Piše: Slobodan Vasković
Obraćanje Milorada Dodika Narodnoj skupštini RS, povodom 30. godina Dejtona, nije donio ništa novo, osim ako “novim” ne možemo smatrati činjenicu da ovaj put nije prijetio, vrijeđao, ponašao se kao zadnji prostak.
Govor je skup njegovih dosadašnjih ponuda za razgovore, iako su već sve te ponude odbijene, kombinovan sa ponudama rijetkih minerala svakom onom ko ga oslobi procesa pred Tužilaštvom i Sudom BiH.
Cijeli govor Dodik je posvetio Dodiku i sopstvenim problemima, a njegovo pozivanje na narod i u ime naroda tek je floskula bez ikakvog utemeljenja. Da mu je do naroda, ne bi ga doveo na ivicu bijede.
Dodik, i sam to zna, traži nemoguće - povratak na stanje od prije 30. godina, pa da se nakon toga “sagleda” šta bi se moglo dodati, promijeniti, nadograditi…
Sve je to šulja priča, kao i njegov prijedlog da Šmit povuče nametnute odluke, a da će on, Dodik, povući neustavne zakone. Sama ta činjenica, da Dodik obećava povlačenje zakona, pokazuje autokratiju koja je na snazi u RS.
Uz to, Dodik bi Šmita da vrati na “Lajčakove postavke”, ali ni to nije ništa novo niti nešto što nismo čuli.
Jedina nova činjenica je da je Dodik optužio Šmita da je doveden upravo zbog rijetkih minerala i da je njegov cilj da ih “otme”, valjda u korist Njemačke.
Sve ostalo je bilo valjanje u političkoj kanalizaciji koju je Dodik stvorio i nije vrijedno bilo kakvog komentarisanja.
Teško mi je povjerovati da će bilo ko prihvatiti bilo kakve razgovore sa Dodikom o bilo čemu, tako da ostaje u teškoj izolaciji i bez kanala kojim bi se provukao.