Piše: Redakcija portala “Istraga.ba”
Da li je kriza morala u pravosuđu korijen problema? To je jedno od glavnih poglavlja najnovijeg OSCE-ovog Godišnjeg izvještaja o odgovoru pravosuđa na korupciju u BIH koji možete pročitati na ovom linku.
“Kao što je navedeno na samom početku Izvještaja, odgovor prav
osuđa na korupciju dodatno se pogrošao u 2019. godini. Ovo je naročito alarmantno s obzirom na to da je Misija situaciju u periodu 2017–2018. godine već ocijenila kao neadekvatnu i da je tada konstatovano da postoji de facto nekažnjivost za mnoge počinioce”, konstatira OSCE u Izvještaju koji će danas biti prezentiran javnosti.
OSCE dalje navodi da ključni faktor koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. Konstatruju da bi izuzetno loše istrage i izrada optužnica, zajedno sa radikalno nedosljednim tumačenjima zakona koja obično rezultiraju oslobađajućim ili blagim presudama, mogli bi u određenoj mjeri biti plod loše namjere ili neprimjerenog uticaja prije nego neznanja.
“Dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa”, piše, pored ostalog, u Godišnjem izvještaju.
Podsjećaju i na aferu “Potkivanje” čiji je glavni akter predsjednik VSTV-a BIH Milan Tegeltija, ističuči da to pokazuje “sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. Slučaj “Potkivanje” detaljno je obrazložen, a autori navode da je nejasno kako je VSTV ocijenio da Milan Tegeltija ne može disciplinski odgovarati.
“Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost“, navodi OSCE.
Misija OSCE-a problematizira i izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pa kao primjer navodi izbor glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzla Tomislava Ljubića čije su imenovanje pokušali spriječiti čelnici VSTV-a sa Milanom Tegeltijom na čelu.
Također se navodi da VSTV nije imao jasne kriterije prilikom izbora nosilaca pravosudnih funkcija, te da su “veze” u nekim slučajevima bitnije od rezultata.
“Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao „nagrada“, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, piše u Izvještaju.
Posljednjih godina, pišu dalje, Misija je uočila da VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristrasnosti i profesionalnosti. Kao što je prethodno spomenuto, iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo BiH i Sud BiH. Kao primjeri za ovo su navedena tri slučaja. Prvi slučaj je “Potkivanje”, potom slučaj “diploma” i na kraju slučaj optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.
“Odnos Tužilaštva BiH prema medijima i civilnom društvu pokazuje averziju prema nadzoru javnosti kada je riječ o radu na politički osjetljivim predmetima.
Treba spomenuti tri takva primjera.
Prvo, nakon ranije spomenute afere „Potkivanje“ i objavljivanja inkriminirajućeg video snimka na nekoliko medijskih portala, Tužilaštvo BiH je najavilo da će otvoriti istragu protiv dvije od tri osobe koje su sudjelovale u toj aferi – protiv stranke u tekućim postupcima koja je tražila intervenciju predsjednika i protiv posrednika – dok bi treći sudionik – tj. predsjednik VSTV-a – imao status svjedoka.
U istoj Informaciji za javnost, Tužilaštvo BiH uputilo je jedva prikriveno upozorenje medijima koji su objavili video. Konkretno, Tužilaštvo je javno istaklo da je, istovremeno s istragom „Potkivanje“, pokrenulo i drugu istragu kako bi se „s dužnom pažnjom i u skladu sa zakonom“ istražili „motivi i razlozi osoba koje putem medija šalju javnosti takve negativne poruke o radu pravosuđa s ciljem destabilizacije pravosudnog sistema”, navedno je u izvještaju.
U drugom slučaju glavni akter je bio državni tužilac Oleg Čavka koji je na neprimjeren način ispitivao novinarku Azru Omerović nakon što je objavljena afera “Diploma”.
“Ovaj animozitet prema novinarima ispoljen je i u vezi s navodima da je tužilac Tužilaštva BiH, provodeći istragu u još jednom vrlo osjetljivom predmetu korupcije, na neprimjeren način ispitivao novinarku koja je razotkrila taj primjer korupcije, tražeći od nje u više navrata da otkrije svoje izvore.72
Budući da su ovi navodi trenutno predmet disciplinskog postupka protiv tužioca, na prvi pogled se čini da nisu neosnovani.73 Ako su istiniti, ovi navodi ukazuju na zabrinjavajući pritisak kojem su izloženi novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom u BiH, koji bi mogao imati nesagledive posljedice na njihov rad”, piše OSCE.
Dok je OSCE pripremao ovaj izvještaj, Oleg Čavka je oslobođen svake vrste disciplinske odgovornosti. Odluka je prvostepena i Ured disciplinskog tužioca je uložio žalbu.
Treći slučaj u kojem se ogleda otpor prema transparentnosti odnosi se na odbijanje Tužilaštva BiH da Transparency Internationalu dostavi kopiju optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.
“Zahtjev NVO-a (podnesen na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama) je odbijen s obrazloženjem da ovaj predmet nije od javnog interesa i da bi objavljivanje optužnice izazvalo značajnu štetu za sprečavanje kriminala.
Oba ova razloga se čine neosnovanima: prvo, javni je interes u ovom slučaju očit, jer svaka optužba protiv ministra za teška djela korupcije od važnosti je za javne fondove i upravu; i drugo, teško je zamisliti kako bi objavljivanje optužnice moglo predstavljati prepreku sprečavanju kriminala, jer su krivični postupci u BiH po svojoj prirodi javni.
Ako optužnica sadrži osjetljive ili povjerljive podatke, uvijek se može objaviti redigovana verzija, čime će se izbjeći bilo kakve negativne posljedice za provođenje zakona. Odbijanje Tužilaštva BiH da dostavi optužnicu nevladinoj organizaciji pokazuje omalovažavanje prava javnosti na pristup i ocjenu rada pravosuđa u borbi protiv visoke korupcije”, istaknuto je u Izvještaju.
Sudu BiH se, između ostalog, prigovara i zbog otpora prema nadzoru javnosti u pogledu tekućih reformi usmjerenih ka jačanju odgovornosti u pravosuđu uvođenjem strožih procedura podnošenja finansijskih izvještaja.
