Orkestar za kredite i Tunjice

Piše: Dragan Čavić

Iz Investiciono - razvojne banke Republike Srpske (IRB) otišao je i četvrti direktor u nepunih pet godina postojanja ove institucije Republike Srpske. Ovo se desilo prije mjesec dana, a ova banka koja u stvari nije banka, već centralni stranački odbor za dodjelu kredita istaknutim članovima i simpatizerima režimskih stranaka, nastavlja praksu zbog koje se desila, do sada neviđena, bježanija direktora iz jedne državne institucije.
Pita li se iko zašto baš direktori IRB, po pravilu, bježe iz udobne direktorske fotelje iako ih niko ne tjera, dok, istovremeno, direktore drugih državnih fondova, agencija, preduzeća..., ne mogu iz fotelja istjerati ni NATO bombe?! Ovo se pita svako ko je neinformisan, a onaj ko je iole informisan zna zašto se dešava ovakva bježanija.

Kada je naprasno, i bez ikakva povoda, ostavku na funkciju direktora IRB dao Milenko Pavlović, u šali sam rekao da je on, u Gradišci poznat kao dobar gitarista, odlučio da ode jer ne želi da „svira klavir“.
Bojan Golić, koji je bio na istom mjestu prije Pavlovića, nije “zasvirao klavir“, jer se sa specijalnim tužilaštvom nagodio da ne zna svirati ni jedan instrument, iako je note za sviranje povremeno dobijao SMS porukama, a još više direktno na uho i u četiri oka.

Na Tunjicama se nalazi najpoznatiji kampus za nadarene muzičare s one strane zakona, a IRB će vjerovatno biti rasadnik muzičkih talenata, klavirista naravno.

Prije skoro 4 mjeseca postavio sam poslaničko pitanje Vladi RS: Koliko je, od kojih emitenata, i pod kojim uslovima IRB otkupila hartija od vrijednosti?
Do danas nisam dobio odgovor, iako po Poslovniku Narodne skupštine RS Vlada RS mora odgovoriti na poslaničko pitanje u roku od (najviše) 30 dana. A u kupovinu obveznica i akcija od pravnih lica potrošeno je više od 220 miliona KM.

Istovremeno, IRB je preko 700 miliona KM odobrila raznim firmama, dobrim dijelom prijateljima i rođacima onih koji stvarno odlučuju.
Da se o kupovini hartija od vrijednosti i dodjeli kredita u višemilionskim iznosima ne odlučuje na osnovu profesionalnih bankarskih kriterijuma, već na osnovu političkih i ličnih stavova i veza, potvrdio je Aleksandar Džombić, izjavama u poslednjih nekoliko dana.

I prije nego što je provedena zakonima propisana procedura za dodjelu kredita, Džombić je, nakon sastanaka sa direktorom fabrike glinice Birač iz Zvornika i vlasnikom Trebinjske Tvornice alata, izjavio novinarima da će ove privatne firme dobiti višemilionske kredite od IRB. Ko je on da tako nešto može i smije izjaviti? Da li je IRB njegova privatna finansijska institucija? Dodjeljuje li on svoj novac ovim firmama ili je u pitanju narodni novac?

On je, u stvari, ovakvim izjavama objasnio zašto bježe direktori IRB.
Nesvjesno, u svoj svojoj režimskoj opijenosti omiljenom strofom režimske pjesme „ne može nam niko ništa“, poručio je svim dosadašnjim i budućim direktorima: Ja odlučujem, moje je da donosim odluke, a vaše je da za to odgovarate.

Obje ove privatne firme kupljene su u privatizaciji državnog kapitala, i vlasnici obje ove firme ne kriju da su sa režimskim prvacima u odličnim privatnim odnosima. Kako god su dobili privilegije u privatizacionim ugovorima, tako i dalje uživaju blagonaklonost režima svake vrste i sada, kada su vlasnici bivših državnih preduzeća. Zašto?

Ako su ove firme privatizovane da se na njih više ne troši novac poreskih obveznika, već da kupac izvrši dokapitalizaciju vlastitim poslovnim potencijalom, kako bi te firme postale profitabilne i tržišno konkurentne, zbog čega se kod svakog poslovnog problema za koji im nedostaje novac ne obrate poslovnim bankama da im odobre kredite? Zar je Vlada RS jedini kreditor privatizovanih preduzeća u poslovnim problemima? Ima li iko drugi ko je spreman da ih kreditira osim vlasti Republike Srpske?

Vjerovatno ima, ali što će Draškoviću, (vlasniku Tvornice alata Trebinje), kao i Romanovu, (vlasniku fabrike glinice Birač), nepotrebno lomatanje sa komercijalnim bankama kada su tu režimski prvaci da im priskoče u pomoć narodnim, a ne svojim parama.

Kako se troše narodne pare posredstvom IRB najbolje ilustruju podaci o tome ko su vlasnici firmi koje su u poslednjih pola godine dobile višemilionske kredite iz programa kredita za mala i srednja preduzeća, za koje su sredstva obezbjeđena zaduženjem IRB kod Evropske investicione banke. Najveći dio tih kredita plasira se bez posredstva komercijalnih banaka, čime se sav rizik plasmana locira na IRB.

Najveće kredite su dobile sledeće privatne firme :
- „Vučko“ Pale, vlasništvo porodice Prović, starih prijatelja Aleksandra Džombića, još iz vremena Kristal banke u kojoj je aktuelni premijer bio član kreditnog odbora koji im je dodjelio prve kredite. U apartmanima Provića Džombić i svi drugi režimski prvaci po pravilu odsjedaju kada su na Jahorini. „Vučko“ je doblo 6 miliona KM kredita, iako je ranije dobio još 5 miliona KM od IRB, što je bio maksimalan iznos kredita iz ekonomsko - razvojne komponete kredita koji su plasirani preko komercijalnih banaka.
- „Agroimpeks“ iz Banjaluke, vlasništvo Nikole Vukelića, dobio je 12 miliona KM. Inače, ova firma je ranije dobila još 5 miliona KM od IRB, što je bio maksimalan iznos kredita iz ekonomsko - razvojne komponete kredita koji su plasirani preko komercijalnih banaka.
- DI „Šipovo“ iz Šipova, vlasništvo Milana Kovača, istaknutog člana SNSD i nekadašnjeg narodnog poslanika ove stranke koji je trenutno predsjednik skupštine opštine Šipovo, dobilo je 2 miliona KM kredita.
- „Ekvator“ Banjaluka, vlasništvo Đoke Davidovića, koji je izgradio i prodao Vladi RS objekat za potrebe Banjalučke podružnice Inspektorata RS, i koji važi za vrlo blisku osobu ključnim ljudima iz vrha SNSD, dobio je 6 miliona KM kredita.
- „Elvako“ Bijeljina, vlasništvo Gavrila Bobara narodnog poslanika SNSD u Narodnoj skupštini RS, dobio je 6,5 miliona KM kredita. Još ranije, kroz kupovinu hartija od vrijednosti Bobar banke, čiji je vlasnik ista osoba, IRB je plasirala 6 miliona KM.
- „Integra inženjering“ iz Banjaluke, vlasništvo porodice Stanković, koja je glavna neimarska familija režima i koja je izvodila radove na cijelom autoputu Banjaluka - Gradiška, i kompletne radove na svim zgradama koje čine administrativni centar RS uključujući i zgradu RTRS, kao i brojne druge infrastrukturne radove, (ukupna vrijednost radova nešto manje od milijarde KM), dobila je 15 miliona KM kredita, iako je ranije dobila 5 miliona KM od IRB. Toliko je dobila i sestrinska firma istih vlasnika „Integral inženjering“, što je bio maksimalan iznos kredita iz ekonomsko - razvojne komponete kredita koji su plasirani preko komercijalnih banaka.
- „Jedinstvo“ Gradiška, takođe u vlasništvu porodice Stanković, dobilo je 9,4 miliona KM.
- „Pingvin“ iz Laktaša, firma čija je vlasnica Slavica Grebenar, takođe vrlo bliska prijateljica režimskog vrha SNSD, dobila je 850.000 KM kredita, što predstavlja njen četvrti realizovani kredit kod IRB. Ranije dobila još 3 kredita ukupne vrijednosti od 2 miliona KM iz ekonomsko - razvojne komponete kredita koji su plasirani preko komercijalnih banaka.
Ukupno sedam vlasnika navedenih privatnih firmi: Stanković (24,4 mil KM), Vukelić (12 mil KM), Bobar (6,5 mil KM), Prović (6 mil KM), Davidović (6 mil KM), Kovač (2 mil KM) i Grebenar (0,85 mil KM) dobili su kredite u ukupnom iznosu od 57.750.000 KM.

Sasvim slučajno, svi oni odreda su direktno povezani sa vrhom SNSD.
Isti vlasnici su još ranije dobili 28 mil.KM u aranžmanima sa IRB, što ukupno iznosi 85.750.000 KM, odnosno gotovo 12% od svih do sada plasiranih kredita iz IRB!

Njima će se pridružiti i Energolinija kao i Tvornica alata Trebinje, što će sigurno iznositi, najmanje, dodatnih 20 miliona KM.
U konačnom, bar za sada, ovih 9 vlasnika firmi, koristiće kredita od IRB u ukupnoj vrijednosti od blizu 110 miliona KM! Niko razuman ne može da pomisli da je ovoliki iznos kredita dodijeljen bliskim režimskim prijateljima i saradnicima slučajan, i da su samo njihovi poslovni projekti toliko atraktivni da IRB baš njima dodjeljuje ovoliki narodni novac.

Kakvi god bili svi dosadašnji direktori IRB, očigledno je da je svaki od njih napustio direktorsko mjesto isključivo zbog straha od završetka u „Orkestru za kredite i Tunjice“. Pogotovo ako se ima u vidu da je opisano samo mali dio ukupne IRB priče.

Ovo je samo jedna od deset postojećih kreditnih linija, a svaka od kreditinih linija, velikim dijelom je plasirana na istim principima, kao i krediti iz naprijed opisane linije kredita za mala i srednja preduzeća sredstvima dobijenim od Evropske razvojne banke.

Banke posrednice u plasmanima kredita IRB, koje su direktno involvirane u „problematične plasmane“, su upravo one koje je IRB dokapitalizovala kupovinom njihovih hartija od vrijednosti: Balkan investment banka i Bobar banka, a u poslednje vrijeme u igru se ubacuje i nedavno formirana MF banka. Sa zadnjim danom januara 2012.godine, ukupno je po svih 10 kreditnih linija odobreno 735.421.045,67 KM, a 6786 je podnesenih kreditnih zahtjeva.

IRB još nema novog direktora. A i šta će im? Direktor ionako nije tu da odlučuje. Njegovo je da provodi tuđe odluke.

SNSD Šekovići: Raskoli, seks, laži i pokradena oblovina

Piše: Slobodan Vasković

Male sredine su ogledalo društva; male sredine u Republici Srpskoj mahom su skroz propale i uništene društvene stanice; male sredine u ovom entitetu žrtve su lokalnih knezova, beskrupuloznih pljačkaša, nerijetko i ubica, kojima je bitan jedino lični interes, sve ostalo su nijanse. Vlasenica i Šekovići lični su zabran Miće Kraljevića, poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, koji je ovu stranku doveo na vlast u istočnom dijelu entiteta. Zato mu se godinama gledalo “kroz prste” zbog ratnih i poratnih zločina, kriminala i otvorene pljačke.

Međutim, svemu bude kraj, pa i Kraljevićevom pustahijskom ponašanju, a, kako stvari stoje, “glave će mu doći” njegovi stranački “prijatelji”. I to oni koje je Kraljević odabrao, držao u inkubatoru i, na kraju, inaugurisao u funkcionere koji “drmaju istokom”. Prvi mu je “otkovao” Momir Ristić, načelnik opštine Šekovići. On je na to mjesto izabran u januaru prošle godine, nakon opoziva SDS-ovog Snježana Sokića, uz svesrdnu pomoć Kraljevića. Na taj način, šume iz opštine Šekovići stavljene su pod Kraljevićev “nadzor”. Bar je tako on mislio. Međutim, Ristiću (koji je i sam počesto bio u sukobu sa zakonom) nije se previše dopala Kraljevićeva pelikanska alavost, te mu je zabranio bespravnu sječu i krađu oblovine. Stvari su došle do “krvi”, jer je Ristić organizovao Kraljevićevim kamionima “sačekuše” na šumskim putevima. “Dalje nećeš moći”, bio je moto, koji je doveo do totalnog sukoba i raspada SNSD-a u ovoj opštini.

Razlozi Kraljevićeve gramzivosti dobrim dijelom su uzrokovani i činjenicom da su ga brojne “veze” dovela do prosjačkog štapa. Elem, Kraljević u Banjaluci ima (tajnu) porodicu, za šta je saznala njegova “redovna” žena, koja je podnijela razlog za rastavu, ali i pokupila svu ušteđevinu. (Kraljević je sve pare stavio na njene knjižice, a on izigravao crkvenog miša. Slutio, pa mu se i dogodilo). Uz sve to, Kraljević i u Šekovićima ima “tekuću” ljubavnicu, a sve ove silne “veze” zahtijevaju odgovornost i traže obaveze i, obavezno, i pare. Moralisti će odmah krenuti sa tvrdnjama da se ne treba miješati u Kraljevićev privatni život, što treba podržati sve dok on ne troši državne pare za svoje lične potrebe. Ili ne siječe državnu šumu (desetine hiljada kubika) da bi izdržavao svoje brojne porodice. A tu i jeste kvaka. Ristić je odlučio da Kraljeviću otme “iz usta” šumu, ali ne njegovu, već državnu. 

Kraljeviću je te kriminalne poslove odobravao rođak Igor Vuković, direktor tamošnjeg Šumarstva. U očaj je pao, kada je saznao da SP RS, kojima je u novoj raspodjeli vlasti pripalo gazdovanje šumama, ima namjeru da smijeni Vukovića i na njegovo mjesto dovede Miju Kurtumu, nekadašnjeg direktora šuma u Vlasenici. Kurtuma je poznati letač bez padobrana, a smijenio ga je Kraljević tako što ga je, jednostavno, bacio kroz prozor šumarije. Kurtumi nije pomoglo ni to što je tada bio član SNSD-a.

Kada je shvatio da je letač Kurtuma ponovo opcija, Kraljević se okreće protiv OO SNSD u Šekovićima, “preuzima” dva odbonika Jezdimira Kazanovića i Radu Ilića zvanog Kićo. Njih Ristić odmah isključuje iz SNSD i oni postaju nezavisni odbornici. Kraljević odlazi kod Budimira Ninića iz SDS-a i obećava mu odjel šume, ako mu pomogne da sruši SNSD-ovu većinu. Do tada mu je branio da kupuje šumu u Birču, pa je Ninić, koji ima pilanu, morao kupovati u drugim dijelovima RS. Snježanu Sokiću obećava mjesto direktora Doma zdravlja u Šekovićima, a sadašnju šeficu Slavicu Glišić, svoju “blisku prijateljicu”, ima namjeru “delegirati” u Dom zdravlja u Vlasenici. SDS-u obećava i mjesto direktora obdaništa, čime ih kupuje i zajedno sa njima, isključenim SNSD-ovcima, te odbornicima iz PDP-a, pravi novu skupštinsku većinu.

U međuvremenu, vrh SNSD-a daje podršku Ristiću i smjenjenom zamjeniku i potvrđuje isključenje Kazanovića, čime su teško uzdrmali Kraljevića. Sad SDS pokušava da se izvuče iz cijele priče, ali Kraljević ucjenjuje Sokića da će javno iznijeti da je za vrijeme načelničkog mandata platio svadbu bratu 12 000 maraka, sa računa opštine. Kraljević se posvađao i sa Mladenom Popovićem, načelnikom Vlasenice, koji neće ponovo da se kandiduje na tu funkciju, jer je siguran da će izbore izgubiti. Kraljević se tako našao u “sendviču” između centrale SNSD-a i lokalnih funkcionera stranke, što je situacija koja mu garantuje debakl. I odlazak iza rešetaka.

SDS svijećom traži Babarogu

Piše: Slobodan Vasković

Racionalnost je u ovoj zemlji poodavno izgubila svaki smisao; iracionalnost je svakodnevnica, te se ne treba čuditi ukoliko se uskoro pojavi oglas sledeće sadržine:

Administrativna služba Srpske demokratske stranke na osnovu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Administrativne službe SDS raspisuje

J A V N I  K O N K U R S

za popunu upražnjenih radnih mjesta u Administrativnoj službi SDS

I - U Administrativnu službu SDS prima se u radni odnos na neodređeno vrijeme:

Politički protivnik............................................ izvršilaca komada 3

II - Opis poslova

Politički protivnik, s vremena na vrijeme (vrijeme će biti precizno dogovoreno) kritikuje SDS, iznosi javno teške kvalifikacije na račun SDS, minimizira javno značaj SDS.

III - Odgovornost političkog protivnika:

Politički protivnik je odgovoran predsjedništvu SDS

IV - Status

Politički protivnik ima status službenika u Administrativnoj službi SDS i prava iz radnog odnosa ostvaruje u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

V - Opšti uslovi za političkog protivnika:

da je državljanin Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine,

da je stariji od 18 godina

VI - Posebni uslovi za političkog protivnika:

Da je član SNSD duži niz godina, položen vozački ispit "B" kategorije.

VII - Potrebni dokumenti

Uz prijavu na konkurs kandidat je dužan jedino dostaviti člansku knjižicu SNSD. Sa svim kandidatima koji uđu u uži izbor Komisija za izbor političkog protivnika u Administrativnoj službi SDS će obaviti intervju, o čemu će kandidati biti blagovremeno obaviješteni.

SDS, kabinet predsjednika stranke

X - Objavljivanje konkursa

Javni konkurs biće objavljen u dnevnom listu "Nezavisne novine" i na blogu Rajka Vasića (kraj)

Političko „djelovanje“ SDS-a, u posljednjih petnaestak mjeseci, ukazuje da je samo pitanje dana kada će se odlučiti na objavljivanje sličnog Oglasa. SDS vapi za političkim protivnicima, jer ih nema. A uporni su da se predstave kao opozicija. Stoga i ne napadaju PDP i DP, jer bi to bila prevelika blamaža, pošto ove partije zaista djeluju opoziciono. Istina, SDS se par puta oprobao na njima, ali je brzo „uvukao zube“, uvidjevši da je takvo ponašanje kontraproduktivno. SDS ne kritikuje ni SDA ni SDP BiH, jer su u koaliciji, a žele i javno pokazati da su „promijenili dlaku“. Ne kritikuju ni poziciju u Republici Srpkoj, premda su joj, kako tvrde, opozicija. Sprečava ih u tome „srpska platforma“ sa SNSD-om. Potpuno šizofrena situacija, nema šta.

Vakum u kojem se nalaze teško ih frustrira. Uočljivo je to iz njihovog agresivnog, histeričnog obrušavanja na pojedince, čije izjave im ne odgovaraju. Ili ih, pak, doživljavaju kao dobrodošle situacije da pokažu da su živi, makar i u sedimentnim stijenama. Tako su se, po principu „poklonu se ne gleda u zube“, SDS-ovci „obračunali“ sa Rajkom Vasićem, izvršnim sekretarom SNSD i izvjesnim Draganom Jerinićem, novinarskim bastardom i batlerom Željka Kopanje. Vasić je SDS obradovao kao polaznik u Božićno jutro.

Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić izjavio je da se mora preispitati istorijska uloga Radovana Karadžića, te da ta analiza mora podrazumjevati i uzeti u obzir njegove greške, kao i greške cijelog tadašnjeg SDS-a,.

Prema Vasićevim riječima, te greške, prije svega, odnose se na “stvaranje miljea za kriminalizaciju, ratne zločine, odnos prema Vojsci RS, neodgovoran odnos prema gradnji civilne vlasti na oslobođenim teritorijama, nepotreban i nejasan gubitk teritorija i patnju naroda, kao i u posleratnu devastaciju dejtonskog i ustavnog položaja RS”. (agencije)

U SDS-u su sačekali da Božić prođe, pa su raspalili po “političkom protivniku”.

SDS navodi da ovakva Vasićeva izjava podsjeća na vrijeme sa kraja 90-tih godina, kada su, kako se naglašava, podstaknuti tadašnjim visokim međunarodnim predstavnicima, pojedinci doveli do opasnih podjela i razdora u RS.

“To nas je podsjetilo i na Rajka Vasića, koji je tada na tenkovima Sfora jurišao na srpske repetitore i policijske stanice, ili na Sforove helikoptere koji su skupljali poslanike RS da bi uz pomoć onih iz Federacije BiH postavili (koaliciju) ‘Sloga’ na vlast”, navodi se u saopštenju. (agencije)

Vasić iznio stav, SDS odgovorio - reklo bi se ništa sporno. Malo morgen: nije Rajko Vasić iznio svoj lični stav, već stav SNSD-a, jer je izjavu dao kao izvršni sekretar stranke. Ali, SDS je “zaboravio” na Vasićevu stranačku funkciju i obrušio se lično na njega, sugerišući valjda da “SNSD ne misli što i njegov izvršni sekretar”. Kakva plitka politika. Stvar je u sljedećem: SDS ne smije da kritikuje SNSD. Zato se i jesu obrušili na Vasića, pokazujući na taj način koliko su slabi. Jednostavnije rečeno, Rajko Vasić je SNSD-u sasvim dovoljan da se suprotstavi SDS-u, a najjača stranka RS može da se bavi ozbiljnijim pitanjima. Takav odnos, da stvar bude gora, uspostavio je SDS, a ne SNSD, nakon čega Vasić može jedino pomisliti da je politička gromada, a ne smiješna Babaroga kojom Milorad Dodik plaši komšije, kad ne zna šta će sa sobom. 

Veliki problem za SDS nastupio je kad je Vasiću dojadilo da se bavi njima. Prepušteni sami sebi, zgurani u prašnjavi ćošak političke arene, „u letu“ su uhvatili izjavu Kopanjinog sluge Jerinića da je Božidar Stanišljević, koji je priznao da je unio naoružanje u halu Borik, bio blizak ratnim strukturama ove stranke.

SDS ocjenjuje da je Jerinić na ovaj način „instrumentalizovao Udruženje novinara RS u dnevno-političke svrhe“, te da dovodeći Stanišljevića u vezu sa ovom strankom „pokušava da utiče na istragu koja je u toku“. Još su izrazili „ogorčenje i zabrinutost“ i ocijenili da je Jerinić „na fonu stavova koje je zastupao u vrijeme kada je bio predsjednik Nezavisnog udruženja novinara RS i jedan od osnivača udruženja 'BH novinari'“.
U saopštenju se navodi da je Jerinić iz novinarskog udruženja na državnom nivou istupio „pod pristiskom svojih političkih mentora“.
„Da je tako, potvrđuje i to da se njegovi stavovi poklapaju sa stavovima generalnog sekretara Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Rajka Vasića, koji zagovara preispitivanje uloge prvog rukovodstva RS takom rata“, stoji u saopštenju. (agencije)

SDS je, mora se priznati, učinio u ovom saopštenju gigantski napor da Jerinića predstavi kao „Nekoga“, premda se on može karakterisati jedino oznakom „Nula“. Titanski posao pisci saopštenja uradili su kada su uvezali Jerinića i Vasića, u „osovinu zla“ koja je, navodno, protiv SDS-a. Baš jadno, jer Jerinić, za razliku od Vasića, nije čak ni posljedica Dodikove opsjednutosti i sklonosti „likovima“, već produkt Kopanjine bezvoljnosti, kojem je mrsko da pročisti baruštinu oko sebe. Što SDS-u ni najmanje ne smeta da se bavi ničim, kako ne bi došao u situaciju da progovori o uzrocima crnila u kojem se ovaj entitet nalazi.

Smrt Nikole Đurovića – tri moguće verzije

Piše: Slobodan Vasković

U banjalučkom Okružnom tužilaštvu izričiti su u tvrdnji da je za volanom audija A4, koji je 21.08.2011., izazvao tešku saobraćajnu nesreću, bio Nenad Radinković. Tri dana nakon udesa preminuo je Nikola Đurović, sin jedinac Darka i Aleksandre Đurović. U tužilaštvu navode da imaju Radinkovićevo priznanje, te urađen DNK, koji potvđuje da je njegova krv nađena na vozačevom vazdušnom jastuku. Svjesni su da DNK nije validan sudski dokaz, jer nije uzet u skladu sa zakonom, budući da automobil nije sve vrijeme bio u nadležnosti MUP-a RS, već je, kako smo to objavili, „putovao“ na relaciji Banjaluka - Sarajevo - Banjaluka. U ovoj instituciji odbacuju sve navode o „zamjeni vozača“, tvrdeći da imaju dovoljno dokaza i izjava svjedoka da optuže Radinkovića. Ukazuju da su i oni „čuli za raznorazne špekulacije“, da su mnoge od njih provjerili i odbacili ih kao nevalidne. „Tužilaštvo treba provesti još neka vještačenja, nakon čega će biti podignuta optužnica protiv Radinkovića“, nezvanično nam je rečeno u ovoj pravosudnoj instituciji.

Objektivno, tužilaštvo ima vrlo malo manevarskog prostora da se bavi brojnim, najblaže rečeno, nejasnoćama u cijelom slučaju: imaju priznanje Radinkovića, DNK koji to priznanje potvrđuje i maloljetnog S.J., koji, takođe, kaže da je Radinković vozio kobne noći. Međutim, upravo zbog porodice, javnosti i sprečavanja optužbi na bilo čiji račun bez osnova, tužilaštvo bi trebalo/moralo da istraži sve činjenice, posebno one koje ukazuju da je možda bilo “pranja papira” u Sarajevu, u firmi koja je iznajmljivala audi. A postoje relevantni dokazi da sa papirima nešto nije u redu. Tužilaštvo do sada nije išlo ni sa kakvim zahtjevom prema sarajevskoj policiji, a, kako se čini, i neće, što je velika greška, jer sami ostavljaju prostor za razna tumačenja. Činjenica je i da dežurni tužilac nije u noći udesa izašla na lice mjesta. Da li je ili nije morala izaći, krajnje je diskutabilno, jer postoji niz argumenata stručnih lica i za i protiv. Međutim, više je nego upitno njeno objašnjenje zbog čega nije izašla - tvrdi da nije čula telefonski poziv (aparat joj ostao u drugoj prostoriji). Sad se postavlja pitanje da li je poziva iz MUP-a uopšte i bilo, jer ako ga nije čuo dežurni tužilac, policajci su trebali pozvati njegovog zamjenika. Važno je naglasiti da je dežurni tužilac 20.08.2011. bila Snježana Živković, a da je nadležni tužilac u ovom predmetu Snežana Petković, koja ga je zadužila 14.10.2011. godine.

Izvještavanje medija

Lavinu šprekulacija/nagađanja/teorija/tvrdnji pokrenulo je ćutanje i šturi izvještaji ovdašnjih medija o tragičnoj nesreći kod Rakovačkih bara. Istina, “Glas Srpske” je te večeri na svom portalu objavio kratki tekst (prenosimo ga u cijelosti).

   

Datum: 21.08.2011 21:00 
Autor: Glas Srpske

U sudaru tri automobila dvije osobe teže povrijeđene

BANjALUKA - Dvije osobe teško su povrijeđene, a više ih je prošlo sa lakšim povredama u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u noći između subote i nedjelje u banjalučkom naselju Drakulić.

Dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci i dežurni u operativnom dežurstvu CJB Banjaluka nisu željeli da otkrivaju više informacija o ovoj nesreći.

Prema nezvaničnim informacijama, u nesreći su učestvovala tri vozila i pješak. Do nesreće je došlo kada je jedan od automobila pokušao da izbjegne pješaka koji je prelazio ulicu. Tada se sudario sa drugim vozilom, a u njih se zabio i treći automobil. Pješak u ovoj nesreći nije povrijeđen. N. T. (kraj)

Malo šta je tačno u ovoj vijesti, što je zapanjujuće, jer je opštepoznata stvar da je Glas policijska novina. Oni su u potpunosti upućeni u rad MUP-a RS i to do detalja. Međutim, ovaj put su, najblaže rečeno, zloupotrijebljeni i preko njih je „gurnuta“ informacija iz koje se može zaključiti da je pješak skrivio nesreću i ostao nepovrijeđen. A to je potpuno netačno: audi je, jureći velikom brzinom, prošao kroz crveno, udario u Đurovićev fiat, pokosio pješaka i udario u fabiju (vidi tekst - Ko je usmrtio Nikolu Đurovića?!). Posebno je začuđujuće da „Dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci i dežurni u operativnom dežurstvu CJB Banjaluka nisu željeli da otkrivaju više informacija o ovoj nesreći“, premda su znali imena svih učesnika u udesu, kao i težinu povreda koje su zadobili. Ovakav postupak je interesantiji tim više, jer je uobičajeno da policija saopštava imena učesnika (ili njihove inicijale) u udesima samo par sati nakon što se dese. Zašto su ovaj put emitovali potpuno netačne informacije preko, sebi, veoma bliskog medija? Da li zbog toga što je u udesu učestvovao neko od pripadnika vladajuće oligarhije, ili osoba bliskih njima?

Nakon četiri dana, Glas se ponovo oglašava kratkim tekstom.

Datum: 25.08.2011 21:00
Autor: Glas Srpske

Podlegao vozač "fijata"

BANjALUKA - Nikola Đurović (21) iz Banjaluke, koji je teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 21. avgusta, u srijedu je podlegao u Kliničkom centru Banjaluka.
Prema nezvaničnim informacijama, do nesreće je došlo kada je Nenad Radinković, koji je bio za volanom "audija", prošao na crveno svjetlo i udario u "fijat" kojim je upravljao Đurović, a potom je u njih udarila i "škoda". Jedan od automobila se potom odbio i udario pješaka Borisa Klečinu koji je teško povrijeđen.
U ovoj nesreći lakše su povrijeđeni Radinković, njegov suvozač J. S. (17) i putnici iz "škode" Brankica i Anđela Bajčić. G. O. (kraj)

Ovaj suhoparni tekst je manje više korektan, a tek sedam dana nakon nesreće oglašavaju se Nezavisne novine koje objavljuju duži tekst pod naslovom „Jureći audijem kroz crveno izazvao nesreću“. Nakon toga, 13.12.2011. objavljuju na svom portalu tekst pod naslovom - Roditelji Nikole (21) iz Banjaluke: Podmetnuli su krivca za smrt našeg jedinca.

Tri verzije

Do sada su se, prema dokumentima u koje smo imali uvid i saznanjima do kojih smo došli, iskristalisala tri moguća hodograma nesreće:

- Radinković bio za volanom

Prvi je onaj koji zastupa i Okružno tužilaštvo, i koji kaže da je Radinković vozio. Validnost ove verzije narušavaju činjenice navedene u tekstu „Ko je usmrtio Nikolu Đurovića“, a posebno to što tužilaštvo nije provjerilo papire audija i utvrdilo njihovu ispravnost/neispravnost. Uz to, maloljetnog S.J., koji se navodi kao suvozač audija, niko nije vidio na licu mjesta, a nije bio ni u Hitnoj. On se, u noći udesa, negdje oko 3.30 časova prijavio na Hirurgiju, a sa mjesta nesreće se udaljio. Istovremeno, Radinkovićeva djevojka J.B. viđena je i na licu mjesta i u Hitnoj, ali se tvrdi da nije učesnik u udesu, već da je naknadno došla.

- Radinković nije bio za volanom

Prema ovoj verziji, Radinković i njegova djevojka su sjedili na zadnjoj klupi audija, a na mjestu vozača „tatin sin“, zbog kojeg je izvještaj sa lica mjesta lažiran i zbog kojeg se o nesreći saznalo „sedmicu nakon“. Ako se S.J. (koji je i u ovoj verziji suvozač), mogao neopaženo udaljiti sa lica mjesta, zašto to nije mogao učiniti i „tatin sin“. U ovoj varijanti, Radinković preuzima odgovornost, premda je nevin. Kako ne bi ponavljali dokaze za i protiv, uputno je upitati se: zbog čega je Radinković pristao na DNK analizu, za koju je, ako ne on, a ono njegov advokat morao znati da nije validan dokaz (ali jeste dodatno opterećujući)? Ovako ispada da je njemu baš najviše stalo da dokaže da je upravo on vozio, iako je imao više mogućnosti za odbranu i pred sudom i pred javnošću, da na analizu nije pristao.

- Četvrto vozilo

Prema ovoj verziji, u udesu je, osim tri automobila koji su navedeni u zapisniku (audi A4, fiat, fabia), učestvovalo i četvrto vozilo – službeni automobil jedne od institucija RS. Ovaj automobil je, prema ovoj verziji, audi A4, dok je bio u pokretu, udario u zadnji kraj, dao mu akceleraciju i, de fakto, ga torpedirao u fiat. Četvrti automobil nije bio teško oštećen, produžio je ka Banjaluci, a u narednih sedam dana je sklonjen i isječen. Ovu verziju  podržavaju i fakti da audi A4 ima oštećenja na zadnjoj strani, te da mu je kompletna desna strana havarisana. Ta oštećenja nije mogao napraviti fiat, a ni fabia (vidi slike).