Čekajući Senu

Piše: Slobodan Vasković

Srijeda, 26.02., dan kada treba biti izrečena prvostepena presuda Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću, dominantna je tema u svim dijelovima BiH, u svakom razgovoru.

Vrh Dodikovog Režima svakodnevno izbacuje raznorazne “planove” o tome kako će postupiti ukoliko presuda bude osuđujuća, a sukus tih prijetnji je da će “nestati BiH”.

Ta percepcija se pokušava nametnuti kao već “gotova stvar”, iako, kada se objektivno sagleda, sve što dolazi iz vrha Režima jeste plašenje “mečke rešetom”.

Da je Dodik jak i da ima mogućnoti sprovesti bilo šta od onoga što veoma dugo već najavljuje (sem povlačenja ministara i poslanika iz Savjeta ministara i parlamenta BiH), on bi to učinio odmah po podizanju optužnice i ne bi sebi dozvolio da, u svima vidljivoj panici, čeka prvostepenu presudu.

Umjesto toga, on je prisustvovao svakom ročištu, a razvlačenje procesa je legitimna strategija njegove odbrane.

Percepcija da je osuđujuća presuda Dodiku “kraj BiH” je potpuno netačna.

Oslobađajuća presuda za Dodika je, suštinski, “kraj BiH”.

To ne znači da će BiH nestati, ali, izvan svake razumne sumnje, znači da bi Dodik, u takvom epilogu, ojačao do neviđenih razmjera i “zgužvao BiH” bez milosti.

Oslobađajuća presuda značila bi, istovremeno, i definitivno umiranje OHR-a kao institucije kroz koju međunarodna zajednica djeluje u BiH kao sastavni dio njene političke scene.

Uz to, institucije BiH, posebno pravosudne i bezbjednosne, postale bi irelevantne i ne bi se nikad oporavile od takvog debakla. Vremenom bi potpuno nestale, jer Dodik ne bi dozvolio da bilo ko od njegovih saradnika bude pod udarom bilo kojeg zakona, već bi proizveo situaciju da su iznad zakona, kao što je to sada slučaj u RS. Ništa bolja situacija nije ni u pravosuđu Federacije BiH. 

Sve navedeno Dodik zna; Zato toliko i prijeti ne bi li izdejstvovao oslobađajuću presudu što bi mu onda zaista omogućilo da svoje prijetnje i realizuje, dok mu osuđujuća, ma kakva bila, ne daje nikakve šanse da ih sprovede u djelo.

Erozija Dodikove moći

Piše: Slobodan Vasković

Završnim riječima završen je proces protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića, koji se vodio pred Sudom BiH; Ostalo je da sudija Sena Uzunović saopšti prvostepenu presudu 26.02.o.g.

Sve ono što posljednjih dana dolazi od Dodikovih sluga iz vrha Režima, pa i samog Dodika, ukazuje da Šef Režima, a samim tim i njegovi lakeji, smatra da će biti osuđen.

Histerija u Režimskim redovima ulazi duboko “u crveno”, a prijetnje radikalizacijom su omasovljene do mjere da su postale jeftinije čak i od onih Dodikovih verbalnih “kifli” kojima se, kako je rekao, narod sve više hrani.

Dodik nije izjednačen sa Republikom Srpskom, kako se to tvrdi, već je izdignut iznad nje, pa se pokušava nametnuti lažna slika da je presuda njemu, smrtna presuda entitetu. 

Istina, entitet je na izdisaju, ali ne zbog sudskog procesa Dodiku, već načina njegovog upravljanja koji je sveden na to da je RS potpuno privatizovao i radi sa njom, ali i stanovništvom, šta god hoće. Peciznije, ništa dobro, jer je RS ekonomski, privredno, finansijski potpuno uništena, a njene institucije su tek prazan skup.

Dodik ne može izazvati rat u BiH, čak ni sporadične sukobe; Možda tek koji nasilni incident, što bi bilo kobno po njega. Svjestan je on toga, jer, ma koliko bio brutalan, vulgaran, primitivan kada prijeti, Dodik razumije da jedino što ne smije učiniti jeste pokrenuti niti izazvati bilo kakvo nasilje.

Kada se sagledaju sve njegove “radikalizacije”, može se konstatovati da on njima najviše prijeti RS - guranjem entiteta u još dublju izolaciju (i sadašnja je gotovo pa nepodnošljiva), dalje osiromašenje i konačno sasipanje RS.

Najmanje je Dodiku stalo do entiteta i naroda; On se isključivo bori za svoje lične interese; Pokušava zadržati moć u RS i nastaviti “talačku krizu”, jer svi oni koji žive u tom entitetu njegovi su taoci.

Važno je primijetiti da je Dodik, u ovom trenutku, slabiji nego ikad dosad u svojoj političkoj karijeri, bespovratno upletenoj sa kriminalnom; “Obogaćenu” rijetko viđenom pohlepom.

Neizvjesnost oko toga kakva će presuda biti dovela ga je u situaciju da ne zna šta i kako dalje, a zasipanje javnosti prijetnjama, bespredmetnim sastancima, skupo plaćenim, ali, ipak, prejeftinim spinovima, poput onog sa Rudolfom Đulijanijem, samo je zamajavanje javnosti i ništa više od toga.

Dodik je prestravljen, tu nema nikakve dileme, a njegov pokušaj da se sakrije iza entiteta i naroda je potpuno bezuspješan, jer je upravo on gotovo poništio entitet, raselio trećinu stanovništva RS, a od onih koji su ostali, većina je na ivici egzistencijalnog beznađa ili su već potonuli u njega.

Dodik je trebao da ode 2022., ali je pokrao izbore i ostao; Sada bi trebalo da odstupi sam, ne čekajući ni prvostepenu ni drugostepenu presudu; Tako bi učinio najveću uslugu sebi i prvi put u svojoj dugoj karijeri nešto za entitet i narod u njemu.

 

 

Viši sud u Beogradu pravosnažno presudio u moju korist tako što je odbacio žalbu Kostreševića, direktora Policije RS, kao neosnovanu

Piše: Slobodan Vasković

“Odbija se kao neosnovana žalba punomoćnika privatnog tužioca Kostrešević Siniše, advokata Bišćević Nađe pa se presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu K.br.148 22 od 10.05.2024. godine potvrđuje”, presudilo je tročlano vijeće Višeg suda u Beogradu 16.01.2025. godine.

Presuda je donešena jednoglasno, a uručena mi je 18.02.2025. godine.

Tako je završen ovaj proces u kojem sam argumentima potukao “do nogu” Kostreševića i njegovog advokata.

Problem je što je Kostrešević i dalje zaštićen za sve ono što je, nezakonito, počinio proteklih godina, kao direktor Policije RS, ali svemu jednom dođe kraj.

 

  

Dodikova najava radikalizacije je utiranje sigurnog puta za nestanak RS

Piše: Slobodan Vasković

Republika Srpska spremna je na donošenje radikalnih odluka ukoliko Sud BiH donese bilo kakvu presudu u predmetu protiv Milorada Dodika, zaključio je Milorad Dodik, praćen Horom poslušnika iz vrha Režima na sastanku koji je održan 17.02.o.g.

Tako je Milorad Dodik po ko zna koji put pokazao da je Republika Srpska samo igračka u njegovim rukama koju je, zajedno sa narečenim Horom, poništio do temelja, nemilosrdno je pljačkajući.

Sada je na red došao i temelj i Dodik se ne libi da krene i u njegovo razaranje ne bi li spasio sebe u procesu pred Sudom BiH koji je na samom kraju i dijeli nas svega nekoliko dana od prvostepene presude.

Nema nikakve hrabrosti u Dodikovim radikalnim najavama; One su samo pokazatelj ogromnog straha koji njime vlada, a konstatacija da su članovi Hora radikalniji i od njega, ukazuje na to da je spreman sve njih žrtvovati kako bi on pokušao opstati, a ne na stvarno raspoloženje unutar Hora za poništenje Republike Srpske.

Dodik je u panici, kao i svi iz vrha Režima, jer bi osuđujuća presuda dovela do potpune erozije njegove moći i uticaja, a sve njih pod udar zakona zbog svega onog što su počinili stavljajući sebe iznad svakog zakona proteklih deceniju i po.

Upravo to pokušavaju ponovo - da stave Dodika iznad zakona, ne pitajući za cijenu koju će RS i narod da plati. Uostalom, narod je za njih uvijek bio i ostao potrošni resurs, tako da nije bio ni za očekivati da promijene svoje stavove po tom pitanju. Ukoliko uspiju u tome, nastaviće i dalje da RS pretvaraju u pustinju.

“Svi predstavnici srpskog konstitutivnog naroda i Republike Srpske na nivou BiH, kao i svi zaposleni u institucijama BiH povućiće se iz zajedničkih institucija i prekinuti rad”, jedan je od Dodikovih zaključaka koje je Hor podržao aklamacijom.

Uopšte nije problem da se povuku Dodikovi poltroni i hohštapleri koje je rasporedio po državnim institucijama na visokim funkcijama, ali je zaključak potpuno nebulozan, jer Dodik donosi odluke i u ime opozicionih stranaka iz RS koje djeluju u parlamentu BiH, u oba doma.

Nejasno je kako misli povući zaposlene u institucijama BiH sa njihovih radnih mjesta; Valjda bi oni trebalo da se odreknu ličnih primanja, dovedu porodice na ivicu egzistencije, kako bi odbranili Dodika, njegove poltrone i kriminalce kojima se okružio i sačuvali njegovu moć do koje mu je jedino stalo.

Niko od zaposlenih u institucijama BiH ne treba da napusti svoj posao i ugrozi vlastitu porodicu zbog Dodika koji je bio i ostao najveći neprijatelj RS. Što se tiče Dodikovih ulizica koji se nalaze na funkcijama, ako hoće, neka idu. Ionako nisu trebali ni biti na tim pozicijama.

I bez njih će se naći rješenje za funkcionisanje države.

Kakva god presuda bila, Dodik je već pokazao svoje nakazno lice - spreman je žrtvovati i RS i svakog njenog stanovnika zbog ličnog interesa i zaštite otetog. Isto se odnosi i na pripadnike Hora klimoglavaca koji i ne smiju drugačije, jer bi ih on satrao.  

Dodikova najava radikalizacije je utiranje sigurnog puta za nestanak RS. 

 

Politički kanibalizam: Selak je Dodikov "žrtveni jarac", a mogao bi postati i prvi kandidat za ministra bezbjednosti BiH koji je uhapšen

Piše: Slobodan Vasković

Goran Osnovac Selak, kojeg je Milorad Dodik nominovao za novog ministra bezbjednosti BiH, mogao bi biti prvi kandidat za tu funkciju koji je uhapšen.

Do sada su hapšeni samo ministri bezbjednosti BiH, ali ne i kandidati za tu poziciju.

Ukoliko bezbjednosne agencije, koje se bave provjerom kandidata, budu radile svoj posao kako treba, a ne površno, kao dosad, Selak će se naći iza rešetaka (gdje je poodavno morao biti smješten), a nikako u fotelji ministra bezbjednosti BiH.

O nezakonitim poslovima Osnovca objavio sam desetine tekstova, ali ubjedljivo najogavnija stvar koju je počinio jeste izgon rođenog ujaka sa mjesta direktora “Novog groblja” u Banjaluci.

Riječ je o (pokojnom) Nedeljku Milakoviću kojeg su Selakovi batinaši, prijeteći mu pištoljima, istjerali iz te firme, 22.07.2018.

Sam Milaković to je potvrdio gostujući na N1 - 31.10.2019. godine. Nedeljko Milaković preminuo je 12.12.2020. godine od posljedica zaraze korona virusom. 

Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, poslala je Sipi zahtjev za provjeru Selaka, odnosno istinitosti onoga što je Selak naveo u obrascu CIK-a.

Ako provjere budu “detaljne” kao u slučaju Nenada Nešića, posljednjeg ministra bezbjednosti BiH, koji je trenutno u pritvoru, onda Osnovac ne treba da brine da će biti uhapšen kao kandidat za ministra bezbjednosti. 

Međutim, budući da su bezbjednosne agencije pokazale rijetko viđenu površnost tokom provjera Nešića, teško mi je povjerovati da će i ovaj put načiniti kardinalnu grešku kao u tom slučaju.

Kako god bilo, ubijeđen sam da Selak neće postati novi ministar bezbjednosti BiH i da ga je Dodik kandidovao samo da bi ga potrošio, svjestan da ne može biti izabran. 

Bolje potrošiti Selaka, koji ima patološku želju da dođe u vrh bilo koje bezbjednosne agencije, nego nekog iz SNSD-a, Dodikov je motiv, jer politička situacija na državnom nivou nikako ne garantuje da šef Režima u RS može izgurati bilo kog svog kandidata na poziciju ministra bezbjednosti.

Selak, predsjednik SPS, koju Dodik drži na “rezervnoj klupi”, uprkos snažnoj podršci te stranke, “zagrizao je mamac” kao posljednji som, ne shvatajući da će doživjeti kalvariju, a nikako ispunjenje vlažnih snova da postane ministar bezbjednosti.

Osnovac je samo još jedn žrtveni jarac u povelikom stadu onih koje je Dodik prinio na “oltar” ličnih interesa.