.jpg)
Piše: Slobodan Vasković
Draško Stanivuković je na proteklim lokalnim izborima dobio podršku skoro polovine onih koji su izašli da glasaju u Banjaluci. Vjerujem da je i sam Stanivuković iznenađen podrškom koju je dobio.
Štaviše, vrlo je vjerovatno da su on i njegov najbliži saradnik Drina Trećina nakon izbora danima jedan drugom nabacivali rečenicu: „Jesam ti rekao da će nas više voljeti birači što ih više budemo pljačkali!“.
Stanivuković i Drinić nisu jedini pljačkaši kojeg dio naroda, onaj sa izraženim štokholmskim sindromom, tretiraju kao smeće. Zapravo, Dodik je idejni tvorac tog pristupa plebsu. Upravo je on dokazao na svom primjeru da je kod dobrog dijela populacije amputirana svijet o opštem dobru.
Zato i ne treba da čudi što se politikom sve rjeđe bave ljudi koji su pošteni i koji imaju dobre namjere. Za očekivati je da će u budućnosti tih Sizifa biti sve manje i manje. Uostalom, i naroda će u Bosni i Hercegovini biti sve manje i manje, jer je proces iseljavanja nezaustavljiv.
Vratimo se na Stanivukovića. On je sa par izbetoniranih parkova i besplatnim mjesečnim kartama i udžbenicima zamazao oči polugladnom biračkom tijelu. Cinici bi vjerovatno rekli: „Gladni glasaju za to da budu još gladniji“.
Pokazalo se da je značajnom dijelu biračkog tijela važniji lični dobitak od 50 ili 100 KM nego li opljačkane desetine i stotine miliona KM imovine Grada Banjaluka. U protekle četiri godine Stanivuković je izmjenio na desetine regulacionih planova i otuđio brojne parcele u vlasništvu Grada Banjaluka.
Ta šteta se može mjeriti u desetinama miliona KM. Ovdje treba naglasiti da Stanivuković zaostaje za Dodikom, jer se šteta koju Dodik pravi Republici Srpskoj na godišnjem nivou mjeri u stotinama miliona KM.
Da rezimiram: Sve dok prosječni birač u Bosni i Hercegovini ne shvati da je pljačka imovine države, entiteta ili grada pljačka tog istog naroda, napretka neće biti.