петак, 29. март 2024.

Kontrolor

Piše: Slobodan Vasković


Milorad Dodik je dobio Kontrolora - to je Nenad Stevandić nafilovan ubjeđenjem da je konačno došao “njegov trenutak”, posebno nakon povratka iz Moskve.


Sitan, ali vrlo bitan detalj: Dodik je na kraju Velikog Valjanja u Blatu, na kojem je postavljen Ultimatum “Urbi et Orbi” pokušao da odgodi donošenje Nacrta Izbonog zakona RS, riječima: “dajmo opoziciji dva - tri dana da pokušamo svi zajedno da donesemo odluku”, ali ga je Stevandić poklopio naredbodavno: “Već je dogovoren nastavak; odmah se nastavlja sljedeća Posebna”.


“Ako je dogovoreno, u redu”, saglasio se Dodik, što je zapanjujuće, jer je do tog trenutka, oko ponoći 28/29.03., uvijek bilo po njegovom. 


Ovaj put je bilo onako kako je naložio Kontrolor Stevandić.


Ma koliko sulude odluke koje su donešene bile, Dodik uvijek pokušava ostaviti bar malo prostora za sebe da bi pobjegao od njih u datom momentu, ako mu se ukaže prilika da, žrtvujući dalje institucije, izvuče bilo kakvu korist za sebe.


Ovaj put tu priliku koju je pokušao stvoriti odgađanjem donošenja nacrta Izbornog zakona uskratio mu je Kontrolor Stevandić.


Jednostavnije rečeno, Rusija ne vjeruje Dodiku, već ih je lagao, pa je Stevandić taj koji je zadužen za Korigovanje njegovog ponašanja i onemogućavanje da pobjegne od onog što je obećao.


Tako je Dodik, nakon dva zasjedanja, koja su bila najprljavija u istoriji RS, odigrao “Va bank”, dijelom što je htio, a dijelom što je morao.


Ili da kažem - htio je, jer je morao.


Sam je tražio takvu poziciju i sada iz nje nema kud, a izbačeni Ultimatum će završiti u kanalizaciji u kojoj je Dodik definitivno ugušio parlament entiteta.


Dodik ide ka svom političkom kraju, na tom putu svi silni nebulozni Zaključci samo su akceleracija za ubrzanje njegovog odlaska, a svaka druga mogućnost bila bi Kapitulacija Zapada.


Očekivati da Zapad kapitulira pred Dodikom, uprkos vidljivom raskolu između SAD-a i dijela EU, kao i u samoj EU, ravno je mogućnosti teleportovanja na Mars koliko večeras.


Takva mogućnost ne postoji, a Dodikov pokušaj sa operacijom “Lajčak 2“ samo je put u propast kako njegovu (za njim ne treba žaliti), ali i entiteta, ukoliko se Varvarinu koji je uništio kompletan sistem društvenih vrijednosti u brutalnom napadu, koji traje na RS otkako je ponovo preuzeo vlast u tom entitetu 2006. godine., ne stane u kraj političkim otporom mnogo većeg obima od dosadašnjeg.


SAD i EU će se dogovoriti, a stradaće RS. Politički će Dodik biti satrven, ali bolje nije ni zaslužio.


Zato se pitam i da li je Dodik htio da izazove fizičke incidente kako bi prekinuo i Prvo posebno valjanje u Blatu, jer je javno demonstrirao da su svi opozicioni poslanici ilegalno praćeni, iznosio brojne uvrede, najnižeg nivoa, na njihov račun, učinio sve da se ne iznose argumenti, lažno, pri tom, pozivajući na argumente u raspravi.


Ne bih isključio tu mogućnost - da je htio fizičke incidente, kako bi se prekinulo valjanje u blatu, jer Dodik nije glup, čak ni u situaciji kada nema najbolju komunikaciju sa realnim svijetom; Fizički incidenti bi mu odlično došli - Ultimatumi ne bi bili izglasani, pokazao bi se žrtvom, a opoziciju optužio za sve užase koji mu padnu na um.


Opozicija nije prihvatila njegovu otvorenu ponudu za fizički obračun, ali jeste prihvatila valjanje u blatu, što im nije trebalo.


Tako Dodik nije dobio priliku da pobjegne od Ultimatuma bar na neko vrijeme i ostavi ga da “visi u vazduhu”. Sada mu, kao Damoklov mač, svi Ultimatumi i Zaključci vise nad glavom.


Dodik nema kud; Moraće ići do kraja u sopstvenu propat; Kontrolor je tu da mu što preciznije trasira taj put; Rusija ništa ne prepušta slučaju, kao ni Zapad.


Ostalo je dežavi.