piše: Slobodan Vasković
Znao sam kritikovati Ognjena
Tadića. Oštro, preoštro. Čvrsto vjerujući da ta kritika, ma koliko neprijatna
po njega bila, ima svoju funkciju, jer on jeste političar i treba podnijeti i
mišljenja koja mu se ne dopadaju. I korigovati se.
Kad god bih ga nakon toga sreo,
uljudno bi se pozdravio, ponekad smo i raspravljali o mojim kritikama, ljudski;
sučeljavajući argumente, bez vike, frke, ljutnje...
Toliko u ovom tekstu o Ognjenu Tadiću kao političaru,
sada ću o Ognjenu Tadiću, mom prijatelju sa Srpske radio televizije, sa kojim
sam četiri godine zajedno radio.
Znam Ognjena Tadića još iz
vremena kada je bio adolescent, kada je sa manje od 18 godina bio novinar Srpske
radio televizije, kada je birao najteža i najopasnija ratišta da sa njih
izvještava. I izvještavao je odlično.
Mlad čovjek, pun adrenalina,
patriotizma, rodljubiv. Od tih ratnih vremena seže i njegovo prijateljstvo sa
Aleksandrom Vučićem, sadašnjim premijerom Srbije i tadašnjim novinarom SRT-a. Na
Palama je Vučić proveo gotovo godinu dana.
Taj mladi Ognjen Tadić otišao je
po novinarskom zadatku u tadašnju Republiku Srpsku Krajinu. I tu je uhapšen,
mimo svih normi ratovanja, nakon čega je kao novinar, mimo svih Ženevskih i
ostalih konvencija, završio u jednom od najgorih ratnih zatvora - splitskoj Lori.
Tadić je zarobljen u januaru 1993. g. u mjestu Prolići, između Knina i Sinja, zajedno sa kolegom Milovanom
Pejanovićem. Bio je kratko u splitskom zatvoru „Lora“, potom skoro pet mjeseci
u splitskom zatvoru „Bilice“, od čega četrdeset i pet dana u samici, dok je
posljednjih mjesec dana zarobljeništva bio u zatvoru u Livnu.
Dugo nismo znali da li je uopšte
živ. Da li su ga ZENGE likvidirale.
Hvala Bogu, to se nije desilo.
Nakon šest mjeseci provedenih u najgorim zatvorima, Tadić se vratio u Republiku Srpsku i nastavio sa
novinarskim poslom. Kao i prije hapšenja i zarobljeništva.Čvrst čovjek.
Danas, punih 19 godina nakon
završetka rata, našli su se neljudi da Ognjena Tadića optuže da je „vrbovan dok
je bio u splitskom zatvoru Lora“. Zaista, koliki psihopata moraš biti da
izgovoriš ili napišeš tako nešto bolesno. A upravo to napisano je u letku koji je protiv Tadića i ostalih kandidata opozicionog Saveza za promjene osvanuo širom Banjaluke 6. oktobra.
Jeste izborna kampanja i ovdje
nikada nije čista. Kampanja je uvijek prljava, ali zar baš do te mjere da oni koji žele
da zadrže vlast ovakvim bolesnim optužbama pokazuju kakve su i kolike Zvijeri?!
Pokazuju i to se mora imati u vidu.
Pogledajmo sada ko su ti koji
optužuju Tadića bolesnim lažima i neistinama.
 | |
| Zoran Novaković Zenga |
Ti u svojim redovima drže Zorana
Novakovića Zengu, osobu koja je kao dobrovoljac bila pripadnik Zengi, po zlu čuvene
postrojbe Hrvatske vojske.
Svi oni, od Milorada Dodika do
Igora Radojičića, branili su hrvatskog bojovnika kada sam otkrio tu skandaloznu
činjenicu. Činili su to svakodnevno, sistematično i čvrsto, lažući o njegovoj
vojnoj prošlosti.
A dokumenti Hrvatskog
ministarstva odbrane nepobitno su svjedočili da je Zoran Novaković bio
pripadnik Zengi. Isti ti, Dodik i Radojičić, su Zengu postavili na poziciju sa
koje odlučuje o sudbini srpskih boraca, o njihovom smještaju, stanovima,
pomoći. Isti taj Zenga bio je godinama šef izbornog štaba SNSD-a u Banjaluci. A
u kampanji je i sada.
Oni koji grozno lažu i kidišu na
Ognjena Tadića ćute o ustaškim simbolima javno prezentovanim na RTRS-u.
Na RTRS-u se Pavelić
uzdizao u nebesa kao pisac u emisiji “Ljudovanje”, (koju uređuje Veselin
Gatalo), 7. februara ove godine: na isti dan kada su prije 72. godine
ustaše u banjalučkim selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Ratkovac,
poklale preko 2300 Srba, među kojima je bilo 551 dijete.
Proljudovao je tada Gatalo
sa svojim gostom Predragom Raosom, jednim od učesnika Hrvatskog proljeća 1971.
godine i potpuno nebitnim piscem i o Mili Budaku, koji je, takođe, predstavljen
kao vrstan književnik. Rečeno je i da je obješen, ali ne i zašto. Budak je bio
ustaški ideolog. U vladi NDH bio je ministar vjere i prosvete,
zatim ministar inostranih poslova, te poslanik u Berlinu (1941.-43.).
Na kraju emisije je
promovisan ustaški grb.
Oni koji pljuju Ognjena Tadića ćute
o ustaškoj zastavi u Brčkom, od prije dva dana. I dok se u Brčkom promoviše ustaška zastava, Dodik se zalaže za Herceg Bosnu u BiH. A zna se da ne
mogu u BiH postojati i Herceg Bosna i Republika Srpska. Ako ima Herceg Bosne
nema Republike Srpske.
Poznato je to i Dodiku, koji
ovakvim stavovima direktno napada Ustavno uređenje BiH i Republike Srpske, što je
kažnjivo po Krivičnom zakonu, član 239.
Oni koji danas lažu o Ognjenu
Tadiću, predali su originalnu građu o ustaškim zločinima nad Srbima Republici
Hrvatskoj. Koja nikada nije priznala da je u Jasenovačkim logorima smrti
ubijeno stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma, Hrvata antifašista...
Milorad Dodik predao je
Jasenovačku građu 2000. godine, koja je godinu kasnije ustupljena Republici
Hrvatskoj.
Oni koji danas lažu o Ognjenu Tadiću
servilni su pred hrvatskim novinarskim „perima“, koji o njima pišu panegirike.
A oni ih helikopterom voze, mimo svih ruta, iznad Međugorja.
Duboko poštujem Međugorje i ubijeđen sam da Međugorje jeste istinsko svetište.
Ali, ubijeđen sam i da je
najgore svetogrđe iznad Međugorja pokazivati gordost, osionost, poltronstvo,
tako što ćeš državnim helikopterom i državnim novcem bilo kom novinaru/osobi
pokazati koliko ti je stalo da mu se dodvoriš. A Milorad Dodik je upravo to
učinio.
Mogao bih nabrajati još satima,
ali nema potrebe za tim.
Ognjen Tadić će ovu veliku bitku
sigurno dobiti i postati predsjednik RS.
Nakon čega će on i njegov rad biti izloženi kritici i potpisnika ovih redova.
vezani tekst: Ekskluzivno: Hrvatska potvrdila - Zoran Novaković bio u Zengama
vezani video: RT RS - Pavelić i Budak izvanredni pisci, o ustaškim zločinima ni riječi