Ko su sve bili korisnici zajmova IRB-a, koliko je novca dato po tom osnovu i pod kojim uslovima, koliko je novca vraćeno od odobrenih zajmova (što glavnice, što po osnovu kamata) javnost vjerovatno nikada u potpunosti neće saznati. Mada je novac, koji su povlaštenim firmama dijelili šakom i kapom, javni novac, koji pripada svim građanima RS.
piše:Žurnal.info
Vlada Republike Srpske je u oktobru prošle godine odlučila da Investiciono- razvojnoj banci Republike Srpske (IRB) skine sa poslovnog salda teret nenaplaćenih potraživanja, nastalih u vrijeme kada je Veliki kreditni odbor velikodušno dijelio milionske kredite, uglavnom, firmama čiji su vlasnici bili u prijateljskim i bliskim poslovnim vezama sa vrhom vlasti ovog bh. entiteta.
Gotovo 180 miliona maraka, na taj način datih para, nije se moglo naplatiti, pa je IRB, odmah nakon što je od Vlade RS dobila zeleno svjetlo, 14. oktobra 2023. godine objavila javni oglas, kojim je ponudila na prodaju skoro 180 miliona maraka vrijedna potraživanja Fonda za razvoj i zapošljavanje, koja nije uspjela naplatiti u prethodnom periodu.
„Nominalna vrijednost potraživanja iz Portfelja iznosi 125.533.870 KM na 31.07.2023. godine (u daljem tekstu „Datum presjeka“), uz dodatnu informativno obračunatu zateznu kamatu do datuma presjeka u iznosu od 54.146.528 KM“, navedeno je u objavljenom javnom oglasu.
Naglašeno je da se portfelj sastoji od 41 ugovora o zajmu, odnosno 37 dužnika, sa ukupnom nominalnom vrijednošću od 125.533.870 KM. Od toga, deset ugovora o zajmu, nominalne vrijednosti 16.868.955 KM, nisu bila obezbjeđena ni na koji način, niti založnim pravom na nekretninama niti na pokretnoj imovini, dok su ostali dati zajmovi, kako je navedeno, obezbjeđeni ili hipotekom na nekretnine ili založnim pravom na pokretnu imovinu ili opremu.
Stevanović - nismo mađioničari, nego mikrohirurzi koji su završili operaciju
IRB, koja iza sebe ima kompletan državni aparat i poluge vlasti, nije uspjela da naplati ova potraživanja, ali to veoma vješto radi bijeljinska firmi „Standard prva“ d.o.o., koja je 180 miliona KM dospjelih potraživanja IRB-a kupila za samo 32 miliona KM. Osnivač “Standard prve” je “Standard group” d.o.o. Bijeljina, čiji je vlasnik advokat Miloš Stevanović. Logično se nameće pitanje - kako realativno malo računovodstveno preduzeće, sa ograničenim finansijskim resursima, uspijeva da naplati ono što banka, iza koje stoji Vlada RS, godinama nije mogla da učini?
Nameće se i pitanje – da li postoji poslovno-finansijski dogovor advokata Stevanovića sa ljudima iz vlasti ili ljudi bliskih vlastima u RS?
“To su spekulacije. Otkup potraživanja od banaka je standard, ali to kod nas, nažalost, nije prisutno. Kada smo došli na ideju da učestvujemo u tom postupku, naša firma je sakupila sredstva sa raznih strana, od investitora, i izvršili akciziciju. Postoje redovni, legalni novčani tokovi koji su nama omogućili da mi to kupimo”, rekao je Stevanović za Žurnal.
Na našu konstataciju da je ipak čudno da IRB nije uspjela da naplati ova potraživanja, a njegova firma jeste, Stevanović je naveo da njegovi advokati nisu “mađioničari”, kako se to nedavno pominjalo na zasjedanju Narodne skupštine RS tokom rasprave o poslovanju IRB-a, već da se radi o dobro osmišljenim potezima.
“Ti predmeti su dugo bili na sudu, veliki dio njih je došao do nekog svog kraja posle dugo, dugo godina. Mi smo samo bili kao mikrohirurgija i završili neke stvari, koje je trebalo da budu završene davno. Tu su krediti koji imaju jako dobru kolateralizaciju, postoje brojne hipoteke, mjenice, mjenična sudužništva, tako da je bilo prilično jednostavno sve to uvezati i dovesti do naplate”, kaže Stevanović.
Ako je tako sve jednostavno, kao što tvrdi, zašto potraživanja nije naplatila IRB, već je 180 miliona nenaplativih plasmana prodala njegovoj firmi za 32 miliona maraka, čime su IRB, ali i svi građani RS ostali bez 140 miliona maraka!!?
“IRB, koja je gigant, ne može da naplati 180 miliona maraka kreditnih potraživanja, a pojavi se Miloš Stevanović, privatno lice, koji otkupljuje nenaplativa potraživanja za 32 miliona i sada ih on uredno naplaćuje, a IRB nije mogla. Minus od 140 miliona, koliko je razlika između nenaplativih potraživanja i cijene po kojoj ih je otkupio Stevanović, udara na džep svih građana RS. Na sjednici Narodne skupštine postavio sam jednostavno pitanje – zašto Stevanović nije imenovan za v.d. direktora IRB-a kada očigledno zna da naplati ono što IRB nije mogla naplatiti godinama”, rekao je za Žurnal šef poslaničkog Kluba Srpske demokratske stranke (SDS) u parlamentu RS Ognjen Bodiroga.
IRB: Sve po zakonu!
Iz IRB RS tvrde da su sve aktivnosti sa prodajom nenaplativih potraživanja realizovane u skladu sa zakonskim okvirom, koji je “relevantan za ovu oblast i uređuje pitanja od značaja za njihovu prodaju”. U odgovoru Žurnalu podsjetili su da je Narodna skupština RS u martu 2023. godine usvojila Izmjene i dopune Zakona o Fondu za razvoj i zapošljavanje RS, kojima je omogućeno Fondu da vrši prodaju nenaplativih potraživanja, te da je entitetska vlada u junu prošle godine donijela Pravila prodaje potraživanja iz plasmana, kojima je utvrđen obuhvat potraživanja za prodaju, nadležnosti za donošenje odluka, ugovor o prodaji potraživanja, uslovi koje mora ispunjavati kupac potraživanja, postupak prodaje potraživanja i druga pitanja u vezi sa prodajom plasmana.
Nakon sprovedenog postupka javne nabavke, IRB je, naveli su dalje, angažovala konsultantsku kuću "Deloitte Advisory" iz Beograda, koja je izvršila procjenu vrijednosti svakog pojedinačnog spornog potraživanja, dajući svoju procjenu vrijednosti portfelja u cjelini.
“Angažovanje renomirane konsultantske kuće sa velikim iskustvom u pružanju ovih i sličnih konsultantskih usluga u regionu i šire, u međunarodnim okvirima, imalo je za cilj isključivanje bilo kakve pravne nesigurnosti u pogledu ispravnosti i zakonske utemeljenosti sprovođenja postupka prodaje potraživanja iz plasmana. U prilog kvaliteta i pouzdanosti ekspertize odabrane konsultantske kuće govori i podatak da, Deloitte, zajedno sa revizorskim/konsultantskim kućama Ernst&Young, KPMG i PricewaterhouseCoopers čini tzv. veliku četvorku koja pokriva gotovo 95 posto svjetskog tržišta ovim uslugama”, stoji u odgovoru IRB-a.
Iz IRB-a su još naveli da je dodatna potvrda formalnoj ispravnosti samog postupka osigurana i pribavljanjem pozitivnog pravnog mišljenja na dokumentaciju koja prati sprovođenje javnog postupka prodaje od strane specijalizovane advokatske kancelarije za ove poslove. Naglasili su i da se najveći dio dužnika, čija su se potraživanja nalazila u portfelju ponuđenom na prodaju, već nalaze u likvidacionim i stečajnim postupcima, te da je do momenta prodaje IRB “iskoristila sve zakonom dopuštene mjere i aktivnosti na zaštiti interesa i potraživanja Fonda za razvoj i zapošljavanje RS”, što je podrazumijevalo vođenja višegodišnjih sudskih postupaka!?
IRB RS rasprodaje nenaplaćena potraživanja od stranačkih firmi
Cijeli posao prodaje 180 miliona KM nenaplativih potraživanja za 32 miliona maraka firmi “Standard prva” u IRB smatraju dobro obavljenom akvizicijom.
“Imajući u vidu da su u potpunosti ispoštovani svi formalni zahtjevi postupka prodaje potraživanja, da se radi o praksi koja je uobičajena za finansijske institucije, kao i činjenicu da je ostvarena kupoprodajna cijena viša od vrijednosti potraživanja koja su procijenjena od strane angažovane konsultantske kuće, smatramo da na bilo koji načini nisu oštećeni interesi Fonda za razvoj i zapošljavanje RS i RS u konačnom. Pored toga, procenat realizacije nenaplativih potraživanja koje je ostvaren kroz ovu prodaju daleko je iznad uobičajenog procenta realizacije u ovim poslovima koji se, prema najnovijim istraživanjima konsultantske kuće koja je bila angažovana, kreće u intervalu od 1,3 posto do 21,9 posto”, naveli su iz IRB-a.
Pitanja o nepovoljnoj prodaji nenaplativih potraživanja IRB-a Žurnal je uputio i premijeru RS Radovanu Viškoviću, od kojeg, kao i u svim slučajevima ranije, nismo dobili nikakav odgovor.
Gubitnik ili dobitnik?
Advokat Miloš Stevanović kaže da naplata nenaplativih potraživanja, sama po sebi ne znači da je došlo do naplate gotovog novca.
“Naplata znači i preuzimanje nekretnine, neke dobre mašine, zaokruživanje nekog poslovnog procesa”, kaže Stevanović.
Njegova firma uspjela je već da naplati dio potraživanja, poput onog od apartmana “Vučko” na Jahorini njegovom prodajom, do kredita od 19,4 miliona KM, koji je IRB odobrio zvorničkoj „Energoliniji“, firmi povezanoj sa “Aluminom”, u vrijeme kada je na čelu Vlade RS bio Aleksandar Džombić. Zbog tog spornog kredita protiv Džombića je vođen sudski postupak, u kojem je oslobođen bilo kakve krivice.
Stevanović se, ipak, ne slaže s ocjenom da je IRB izgubila 140 miliona KM. Zapravo, on smatra da je IRB na dobitku.
“Naša teza je sledeća - IRB je ovim dobila. Mi smo otkupili nešto što vrijedi 180 miliona KM, ali oni su dobili 35 miliona maraka gotovih para. Oni se sada hvale i kažu - mi smo ovu godinu završili sa 35 miliona dobitka. Ja mogu da kažem da smo mi IRB-u pomogli da završi neke svoje poslovne procese i pokaže se kao uspješna banka”, naglašava Stevanović.
Ocjenjujući da su nenaplativa potraživanja u bilansu IRB-a bila veoma loša, on tvrdi da njegova firma nije kupila nenaplativa potraživanja, ona bi ugrožavala sposobnost daljeg normalnog funkcionisanja banke. Sam je pomenuo da su ga poslanici opozicije u parlamentu RS predložili za direktora IRB-a, aludirajući da on uspjeva da naplati ono što banci, iza koji stoji cijeli sistem, godinama nije polazilo za rukom.
Iz IRB-a ističu da je postupak prodaje nenaplativih potraživanja, iz perspektive potencijalnih kupaca, realizovan u potpunosti na transparentan način, odnosno, da je sva relevantna dokumentacija u vezi potraživanja koja su se nudila na prodaju bila dostupna zainteresovanim kupcima, uz potpuno poštivanje svih zahtjeva i obaveza u pogledu zaštite povjerljivosti podataka za sve uključene strane u postupku.
Ako pozajmice nisu sporne zašto nema objave tih podataka
Transparentnosti nema kada riječ o tome - ko su dužnici, čija je potraživanja od IRB-a otkupila firma „Standard prva“, i koliko pojedinačno iznose njihova dugovanja. Iz IRB-a pozivaju se na ugovore o povjerljivosti, koji obavezuju obje strane - i ponudioca i IRB kao ovlaštenog prodavca. Osim toga, naglasili su, sam ugovor o kupoprodaji potraživanja, tenderska dokumentacija, kao i svi podaci u vezi s njima spadaju u povjerljive podatke i predstavljaju poslovnu tajnu.
Ognjen Bodiroga je naveo da iz IRB prethodnom šefu poslaničkog Kluba SDS-a Vukoti Govedarici nisu dostavili spisak firmi čija su potraživanja nenaplativa, pozivajući se na zakon o tajnosti podataka, što dodatno ukazuje na mutne radnje u ovom slučaju.
Fond poput komercijalne banke
Ekonomista Zoran Pavlović podsjeća da su nenaplativa potraživanja, koja je prodala IRB, potekla iz perioda kada je postojao Veliki kreditni odbor IRB-a, koji je formirala Vlada RS.
“U tom Velikom kreditnom odboru bili su predstavnici vlade, premijer i neki ministri, i oni su praktično odobravali kredite većih iznosa pojedinim kompanijama. Te kompanije su nekada imale hipoteku kao garanciju da će otplaćivati kredit, a nekada i nisu. Potom su čak uveli da se kao garancija može dati i pokretna imovina - kamion, vozni park… Onda je došla Svjetska banka i konstatovala da to što se radi predstavlja bankarski posao, koji kao takav nije definisan da ga može raditi IRB, jer je IRB Fond. Svjetska banka je zatražila od Vlade RS da se taj kreditni odbor raspusti i da se prestane sa tom aktivnošću, što se i desilo. U suštini, ono što je IRB sada dala na prodaju je zbir kredita koji su plasirani na takav način, u vrijeme kada je o kreditima odlučivao Veliki kreditni odbor“, rekao je Pavlović za Žurnal.
Teško da će iko odgovarati zbog gubitka 140 miliona maraka, nastalih po osnovu odobravanja kredita firmama, bez prethodne analize njihove solventnosti i adekvatnog jemstva da će dati novac biti vraćen.
IRB RS je fond, a ne komercijalna banka, pa je ništa ne obavezuje da ima dobre rezultate u svom poslovanju da bi nastavila da radi. Mala je vjerovatnoća će postojati i lična odgovornost za izgubljeni novac, bilo čelnih ljudi IRB-a od njenog osnivanja do danas, tako i premijera i ministara koji su bili u Velikom kreditnom odboru i odobravali milionske kredite, uglavnom stranačkim firmama. U okolnostima u kojima trenutno funkcioniše Republika Srpska, pojam „odgovornost“ ljudi iz institucija gotovo da ne postoji.
U bh. medijima prije nekoliko godina pojavila se vijest da je Tužilaštvo BiH otvorilo istragu protiv funkcionera IRB RS, kao i članova nekadašnjeg Velikog kreditnog odbora, koji su iz sredstava Evropske Investicione Banke (EIB) nenamjenski odobrili kredite povlaštenim firmama.
EIB je krajem 2016. godine prijavila IRB RS Tužilaštvu BiH zbog nenamjenskog trošenja oko 100 miliona konvertibilnih maraka kreditnih sredstava koje je ta banka, kao kreditnu liniju, još 2011. godine odobrila IRB-u za kreditiranje malih i srednjih preduzeća. IRB je, međutim, te kredite plasirala firmama bliskim vlasti.
“Uvidom u upisnike Tužiteljstva BiH, nema otvorenih predmeta koji se odnose na Insvesticiono-razvojnu banku RS. Predmeti koji su bili u radu arhivirani su tijekom 2013. i 2016. godine”, odgovorili su Žurnalu iz Tužilaštva BiH.
Krediti, zajmovi i pozajmice “dvorskim firmama”
IRB RS je osnovana je 6. decembra 2006. godine, u stopostotnom je vlasništvu RS i njena primarna uloga je upravljanje fondovima Republike Srpske u cilju očuvanja i uvećanja vrijednosti njihovih portfelja. Takođe, IRB RS je kreditiranjem zadužena za pružanje finansijske podrške razvojnim projektima, a može da trguje i hartijama od vrijednosti. Ekonomisti navode da je IRB RS nije banka u pravom smislu te riječi, već fond, koji svoja sredstva korisnicima plasira putem komercijalnih banaka.
Netom po osnivanju IRB RS, vlastrodršci su shvatili da u IRB-u ima poprilično novca, pa su osmislili način kako da te pare daju firmama od “posebnog značaja”. Zato su odlučili da formiraju Veliki kreditni odbor, u kome sjede predstavnici Vlade RS, na čijem čelu je premijer, kao predsjednik Skupštine IRB-a. Potom su krenuli da povlaštenim firmama odobravaju milionske kredite, bez adekvatnog obezbjeđenja uloženog novca, zbog čega te pare nikada nisu vraćene na račune IRB-a. Osim spornih kredita, IRB RS je od svog osnivanja pojedinim firmama davala zajmove, odnosno odobravala im je i isplaćivala kreditna sredstva, bez posredovanja komercijalnih banaka.
Umjesto kredita IRB RS davala pozajmice odabranim firmama
IRB RS je do maja 2012. godine svoje kredite plasirala isključivo putem komercijalnih banka, koje su preuzimale rizik ovih kredita. Od maja 2012. godine počeli su takozvani direktni plasmani, bez finansijskog posrednika, prvo u vidu zajmova određenim privatnim firmama, a potom i u vidu pozajmica. Od septembra 2019. godine do početka 2022. godine, IRB je odobrila ukupno devet pozajmica, u ukupnom iznosu od oko 37,6 miliona KM. Prva pozajmica, u iznosu od deset miliona. odobrena je u vrijeme dok je direktor IRB RS bila Snežana Vujnić, koja je potpisala na desetine miliona maraka vrijednih kredita u periodu od 2016. do 2020. godine, kada je obavljala funkciju direktorice IRB-a, a da na nju nije bila imenovana, čak ni u statusu vršioca dužnosti.
Za ostale pozajmice zeleno svjetlo je dao bivši direktor Dražen Vrhovac, koji je, nakon što ga je smijenila Vlada RS, nestao bez traga.
“Pitanje je gdje je Dražen Vrhovac, zašto ne dolazi na sjednice Narodne skupštine u kojoj je poslanik, zašto ne podnosi izvještaj o svom poslovanju dok je bio v.d. direktora IRB-a”, kaže poslanik SDS-a Ognjen Bodiroga.
Dodaje da je sporna i diploma koju posjeduje Vrhovac, kao i način na koji je bivši direktor IRB-a stekao brojne nekretnine. I Svjetska banka je svojevremeno primjedbovala da se IRB, koja je osnovana kao Fond, ponaša kao banka, zatraživši od vlasti RS da se izjasne – da li će IRB RS ostati Fond ili će postati komercijalna banka, koja će biti pod patronatom Agencije za bankarstvo RS.
Među firmama koje su dobile pozajmice IRB-a su propali „Farmland“, čiji je vlasnik Dragan Vasiljević, vlasnik nekretnina na najatraktivnijim destinacijama u Floridi, „Niskogradnja“ Laktaši u vlasništvu Ljube Ćubića, „Dobojinex“, „Prijedor-putevi“… Praksa je nastavljena i u vrijeme mandata Dražena Vrhovca, koji je odobravao milionske pozajmice laktaškoj firmi „Kaldera Company“, čijih je 65 posto dionica od Milenka Čičića krajem 2019. godine kupila kompanija „Prointer ITSS“. Ove dvije firme su se, zbog koruptivnih aktivnosti Milorada Dodika i njegovog sina Igora, našle na američkoj „crnoj listi“, zbog čega su im banke zatvorile račune, posle čega su ugasile svoje poslovanje.
Nove sankcije SAD-a osobi i firmi povezanim sa Dodikom
IRB je značajan dio sredstava plasirala i u obveznice. Municipalne obveznice, odnosno obveznice lokalnih zajednica, emitovale su uglavnom opštine u kojima je na vlasti Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika. Emitovanje obveznica bio je novi način zaduženja lokalnih zajednica u RS. IRB RS je ulagala i u korporativne obveznice određenih preduzeća, što propalih javnih preduzeća, poput banjalučke i prijedorske Toplane i Olimpijskog centra Jahorina, što privatnih firmi čiji su vlasnici bliski vladajućoj eliti u RS, poput “Farmlanda”, “Kaldere” i Robne kuće “Boska”, čiji je vlasnik Dragan Đurić u Srbiji optužen za organizovani kriminal. Firma “Integral inženjering” dobila je zajam od IRB-a u ukupnom iznosu od 17 miliona KM, od čega ravno 12 miliona bez finansijskog posrednika.
IRB RS smo pitali - koliki je iznos kredita, koje je od svog nastanka do danas IRB pojedinim firmama dodijelila direktno, bez posredovanja komercijalnih banaka, i koliki je iznos nenaplativih potraživanja nastalih po tom osnovu? Odgovoreno nam je da od nastanka IRB-a 2006. godine ukupan iznos plasmana bez finansijskog posrednika iznosi 920 miliona KM.
“U posmatranom periodu iznos nenaplativih potraživanja kreće se u prosjeku bankarskog sektora u Republici Srpskoj, a na osnovu izvještaja Agencije za bankarstvo Republike Srpske”, naveli su u odgovoru.
Tvrde da IRB od 2016. godine nema direktnih kredita.
Plan za preobrzabu – iz fonda u komercijalnu banku
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 4. jula po hitnom postupku izmjene seta zakona, čime je otvoren put da IRB obavlja platni promet i prima novčane depozite. De facto, da postane komercijalna banka. Vlast RS se na takav korak odlučila nakon što u talasu sankcija, 18. juna ove godine, na „crnu listu“ Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država dospjelo sedam kompanija i dvije osobe zbog povezanosti sa porodicom Milorada Dodika. Projekat pretvaranja IRB-a iz investiciono-razvojnog fonda u komercijalnu banku osmišljen je, iako još nije realizovan, isključivo da bi sankcionisane firme, nakon što promijene osnivače, menadžment i nazive, kao navodno novi poslovni subjekti, u IRB-u otvorile račune.
Vlast RS traži način da zaobiđe sankcije SAD-a
Ekonomista Zoran Pavlović ocijenio je za Žurnal da se vlasti RS neće usuditi da dozvole sankcionisanim osobama i firmama da otvore račune u IRB-u, jer bi to automatski značilo da i IRB ide na OFAC-ovu listu, čime bi prestao bilo kakav platni promet sa tom institucijom.
„Ono što je sigurno jeste da bilo kakva konverzija IRB-a u organizaciju koja bi se bavila platnim prometom podrazumijeva proceduru koja se ne može završiti za pola godine. Uz to, mora biti odobrena od Centralne banke BiH. Da bi se banka registrovala, između ostalih uslova koji su propisani u BiH, a koje je verifikuje Centralna banka BiH, je i dobijanje SWIFT koda za poslovanje“, kazao je Pavlović.
”Naš utisak je da će IRB zadesiti sudbina kakvu imaju mnoga javna preduzeća u RS, koja su na ivici propasti. To je jedna velika afera, koja će se kad tad otkriti, a do koje je dovela sadašnja vlast, koja cijelu RS gura u propast“, smatra Ognjen Bodiroga.
Ko su sve bili korisnici zajmova IRB-a, koliko je novca dato po tom osnovu i pod kojim uslovima, koliko je novca vraćeno od odobrenih zajmova (što glavnice, što po osnovu kamata) javnost vjerovatno nikada u potpunosti neće saznati. Mada je novac, koji su povlaštenim firmama dijelili šakom i kapom, javni novac, koji pripada svim građanima RS.
