Dodikova Velika Ofanziva za Opstanak na političkoj sceni BiH

Piše: Slobodan Vasković

1.

Polovinom avgusta ove godine mediji su objavili da je “Milorad Dodik u Beču prisustvovao forumu EU-SAD”.

Ne bih sad o tome kako je Dodik u medijskim napisima akcentiran kao neko ko predstavlja EU, ali treba podsjetiti da su tom “forumu” prisustvovali, kako je objavljeno, i Ričard Grenel, bivši izaslanik Bijele kuće za dijalog Beograda i Prištine, Met Mauers, bivši savjetnik državnog sekretara Stejt departmenta, Džozef Grogan, bivši direktor Savjeta za unutrašnju politiku SAD, kao i Gaj Benson, urednik američkog Foks njuza.

2.

Legenda kaže da je Dodik od Grenela tražio da mu pomogne da bude skinut sa “Crne liste” SAD-a, a da mu je Grenel odgovorio da on nije dio vladajućeg establišmenta, te da mu ne može ni na koji način garantovati da će biti skinut sa “Crne liste” i u situaciji da Donald Tramp pobijedi na izborima.

Legenda još kaže da je Dodik tražio da samo on bude skinut sa “Crne liste” i nije tu uslugu molio ni za koga drugog, što je vrlo interesantno.

3.

Na “Crnoj listi” su članovi Dodikove uže porodice, njihove privatne firme, te brojne osobe i firme koje su sarađivali sa njima, ali je očito da je Dodik smatrao/smatra kako je sasvim dovoljno da, za početak, on bude skinut sa “Crne liste” da bi mogao da nastavi sa svojim “grobarskim poslom”.

4.

Dodik je, izvan svake razumne sumnje, grobar Republike Srpske, dok je sa brojnim partnerima koji predstavljaju druge narode BiH u “Timu grobara”, koji pokušava razoriti državu.

5.

Nakon Trampove pobjede u trci za predsjednika SAD-a, Dodik je pokrenuo ultraagresivnu medijsku kampanju kojom želi sebe predstaviti, u najmanju ruku, al-pari Ilonu Masku, najbogatijem čovjeku na svijetu, koji je jedna od najzaslužnijih ličnosti za Trampov povratak u Bijelu kuću.

6.

Pritom, Dodik nije prezao ni od najmizernijih postupaka kao što je “prijem u čast pobjede Trampa”, te drugih sličnih idiotluka. Dodik ide logikom da je i svaka antireklama, kao posljedica nekog od njegovih degutantnih postupaka, u stvari odlična reklama, jer njemu je najbitnije da bude u “orbiti” sa porukom da je upravo on saveznik Republikanaca na kojeg se, navodno, računa. Kad smo već kod stranaka SAD-a treba imati na umu da su Dodika u BiH u jednu od vodećih političkih ličnosti promovisale Demokrate SAD-a, koje su ga i stavile na “Crnu listu”.

7.

Dodikova orkanska kampanja dio je njegove Velike Ofanzive za ostanak na političkoj sceni BiH, a "trampizam", koji maksimalno promoviše, ima nekoliko ciljeva: Prvi je da pokuša umanjiti značaj aktuelne administracije demokrata, koja je još uvijek na vlasti, kao i ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija. 

8.

Zaglušujući “republikanski bubnjevi” u koje Dodik udara su, po ovom pitanju, potpuno nebitni, jer administracija tako velike države kao što je SAD, radi i radiće svoj posao sve do potpune tranzicije vlasti koja se neće desiti “preko noći”, već će potrajati.

9.

Jasno je to Dodiku, ali njegova stvarna ciljna grupa su građani BiH, sa akcentom na one koji žive u Republici Srpskoj i njegovi politički partneri, kao i stranke opozicije, koje on pokušava “republikanskim bubnjevima” doslovno zastrašiti i gurnuti na potpunu marginu političkih dešavanja, ispunjavajući gotovo cijeli medijski prostor svojim svakodnevnim, mnogobrojnim izjavama o sebi kao nekome ko je jako bitan u vremenu što dolazi.

10.

Iako nebitan, on uspijeva, u nemaloj mjeri, da nametne tu sliku.

11.

Drugi njegov cilj je Sud BiH u kojem se vodi proces protiv njega: Dodiku je namjera da pokuša već u prvostepenom postupku da bude oslobođen, iako je njegov advokatski tim već ukalkulisao da će nepravosnažna presuda, kada bude donešena, biti loša po Dodika.

Tada će krenuti svim snagama na Apelaciono Vijeće koje bi trebalo da potvrdi prvostepenu odluku, kakva god ona bila. Prema svim informacijama kojim raspolažem, Dodik će biti osuđen i presuđen, ali je njegovo pravo da pokuša to da spriječi.

12.

I prije izbora u SAD-u, bio je vema primjetan povećan pritisak Dodika na Sud BiH - svako novo ročište podrazumijevalo bi i sve veći broj onih koji su, ogromna većina, prisiljeni da dođu i podrže Autokratu.

Taj broj onih koji ga “pod moranje” podržavaju teško da će se smanjivati pred Sudom BiH kada se odvijaju ročišta, jer je Dodik naložio da se “podrška maksimalizuje”.

13.

Objektivno, Sud BiH, u ovom trenutku, mnogo je veći problem za Dodika od svih sankcija SAD-a, jer može okončati njegovu političku karijeru izricanjem mjere zabrane političkog djelovanja.

Zato on svoj “trampizam” pokušava načiniti gigantskim i njime pritisnuti ovu pravosudnu instituciju. Dodik će tu bitku voditi nemilosrdno i ne pitajući za cijenu koju može platiti RS, koju, kao i narod u njoj, doživljava samo kao potrošni resurs.

14.

Drugi Krak Dodikove Velike Ofanzive usmjeren je na ponižavanje i rastakanje stranaka Režima, kao i uklanjanje njihovih lidera. Upravo melje DEMOS i to vrlo vrlo uspješno; Od te stranke malo šta će ostati, kada Dodik završi sa njima. 

Već je “Ujedinjenu Srpsku” doveo na ivicu cenzusa, ranije je poništio DNS, a sljedeća stranka koja će se naći na udaru je, izvan svake razumne sumnje, NPS Darka Banjca, kao i sam Banjac, jer se drznuo isturiti protivkandidata SNSD-u u Kozarskoj Dubici.

Za kraj satiranja koalicionih partnera Dodik je ostavio Petra Đokića i njegov SP, da sa njima “zasladi”.

15.

Nije osveta ono što pokreće Dodika u razarajućem pohodu na stranke iz Režimske koalicije; Osveta je samo povod, a stvarni uzrok je da Dodik želi da sruši svaku mogućnost preslagivanja većine u Narodnoj skupštini u slučaju zabrane političkog djelovanja.

16.

Činjenica da se niko javno ne buni, iz bilo koje od stranaka koje Dodik brutalno rastura na proste faktore, pokazuje dubinu korupcije u kojoj se čelnici i poslanici, kao i visoki funkcioneri, tih partija nalaze, ali oslikava i činjenicu da ih Dodik sve “ima u šaci” upravo po tom osnovu.

Dodikovo razaranje tih stranaka i njihovo ćutanje je MR jada i čemera koji čini Režim.

17.

Dodikov dugoročni plan je jasan - ukoliko mu pođe za rukom da pobijedi Sud BiH, ići će na apsolutnu većinu u parlamentu na narednim opštim izborima - da SNSD ima 42 poslanika. Zaista, ukoliko bi se stvari ovako razvile više mu ništa ne bi stajalo na putu da to i ostvari.

18.

No, prije toga treba istaći da Dodikova Velika Ofanziva ima za cilj dalje povijanje naroda u RS zbog činjenice da je ovaj bh. entitet bez para, da se ne plaća gotovo ništa, sem penzija i suvih plata, koje su, u najvećoj mjeri, nedovoljne za preživljavanje.

Dodik mora po svaku cijenu izbjeći socijalne nemire, spriječiti ih svim sredstvima, jer bi to bio njegov kraj i bez Suda BiH. 

19.

Otud i njegov “iznenadni angažman” na rješavanju problema u JP “Šume RS”; Iako je sve što je učinjeno u vezi tog JP tek bižuterija i bižuterija će i ostati, Dodik je odigrao tu kartu kako bi “pokazao” da se nešto čini protiv lošeg poslovanja, kao posljedice teških kriminalnih radnji u tom sektoru, što je notorna neistina.

Ne samo da se ne čini, već se ne može ni učiniti, jer su JP “Šume RS” propala firma, bez mogućnosti oporavka pod ovom vlašću. U istom košu su i druga brojna Javna preduzeća, Zdravstvo, Obrazovanje…

Bez obzira na svu besparicu, nemaštinu, javno propadanje, Dodik je, Velikom Ofanzivom, najagresivnijom u proteklih nekoliko godina, uspio nametnuti svoju lažnu agendu kao jednu od glavnih tema u svakoj kući.

20.

Međutim, on odlično zna da stvarni procesi, u kojima je on Negativac No1, i dalje nezaustavljivo traju i da ih se njegova agenda ne dotiče.

Upravo zbog toga može se očekivati još agresivniji Dodikov udar, jer rastu i njegovi vrlo vrlo opravdani strahovi. 

 

  

  

 

Imaš Pale, nemaš poslanike i stranku: Dodik je naložio Nedeljku Čubriloviću da se povuče sa čela DEMOS-a i to što prije

Piše: Slobodan Vasković

“Vrijeme ti je da se malo odmoriš”, rekao je u decembru 2019. godine Milorad Dodik tadašnjem šefu DNS-a Marku Paviću.

Pavić je pokušao malo da vrda, ali Dodikov pritisak bio je prejak, pa se odlučio da “ode na odmor”, na kojem se još uvijek nalazi.

Bio je to drugi dio uništenja DNS-a, koji sada ne može prikupiti glasova ni da pređe cenzus.

DNS je na izborima, održanim 2018. godine, osvojio 12 mandata što je za Dodikov “ukus” bilo previše.

Pavićeva stranka imala je namjeru da nakon tih izbora traži poziciju premijera, ali je Dodik naredio, odmah nakon Opštih izbora, Nedeljku Čubriloviću, aktuelnom ministru i najdugovječnijem funkcioneru u RS, da pocijepa DNS, što je ovaj i učinio.

Čubrilović je osnovao DEMOS 22.12.2018. godine; Tako je DNS rasturen na dva dijela, a sa njim je u novu stranku otišlo pet poslanika. Pavić je mogao samo da sanja premijersku poziciju.

Nepunih šest godina nakon što je napravio raskol u DNS-u, potom uništio tu stranku, Dodik je preporučio Čubriloviću da mu je “vrijeme da se malo odmori”.

Čubrilović nije pokušao čak ni da vrda, već je na sjednici Predsjedništva stranke, "ničim izazvan", pozvao na održavanje unutarstranačkih izbora, uz najavu da on želi da se povuče sa pozicije predsjednika DEMOS-a.

Glavni razlog zbog kojeg Dodik prisiljava Čubrilovića da se povuče jeste što je SNSD izgubio lokalne izbore na Palama; Pobijedio je kandidat DEMOS-a Dejan Kojić.

Dodik je ultimativno od DEMOS-a zahtijevao da povuku svog kandidata, ali Čubrilović nije imao snage da to sprovede u paljanskom dijelu stranke. Zato, prema Dodiku, “treba da se odmori”.

Dok Čubrilović “ne ode na odmor”, a otići će vrlo vrlo brzo, Dodikovi jurišnici krenuli su u otimanje poslanika DEMOS-a. 

Napad na poslanike je uspio, jer su Milan Dakić, direktor JP “Putevi RS”, i Suzana Gašić, nekadašnja ministarka trgovine i turizma RS, potvrdili 11. novembra da su prešli u Dodikovu Sektu.

Nepoznato je u ovom trenutku i ko bi mogao da zamijeni Čubrilovića na čelu DEMOS-a, ali je itekako poznato da Dodik neće odustati od rasturanja ove partije i to još većom brzinom od sadašnje. (nastaviće se)

Nastavlja da varniči u Gradskom odboru SNSD-a Banjaluka; Analiza lokalnih izbora pokazala da su pojedini istaknuti članovi te stranke u Banjaluci radili protiv Vlade Crte Đajića i Nikole Šobota

Piše: Slobodan Vasković 

1. 

Već u izbornoj noći je postalo jasno da mnogo toga ne štima u Gradskom odboru SNSD-a Banjaluka. Iako je SNSD kao stranka izdominirala sa osvojenih 32.858 glasova, njihov zvanični kandidat Nikola Šobot je za poziciju gradonačelnika dobio samo 37.221 glasova.

2. 

Analiza rezultata, koju je uradila Crvena Sekta, pokazala je da nisu samo koalicioni partneri ti koji su „prodali“ Šobota, nego i dio visokih funkcionera te stranke u Banjaluci.

3. 

Dovoljno je vidjeti primjer Krupe na Vrbasu, pa da svima bude sve jasno. Radi se o mjesnoj zajednici u Banjaluci kojom suvereno decenijama vlada tajkunska porodica Ilić. Oni su posljednjih 30 godina kroz namještene tendere izvukli desetine miliona KM iz gradskog budžeta.

4. 

Draško Stanivuković je u Krupi na Vrbasu pobijedio Nikolu Šobota sa 414 naspram 268 glasova. Nausprot toga, SNSD je kao stranka pobijedila PDP sa 302 naspram 170 glasova. Ne treba biti Ajnštajn pa da se zaključi da su Ilići radili za stranku, ali da su kao kandidata za gradonačelnika podržali Stanivukovića.

5. 

Jedan od pobjednika proteklih izbora u Banjaluci je Goran Talić, koji je na listi Crvene Sekte osvojio 6.114 glasova, iako je bio postavljen na tek 30. mjesto na listi. Dobro upućeni tvrde da je Talić ponajviše na terenu minirao Crtu i Šobota.

6. 

Opštepoznato je da je Crta jedan od rijetkih koji ima hrabrosti da se usprotivi Miloradu Dodiku. To je više nego dovoljan razlog zbog čega Dodik želi da ukloni Crtu sa čela Gradskog odbora Banjaluka.

7.

Međutim, pragmatični Dodik dobro zna da bi uklanjanje Crte dovelo do tektonskih poremećaja unutar Crvene Sekte, a to je posljednje što Dodiku treba u situaciji kad očekuje da će biti presuđen od strane Suda BiH i da će mu biti zabranjen politički rad.

8. 

Dodik dobro zna da Crta nije Radojičić i da bi u slučaju smjene sa čela Gradskog odbora osnovao vlastitu stranku, koja bi prepolovila Crvenu Cektu u Banjaluci. Nekoliko posljednjih izbora je pokazalo da je Crta daleko najpopularniji funkcioner te stranke u Banjaluci, pa čak i u banjalučkoj regiji.

 

9.

Koliko god bili glasni glasovi oko Dodika, koji mu sufliraju da treba da ukloni Crtu, on vrlo dobro zna u kakve bi ga unutarstranačke probleme mogao odvući taj potez. Osim toga, Dodik se izrazito plaši Banjaluke, jer mu iz izbora u izbore sve više Banjalučana okreće leđa.

10. 

Sa zabranom obavljanja političkih funkcija idu i vanredni izbori za funkciju predsjednika Republike Srpske. Postavlja se pitanje kako će u Banjaluci proći neki drugi kandidat Crvene Sekte kada Dodik kao najjači kandidat posljednjih nekoliko izbornih ciklusa prolazi kao bos po trnju. Slab kandidat, u kombinaciji sa rasturanjem Gradskog odbora (u slučaju Crtine smjene) doveo bi do toga da opozicioni kandidat u Banjaluci dobije prednost koja bi se mjerila u desetinama hiljada glasova.

Milorad Dodik i njegov sluga Draško Stanivuković nastavljaju da vozaju građane Banjaluke po kružnim tokovima

Piše: Slobodan Vasković

1. 

Završeni su lokalni izbori. Međutim, to ne znači da je završena  kampanja, a posebno ne za Milorada Dodika. Stare političke varalice poput njega dobro znaju da se kampanja ne vodi 30 dana pred izbore, nego da ona permanentno traje od izbora do izbora, a da se 30 dana pred izbore samo intenzivira.

2. 

Nedavno smo vidjeli perfomans koji su zajednički izrežirali Milorad Dodik i njegov potrčko Draško Stanivuković. Sve je započelo time da je Dodik, ničim izazvan, održao konferenciju za štampu u blizini banjalučkog Kampusa, optužujući Stanivukovića da gradi kružni tok protivno zakonskim propisima.

 

3.

Pritom se ne zna da li je frapantnije to što (oktroisani) predsjednik jednog entiteta bavi izgradnjom kružnog toga ili to što u državi kojom vlada bezakonje kao ključan primjer pljačke i bezakonja navodi nekakav kružni tok.

 

4.

Nije prošlo puno vremena da se oglasi i sam Stanivuković, koji je u „oštrom“ tonu osuo paljbu po Dodiku i saradnicima. Isti taj Stanivuković je samo nekoliko dana ranije vrlo pitomo govorio o samom Dodiku i potencijalnoj saradnji u Banjaluci.

5. 

Podrazumijeva se da ovde nije riječ o kružnom toku, nego o početku kampanje za opšte izbore 2026. godine. Već sada je jasno da je Dodik dogovorio sa Stanivukovićem da se Stanivuković kandiduje za predsjednika Republike Srpske.

 

6.

Kako Stanivuković nikada neće dobiti podršku za kandidaturu od Narodnog fronta Jelene Trivić i Pokreta Nebojše Vukanovića, to je jasno da će on samo odvući glasove nekom od opozicionih kandidata.

 

7.

Takav rasplet ponajviše odgovara samom Dodiku, jer bi u slučaju postojanja tri kandidata za funciju predsjednika Republike Srpske vrlo izvjesno odnio pobjedu kandidat Crvene Sekte. Dodik neće ni moći biti kandidat, jer će mu do tada Sud BiH zabraniti obavljanje političkih funkcija.

 

9.

Ako ništa drugo, dobro je da su Dodik i Stanivuković na vrijeme pokazali da će do opštih izbora jedan drugom odigravati duple pasove i vozati građane po kružnim tokovima, ukrug.