piše: Slobodan Vasković
Životi novorođenčadi, koji su Svijet ugledali u UBKC Banjaluka, su ugroženi, ali se niko nije previše uzbudio oko toga. Niti se uzbudio zbog činjenice da respiratorni sistem ne radi, da je zatrovan nečistoćama, pa su novorođenčad evakuisana u Beograd.
Životi novorođenčadi, koji su Svijet ugledali u UBKC Banjaluka, su ugroženi, ali se niko nije previše uzbudio oko toga. Niti se uzbudio zbog činjenice da respiratorni sistem ne radi, da je zatrovan nečistoćama, pa su novorođenčad evakuisana u Beograd.
Još manje je uzbuđenja bilo zbog mogućnosti da su ugroženi i drugi pacijenti, jer se aparati u UBKC Banjaluka ne održavaju redovno zbog nedostatka novca.
Nikakvog uzbuđenja nije bilo ni oko mogućnosti da cijela ova situacija traje duže vrijeme i da je možda bilo teškog ugrožavanja zdravlja novorođenčadi prethodnih mjeseci, ali i drugih pacijenata, koji su bili na aparatima.
Režim se nije oglasio povodom ovog užasnog događaja, a ni takozvana opozicija, kao ni bilo koja NVO. Valjda je sasvim normalno da su životi novorođenčadi ugroženi, a da za to niko ne odgovara, niti se čak kritikuje. Režimski mediji su jednostavno prećutali navedene činjenice, iako zdravstveni radnici tvrde da je udar na novorođenčad “Kraj svega”.
Iz UBKC su potvrdili da ima problema sa respiratornim sistemom, ali i negirali bilo kakve posledice. Uz to ni riječi nisu rekli o evakuaciji beba u Beograd.
Bilo bi zapanjujuće da je drugačije, jer u RS se odavno slavi samo prevara, kriminal, korupcija, njeni nosioci, dok je narod izložen preziru, poniženju, gaženju. Da je drugačije, već bi svi odgovorni bili privedeni, smijenjeni, izloženi javnoj osudi.
Umjesto toga, oni će nastaviti da uništavaju živote, a sada su udarili na novorođenčad, o čemu se gromko ćuti. Već će se naći bijednici što će opravdati “višim interesima” atak na živote tek rođenih, atak na živote bolesnih, atak na one koji tek trebaju da se rode, završni atak na jedan od izvora Nacije - Zdravlje/Zdravstvo.
Uništenje budućnosti novorođenčadi logična je posledica decenijskog varvarskog satiranja zdravstvenog sistema, koji vodi Ranko Škrbić, kum Milorada Dodika i nekadašnji ministar zdravlja.
Ugroženi životi novorođenčadi su posledica njegovih ugovora, koji nisu ništa drugo do bezočno pljačkanje RS.
Nikakvog uzbuđenja nije bilo ni oko mogućnosti da cijela ova situacija traje duže vrijeme i da je možda bilo teškog ugrožavanja zdravlja novorođenčadi prethodnih mjeseci, ali i drugih pacijenata, koji su bili na aparatima.
Režim se nije oglasio povodom ovog užasnog događaja, a ni takozvana opozicija, kao ni bilo koja NVO. Valjda je sasvim normalno da su životi novorođenčadi ugroženi, a da za to niko ne odgovara, niti se čak kritikuje. Režimski mediji su jednostavno prećutali navedene činjenice, iako zdravstveni radnici tvrde da je udar na novorođenčad “Kraj svega”.
Iz UBKC su potvrdili da ima problema sa respiratornim sistemom, ali i negirali bilo kakve posledice. Uz to ni riječi nisu rekli o evakuaciji beba u Beograd.
Bilo bi zapanjujuće da je drugačije, jer u RS se odavno slavi samo prevara, kriminal, korupcija, njeni nosioci, dok je narod izložen preziru, poniženju, gaženju. Da je drugačije, već bi svi odgovorni bili privedeni, smijenjeni, izloženi javnoj osudi.
Umjesto toga, oni će nastaviti da uništavaju živote, a sada su udarili na novorođenčad, o čemu se gromko ćuti. Već će se naći bijednici što će opravdati “višim interesima” atak na živote tek rođenih, atak na živote bolesnih, atak na one koji tek trebaju da se rode, završni atak na jedan od izvora Nacije - Zdravlje/Zdravstvo.
Uništenje budućnosti novorođenčadi logična je posledica decenijskog varvarskog satiranja zdravstvenog sistema, koji vodi Ranko Škrbić, kum Milorada Dodika i nekadašnji ministar zdravlja.
Ugroženi životi novorođenčadi su posledica njegovih ugovora, koji nisu ništa drugo do bezočno pljačkanje RS.
Aparate iz kojih se udišu otrovi UBKC-u je prodao Meho Mušić, vlasnik firme “Bosnamed”; Čuveni Škrbićev drug Mušić, o čijim poslovima sam ne samo ja, već i drugi, objavili brojne dokumente i dokaze o pljački, ali je Kum iznad svega.
Sada smo svjedoci da su i iznad života i da ih nesmetano mogu ugroziti/oduzeti, a da se niko glasnije i ne pobuni. Posebno ne Opozicija, taj prestrašeni, impotentni konglomerat sitnih interesa i nedoraslih politikanata.
Nije prvi put da se životi ugrožavaju, i oduzimaju: Činjeno je to i sa oboljelima od šećerne bolesti, trudnicama dijabetičarima, djecom dijabetičarima od godinu dvije tri starosti, oboljelima od bubrežnih bolesti, brojnim drugim koji su smatrali da mogu zaštiti zdravlje odlazeći u neku od Škrbićevih Fabrika: Ne shvatajući da su tek resurs na kojem taj Nečovjek i Neljudi što stoje iza njega izvanredno zarađuju.
Ali, nikom ništa - Život u RS ionako ne vrijedi pišljivog boba, ako nisi posvećeni član Oligarhije ili, pak, njenih evnuha, kako se još naziva ovdašnja opozicija.
Škrbićev i Mušićev Ugovor za redovan i preventivni servis respiratornih aparata je grozomoran. Skuplji nego u Njemačkoj.
Sat rada na održavanju aparata, “Bosnamed” naplaćuje 50 KM. Plus 1500 KM za dolazak. Dijelovi su skupi kao suvo zlato.
Paradoks je da je preko “Bosnameda” nabavljena i oprema za Južno krilo UBKC vrijedna 11 miliona dolara. Kompletna anesteziološka oprema u UBKC (sva tri Koreja projekta) kupljena je od “Bosnameda”.
Kod ovakvih ugovora i ovoliko novca, koga briga za djecu, pacijente, njihove živote; Važno je jedino isisati pare.
Glavni igrač u UBKC im je Aleksandar Todorović, kojeg je Mirko Stanetić, direktor Škrbićeve Fabrike Pacijenata u Banjaluci, postavio za šefa ekonomske službe.
Poslije svake uplate “Bosnamedu”, Todorović se sa predstavnicima “Bosnameda” sastaje u restoranu “Sirano”. Pogodite zbog čega?!
Kuća u kojoj su prostorije “Bosnameda” u Banjaluci je vlasništvo Stanislava Čađe. UBKC kupuje kiseonik od Čađine firme “Tehnogas”…
Nakon ovako razvijenih poslova kome je još do života nečije djece?!
Sada smo svjedoci da su i iznad života i da ih nesmetano mogu ugroziti/oduzeti, a da se niko glasnije i ne pobuni. Posebno ne Opozicija, taj prestrašeni, impotentni konglomerat sitnih interesa i nedoraslih politikanata.
Nije prvi put da se životi ugrožavaju, i oduzimaju: Činjeno je to i sa oboljelima od šećerne bolesti, trudnicama dijabetičarima, djecom dijabetičarima od godinu dvije tri starosti, oboljelima od bubrežnih bolesti, brojnim drugim koji su smatrali da mogu zaštiti zdravlje odlazeći u neku od Škrbićevih Fabrika: Ne shvatajući da su tek resurs na kojem taj Nečovjek i Neljudi što stoje iza njega izvanredno zarađuju.
Ali, nikom ništa - Život u RS ionako ne vrijedi pišljivog boba, ako nisi posvećeni član Oligarhije ili, pak, njenih evnuha, kako se još naziva ovdašnja opozicija.
Škrbićev i Mušićev Ugovor za redovan i preventivni servis respiratornih aparata je grozomoran. Skuplji nego u Njemačkoj.
Sat rada na održavanju aparata, “Bosnamed” naplaćuje 50 KM. Plus 1500 KM za dolazak. Dijelovi su skupi kao suvo zlato.
Paradoks je da je preko “Bosnameda” nabavljena i oprema za Južno krilo UBKC vrijedna 11 miliona dolara. Kompletna anesteziološka oprema u UBKC (sva tri Koreja projekta) kupljena je od “Bosnameda”.
Kod ovakvih ugovora i ovoliko novca, koga briga za djecu, pacijente, njihove živote; Važno je jedino isisati pare.
Glavni igrač u UBKC im je Aleksandar Todorović, kojeg je Mirko Stanetić, direktor Škrbićeve Fabrike Pacijenata u Banjaluci, postavio za šefa ekonomske službe.
Poslije svake uplate “Bosnamedu”, Todorović se sa predstavnicima “Bosnameda” sastaje u restoranu “Sirano”. Pogodite zbog čega?!
Kuća u kojoj su prostorije “Bosnameda” u Banjaluci je vlasništvo Stanislava Čađe. UBKC kupuje kiseonik od Čađine firme “Tehnogas”…
Nakon ovako razvijenih poslova kome je još do života nečije djece?!