Fijasko Velikog Ništa


Piše: Slobodan Vasković


Milorad Dodik doživio je potpuni fijasko.


Koliko god se trudio da sve iracionalnijim, besmislenijim i, praktično, neizvodljivim i nesprovodivim zahtjevima, povrati poziciju Onog koji nema alternativu i koja je snažan faktor u BiH, uspijeva mu jedino da se dalje rastapa i pokazuje koliko je nemoćan.


Ne postoji način da se Dodik vrati u bilo kakvom većem kapacitetu na političku scenu, čak ni u situaciji da potpuno obrne ćurak i postane apsolutno kooperativan po svim pitanjima koja se tiču BiH i njenog napretka u unutrašnjoj demokratizaciji i putu ka EU.


Ni takvo javno lomljenje kičme samom sebi ne bi mu pomoglo da se uspravi, stane na obje noge i vrati iz pozicije Velikog Ništa u poziciju Bar Nešto.


Dodik je pomnožen sa nulom i uzalud svi ispaljeni ćorci, blefovi, spinovi, sulude prijetnje i zahtjevi. Pročitan je do detalja; Opkoljen sa svih strana, bez ijedne rupe kroz koju bi mogao da se izvuče ili, pak, provuče.


Najbolje za Dodika, ali za sve u BiH, bilo bi da sam ode sa političke scene.


Najbolje za BiH bilo bi da Dodik sam ode sa političke scene.


Najbolje za Republiku Srpsku bilo bi da Dodik sam ode sa političke scene.


Najboje za Srbe u BiH i RS bilo bi da Dodik sam ode sa političke scene.


Nažalost, Dodik to neće učiniti.


Nataviće da se dalje rastapa do potpunog političkog ništa, što nije nikakva šteta, ali jste ogroman problem i za BiH i za RS i za Srbe u BiH; Za RS svaki dalji sat ostanka Dodika na vlasti, koju je uzurpirao, uništio sve institutucije entiteta, zagadio ih do mjere nesnošljivosti, nenadoknadiva je šteta.


Dodik nema prijatelja na političkoj sceni, ni u EU, ni na nivou Planete. 


Svi koje on lažno naziva prijateljima imaju svoje interese, a on ih sve manje može sprovoditi; uskoro neće moći nikako. 


Uskoro ga više neće niko ni nazvati. 


Dodik, ako nije svjestan da je završio svoju političku karijeru, onda je u potpunosti i bespovratno izgubio svaku vezu sa racionalnim, razumom.


Narod je sve siromašniji, RS je finansijski iznurena, dalji sudar sa Zapadom vodi je u kolaps iz kojeg se neće zadugo dići.


Zapad neće popustiti, uprkos velikim pukotinama koje su javno pokazali u odnosu spram BiH i djelovanju OHR-a u BiH, a ne u odnosu spram Dodika.


Svaki Dodikov pokušaj da nasiljem proba riješiti bilo koju po njega nepovoljnu situaciju biće brutalno slomljen. On je Individua bez ikakvih šansi. I bez nade.


Tu su svi saglasni: Svima je dojadio. I to je vezivna tačka na kojoj će se zemlje koje čine Zapad lako dogovoriti o svemu. I prevazići sopstvene raskole.


Prevazišli bi je i bez tog najmanjeg zajedničkog imenioca, ali kad već mogu pokazati snagu, a pokazuju je sve više i sve silnije, neće im biti naodmet da Dodika dovedu do mjere neprepoznatljivosti. I neprihvatljivosti i na unutrašnjoj političkoj sceni BiH.


Dodiku neće ni u čemu pomoći Besčasna kamarila kojom se okružio i koja se poigrava sa njim gurajući ga iz paranoje u paranoju, iz jedne faze ludila u još težu, samo sa jednim ciljem: Kako bi oteli ono što još nisu.


Dodik je, u političkom smislu, jedno Veliko Ništa i to se neće promijeniti, a njegov najveći poraz jeste u tome što je postao sredstvo onih koje je koristio kao sredstvo za bjesomučnu pljačku naroda u RS i Republike Srpske.


Beznađe je Dodikova sadašnjost i budućnost, bez šanse da se to agregatno stanje u kojem se nalazi promijeni.






 


петак, 29. март 2024.

Ambasada SAD u BiH: Jučerašnja sjednica NSRS još je jedan dokaz da gospodinu Dodiku nije stalo do ljudi u ovoj zemlji, uključujući stanovnike Republike Srpske i da je spreman žrtvovati prosperitet svojih birača za sopstvene političke i finansijske interese


Izjava Ambasade SAD u BiH


Zaključci i zakon koje su Milorad Dodik i njegovi partneri u vladajućoj koaliciji Republike Srpske juče progurali kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS) predstavljaju izravan napad na državnu strukturu Bosne i Hercegovine i Daytonski mirovni sporazum. Kao što gospodin Dodik i njegovi ortaci često rade, pokazali su prezir prema demokratiji i političkom pluralizmu koristeći nečuven jezik u obraćanju članovima Skupštine koji su se suprotstavili tim mjerama. Nažalost, ovo je u skladu sa tekućom kampanjom gospodina Dodika čiji je cilj lišavanje građana Republike Srpske njihovih temeljnih prava i sloboda.


Nije iznenađujuće da su gospodin Dodik i njegove ulizice napali ono što je nedavno učinio visoki predstavnik s ciljem jačanja integriteta izbornog procesa, jer slobodni i fer izbori jesu egzistencijalna prijetnja strankama koje se oslanjaju na prevaru da bi se održale na vlasti. Nacrt Izbornog zakona RS koji je usvojen juče uzurpirao bi državne nadležnosti i stvorio paralelni izborni sistem. To je još jedan primjer destruktivne, antidaytonske politike gospodina Dodika koja stoji na putu integraciji Bosne i Hercegovine u euro-atlantske institucije. I nemojte se zavaravati, napredak koji je Bosna i Hercegovina nedavno ostvarila u procesu evropskih integracija, iako je dobrodošao, ostvaren je uprkos, a ne zahvaljujući gospodinu Dodiku.


Ako gospodin Dodik želi olakšati zatvaranje Ureda visokog predstavnika i ubrzati integraciju BiH u evropske institucije, može to uraditi angažovanjem u konstruktivnim pregovorima čiji je cilj postizanje koncenzusa i kompromisa, kao i prihvatanjem reformi koje su u skladu sa evropskim standardima, umjesto što im se opire politikom blokiranja, ucjena i maltretiranja.


Jučerašnja sjednica NSRS još je jedan dokaz da gospodinu Dodiku nije stalo do ljudi u ovoj zemlji, uključujući stanovnike Republike Srpske i da je spreman žrtvovati prosperitet svojih birača za sopstvene političke i finansijske interese.


Sjedinjene Države daju čvrstu podršku teritorijalnom integritetu, suverenitetu i multietničkom karakteru Bosne i Hercegovine i nastaviće koristiti sredstva kojima raspolažu kao odgovor na antidaytonsko djelovanje.

Kontrolor

Piše: Slobodan Vasković


Milorad Dodik je dobio Kontrolora - to je Nenad Stevandić nafilovan ubjeđenjem da je konačno došao “njegov trenutak”, posebno nakon povratka iz Moskve.


Sitan, ali vrlo bitan detalj: Dodik je na kraju Velikog Valjanja u Blatu, na kojem je postavljen Ultimatum “Urbi et Orbi” pokušao da odgodi donošenje Nacrta Izbonog zakona RS, riječima: “dajmo opoziciji dva - tri dana da pokušamo svi zajedno da donesemo odluku”, ali ga je Stevandić poklopio naredbodavno: “Već je dogovoren nastavak; odmah se nastavlja sljedeća Posebna”.


“Ako je dogovoreno, u redu”, saglasio se Dodik, što je zapanjujuće, jer je do tog trenutka, oko ponoći 28/29.03., uvijek bilo po njegovom. 


Ovaj put je bilo onako kako je naložio Kontrolor Stevandić.


Ma koliko sulude odluke koje su donešene bile, Dodik uvijek pokušava ostaviti bar malo prostora za sebe da bi pobjegao od njih u datom momentu, ako mu se ukaže prilika da, žrtvujući dalje institucije, izvuče bilo kakvu korist za sebe.


Ovaj put tu priliku koju je pokušao stvoriti odgađanjem donošenja nacrta Izbornog zakona uskratio mu je Kontrolor Stevandić.


Jednostavnije rečeno, Rusija ne vjeruje Dodiku, već ih je lagao, pa je Stevandić taj koji je zadužen za Korigovanje njegovog ponašanja i onemogućavanje da pobjegne od onog što je obećao.


Tako je Dodik, nakon dva zasjedanja, koja su bila najprljavija u istoriji RS, odigrao “Va bank”, dijelom što je htio, a dijelom što je morao.


Ili da kažem - htio je, jer je morao.


Sam je tražio takvu poziciju i sada iz nje nema kud, a izbačeni Ultimatum će završiti u kanalizaciji u kojoj je Dodik definitivno ugušio parlament entiteta.


Dodik ide ka svom političkom kraju, na tom putu svi silni nebulozni Zaključci samo su akceleracija za ubrzanje njegovog odlaska, a svaka druga mogućnost bila bi Kapitulacija Zapada.


Očekivati da Zapad kapitulira pred Dodikom, uprkos vidljivom raskolu između SAD-a i dijela EU, kao i u samoj EU, ravno je mogućnosti teleportovanja na Mars koliko večeras.


Takva mogućnost ne postoji, a Dodikov pokušaj sa operacijom “Lajčak 2“ samo je put u propast kako njegovu (za njim ne treba žaliti), ali i entiteta, ukoliko se Varvarinu koji je uništio kompletan sistem društvenih vrijednosti u brutalnom napadu, koji traje na RS otkako je ponovo preuzeo vlast u tom entitetu 2006. godine., ne stane u kraj političkim otporom mnogo većeg obima od dosadašnjeg.


SAD i EU će se dogovoriti, a stradaće RS. Politički će Dodik biti satrven, ali bolje nije ni zaslužio.


Zato se pitam i da li je Dodik htio da izazove fizičke incidente kako bi prekinuo i Prvo posebno valjanje u Blatu, jer je javno demonstrirao da su svi opozicioni poslanici ilegalno praćeni, iznosio brojne uvrede, najnižeg nivoa, na njihov račun, učinio sve da se ne iznose argumenti, lažno, pri tom, pozivajući na argumente u raspravi.


Ne bih isključio tu mogućnost - da je htio fizičke incidente, kako bi se prekinulo valjanje u blatu, jer Dodik nije glup, čak ni u situaciji kada nema najbolju komunikaciju sa realnim svijetom; Fizički incidenti bi mu odlično došli - Ultimatumi ne bi bili izglasani, pokazao bi se žrtvom, a opoziciju optužio za sve užase koji mu padnu na um.


Opozicija nije prihvatila njegovu otvorenu ponudu za fizički obračun, ali jeste prihvatila valjanje u blatu, što im nije trebalo.


Tako Dodik nije dobio priliku da pobjegne od Ultimatuma bar na neko vrijeme i ostavi ga da “visi u vazduhu”. Sada mu, kao Damoklov mač, svi Ultimatumi i Zaključci vise nad glavom.


Dodik nema kud; Moraće ići do kraja u sopstvenu propat; Kontrolor je tu da mu što preciznije trasira taj put; Rusija ništa ne prepušta slučaju, kao ni Zapad.


Ostalo je dežavi.





   

четвртак, 28. март 2024.

Dodikov Ultimatum “Lajčak 2”; Neprijateljski pokušaj uvlačenja Srbije u njegove lične sudske probleme; Rekao je da će “ići do kraja”, ali je zaboravio reći da će istinski “ići do svog brzog političkog kraja”

Piše: Slobodan Vasković


1.

Milorad Dodik, šef “Kolektivnog Kolonijalnog Nasilnog Režima” u Republici Srpskoj, otužni je pajac koji ne odustaje od opasnih namjera čiji je cilj potpuno devastiranje i uništenje Srba kao naroda na teritoriji BiH, odnosno njenog entiteta Repulika Srpska.


2.

Nakon što je, za vrijeme svoje gotovo dvodecenijske autokratske vladavine, protjerao sa teritorije RS trećinu njenog stanovništa, sa najvećim procentom Srba među onima koji su otišli, nastavlja sa daljim udarima na narod koji je preostao i nije još uvijek otišao.


3.

Dodik pokušava spasiti samo sebe i isključivo svoje interese u RS, koji su ogromni, jer je u potpunosti privatizovao sve resurse RS, prethodno poništavajući institucije entiteta.


4.

Oktroisan na poziciju predsjednika RS, nakon što je pokrao izbore za tu funkciju 2022. godine, od dijela zemalja Evropske Unije koje su podržale krađu izbora, Dodik, očito, nije ispunio svoj dio dogovora.


5.

U centru Dodikovog odbrambenog mehanizma je isključivo proces koji se vodi protiv njega u Sudu BiH, a da bi ga zaustavio, on uporno podmeće srpski narod kao žrtvu koju treba prinijeti ne bi li se on riješio tog, po njega, opasnog tereta.


6.

Pajac, koji nije u stanju niti može da otvori račun u bilo kojoj banci u Republici Srpskoj, tvrdi narodu kako će on i kleptokratskoklijentelistička elita koja čini “Kolektivni Nasilni Nenarodni Režim” satrati “njih”, misleći pritom na SAD i njihove partnere. Nije čak ni smiješan, već je za žaliti. 


7.

Da je Dodik išta drugo sem isluženi Pajac, smogao bi moći i snage da otvori račun u nekoj od banaka koje djeluju u RS i tako pokaže/dokaže svima da on ima snage da “satare njih”. Ne da poziva narod, već da to uradi on lično, "kao geopolitička sila".


8.

Umjesto toga, on je nastavio da prijeti, iznosi ultimatume i nastavlja da navlači bijedu na vrat Srbima. I to ne samo Srbima koji žive na teritoriji BiH i RS, već i Srbiji, što je, očekivani, nož u leđa zvaničnom Beogradu.


9.

Dodik je jeftini prevarant: prijeteći da će napraviti probleme, svjestan da će teško sradati narod ukoliko to učini, ali sa nadom da će on uspjeti pobjeći, pribjegao je ultimatumu u kojem traži da Zapad naloži Kristijanu Šmitu da povuče nametnutu odluku o tehničkim izmjenama Izbornog zakona BiH.


„Predlažem da pokušamo relaksirati situaciju u BiH na sljedeći način - da se od strane kolonijalne uprave ponište sve odluke lažnog Šmita u roku od sedam dana“, rekao je Dodik u svom obraćanju na sjednici Narodne skupštine RS. 


10.

Ne ide Dodik na ovu varijantu, koja se, ubijeđen sam u to, neće desiti, bez iskustva. Prije sedamnaest godina, kada je bio u punoj snazi, Dodik je prisilio tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka da povuče svoju nametnutu Odluku i tako sam sebi slomije kičmu, a OHR prevede u status “Mrtvog konja”.


Da podsjetim (a pisao sam o tome u tekstu - Projekat “Jahač Mrtvog Konja” - Dodikovo Treće Iskušenje), sukob je izbio kada je, 19.10.2007., tadašnji visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak svojom Odlukom nametnuo Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.


Izmjenama je bilo precizirano da Savjet ministara može donositi odluke i bez prisustva ministara iz reda srpskog naroda, ukoliko oni ne budu dolazili na sjednice i tako vršili opstrukciju rada tog tijela.


Lajčak je imao namjeru da spriječi bilo kakvu blokadu rada institucija BiH, koja je i tada, kao i sada, bila uobičajena.


Nakon toga, uslijedio je oštar napad Dodika i njegovih najodanijih seiza na Lajčaka, OHR i Zapad u cjelini.


Lajčak nije izdržao i povukao je, u decembru 2007., svoju Odluku, umotavajući je u “Autentično tumačenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara BiH”, što nije imalo nikakve veze sa izmjenama Zakona koje je nametnuo, već ih je ukinulo.


Svojim postupkom Lajčak je dao krila Dodiku i stvorio mu mogućnost da ucjenama narednih 17 godina kao taoce drži sve u BiH, pa i OHR.


Istovremeno, Lajčak (najtoksičniji visoki predstavnik po BiH) je povlačenjem svoje Odluke gotovo sahranio OHR, što je jasno vidljivo iz sadašnjeg odnosa prema visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.


“Ne želim da budem jahač mrtvog konja”, rekao je Lajčak za Televiziju OBN (01.02.2009. godine), dodavši da ne smatra da je BiH "mrtav konj", već da su to trenutno instrumenti međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.


Pri tome je zaboravio tada reći (a mogao bi i sada) da je on lično “ubio” OHR ili instrumente međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.


11.

Kada su ti instrumenti ponovo reaktivirani, a za to je trebalo duže od deceniju i po, Dodik se vraća na recept “Lajčak” kako bi ponovo pokušao izdejstvovati pobjedu nad Zapadom.


12.

Uzalud se vraća, jer se to ovaj put neće desiti; Dodik, za razliku od 2007. godine, kada je emitovao ogromnu političku moć, danas prezentuje samo nemoć, a u toj nemoći pokušava zloupotrijebiti oktroisanu poziciju predsjednika RS da narod gurne u sukob.


13.

Dodik je svoj Ultimatum postavio u tri nivoa; Drugi je parlamentarna skupština BiH i njegovi zahtjevi prema tom domu.


Ukoliko “kolonijalna uprava ne poništi odluke Šmita”, Dodik je predložio da predstavnici RS zakažu sjednicu Parlamentarne skupštine BiH i da ta skupština proglasi nedozvoljenim i ništavnim Šmitove odluke, da zabrani organima BiH primjenu tih odluka i da proglasi sajt OHR-a neprihvatljivim i antizakonitim mjestom objave akata.


Potom, naveo je Dodik, predlaže da parlament BiH zabrani Službenom glasniku BiH da objavljuje akte stranaca i njihovih organizacija.


Predložio je i da se na sjednici Predstavničkog doma parlamenta BiH donese Izborni zakon BiH, sa svim tehničkim poboljšanjima koja bi bila primjenjena na sljedećim izborima, ali da se razvlasti Centralna izborna komisija BiH (CIK), koju je nazvao „paradržavnim insitutom“.


Dodik je dalje predložio da Parlamentarna skupština BiH potvrdi da je ona jedino mjesto koje može donositi zakone na nivou BiH, da se utvrdi brzi put približavanja EU, kao i da se donese deklaracija kojom će se potvrditi teritorijalni integritet BiH, sa političkim sistemom predviđenim Ustavom BiH.


On je zatražio i da se „državnim neprijateljima BiH“ proglase visoki predstavnik Kristijan Šmit, kao i američki, britanski i njemački ambasadori, da im se zabrani djelovanje u BiH i da se „izbace“ iz zemlje.


„Ako se to ne desi, predlažem da RS odmah do kraja obustavi djelovanje u institucijama BiH, da se raskine partnerstvo sa koalicijom Trojka i da se ponudi partnerstvo Stranci demokratske akcije, ako to SDA želi“, naveo je on.


14.

Naravno da ništa od svega navedenog neće biti usvojeno u Parlamentu BiH i jasno je da Dodik svjesno ide u izazivanje sukoba u BiH i sa Zapadom.


Nije to nikakvo iznenađenje, jer je Dodik pritjeran u ćošak, nabijen u rupu iz koje nema kud i spreman je na sve, vjerujući da i neko mogao da proguta njegove prejeftine blefove.


„Stranci znaju da su pretjerali (nametanjem odluke o tehničkim izmjenama Izbornog zakona, op.aut.). Ako ih pustimo, satraće nas. Ali, mi ćemo satrati njih“, rekao je Dodik.


Dodik je zaista van sebe; Normalna osoba nikada ne bi mogla dati ovakvu izjavu, jer je činjenica da je Dodik gotovo satran, preostalo je još nešto malo od njegovog političkog habitusa, a njegovo “bildanje”, na način na koji ga predstavlja, djeluje kao “napuhivanje mišića duvanjem u palac”.


15.

Međutim, Dodik je uvijek mjera za bezgranični egoizam i mjera za antisrpstvo, i to maksimalna, jer na vrlo bijedan i podmukao način pokušava da u probleme koje je sam sebi napravio, pa u njih uvukao Republiku Srpsku, sada pokuša uvući i Srbiju. 


“Ako se ništa od toga ne desi predložiću da se na Vaskršnjem saboru insistira na Srbiji kao garantu Dejtonskog sporazuma, koja bi trebalo da konstatuje da su Bošnjaci prekršili Dejtonski sporazum i Srbija garantuje da će pred međunarodnim organizacijama braniti RS i njena prava”, rekao je Dodik.


Zaista je riječ o osobi bez trunke morala, koja pokušava da Srbiju suprotstavi dijelu sopstvenog stanovništva - Bošnjacima, tako što bi osudila dio njihovog naroda u BiH.


Zvanični Beograd ima odlične odnose sa Bošnjacima koji žive u Srbiji; Mnogo investiraju u taj dio države gdje žive Bošnjaci, ubijeđen sam, nikada sebi neće dozvoliti da postupi po bilo kakvom suludom Dodikovom zahtjevu.


16.

Ako već može da “satare njih (Zapad)”, kao što to tvrdi, zbog čega onda gura Srbiju ispred sebe? Zato što mu je Srbija bila i ostala meta i zato što politički kepec, što je sadašnja Dodikova politička veličina, vjeruje da će mu poći za rukom da svoje lične probleme sa pravosuđem u BiH nametne kao dio nacionalne politike Srbije.


17.

Dodik je, potvrđuje se to, bio i ostao Najveći Neprijatelj Srba, Republike Srpske i Srbije. 


Pokušaji razaranja BiH samo su način da to i pokaže i pokuša realizovati svoje antisrpke namjere kako bi Srbija i Srbi, kao narod, bili optuženi za zlo koje on i njegova pljačkaška kamarila čine.


18.

Dodik tvrdi da će ići do kraja, te je predložio da RS nastavi da radi na sprovođenju odluka o statusu ovog bh. entiteta i da se povuče iz svih sporazuma, kojima su formirane državne institucije na državnom nivou, poput Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje…


Dodik je predložio i da se odmah usvoji nacrt Izbornog zakona RS, te da RS u budućnosti radi na modernizaciji i opremanju svoje policije.


19.

Dodik je rekao mnogo toga, ali je zaboravio reći najvažniju činjenicu - On će u svemu ovom ići do sopstvenog kraja, a Srbi, kao narod, uspjeće preživjeti i njega.