понедељак, 8. фебруар 2021.

Grigorije, Grigorije - deseterac


Dobio sam pjesmu Nepoznatog autora koja vrlo precizno oslikava stanje i raspoloženje koje je iza sebe u Hercegovini ostavio biskup Grigorije, koji je vladao eparhijom zahumsko-hercegovačkom do 2018. godine, nakon čega je poslan u Njemačku, gdje ekumenistički vlada eparhijom diseldorfskom i njemačkom.



Pjesma je, naravno, u desetercu, a obaviješten sam da se sprema i guslarska verzija.


Deseterac objavjujem u cijelosti i bez ikakvih izmjena.



Grigorije, Grigorije


Viđu vraga, viđu vraga

ode nam neprežaljeni vladika

PREKO PRAGA

Kako, pa otkad se to za Njemačku ide

preko Praga?

I počeo pričat’ nisi, a već masno slaga


Grigorije, Grigorije, od tebe je bilo i gorije’(h)

Izmače se tron iznebuha

U ime Oca, Sina i Svetoga Duha

Pa ti ode trbuhom za kruhom

Sa Ocem, Sinom i Svetijem Duhom


Mudar kao zmija, poput pape XII Pija

Bezazlen kao golub, kad guče

ĐE SI SAD U MUCI, HAMOVIĆU VUČE

Da se poredaju sva katolička braća biskupi

Nijedan ni blizu toliko para ne iskupi

Crni, sivi, bijeli, hotel “Platani”

Kažu, prodao vladika dušu satani


Grigorije, Grigorije, od tebe je bilo i gorije’(h)

Ili možda baš i nije?


Samo te gledam, ne viđoh davno takvog lažova masnog

Tako mi ove omče oko vrata, ovog krsta časnog

Prodao nisam dušu satani da bi nikao hotel “Platani”


Samo što nisam imao ništa u šteku

Pa dušu, doduše, moradoh dat’ pod hipoteku


Od tada, zbilja, sve krenu naopako

Umjesto mantije, ja obučem sako

Spavam do podne, oblačim košulje modne

Đavolu malo bilo, sa časne trpeze oduvam mesa kilo

A biznis na veliko cvjeta li cvjeta, 

Na mnogaja ljeta, na mnogaja ljeta


Da Bog prosti, sve je bilo baš jebački

Bilo je prce, ruku na srce, falilo nije,

Snaše i prije, ko zna sve čije

Ali mi prisjede život jebački

Kad me u zijanu uhvatiše Vukanović i Irinej Bački


Pred Sinod iznesoše do u tančine

Sve te moje bogomproste jebačine


I kako sam druge osuđivao, Crkvenu imovinu otuđivao

Ljude varao, žene karao

I kako sam popove pretvorio u lopove


Grigorije, Grigorije, od tebe je bilo i gorije’(h)

Neka ti je Bogom prosto što si milione dužan ost’o

Neka ti je prosto Bogom što su te u guzicu šutnuli nogom


Na kraju uvijek tako bude onima što se Boga ne boje

U minut tačno, i tako beskonačno, došao opet Đavo po svoje