„Centar za životnu sredinu“ podnio tužbu protiv Vlade RS

Centar za životnu sredinu podnio je tužbu protiv Vlade RS-Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, kojom traži poništenje građevinske dozvole firmi „Grand trade“, čiji je vlasnik Mile Radišić. Tužbu prenosimo u cijelosti.   

OKRUŽNI SUD U BANJALUCI

KRALJA PETRA I KARAĐORDJEVIĆA 4

BANJALUKA

Tužilac: UG “Centar za životnu sredinu“,sa sjedištem na adresi Cara Lazara 24, Banjaluka zastupano po predsjedniku Miodragu Dakiću iz Banjaluke

Tuženi: Vlada Republike Srpske – Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Trg Republike Srpske broj 1, Banjaluka

Radi: Poništenja Djelimičnog rješenja broj 15.03-361-195/10 od 03.05.2012.godine

Na osnovu odredba člana 86 stav 2 Zakona o uređenju prostora i građenja i člana 7 zakona o upravnim sporovima, u blagovremenom roku, a iz svih razloga propisanih zakonom, podnosimo

T U Ž B U

Radi poništenja Djelimičnog rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju broj 15.03-361-195/10 od 03.05.2012. godine

 Pobijanim rješenjem izdata je dozvola za građenje investitoru „Grand Trejd“ Banjaluka, vlasnik Mile Radišić iz Banjaluke, za izgradnju podzemnih garaža na parceli koja se nalazi iza Medicinske elektronike Banjaluka, koja je omeđena ulicama Prve krajiške brigade, Pave Radana, Vuka Karadžića i Jovana Dučića.

U skladu sa odredbama člana 18  Zakona o upravnim sporovima propisano je da se uz tužbu dostavlja i pobijani akt, te vam u prilogu dostavljamo kopirano rješenje, a iz razloga jer nam organi nisu htjeli dostaviti niti ovjerenu kopiju niti istu dati ni na uvid, a što će biti predmet drugog upravnog postupka.

        Pobijano rješenje se pobija iz razloga:

-          akt sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga čine ništavnim;

-          u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opšti akt;

-          ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;

Odredbama člana 35 Ustava Republike Srpske propisano je da čovjek ima pravo  na zdravu životnu sredinu. Svako je, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unaprijeđuje životnu sredinu.

Takođe, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda zajamčeno je pravo čovjek na zdrav život i zaštitu životne sredine.

Odredbama člana 37 Ustava Republike Srpske propisano je da svako ima pravo na zaštitu zdravlja.

Tužilac (Udruženje građana „Centar za životnu sredinu“) je udruženje građana koje okuplja građane Republike Srpske i grada Banjaluke radi zaštite prava na zdravu životnu sredinu i zdrav život, kao i prava na zaštitu zdravlja. Primarna djelatnost ovog udruženja građana je zaštita čovjekove životne sredine i očuvanja prirodnog nasledja. Takođe, u prilogu ove tužbe dostavljamo vam potpise članova udruženja i građana Banjaluke koji su svojim potpisima potvrdili da im je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na zdravu životnu sredinu i zaštitu zdravlja, jer se pobijanim rješenjem odobrava građenje na površini koja je javna površina i ima namjenu parka.

Naime, lokaciju na kojoj treba da se gradi okružuju stambene zgrade sa više od 1500 stambenih jedinica u kojim prebiva više od 5000 stanovnika. Narušavanjem zelene površine i izgradnjom na istoj ovim građanima je uskraćeno pravo na zdravu životnu sredinu jer se radi o jedinoj travnatoj površini u blizini. Na ovaj način građani su uskraćeni za boravak na travnatoj površini sa svojom djecom, te za upražnjavanje određenih aktivnosti koje doprinose očuvanju zdravlja, a što je direktno povezano sa pravom na zaštitu zdravlja. Napominjemo da se na predmetnoj lokaciji nalaze stabla koja su stara preko 30 godina, te da se u neposrednoj blizini nalazi i „Stari hrast“ koji je zaštićen odlukom Grada i vlade Republike Srpske.

Odredbama člana 87 Zakona o uređenju prostora i građenja propisano je koje dokumente je investitor obavezan da dostavi prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za izgradnju, i to:

-          lokacijske uslove;

-          dokaze o vlasništvu nad zemljištem;

-          idejni projekat;

-          situaciju i šemu gradilišta;

-          plan zaštite od požara;

-          elaborat zaštite na radu;

-          saglasnost za priključke na komunalnu infrastrukturu i javni put; i

-          rješenje o pretvaranju poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.

Uvidom u dokumentaciju koju je investitor priložio prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za izgradnju jasno se vidi da isti nije podnio obavezne dokumente.

Naime, investitor nije dostavio idejni projekat za građevinu, a što je bio obavezan da uradi.

Takodje, prvostepeni organ je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu vlasništva nad zemljištem. Odredbama Zakona o stvarnim pravima jasno je propisano da je vlasnik zemljišta ono lice koje je upisano u zemljišne knjige, odnosno zemljišnu evidenciju. Uvidom u zemljišne knjige jasno je da je predmetno zemljište društvena svojina, tako da investitor nije vlasnik predmetnog zemljišta, te nije postojala osnovna pretpostavka za izdavanje odobrenja za gradnju, a to je da je investitor vlasnik zemljišta na kome je počeo da gradi ili bar vlasnik prava na građenje, a što je regulisano Zakonom o stvarnim pravima.

Prvostepeni organ pravilno konstatuje da je investitor dostavio zemljišno knjižni izvadak broj 13678 k.o. Banjaluka  iz kojeg proizlazi da se radi o društvenoj svojini, ali pogrešno primjenjuje materijalno pravo i konstatuje da ovaj izvadak predstavlja dokaz o vlasništvu investitora nad zemljištem na kome se gradi, a ne da investitor ima pravo korišćenja bez prava građenja.

Takodje, nije jasno na koje se parcele odnosi djelimično odobrenje jer se u pobijanom rješenju navodi zemljiše izmedju ulica Vuka Karadžića, Pave Radana i Prvog krajiškog korpusa. Izmedju ovih ulica nalazi se 30-ak privatnih stambenih objekata, 5 kolektivnih stambenih objekata, te velki broj privatnih nekretnina. Provostepeni organ se poziva na parcele 1784/1 (novi premjer) i parcela 73/103 (stari premjer), međutim na licu mjesta je jasno da je investitor zauzeo i druge parcele, te ušao u posjed privatnih parcela i izazazvao pokretanje određenih sudskih postupaka u pogledu smetanja posjeda privatnih nekretnina.

Prema tački VI pobijanog rješenja investitor je prije početka gradnje imao obavezu da obavjesti građevinsku inspekciju u roku od osam dana prije počinjanja radova i da od građevinske inspekcije dobije potrebna odobrenja kako bi mogao započeti pripremne radove za gradnju (ograđivanje gradilišta, okolčavanje i sl). Uvidom u protokol Građevinske inspekcije Banjaluka jasno je da je investitor podnio zahtjev 25.03.2012. godine i da o zahtjevu ni do danas nije odlučeno, a da je pripremne radnje preduzeo 26.05.2012.godine (subota) i da iste preduzima i dalje bez odobrenja inspekcije. Na ovaj način investitor je prekršio odedbe zakona kao i dispozitiva odobrenja za gradjenje.

U tački IV pobijanog rješenja obaveza investitora je da prije izdavanja odobrenja za građenje za preostali dio objekta dostavi ekološku dozvolu. Iz ovog proizlazi da investitor nije dostavio ekološku dozvolu u toku postupka za izdavanje odobrenja za građenje za podzemne garaže, čime je povrijedio odredbe materijalnog prava koje se odnose na obaveznu dokumentaciju koja se dostavlja prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za gradnju.

Takodje, investitor nije dostavio elaborat o zaštiti na radu kao ni situaciju i šemu gradilišta, a što je bio obavezan prema odredbama člana 87 Zakona o uređenju prostora i građenja, a čime je počinjena povreda odredbi materijalnog prava, što je bilo od odlučujućeg značaja za odlučivanje u predmetnoj stvari.

U tački 13 obrazloženja pobijanog rješenja prvostepeni organ konstatuje da je investitor dostavio uplatnice od 03.05.2012. godine iz kojih proizlazi da je investitor platio naknadu za uređenje građevinskog zemljišta u iznosu od 879.106,00KM i naknadu za rentu u iznosu od 607.693,00KM. Nije jasno kako je prvostepeni organ utvrdio ovu činjenicu na dan donošenja rješenja (03.05.2012), odnosno investitor je uplatio gore pomenute rente u iznosu od skoro 1.500.000,00KM  na dan kada je prvostepeno organ donio rjšenje. Ovim putem izražavao sumnju u validnost navedenih uplatnica, odnosno u njihovo samo postojanje (obzirom da je investitor pred stečajem zbog neizmirenih obaveza), te ćemo podnijeti krivičnu prijavu za prevaru i zloupotrebu protiv investitora i odgovornih lica u prvostepnom organu koji je donio pobijano rješenje.

Takođe, prvostepeni organ pravilno konstatuje da se radi o jednokratnoj renti, da bi u istoj rečenici naveo da će investitor platiti naknadno dio rente u kasnijem postupku. Ovakvim postupanjem prvostepni organ vrši pogrešnu primjenu materijalnog prava i povrede postupka.

Pobijanim rješenjem daje se odobrenje za građenje dijela objekta, odnosno podzemne garaže. Odredbama člana 77 Zakona o uređenju prostora i građenju propisano je da se može dati odobrenje za gradjenje za cijeli objekat ili za dio objekta koji čini tehničku, tehnološku ili funkcionalnu cjelinu. Nije jasno kako je prvostepeni organ izdao odobrenje za građenje podzemnih garaža kad iste ne predstavljaju niti tehničku, niti tehnološku, a pogotovo funkcionalnu cjelinu. Naime, jasno je da se radi o „pomoćnim“ dijelovima  građevine koji služe u pomoćne svrhe funkcije zgrade (prakiranje i odlaganje stvari). Nije jasno kako je prvostepen organ mogao da odobri gradnju podzemnih garaža koje predstavljaju temelj, odnosno osnovni dio građevine koja se tiče solidnosti cijele građevine, i to bez glavnog projekta. Na ovaj način prvostepni organ je postupio protivno odredbama zakona, kao i protivno pravilima građevinske struke, a što je od uticaja na zakonitost same odluke.

Odredbama člana 203 Zakona o opštem upravnom postupku propisano je da kada se u jednoj upravnoj stvari rešava u više tačaka, a samo su neke od njih sazrele za rešavanje, i kad se pokaže celishodnim da se o tim tačkama reši posebnim rešenjem, organ može doneti rešenje samo o tim tačkama (delimično rešenje). Ovdje je prvostepeni organ pogrešno primenio materijalno pravo.

Naime Zakon o opštem upravnom postupku je opšti akt koji reguliše postupak vodjenja upravnog postupka i njegovu primjenu u pogledu procesnih pravila.

Zakon o uredjenu prostora i građenju je lex specialis  u pogledu materijalnih pravila za donošenje akata koji su propisani ovim zakonom (lokacijski uslovi, urbanistički plan, idejni projekat, elaborate  zaštiti životne sredine itd). Ovim zakonom jasno je propisano da se nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za gradnju, ukoliko je procedura ispoštovana u pogledu procedure i dokumenata, donosi rješenje o odobrenju za gradnju. Ovaj zakon ne poznaje institute djelimično rješenje o odobrenju za gradnju.

Čak i kada bi uzeli da je moguća primjena ZoUP-ana ovu stvar nije moguće donijeti djelimično rješenje jer se ne radi o upravnoj stvari koja se rješava u više tačaka, odnosno koja se može podijeliti. Naime radi se o zahtjevu za izgradnju određenog poslovno-stambenog objekta koji je jedna cjelina, jer je nemoguće izgraditi prvi sprat bez prizemlja ili krov bez temelja. Ovo je još izraženije kada se uzmu u obzir pravila građevinske struke u pogledu izračunavanja statičkog opterećenja a u zavisnosti od spratnosti i površine objekta. Po prirodi stvari nije moguće donositi djelimična rješenja jer se ne radi o djeljivom postupku, odnosno o nezavisnim dijelovima jedne cjeline.

Takođe, prvostepeni organ nije utvrdio postojanje cjelishodnosti za donošenje posebnog, odnosno djelimičnog rješenja, tako da se ovi navodi ne mogu ispitati u pogledu zakonitosti.

Takođe, prvostepena odluka je nejasna i nije jasno na osnovu kojih činjenica i okolnosti je prvostepni organ donio odluku kojom odobrava građenje investitoru na predmetnim parcelama, jer u obrazloženju nema ocjene dokaza, već samo nabrajanje i paušalna ocjena istih, što onemogućava ispitivanje zakonitosti pobijanog rješenja.

Takodje, nejasno je kako je prvostepeni organ donio pobijanu odluku kada investitor nije dostavio elaborat vezano za seizmološka istraživanja, a kada znamo da je Banjaluka izuzetno trusno područje koje zahtijeva detaljno i stručno seizmološko istraživanje, a radi zaštite života i zdravlja građana Banjaluke.

Isto tako prema prostornim planovima Grada Banjaluka, na gore navedenim parcelam nalazi se centralni koletor fekalnih voda koji vodi od „Gradskog parka“ do Vrbasa. Ove navode prvostepeni organ nije cijenio prilikom donošenja pobijanog rješenja, a po dokumentima koji su dostavljeni od Agencije za vode sliva Vrbasa.

Takođe, jedna od najbitnijih činjenica u pogledu nezakonitosti pobijanog rješenja jeste činjenica da se u parku nalazi 6 Pančićevih omorika koje predstavljaju endemsku biljnu vrstu i zakonom su zaštićene. Napominjemo da je investitor jednu Pančićevu omoriku posjekao dana 30.05.2012. godine i da je na ovaj način nanio nenadoknadivu štetu životnoj sredini grad Banjaluka. Molimo sud da od grada Banjaluka službenim putem zatraži evidenciju, odnosno popisni akt u kome su popisana sva stabla, sa specifikacijom vrste i roda, sa evidentiranim brojevima, kako bi se ove činjenice utvrdile nesporno, jer tužilac nije bio u mogućnosti da pribavi ove podatke zbog nesaradnje gradskih vlasti. Takođe, predlažemo da sud izvrši uviđaj na licu mjesta kako bi se utvrdilo da je endemska biljka Pančićeva omorika posječena usred centra grada u parku, a od strane investitora. Kako bi se ovo obezbjedilo potrebno je da se odgodi izvršenje građevinskih radova kako investitor ne bi uklonio panj i ostale dokaze koji bi dokazali da je isti posjekao Pančićevu omoriku.

Shodno o odredbama člana 45 Zakon o šumama zabranjena je sječa i uništavanje sljedećih vrsta drveća: Pančićeve omorike, tise, munike, bora krivulja, planinskog javora, balkanskog klenića, božikovine, sremze, žute košćele, hrasta crnike, makedonskog hrasta, maljave breze, medvjeđe lijeske, bademolisne kruške, žute džanarke, južne mukinje, masline, zelenike, sive topole, bademolisne vrbe i lovor-vrbe, kao i drugih rijetkih i vrijednih vrsta drveća na njihovim prirodnim nalazištima, poimence određenih Osnovom, kao i rijetkih, vrijednih šumskih biotopa, staništa, habitata i ekosistema. Na osnovu navedenog jasno je da inevestitor krši odredbe zakona o šumama i čini nepopravljivu i nenadoknadivu štetu.

Takođe, prvostepeni organ, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije uzimao u obzir da je investitor lice koje je optuženo za krivična djela privrednog kriminala, te da krivični postupak, koji je u direktnoj vezi sa izgradnjom i nekretninama na kojima se gradi, još nije pravosnažno okončan. Na ovaj način došlo je do uznemirenosti građana i javnosti Grada banjaluka, te osjećaja lične nesigurnosti i nesigurnosti u pogledu imovine građana Banjaluke.

Uznemirenost građana ogleda se u masovnim protestima koji se održavaju od srijede (29.05.2012. godine), a koji su direktno vezani uz donošenje pobijanog rješenja i postupanju investitora na terenu.

Na osnovu svega gore navedenog predlažemo da sud, nakon provedenog postupka donese slijedeću

P R E S U D A

Uvažava se tužba tužioca UG „Centar za zaštitu životne sredine“ Banjaluka i rješenje Ministarstva za prostorno uredjnje, gradjevinarstvo i ekologiju broj 15.03-361-195/10 od 03.05.2012.godine SE PONIŠTAVA.

Nalaže se investitoru „Grand trejd“ Banjaluka da vrati u predjašnje stanje zemljište na kome je preduzeo pripremne radnje za gradnju, a prema odobrenju iz rješenja iz stava 1 ove presude.

Obavezuje se tuženi da tužiocu nadoknadi troškove postupka.

U Banjaluci, dana 01.06.2012.godine                 

                                                                    T U Ž I L A C

                                                  UG „CENTAR ZA ŽIVOTNU SREDINU“