Policijski zvaničnici Republike
Srpske duže od godinu dana znali su da Nenad Radinković švercuje oružje iz BiH
u Francusku, ali nisu činili ništa da taj šverc prekinu i Radinkovića uhapse.
Radinković je zajedno sa još
četiri državljana BiH 9. aprila uhapšen u okolini Pariza, u (kako je krajem
aprila javio „Press“) gradiću Gones.
“Ukupno
je uhapšeno šest lica, od kojih je pet sa područja Republike Srpske. Prilikom
pretresa francuska žandarmerija je kod njih pronašla i zaplijenila 40 komada
oružja. Istražioci su pronašli 11 kalašnjikova AK47, 17 pištolja različitog
kalibra, tri škorpiona, osam automatskih pištolja, 20 okvira sa municijom i pet
prigušivača”, objavio je Press RS.
Radinković
je, prema mojim izvorima, oružje iz BiH u Francusku švercovao u rentakar
vozilima, koja je iznajmljivao za ta putovanja.
“Nerijetko
su mu u autopraonicama nalazili okvire pune municije, ili metke, a o svemu tome
nadležni u MUP-u RS imali su potrebna obavještenja. Međutim, niko nije ništa
preduzimao”, tvrdi moj sagovornik iz policije.
Nenad
Radinković je, prema nepravosnažnoj odluci suda, skrivio saobraćajnu nesreću u
Banjaluci u kojoj je 21. avgusta 2011. godine poginuo Nikola Đurović (21) iz
Banjaluke. Radinković je osuđen na četiri godine zatvora. Roditelji poginulog
Đurovića tvrde da Radinković nije vozio te kobne noći, već da se za upravljačem
nalazio “visoki funkcioner RS”. U medijima se špekulisalo da je za volanom bio
Stanislav Čađo, bivši ministar unutrašnjih poslova, pa čak i Miloš Čubrilović
Čubri, šef obezbjeđenja Milorada Dodika, ali ti navodi nikada nisu dokazani.
Radinković
je nesreću izazvao vozeći "audi A4", vlasništvo rentakar agencije
"Asa rent".
Upućeni
smatraju da je iz vrha MUP-a RS naloženo da se Radinković ne hapsi, kako bi mu
se “namjestilo lišavanje slobode u Francuskoj”.
“Radinković
je vrlo opasan svjedok za onog ko je te kobne noći zaista učestvovao u
saobraćajnoj nesreći u Banjaluci u kojoj je poginuo Đurović. Taj neko, očito vrlo
moćan, odlučio je da Radinkovića skloni. Nema sumnje da je Francuzima odavde
dojavljeno čime se Radinković bavi”, precizira moj sagovornik.
Međutim,
on ističe da nije isključeno da Radinković u Francuskoj “propjeva” o tome ko je
zaista usmrtio Nikolu Đurovića, “kada shvati kakva ga sudbina u tamošnjim
zatvorima čeka”.
Radinković je na zatvorsku kaznu
osuđen 26.11.2012. godine, što znači da je oružje švercovao i tokom suđenja za
usmrćivanje Đurovića, a na to su nadležni iz MUP-a RS držali čvrsto zatvorene
oči.
Užasan vid zataškavanja, ali
nije to nikakvo iznenađenje, jer pojedinci iz MUP-a RS već godinama prikrivaju
teška kriminalna djela u kojima su učestvovali visokorangirani pripadnici
režima.
Pojedinci iz vrha policije
zataškali su, između ostalih, i teško premlaćivanje Aleksandra Šinika iz
Gradiške, koje su počinili batinaši bliski Miloradu Dodiku (o tome sam
izvijestio prije tri godine); u Banjaluci je zataškano višestruko ranjavanje i
nekoliko revolveraških obračuna u kojima su učestvovali režimu bitni ljudi, a
vrh policije čuvao je i čuva i dalje svoje visoke funkcionere, koji su štitili
hrvatskog kriminalca Dražena Golemovića, i Ljubišu Lindu Čombeta, srbijanskog
narkobosa.
Golemović je u Banjaluci boravio
dvije godine - od 2009. pa do 07.05.2011. godine, kada se predao vlastima
Republike Hrvatske. Golemović je u Banjaluci živio kao pravi džetseter, a u
njegovom društvu su nerijetko viđani i veoma uticajni ljudi iz ovog entiteta.
Čak petorica njih kupili su od Golemovića kuće u Istri, koje su ekstremno
velike vrijednosti.
Prema potvrđenim podacima, Golemoviću je,
tokom boravka u Banjaluci, gdje se sklonio zbog potjernice hrvatskih vlasti,
svaku vrstu zaštite pružao Bojan Vidaković, aktuelni načelnik krim policije u
Centru javne bezbjednosti Banjaluka. (Vidi tekst Visoki funkcioneri MUP RS
štitili kriminalca Golemovića i narko dilera Čombeta, objavljen na blogu
18.03.o.g.).
Golemović je bio pravi “Džek” prema svojim zaštitnicima. Slao
ih je o svom trošku u “The Best”, diskoteku na Jarunu u Zagrebu. Tu su im bila
obezbijeđena VIP mjesta, najskuplja pića, djevojke za pratnju. Nije se išlo
samo na Jarun, već i u Poreč i Opatiju, gdje su se “kušale iste delicije”. Golemović
je svojim zaštitnicima kupovao čak i markiranu garderobu, a ono što se može okarakterisati
kao prava bizarnost jeste činjenica da im je on tu garderobu lično i birao.
Sve ovo se zna u MUP-u RS, postoje svjedoci navedenih
događaja i čvrsti dokazi za to, ali ništa se ne čini da se situacija promijeni.
Sa svim zataškavanjima i kriminalnim djelovanjem pojedinih visokih policijskih
funkcionera, upoznat je i novi ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić.
Pokrenuo je određene istrage, ali sve je brzo “izduvalo”, a
oni koji su prikrili ranjavanja i obračune sprečavajući bilo kakvu istragu,
odnosno koji su štitili uglađene hrvatske Arsene Lupene, i dalje obnašaju
visoke funkcije.
Nakon nekoliko solidnih istupa, Jovičić se utopio u crnilo
nove Vlade RS, pa postaje sve očitije da je on najobičnija marioneta Miloša
Čubrilovića Čubrija, kako se i tvrdilo kada je “odabran”, a ne “suvi
profesionalac”, kakvim se pokušava predstaviti.