Dodik namjerava smijeniti sve funkcionere koji se nalaze na “Crnoj listi” SAD-a

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik namjerava smijeniti sve funkcionere koji se nalaze na “Crnoj listi” SAD-a, sem Željke Cvijanović, koja nije pod njegovim ingerencijama. Naravno, neće smijeniti ni sebe.

2.

Ovim potezima, tvrde moji izvori, Dodik želi pokazati da je spreman na ponovnu poslušnost SAD-u, kao i da je razumio poruke koje su mu upućene.

3. 

Dodik je samo svoj, interesuje ga samo lični opstanak, spreman je na sve, a što se smjena tiče nikog od onih koji se nalaze na “Crnim listama” ne smatra bitnim na bilo kom polju; Za njega su svi potrošni materijal za kojim niko neće žaliti, što je istina.

4.

Uz navedeno, prisiljen je žrtvovati i policijske funkcionere, bez obzira na činjenicu da ga je od hapšenja spasila njihova odanost koju on smatra sasvim logičnom, jer su imali piliku za nelegalno bogaćenje koju su maksimalno i iskoristili.

5. 

Ta činjenica dovoljna je Dodiku da pilatovski opere ruke, ne samo od policijskih funkcionera koji moraju otići, već i svih ostalih koji se nalaze na “Crnoj listi”.

6.

Kad kažem žrtvovati, mislim uhapsiti i procesuirati.

7.

U ovom trenutku najugroženiji je Sniša Kostršević koji je već sklonjen u drugi plan, tako što je MUP RS, defakto, preuzeo Boban Kusturić, načelnik Uprave za vazduhoplovstvo MUP RS.

8.

Kusturić i Kostrešević su donedavno bili kao “nokat i meso”, da bi danas postali neprijatelji koji jedino žele da onaj drugi nestane.

9.

Do Kostreševića vode dva široka kriminalna puta, tako da postoji vrlo mala mogućnost da se ne nađe pod točkovima onih koji te puteve ravnaju. Vrlo lako je to rješivo preko Tužilaštva i Suda BiH koji su u funkciji spasavanja teških političkih kriminalaca, kao što je Dodik.

10. 

Istrage oko Kostreševića su u toku i ne postoji način da se on spasi, a Dodik sigurno nije taj koji će to učiniti. Individuda koja je spremna žrtvovati cijeli narod na Kostreševića može da gleda jedino kao na broj čiji red je da bude prinesen na oltar Kakistokrate. 

Stanivukovićev podli udar na SDS i Miličevića

Piše: Slobodan Vasković

Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, stoji iza udara na Milana Miličevića, koji je nedavno podnio ostavku na funkciju predsjednika SDS-a.

Udarom na Miličevića, Stanivuković pokušava da sebi otvori put za kandidaturu za predsjednika RS; Prva prilika za to mogla bi mu se ukazati ukoliko Dodik bude presuđen, uz privremenu mjeru zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS, a druga je redovni opšti izbori.

Stanivuković je nedavno kazao da on “neće učestvovati na izborima ukoliko Dodik bude morao odstupiti zbog presude”, ali to je notorna laž, još jedna u nizu koja traje godinama.

Ta laž imala je višestruke ciljeve - da umiri Dodika, pred kojim je Stanivuković vrlo servilan i koji je ubijeđen da ga kontroliše i da pokaže kako njemu “nije stalo do pozicije predsjednika RS", iako je ona bila njegov cilj već 2022. godine.

Stanivuković je lako izmanipulisao nezadovoljne funkcionere SDS-a koji, zaslijepljeni nepodnošenjem Miličevića, nikako da uvide da su iskorišteni od manipulatora i lažova.

Miličević, da je ostao na funkciji predsjednika SDS-a, ne bi dozvolio kandidaturu Stanivukovića na tu poziciju, ali ni na funkciju člna Predsjedništva BiH, koja je gradonačelniku Banjaluke tek sekundarna opcija.

Miličević je to jasno naglasio izjavom da će “SDS imati kandidate za obje funkcije - predsjednika RS i člana predsjedništva BiH”. 

Novac je ključni pokretač projekta rušenja Miličevića, a riječ je o dodjeli tendera za održavanje rasvjete zagrebačkoj firmi “Končar” u vrijednosti od 35,4 miliona KM.

Taj posao, prema pisanju portala Capital.ba, najstručnijeg portala upravo u oblasti tendera, dvostruko je pretplaćen. 

“Ljudi iz elektroenergetske struke ocijenili da realna cijena projekta, računajući pristojnu zaradu, ne može da bude veća od 18 miliona maraka, ističući da je sve preko toga ekstraprofit. U prilog toj tvrdnji je i činjenica da je prethodni gradonačelnik Igor Radojičić vrijednost tog projekta procjenjivao na 23,7 miliona KM, daleko manje od Stanivukovićevih 35 miliona”, objavio je Capital.ba.

Zaključak je jednostavan - cijeli projekat u vezi sa rasvjetom je velika pljačka građana u kojoj će im biti oduzeto 17 miliona KM.

Zanimljivo je da Srbije nema u poslu, iako je uložila milione evra u Banjaluku, već je on dodijeljen zagrebačkoj firmi. O tome ću opširnije pisati uskoro.

Neću nikako da kažem da su svi oni iz SDS-a kupljeni; Dobar broj njih nije za Miličevića i ta činjenica je iskorištena da se obezglavi SDS i dovede u situaciju nedjelovanja i daljeg slobodnog pada.

Jednostavnije rečeno, manjina u toj stranci je opstrukcijama na skupštini partije navela Miličevića da podnese ostavku. Jovica Radulović, v.d. predsjednika SDS-a, izjavio je da bi Miličević glatko pobijedio na Skupštini stranke, jer ima većinu delegata na svojoj strani. 

Zbog toga se glasanje moralo spriječiti, što je i učiinjeno.

Stanivuković je pilatovski oprao ruke, gurnuvši u vatru nezadovoljne koji su instruisani iz samog SDS-a da “pucaju” u predsjednika stranke.

“Korisni Idiot” grupe koja je za Stanivukovića uradila posao bio je Marinko Božović, načelnik opštine Istočna Ilidža.

Božović jeste mlad političar koji je sve postigao zahvaljujući Darku Babalju koji je, izvan svake razumne sumnje, svjestn da Božovićeve ambicije uveliko prevazilaze njegove sposobnosti, ali i da nije osoba koja ima bilo kakav integritet i karakter.

Da ima, ne bi sebi nikada dozvolio da napadne predsjednika svoje stranke u vrijeme kada je Režim želio da ga pritvori na osnovu laži i manipulacija.

SDS će se skroz poparati i to vrlo brzo, jer po stranci vršlja ko i kako hoće. Jedini način da se taj proces uspori jeste da Miličević povuče ostavku i zakaže novu skupštinu stranke koja neće biti pekinuta, već održana. 

Bila bi to pobjeda SDS-a nad samima sobom; Vraćanje u stranačke protokole; Bio bi to ogroman poraz Stanivukovića koji već računa da je završio posao.

Što se tiče Božovića, on je odigrao svoju prljavu ulogu i nikome više nije potreban. Ni Babalju, koji je svjestan da način na koji je Božović prodao Miličevića, već koliko sutra može pokušati primijeniti na njemu.

(nastaviće se)

 

 

Nešića treba vratiti na čelo Ministarstva bezbjednosti za nesmetan promet svim vrstama opijata

Piše: Slobodan Vasković

Bilo je očekivano da Nenad Nešić, predsjednik DNS-a, ponovo postane najozbiljniji kandidat za Ministra bezbjednosti BiH. Međutim, potrebno je da mu se obezbijede adekvatni uslovi kako bi mogao maksimalno da se posveti poslu.

Lično bi podržao njegov povratak, ali uz uslov da to ministarstvo dobije nove nadležnosti koje bi trgovinu kokainom, heroinom, fentanilom, marihuanom, ostalim narkoticima, kao i pranje novca od prodaje navedenih opijata tretirale legalnim.

Tako Nešić ne bi više morao da se skriva i dovodi u opasnost da bude možda pritvoren.

Ministarstvo bi trebalo da se zove Ministarstvo bezbjednosti za nesmetaan promet svim vrsta opijata. 

Ministarstvo bi trebalo da ima transparentan Pravilnik koji bi precizirao koliki procenat ide tužiocima, sudijama, vrhovima bezbjednosnih agencija, kako bi građani BiH znali u svakom trenutku sve podatke o tome da li je sve u redu sa trgovinom narkoticima i da li su ovlašteni uvoznici izmirili svoje obaveze prema nadležnima da ih štite.

Trgovina opijatima, kao i pranje novca od njene prodaje, nikako ne bi smjela biti oporezovana, jer nakon toliko isplata sudijama, tužiocima, vrhovima bezbjednosih agencija, bio bi to udar na ovu privrednu granu.

Pravilnik bi regulisao i likvidaciije do kojih bi eventualno došlo zbog mogućih nesporazuma između ovlaštenih uvoznika, njihovih perača novca, a Tužilaštvo bi imalo ulogu medijatora, dok bi Sud bio taj koji potvrđuje dogovore postignute medijcijom. 

Naravno, eventualne likvidacije ne bi bile kažnjive, ali bi Tužilaštva, Sudovi, vrhovi bezbjednosih agencija, po navedenom Pravilniku, dobijali veću apanažu zbog toga što uopšte moraju da se bave navedenim sitnicama.

Ne vidim uopšte razlog da se sve ozakoni po hitnom postupku, jer situacija u BiH je već takva; Sve navedeno je uveliko na djelu, tako da bi smo se vrlo brzo, kao država, riješili bilo kakvog kriminala. 

Promjena uloge Ministarstva bezbjednosti za nesmetan promet svih vrsta opijata, za sobom bi povukao izmjene drugih zakona, ali to nije dug proces i mogao bi se riješiti na stalnom zasjedanju parlamenta. Svi zakoni bi, naravno, bili podržani aklamacijom.

Jednostavnije rečeno, BiH bi,uvođenjem jednog ovakvog zakona, bila potpuno dekriminalizovana.

Odgovarali bi samo oni koji ne izmiruju redovno svoje obaveze prema ovlaštenim dilerima, a kazne za njih morale bi biti drakonske.

Prevare na tenderima, takođe, ne bi bile kažnjavane, već bi oni koji su nezadovoljni što nisu učestvovali u nekoj od njih, bili izloženi teškim kaznama i progonu.

Nema potrebe da nabrajam dalje šta bi sve trebalo dekriminalizovati, jer je cijeli prjekat veoma jednostavan - sve ono što je sada na bilo koji način kriminalizovano potrebno je dekriminalizovati. 

Ćulum treba da se vrati u SIPA sa lisicama na rukama

Piše: Slobodan Vasković

Darko Ćulum treba da se hitno vrati u SIPA - sa lisicama na rukama.

I ranije sam tvrdio da je prvo trebalo uhapsiti Ćuluma, pa tek onda rješavati sve ostale ogromne bezbjednosne probleme što su kuminirali 23.04.o.g. kada je došlo do oružane pobune prilikom pokušaja privođenja Milorada Dodika; Inspektori SIPA spriječeni su oružjem da to učine.

Ćulum je iz SIPA otišao 19.03., a naglasio je da o njegovoj ostavci ne može da se raspravlja, jer on ne želi više da vodi Agenciju.

Dan kasnije na Savjetu ministara spriječeno je konstatovanje njegove ostvke koju je podnio odazivajući se na Dodikov poziv da srpski predstavnici u državnim institucijama napuste svoj pozicije i prihvate neustavne zakone koji su, po Dodikovom nalogu, usvojeni u parlamentu RS.

Većina njih nikada nije zaživjela, ali svi su i dalje na snazi, iako je većinu poništio Ustavni sud BiH. 

Međutim, odluke Ustavnog suda BiH se ne priznaju u RS.

Ćuulumu je sada naređeno da se vrati na čelo SIPA kako bi do kraja demolirao instituciju čiju demontažu je počeo svojim dolaskom na njeno čelo.

Nečinjenje je, u Ćulumovom slučaju, zločin bez presedana koji je počinio, kao i svjesno, planirano onemogućavanje SIPA da normalno funkcioniše.

Ćulum je taj koji je polomio ugaoni kamen bezbjednosnih instiucija u BiH, a njegovi akti mogu se okarakterisati kao izdaja.

Ne želi on povratak da bi se borio protiv zločina svih dezena, već da bi zločice zaštitio.

Sama pomisao na to na on ponovo bude na čelu SIPA je rijetko viđena drskost, izvjesno nezabilježena na Svijetu dosad.

Svako onaj ko smatra da je Ćulumov povratak “smirivanje tla” je u nerješivoj zabludi; Riječ je o pomnom planiranju zaštite najtežih oblika kriminala.

Ćulum je osoba bez zere karaktera; Puzavac koji nikada ništa, kao policajac nije učinio, sem što je na koljenima klečao pred svakim svojim vlasnikom. 

Ne postoji način da se on osovi na zadnje noge. Niti postoji način da on promijeni status toksičnog ljigavca koji se zalijepi za svaku površinu na koju se baci. I curi niz nju, ostavljajući otrovni trag za sobom.

Ćulumov povratak značio bi pretežak udarac državi, njeno novo poniženje, totalnu kriminalizaciju institucija BiH.

Nakon poništenja pravosudnih institucija, uništenje SIPA logičan je dio plana zlikovaca koji vode BiH.

Tama je sve gušća.

  

 

 

 

Odlazak Milana Miličevića

Piše: Slobiodan Vasković

Milan Miličević podnio je neopozivu ostavku na funkciju predsjednika SDS-a.

Naveo je, između ostalog, da tim aktom pokušava spriječiti raskol u stranci, što jeste dobra namjera, ali za nju nema previše optimizma.

Na poziciju v.d. predsjednika došao je novembra 2022. godine, nakon teškog poraza partije na opštim izborima, da bi polovinom iduće, 2023. godine, izabran za predsjednika.

Miličević je bio i ostao glavna meta SNSD-a, jer je na lokalnim izborima, u Tesliću za poziciju načelnika, ali i pokušajima opoziva, redovno pobjeđivao vodeću režimsku stranku. Zbog toga je u nekoliko navrata bio i žrtva montiranih procesa; privođen; Posljednji put 09.06.o.g., na godišnjicu izbora za predsjednika SDS.

Miličević nije uspio da ovlada frakcijama unutar SDS-a, da ih stavi pod kontrolu i njegov pad bio je očekivan.

Razlog su rezultati lokalnih izbora prošle godine, iako je to formalno; Suštinski, Miličević nije htio da sluša druge frakcije, bude njihov borbeni ovan i završio je kako je završio.

Koliko dubok raskol je u SDS-u svjedoči i podatak da je Miličević teško kritikvan od drugih stranačkih prvaka čak i kada je bio najugroženiji od Režima i kada je bio pritvaran.

Miličević je i nakon toga ostao dosljedan sebi i svom poimanju politike - nije se javno obračunavao ni sa kim od kritičara, ma koliko oni oštri prema njemu bili.

I da jeste, epilog bi, vjerujem, bio isti kao što je sada.

SDS je dinosaurus političke scene u BiH; Jedini koji je toliko oslabio da jedva diše, za razliku od druga dva - SDA i HDZ.

SDS je, za razliku od SDA i HDZ, ostao bez sopstvene nacionalističke politike i to ih je koštalo slobodnog pada koji još uvijek traje. Iz izbora u izbore SDS-a je sve manje, ma šta činili, ma kako postavljali kampanju, ma koliko pokušavali djelovati kao umjerena desnica.

Pad SDS-a počinje 2006. godine kada im je Milorad Dodik, najjednostavnije rečeno, preuzeo sve političke stavove, čak i one najrigidnije.

Dodik je hazarder, ali mu se, sa aspekta osvajanja vlasti, apsolutno isplatilo to što je uradio. Zamka u koju su mnogi upali, a i sada se nalaze u njoj, jeste činjenica da je Dodik, ljevičar, brzinom svjetlosti postao desničar/potom ultradesničar. 

Takav zaokret šokirao je SDS i od tog šoka nisu se više nikada oporavili, Preko noći su ostali bez prepoznatljive politike, koju je Dodik jednostavno preuzeo. Kao što je, u godinama koje su uslijedile, preuzimao sve one na koje se SDS nekada oslanjao; Stvarao organizacije koje u veličale njega, a ne, kao do te 2006., SDS.

Dodik je te 2006. postao po drugi put premijer i imao je pola godine pred sobom da realizuje ključne postavke svog plana. Nije posustao ni trenutka; Išao je s kraja na kraj RS, posjetio svako mjesto, rušio SDS gdje god je mogao.

Tako je potvrdio vlast na opštim izborima 2006., osvajajući sve. 

Prva žrtva njegove “promjene” bio je tadašnji predsjednik SDS Dragan Čavić. Njegovu smjenu pripremio je Mladen Bosić, toliko precizno da Čavić nije znao šta mu se sprema do noći prije sjednice Predsjedništva SDS-a. 

Čavić je danas zaboravljen, a Bosić je nastavio da vlada strankom sve do 2016. godine, kada se povukao. On je na čelu SDS-a proveo najviše vremena, ali nije uspio stranku vratiti na vlast.

Bosić je bio oštar zagovornik smjene Miličevića. Bili su to i Vukota Govedrica, koji je na poziciji predsjednika stranke zamijenio Bosića, kao i Miličevićev prethodnik Mirko Šarović.

Tri bivša predsjednika protiv aktuelnog šefa stranke izuzetno je teška pozicija i Miličević je odstupio.

Darko Babalj, poslanik u parlamentu BiH, vukao je konce. Babalj je vrlo interesantan - uvijek je bio prvi koji je štitio Miličevića, kada su ga napadali, kao i Ljubišu Petrovića, gradonačelnika Bijeljine, iako ne podržava ni jednog ni drugog.

Treba ukazati na još jednu činjenicu po kojoj je SDS specifičan: to su Lokalni Knezovi koji su, kao pojam političkog djelovanja, pretekli još iz vremena Momčila Krajišnika.

Oni već jako, jako dugo kroje politiku SDS, ali po aršinima koji njima odgovaraju i u kojima je stranka sekundarna; Tek platforma sa koje djeluju.

Vrlo teško je predvidjeti kojim putem će stranka dalje krenuti, ali je izvjesno da neće biti brzog oporavka.

Duboko podijeljeni, bez jasne politike, teško udareni i ovaj put, SDS bi, za početak, trebao priznati da više nisu velika stranka; da nemaju dovoljno kvalitetnih odbora, a članstva sve manje.

Dalja fragmentacija stranke djeluje izvjesnom.

Milan Miličević je otišao; Iza njega je ostalo uljudno pismo u kojem nije imao milosti za svoje protivnike. Prezir koji je pokazao prema njima, ne pokušavajući da ga sakrije, ukazuje da je drvo iznutra trulo, a zelenilo po granama tek varka koja to ne uspijeva sakriti.