Dobio sam pjesmu Nepoznatog autora koja vrlo precizno oslikava stanje i raspoloženje koje je iza sebe u Hercegovini ostavio biskup Grigorije, koji je vladao eparhijom zahumsko-hercegovačkom do 2018. godine, nakon čega je poslan u Njemačku, gdje ekumenistički vlada eparhijom diseldorfskom i njemačkom.
Pjesma je, naravno, u desetercu, a obaviješten sam da se sprema i guslarska verzija.
Deseterac objavjujem u cijelosti i bez ikakvih izmjena.
Grigorije, Grigorije
Viđu vraga, viđu vraga
ode nam neprežaljeni vladika
PREKO PRAGA
Kako, pa otkad se to za Njemačku ide
preko Praga?
I počeo pričat’ nisi, a već masno slaga
Grigorije, Grigorije, od tebe je bilo i gorije’(h)
Izmače se tron iznebuha
U ime Oca, Sina i Svetoga Duha
Pa ti ode trbuhom za kruhom
Sa Ocem, Sinom i Svetijem Duhom
Mudar kao zmija, poput pape XII Pija
Bezazlen kao golub, kad guče
ĐE SI SAD U MUCI, HAMOVIĆU VUČE
Da se poredaju sva katolička braća biskupi
Nijedan ni blizu toliko para ne iskupi
Crni, sivi, bijeli, hotel “Platani”
Kažu, prodao vladika dušu satani
Grigorije, Grigorije, od tebe je bilo i gorije’(h)
Ili možda baš i nije?
Samo te gledam, ne viđoh davno takvog lažova masnog
Tako mi ove omče oko vrata, ovog krsta časnog
Prodao nisam dušu satani da bi nikao hotel “Platani”
Samo što nisam imao ništa u šteku
Pa dušu, doduše, moradoh dat’ pod hipoteku
Od tada, zbilja, sve krenu naopako
Umjesto mantije, ja obučem sako
Spavam do podne, oblačim košulje modne
Đavolu malo bilo, sa časne trpeze oduvam mesa kilo
A biznis na veliko cvjeta li cvjeta,
Na mnogaja ljeta, na mnogaja ljeta
Da Bog prosti, sve je bilo baš jebački
Bilo je prce, ruku na srce, falilo nije,
Snaše i prije, ko zna sve čije
Ali mi prisjede život jebački
Kad me u zijanu uhvatiše Vukanović i Irinej Bački
Pred Sinod iznesoše do u tančine
Sve te moje bogomproste jebačine
I kako sam druge osuđivao, Crkvenu imovinu otuđivao
Ljude varao, žene karao
I kako sam popove pretvorio u lopove
Grigorije, Grigorije, od tebe je bilo i gorije’(h)
Neka ti je Bogom prosto što si milione dužan ost’o
Neka ti je prosto Bogom što su te u guzicu šutnuli nogom
Na kraju uvijek tako bude onima što se Boga ne boje
U minut tačno, i tako beskonačno, došao opet Đavo po svoje