Epilog afere Medicinska elektronika: potop institucija Republike Srpske

Piše: Siniša Božić, ekonomista

Afera Medicinska elektronika je završena. Okružni sud u Banja Luci je presudio da krivice optuženih nema, iz čega proizilazi da u sticanju akcija ovog privrednog društva kroz proces preuzimanja akcija, nije bilo nezakonitosti. Optuženi su slobodni.

Na ovom slučaju su potpuno zakazale: Komisija za hartije od vrijednosti RS, Investiciono-razvojna banka RS i Specijalno tužilaštvo, praktično, značajni državni (entitetski) regulatorni, razvojni i organi sudstva.

Pogledajmo šta se zapravo dešavalo.

12.6.2009. godine, fizičko lice Mile Radišić obavještava javnost o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje akcija privrednog društva Medicinske elektronike ad Banja Luka. Preuzimanje akcija je jedan od načina sticanja udjela u kapitalu akcionarskih društava, regulisano je Zakonom o preuzimanju, a može biti obavezno, i dobrovoljno (što je ovdje slučaj). Ovdje treba istaći da preuzimanje može da bude i jedan od vidova privatizacije, u slučaju da prihvatilac ponude bude vlasnik/titular državnog kapitala (Akcijski fond), što je ovdje slučaj.

14.07.2009. godine, Komisija za HOV RS odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje akcija Medicinske elektronike od strane Mile Radišića.

Mile Radišić je u momentu podnošenja prijave za preuzimanje imao 0,5% akcija sa pravom glasa predmetnog privrednog društva. Ponudom za preuzimanje se Radišić obavezao platiti svim ponudiocima (prodavcima) cijenu od 0,0554 KM po akciji, a što je Komisija za HOV RS odobrila. Između ostalog, u javnoj ponudi za preuzimanje je u tački 10. navedeno: 'Ciljevi Ponudioca i njegove namjere u vezi sa Društvom koje preuzima u slučaju uspjeha ponude su razvoj, modernizacija poslovanja i širenje djelatnosti uz nastojanje da se zadrži postojeći broj zaposlenih, a po potrebi da se otvore i nova radna mjesta u zavisnosti od realizacije planiranih projekata. U narednom periodu Ponudilac nema potrebu za promjenom mjesta djelatnosti Društva koje se preuzima'.

22.07.2009. godine, i Uprava Medicinske elektronike daje pozitivno mišljenje o javnoj ponudi za preuzimanje.

21.08.2009. godine je javno objavljen izvještaj o preuzimanju. U preuzimanju je Mile Radišić stekao i preuzeo 3,3 miliona akcija Medicinske elektronike, što iznosi cca 35% akcija sa pravom glasa ovog društva.

21.08.2009. godine, IRB RS obavještava javnost da je ocijenila ponudu za preuzimanje prihvatljivom , te da je prodala 2,8 miliona akcija Medicinske elektronike ponuđaču, što je predstavljalo najkrupniji paket akcija.

07.09.2009. godine, Komisija za HOV RS Osnovnom sudu u Banja Luci podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Bajić Nikice i Cerovac Dragana, radi navoda o manipulaciji cijenom akcija Medicinske elektronike. Pri tome je navedeno da se radi o prekršajima, što je mogućnost koju propisuje Zakon o tržištu HOV.

12.02.2010. godine, Osnovni sud u Banja Luci pokreće prethodni postupak za utvrđivanje uslova za pokretanje stečajnog postupka u Medicinskoj elektronici, a po predlagačima radnicima ovog privrednog društva.

23.03.2010. godine, pripadnici Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS uhapsili su Željka Katalinu, tadašnjeg direktora Medicinske elektronike, Dragana Cerovca, tadašnjeg člana nadzornog odbora Medicinske elektronike i Nikicu Bajića, člana Upravnog odbora Medicinske elektronike.

12.07.2010. godine je Okružni privredni sud otvorio stečajni postupak u Medicinskoj elektronici. Tri licitacije za prodaju imovine ovog privrednog društva u stečaju su propale.

11.10.2011. godine, Okružni sud Banja Luka je oslobodio optužene u slučaju Medicinska elektronika.

Objašnjenje:

Cijena akcija Medicinske elektronike je u periodu od 02.04.2009. do 08.06.2009. godine snižena za 86,11%, sa 0,36 KM na 0,05 KM. Trgovano je u vrijednosti od oko 5.900 KM.

Pošto prema Zakonu o preuzimanju, cijena u preuzimanju koju ponudilac plaća zainteresovanim deponentima zavisi od istorijske cijene akcije privrednog društva na berzi, očit motiv trgovine nije bio promjena vlasništva već snižavanje cijene akcije. Obzirom da se cijena u preuzimanju određuje kao prosječna cijena trgovanja u zadnjih šest mjeseci od podnošenja ponude, tako su izvršavanja ovih transakcija u navedenom periodu od 02.04.2009. do 08.06.2009. godine uticala na to da cijena u preuzimanju bude 0,0554 KM (četvrta decimala zaokružena na više). Da nije bilo ovih transakcija, Akcijski fond kojim upravlja IRB RS bi prodao svoj paket po 0,45 KM po akciji, što bi iznosilo cca 1,2 miliona KM, umjesto čega je prodao za 0,0554 KM po akciji, što iznosi cca 140.000 KM. Dakle, preko milion KM razlike, odnosno manji prihod države od privatizacije državnog kapitala u ovom privrednom društvu.

Da li je cijena akcije Medicinske elektronike stvarno vrijedila 0,45 KM, 0,0554 KM ili neku treću vrijednost, u ovom slučaju nije bitno, jer u tom smislu Zakon o preuzimanju barata samo sa tržišnom cijenom kao jedinom relevantnom.

Postavlja se ključno pitanje: zašto je Komisija za HOV RS odobrila preuzimanje?

Komisija za HOV RS odlučuje u sjednicama. Broji pet članova koje imenuje Narodna skupština RS na mandat od pet godina. Članovi i zaposlenici Komisije za HOV RS imaju zakonski imunitet u obavljanju svojih dužnosti (što definiše Zakon o tržištu HOV), i to u pogledu zaštite od gonjenja za krivična djela i imuniteta od građanskopravne odgovornosti, ukoliko se ponašaju na način da su radnje koje preduzimaju tokom obavljanja dužnosti preduzete u dobroj namjeri te u okviru zakonskih ovlaštenja.

Tako je Komisija za HOV odobrila Mili Radišiću objavljivanje ponude za preuzimanje akcija Medicinske elektronike, rješenjem br. 01-UP-031-2469/09 od 14.07.2009. godine.

Nepuna dva mjeseca nakon toga, a vjerovatno radi medijskog pritiska i javnog otkrivanja malverzacija sa trgovanjem akcijama, Komisija za HOV podnosi Osnovnom sudu u Banja Luci Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, br. 01-UP-061-2942/09, od 07.09.2009. godine.

Komisija za HOV je imala zakonske nadležnosti da ODBIJE ili ODLOŽI ponudu Mile Radišića za preuzimanje, jer je bilo očigledno da je cijena transakcijama neznatnih iznosa sistematski spuštana. Zašto je Komisija za HOV odobrila preuzimanje a potom, nakon obavljene transakcije, je naknadno podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka?

Očit je propust Komisije za HOV RS da, u momentu podnošenja prijave za preuzimanje, izvršene nakon snižavanja cijene, utvrdi postojanje osnova za manipulaciju, obavijesti istražne i sudske organe i odbije preuzimanje. Da je to urađeno, afere Medicinske elektronike ne bi ni bilo.

Komisija za HOV RS je mogla dakle, da:

- odbije ponudu za preuzimanje,

- pokrene istragu o manipulaciji cijenom,

- poništi sporne transakcije,

- oglasi se u javnosti sa obavještenjem o učinjenom.

To su sve zakonske mogućnosti Komisije za HOV RS.

Pored toga, čak ni naknadna pamet, odnosno zahtjev Komisije za HOV RS za pokretanje prekršajnog postupka, nije sastavljen kako treba. Nedostaci tog zahtjeva su:

1. Predan je sudu naknadno i sa zakašnjenjem– da li to znači da u momentu podnošenja prijedloga za preuzimanje, dva mjeseca ranije, nije bilo manipulacije, a nakon toga jeste, odnosno, proizilazi da je Komisija za HOV načinila ozbiljan propust,
2. Posmatran je samo period od 02.04.2009. – 08.04.2009., iako je od 08.04.2009. do 08.06.2009. godine, cijena akcije pala sa 0,185 KM na 0,05 KM – da li to znači da je u prvom periodu bilo manipulacije, a u drugom nije,
3. Komisija za HOV je zatražila samo prekršajnu, a ne i krivičnu odgovornost.

Da li je to rad članova i zaposlenika Komisije za HOV RS u dobroj namjeri?

Da li su članovi i zaposlenici Komisije za HOV RS saučesnici u snižavanju cijene i odobravanju preuzimanja Medicinske elektronike?

Da li se na taj način vrši zaštita integriteta tržišta kapitala, zaštite interesa investitora i objektivnog informisanja, što bi trebali da budu ciljevi Komisije za HOV RS?

Da li je Komisija za HOV prvo odobravanjem preuzimanja a potom podizanja prekršajne prijave htjela da 'vruću lopticu' prebaci na pravosudni sistem, izbjegavajući da učini sve u svojoj nadležnosti (nečinjenje)?

Nadalje, tadašnji vršilac dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke RS je priznao da je nesavjesno vršio svoja ovlaštenja u službi, za šta je kažnjen zatvorskom kaznom od četiri mjeseca.

Nisu postojali osnovi navoda za teška krivična djela, tj. zločinačko udruživanje i zloupotrebu službenog položaja.

Ispada da su akcije Medicinske elektronike u vlasništvu države, odnosno Akcijskog fonda kojim upravlja IRB, prodale same sebe. Cijena od 0,054 KM je bila dobra. Nema odgovornih. Nema veze što je ovom privatizacijom država zapravo realizovala gubitak od preko milion KM. Medicinska elektronika je ionako završila u stečaju – toliko o priči ponudioca u preuzimanju o 'modernizaciji poslovanja i širenja djelatnosti uz nastojanje da se zadrži postojeći broj zaposlenih, a po potrebi da se otvore i nova radna mjesta'. Nema veze što je stečajni postupak u teškom ćorsokaku, jer nema kupca imovine, nema veze što je preko 1.000 akcionara izgubilo svoje uloge a svi radnici završili na birou. Izgubio je i Radišić svoj udio.

Zašto je Specijalno tužilaštvo preinačilo optužnicu?

Zašto se brukate?

Kako mislite da riješite dio krivičnog predmeta koji vam je proslijeđen od strane Tužilaštva BiH protiv bivšeg premijera RS Milorada Dodika, šest ministara u tadašnjem sazivu Vlade RS-a, isto toliko visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija te Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika i direktora kompanije Integral iz Laktaša, koji su, prema izvještaju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz februara 2009. godine, osumnjičeni za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju?