik upetljan „do guše“.

Zoran Korać, Dodikov savjetnik, u odličnim je odnosima sa Vučićem i upravo tu situaciju pokušava da iskoristi Milorad Dodik kako bi pacifikovao odnose sa potpredsjednikom srbijanske Vlade i uspostavio koliko-toliko podnošljive odnose.

Dodik je veoma uplašen borbom protiv kriminalnih grupa u Srbiji, koju predvodi Vučić, jer je svjestan da u njoj neće proći neokrznut. Prije svega, zbog poslova sa Draganom Đurićem, suvlasnikom „Zekstre“, vlasnikom DELTE Miroslavom Miškovićem, te brojnih privatizacija širom susjedne države u kojima je Dodik učestvovao.

Vučić je nedavno izjavio da je istraga oko privatizacije „Veterinarskog instituta“ u Zemunu „pri kraju“, što znači da bi Đurić, koji je privatizovao tu instituciju, uskoro mogao da se nađe iza rešetaka.

Dodik je, takođe, informisan da bi u posljednjem kvartalu ove godine i on lično mogao da dobije nekoliko poziva na saslušanje u beogradsko Specijalno tuižilaštvo za organizovani kriminal, koje on vrlo teško može ignorisati, što zbog javnosti, što zbog činjenice da posjeduje i državljanstvo Srbije. Dodiku je poznato da je Vučić naložio da se istraže njegovi poslovi u Srbiji, te da tamošnje vlasti raspolažu informacijama da Dodik kontroliše čak 25 firmi na teritoriji te države.

Poznato mu je i da je nekoliko istraga o njegovim poslovima već otvoreno.  

Upravo zbog toga on je Koraću naložio da ga sa Vučićem izmiri po svaku cijenu. Nada mu leži u spoznaji da je Korać učinio nekoliko usluga Vučiću u njegovim međunarodnim kontaktima.

Dodik, prema našim saznanjima, indirektno prijeti da je spreman „podići zid na Drini“ ukoliko beogradsko Specijalno tužilaštvo otvori istrage protiv njega. Cijela januarska histerija, koju je produkovao upravo Dodik, samo je priprema za sukobljavanje „Srba i Srba“ (recept Slobodana Miloševića), ukoliko ovdašnji čelnik uvidi da mu „nema spasa“ i da će krajem godine morati da se pojavi pred beogradskim tužiocima. Stoga Dodik već sada pokušava zbiti redove „Srba koji su za njega“ protiv onih „Srba koji su protiv njega“ i koji bi to nezadovoljstvo mogli iskazati izlaskom na ulice.

Zoran Korać je već dugi niz godina na planu „poslova“ najznačajniji Dodikov igrač. Njegova ekonomska umijeća i veze potiču iz GENEX-a, čuvenog SFRJ-sjemeništa. Isto tako, Korać je svoje zapadne političke veze stavio na raspolaganje Dodiku i on ih koristi već deceniju i po.

Korać je dugo vremena bio jedan od miljenika režima Slobodana Miloševića, ali im se tokom 1996. godine u tolikoj mjeri zamjerio da je morao spasavati „živu glavu“ odlaskom u inostranstvo.

Prvo odlazi u SAD, gdje ima odlilčne kontakte u tamošnjem establišmentu, a u Republici Srpskoj se pojavljuje tokom 1998. godine, kada je Dodik postao premijer (prvi put) i od tada pa do danas stalno je uz njega. On je, kako se tvrdi, ministar za Dodikove privatne poslove, koje obavlja izvan granica države. Korać, takođe, dovodi „investitore“ u RS, poput „Čeza“.

Ti njegovi investitori mahom odlaze punih džepova, a da u ovaj entitet nisu uložili ništa. Vrlo malo se zna o njemu, a gotovo da i ne postoji neka njegova fotografija. Korać je u dugogodišnjem sukobu sa najbližim Dodikovim okruženjem, koje kontroliše Miloš Čubrilović Čubri. Zoran Korać u Banjaluci ima svoju grupu, osobe relativno poznate u javnosti, koje po potrebi koristi za napade na Dodikove političke protivnike. Takođe, on te osobe upošljava u bitne institucije RS iz kojih oni, za njegov račun, izvlače ključne informacije. Putem tih osoba Korać je proizveo nekoliko velikih afera, čiji je cilj bio izvlačenje novca iz tih firmi, ali o tome neki drugi put.