Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik je prostački, necivilizovano i divljački napao Anu Lirman, njemačku ministarku za Evropu, svjesno gazeći sve diplomatske norme, dajući sebi za pravo da silom prijeti stranoj diplomatkinji samo zato što je on bio bijesan, jer mu je Njemačka uvela sankcije. I da je protjera sa teritorije BiH.
Vrlo važno je primijetiti činjenicu da je Lirmanova protjerana iz BiH, sa dijela njenog teritorija, entiteta Republika Srpska. Lirmanovoj je prijećeno nasiljem, što je i sama potvrdila, a pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, koji su bili u njenoj pratnji, onemogućeni su da je zaštite na bilo koji način.
Osim Lirmanove i pripadnici DKPT-a su protjerani iz entiteta. To nije samo varvarizam obijesnog primitivca, već nasilnički napad na državu BiH, ali i napad na državu Njemačku. Samim tim i napad na EU u kojoj je Njemačka vodeća država.
Nasilnički napad sproveo je MUP RS, oružana formacija; Takvo djelovanje policije i onih koji je vode, Siniše Karana i Siniše Kostreševića, otvara niz pitanja, među kojima je i da li bi pripadnici policije, po njihovoj naredbi, uhapsili Lirmanovu i pucali u pripadnike DKPT-a, ako bi im se suprotstavili?
"Dolazak Lirmanove u Banjaluku bio je pomno isplaniran politički manevar. Njen zadatak nije bio da donese poruku pomirenja, saradnje ili poštovanja. Naprotiv - bila je tu da demonstrira da Njemačka 'nema ništa protiv Republike Srpske', već da vodi obračun isključivo s Miloradom Dodikom. I tu je napravljena ključna greška. Jer, Milorad Dodik nije običan pojedinac - on je predsjednik Republike Srpske. I napad na njega, posebno kada dolazi iz inostranstva, nije ništa drugo do napad na instituciju, na volju naroda i na ustavni poredak Srpske. Upravo zato je bilo važno reagovati, principijelno i odlučno. Zato se ne radi o zabrani posjete, već o zabrani ponižavanja", istakao je ministar Karan.
Maliciozni poltron i beskičmenjak Karan “zaboravio” je reći da su Lirmanovoj policajci saopštili da “mora napustiti Banjaluku ili će je (ako treba) udaljiti iz RS silom i po svaku cijenu”.
Dodik i njegovi poltroni, Karan i Kostrešević, bili su spremni na sve da eliminišu Lirmanovu iz Banjaluke. Rečeno Dodikovim riječnikom, protjerali su je “kao zvijer”.
Srećom, nije bilo prerevnosnih Dodikovih poltrona da zapucaju na njemačku ministarku.
Nije ovdje riječ ni o kakvom incidentu, već o Dodikovoj oružanoj prijetnji štićenoj osobi, stranoj diplomatkinji i njenoj pratnji čiji dio je iz institucija BiH; I to nije njegova prva takva prijetnja, jer je već ranije najvio da će njegovo obezbjeđenje pucati ukoliko neko pokuša da ga uhapsi.
Nakon što je uzurpirao sve institucije entiteta i u potpunosti ih prisvojio, koristeći ih za lične ciljeve i nezakonito bogaćenje, Dodik je sada prisvojio i dio institucija BiH: proglašava strane diplomate za “persone non grata”, protjeruje strane diplomate silom, što je rijetko viđeno i u najsurovijim režimima i, uz to, onemogućava rad institucija BiH, što jeste DKPT.
Dodikovo djelovanje je najgroznije i najsurovije razbojništvo, posebno zato što je riječ o jednoj ženi, bez obzira na njenu funkciju.
Poodavno mi je jasno kuda ide Dodik. Zato sam ranije i naveo da je kraj marta ključn vremenska odrednica za njegovo protjerivanje iz BiH ili hapšenje, ali oni skloni trulim kompromisima smatrali su da se sa siledžijom može pregovarati.
Dodik im je na najvulgarniji način pokazao da ne može i da je on spreman žrtvovati i živote stranih diplomata kako bi sačuvao sebe i na silu uzurpiranu Fabriku sa robovima, što jeste RS i njeno stanovništvo.
Dodik ne štiti RS, ne štiti Srbe, on štiti silom otetu Fabriku iz koje je izvukao milijarde.
Oko Dodika je potpisniku ovih redova sve poodavno jasno; Mentalno uništeni gramzivi i pohlepni autokrata koristi sve i svakog da bi se sačuvao na čelu Fabrike, pri tom zabijajući Srbiji, bez ikakvog obzira, nož u leđa, lažima je uvlačeći u svoje nasilničke, razbojničke postupke.
I nije to učinio jednom, već bezbroj puta i tako se pretvorio u mlinski kamen oko vrata i BiH, ali i Srbiji. Ništa neočekivano od prevaranta njegovog formata.
Iako svi jurišaju na Srbiju, mnogo je pitanja i za EU, kao i za delegaciju EU u BiH; Očito je da Dodik i u Briselu i u delegaciji EU u Sarajevu ima svoje agente koje je doslovno kupio i koji čine nesagledivu štetu EU, ali i BiH i cijelom Regionu koji se sve više naginje ka sukobima, jer se toleriše Dodikovo nasilničko ponašanje i zveckanje oružjem koje je preočito.
Pitanja ima i za EUFOR - gdje su oni bili da zaštite ministarku Lirman od progona, prijetnji i poniženja, iako su bili svjesni da bi nasilje nad njom moglo da se desi?
Ako toga nisu bili svjesni, onda ta formacija mora hitno da mijenja svoj analitički tim koji procjenjuje moguće incidente.
Za kraj, ponoviću ono što sam već napisao nekoliko puta: Svako onaj ko poziva na pregovore sa Dodikom, ko je spreman na njih, gori je od samog Dodika i čini veću štetu BiH i svim njenim narodima od razbojnika iz Bakinaca.