piše: Slobodan Vasković
Srpska pravoslavna crkva je u živom
blatu, gigantskoj septičkoj jami napunjenoj perverzijama, nasiljem, zločinima,
kriminalom, pljačkom, licemjerstvom, prljavim sukobima njenih najviših
dostojanstvenika. Riječju, vrh SPC-a je postao prava Sodoma i Gomora, u kojim
caruju bezbožništvo i razvrat, dok su bogobojažljivost, vjera, moral, i sami
Bog i Isus Hrist, zgurani u najdalje ćoškove hramova. Da ih niko ne vidi.
Najveći neprijatelji SPC
nisu izvan te organizacije, oni su u samom njenom vrhu i čine sve da je, bez
ostatka, uprljaju, uruše i razruše. Zbog ličnih bolesnih ambicija pojedinih
episkopa.
Brojni su sukobi unutar SPC-a, a
najjači je na relaciji Irinej Bulović, Amfilohije Radović, Atanasije Jeftić
protiv struje raščinjenog Artemija, i onih episkopa koji nisu podržali akt
njegovog izgona. Ide se tako daleko da Artemijevi sljedbenici tvrde da su Justinovi
učenici Irinej, Amfilohije i Atanasije pljunuli na učitelja i njegovu vjeru, te
se okrenuli ka svemu suprotnom od onoga što je on propovijedao. Ovog sukoba SPC
se zadugo neće riještiti, još duže se neće oporaviti, jer je taj “rat do
istrebljenja” izazvao brojne druge bitke, u kojima se Crkva nemilosrdno pali, a
vjera i vjernici koriste kao topovska đulad protiv protivnika.
Već nekoliko nedelja svjedoci smo
afera u kojima se pominju Pahomijeve sklonosti ka zlostavljanju mladića, porno
filmovi Vladike Vasilija, kleptomanstvo Filareta… Kao da su te stvari od juče i
kao da se ne zna da je Pahomije odavno trebao biti u zatvoru zbog seksualnog
zlostavljanja, Filaret zbog pljačke, a Vasilije i zbog jednog i zbog drugog.
SPC, da je htjela, mogla ih je i morala
prije deceniju, dvije eliminisati, a ne čekati da se u vrhu Crkve “iznenada”
pojave dušerbrižnici i “moralne vertikale”, navodno zabrinuti za “ugled Crkve”,
koji je ona, uzgred rečeno, zbog navedenih, poodavno izgubila. Ne bi to ni bio toliko
veliki problem da su samo Vasilije, Pahomije i Filaret sporni u SPC-u; Problem
je što većina i to ogromna, drugih episkopa nije ništa bolja od targetiranog
trojca. Štaviše.
Nema dileme da su afere koje su
zapljusnule javnost proteklih mjeseci produkovane iz dijela SPC-a i da su artiljeriska
priprema za majski Sabor crkve na kojem određena grupa episkopa ima namjeru da
se obračuna sa Vasilijem, Pahomijem i Filaretom; ne zbog njihovih amoralnih
djela, već zbog novca, materijalnog bogatstva i namjere da preuzmu bogate
eparhije, kakava je, bez sumnje, i Zvorničko-tuzlanska.
Da je na djelu bitka za plijen, moć i
novac, a ne za Boga, Hrista i Pravoslavlje, svjedoče imena režisera
spektakularnih “porno blokbastera”, koje niko nije vidio i čije je postojanje
vrlo vrlo upitno. U bosanskom dijelu ratnih dešavanja u SPC-u, glavni režiser
je Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, poznat i po tome što se
samorukopoložio za Biskupa, što je heteroseksualac, ali i što je hramove dao
pod hipoteku raznoraznim bankama, kako bi se dokopao miliona maraka. Isti taj Grigorije
uzeo je i milione narodnih para iz budžeta RS, zloupotrijebio ih, opljačkao, a
sada bi sve da prikrije napadom na Vasilija, te Jefrema i Nikolaja.
Nema tog porno filma, Vasilijevog
ili bilo čijeg drugog, koji će sakriti/prikriti/u zaborav baciti Grigorijeve
pljačkaške pohode, nasilničko ponašanje, kriminalno i mafijaško djelovanje i uništenje
hercegovačke privrede; budućnosti hiljada građana tog dijela RS, koji o poslu
mogu samo sanjati i koji žive u bijedi i siromaštvu.
Vasilije je Loš i Zao, ali je Grigorije
(kad smo već kod blokbastera) Prljav, Loš i Zao. I najveće zlo u SPC-u.
Prisjetimo se samo da je taj isti Grigorije zahtijevao da se kod živog
Patrijarha (Pavla) bira novi Patrijarh: licemjerno lamentirajući nad bolešću
Pavla, uputio je i ucjenjivačko pismo arhijerejima SPC-a, prijeteći da će “razvezati
čvorove” unutar Crkve, čvorove koji svjedoče o amoralu velikodostojnika. Pa što
ih ne razveza? Što umjesto razvezivanja
nastavi da pljačka narod i trguje pravoslavljem i Crkvom kao da ih je donio iz
rodnog Vareša?
Prisjetimo se i da je taj isti
Grigorije zahtijevao da se povuče i Mitropolit dabrobosanski Nikolaj, jer je bolestan.
Pored živog Nikolaja, pokušao je da preuzme Mitropoliju, ali ga je njen čelnik
u tome zaustavio!
Grigorije je nedavno nasrnuo i na
Vladiku banjalučkog Jefrema, zahtijevajući od njega da se povuče “jer je bolestan i zatvoren za javnost, jer ga
je vrijeme pregazilo”.
(Interesantno je da su kod Grigorija
svi bolesni, samo je on zdrav.)
Gdje je kvaka? Da li samo u Grigorijevoj
bolesnoj/patološkoj želji da se dokopa unosnije i bogatije eparhije, kako bi
obezbijedio dovoljno novca za lobiranje za poziciju patrijarha?! Ili ima tu i skrivenih
nečasnih namjera, kao što je dijeljenje SPC-a i izdavajanje bosanskog dijela iz
Crkve? Ili je na djelu i jedno i drugo?
Grigorije ima nekoliko ciljeva, a
najviši mu je podjela SPC-a i izdvajanje bosanskog dijela Crkve u autonomiju
unutar te organizacije. Grigorije je našao saradnike u Banjalučkoj i Zvorničko-tuzlanskoj
eparhiji za svoj raskolnički plan; saučesnicima je obećao podjelu tih eparhija
na po dvije nove, a nakon toga i pozicije Vladika.
Sebi je namijenio mjesto Mitropolita
dabrobosanskog, i to ne slučajno. Prema njegovom planu, Mitropolija bi postala
nadređena eparhijama i bila bi jedina zadužena za komunikaciju i odnose sa
Patrijaršijom u Beogradu. To sada nije slučaj i svi episkopi direktno se obraćaju
Patrijaršiji.
Jednostavnije rečeno, Grigorije će,
ukoliko mu plan uspije, zahtijevati autonomiju bosanskog dijela Crkve unutar
SPC-a, nakon čega je samo korak do raskola i traženja autokefalnosti, odnosno nastanka
Bosanske pravoslavne crkve (identičan scenario kao sa nikada priznatom
Makedonskom pravoslavnom crkvom).
Da bi uspio u svom naumu, neophodno
mu je da skloni ne samo Vasilija, već i Nikolaja i Jefrema. (Hrizostom, episkop
bihaćko-petrovački, je preslab da se bilo čemu i bilo kome odupre). Grigorija
bi, ujedno, njegova pobjeda zaštitila od odgovornosti za brojna kriminalna
djela koja je počinio, a koja će doći na red u SPC-u, ukoliko on ne uspije u svojoj
raskolničkoj nakani.
Iz navedenih razloga, Grigorije je
otpočeo široku medijsku kampanju protiv svojih neprijatelja unutar SPC-a, a
interesantno je da su mu na usluzi, pored režimskih medija, i najodgovornijih ljudi
u njima, i savjetnici Milorada Dodika. “Desna ruka” Grigorija u sukobu sa
Vasilijem, Jefremom i Nikolajem je Pero Simić, Dodikov savjetnik za medije. Ovo
je i dokaz da je Dodik odlučio da bezrezervno podrži Grigorija (i njegove
raskolničke namjere, koje su mu potrebne iz političkih razloga), a Vasiliju
okrene leđa.
Sukobi će se i u narednim danima
nastaviti, a prljavština će tek poplaviti “srpske zemlje”. Ulozi su ogromni,
kako politički, materijalni, tako i lični. Igra se “u glavu” i milosti neće
biti. Ma koliko se činilo da je Grigorije u prednosti, potpuno je neizvjestan
ishod konačnog obračuna na Saboru SPC.
Vasilije je već najavio da nema
namjeru da se penzioniše, što garantuje “masakr”, i otvara posve realnu mogućnost
da nakon svega nokauter Grigorije sa Sabora izađe teško nokautiran.
Što se tiče SPC-a, ta organizacija
je, na sramotu, već odavno u kanalu. Najprljavijem. U njemu će ostati i nakon
majskog razračunavanja, jer je, nažalost, unutar vrha SPC-a, najmanje onih
kojima je do Crkve stalo.