Model

Edvard Munk: Krik

Piše: Slobodan Vasković

1.

Korona je prilagođen Kafkijanski model.

Svako je, bez svoje volje, dio Procesa.

Bez suđenja presuđen kao mogući prenosilac virusa/njegova žrtva koje mjerama ograničenja sprečavaju/spasavaju arbitri novostečene, nametnute, distopijske stvarnosti.

2.

Ne postoji način da se pobjegne; Svako bi umakao, ali niko nema kud.

Sve granice su zatvorene, nerijetko i veze između gradova, kao na teritoriji ne tako dalekih zemalja.

I sve te izolacije šire se kao virus, zajedno sa virusom. 

3.

Metodologija je svima jako dobro poznata. Samo se preuzima, kopira po mjeri kvalitete kopiraparata; Neki kopiraju bolje, neki lošije, zavisno od države do države, njene snage, ekonomske, privredne i finansijske moći.

4.

Države su postale karantini, sastavljene od karantina, koji imaju status nižih nivoa. 

Kompletna hijerarhijska struktura je pretvorena u karantinsku vertikalu i horizontalu.

5.

U početku se smatralo - trajaće kratko, Dvije nedelje lako je izdržati; Onda su se dvije nedelje proširile na još dvije, pa još na dvije, pa više niko ne zna do kada će sve trajati. 

Svaka šetnja je kao zatvorska; Uvijek te vraća u ćeliju/karantin/dom, gdje si zatočen. 

I gdje god da si zatočen si.

6.

Tek tu čeka neizvjesnost, suočavanje sa njom; Nemoć da se bilo šta, vlastitom voljom, promijeni; Plus tekuće simptomatologije, one virusom zatečene, pod napadom virusa stečene, one koje će nastupiti kao posljedica modela koji se nametnuo…; Plus ostale nimalo bezazlene nuspojave. Među kojima je i bijes, koji svakim danom postaje sve veći, snažno generisan strahovima.

Strahovi su bezbrojni - od brige za najbliže, koji su, takođe, pritvoreni, bez suđenja presuđeni, preko brige za preživljavanje, ostalih egzistencijalnih panika; Straha da će biti zaraženi, odvedeni, ulogorovani; Straha od budućnosti, čiji se obrisi iz korona-perspektive ne mogu ni nazrijeti.

7.

Svaki neodobren izlazak je preskup, jer je kažnjiv. 

8.

Presude su izrečene u mjerama zaštite: Dosta njih su bile nužne, iako teško svarljive; Jedan dio su iz izvorišta strahova arbitara zbog prenaglog izranjanja dramatičnih posljedica svih njihovih višedecenijskih varvarskih napada na sistem društvenih vrijednosti; Čija trenutna simptomatologija je, najblaže rečeno, pesimistična. 

9.

Prelako smo odustali od većine naših ustavom garantovanih prava, još lakše su nam ih oduzeli iako od toga, u ukupnom zbiru, ni elite nemaju Bogznašta - trenutni prevlađujući osjećaj moći vrlo lako i brzo može zamijeniti osjećaj potpune nemoći, jer ništa nije vječno, pa ni narod u ćelijama/domovima. 

Zidovi će, prije ili poslije, morati da se uklone, kako bi se povratilo bar pravo na život.

U takvoj situaciji novouvedeni “Instituti” za “mjerenje” vremena i ograničavanje prostora, drugih sloboda, biće beznačajni. I sve druge zatočeničke kategorije. 

10.

Svaka politika koja ne prepoznaje preteške respiratorne probleme rasturenog društva osuđena je na nestajanje; Nikakva nasilnost neće joj pomoći - to je kratkoročna mjera na direktnom putu samouništenja.

11.

Niko vlastodršce ne krivi da su uzrokovali pojavu pandemije, pa bi, u najmanjem, trebalo da i oni prestanu da krive isključivo stanovništvo za širenje virusa.

To jednostavno nije tačno, kao što nije moguće da svu odgovornost za nastale štete i njihovo prevazilaženje ponesu nevoljni zatočenici korone.

Takve “dijagnoze” su lažne optužbe, dokaz slabosti sistema, izmrcvarenog, izlomljenog, sastruganog ranijim partokratskim djelovanjem, uspostavljanjem klase podobnih koja ne trpi sposobne, premreženog poltronskim klijentelističkim mrežama, koje sada pucaju. 

Ogromna većina stanovništva strpljivo i disciplinovano iznosi teret sopstvenih Procesa; Ne kreću se, u izolaciji su, čekaju da vlasti urade svoj dio posla. 

Što njima, očito, u određenoj mjeri ne polazi za rukom: Ne može stanovništvo, zatvoreno u sopstvene Procese, kontrolisati ulice tokom policijskog časa, privoditi one koji ga krše; Ne može stanovništvo otkrivati ni klastere, niti njihove kontakte; Ne može se samotestirati niti nabavljati testove, aparate za njihovo očitanje, očitavati ih; Ne može se samo ni liječiti; Ne može, iako bi htjelo, krenuti na svoje poslove, kako bi se riješilo punjenje budžeta; Ne može ni živjeti bez novca, a za to bi se morali pobrinuti vlastodršci, koji umjesto rješenja, spinuju (potrebno) izdvajanje budžetskih sredstava za medicinsku opremu, predstavljajući je kao sopstvene, lične, donacije.  

12.  

Nažalost, ne nazire se promjena u pristupu arbitara - pokušaji prebacivanja kompletne odgovornosti na stanovništvo i zbog pošasti i za oporavak privrede, ekonomije, društva u cjelini, su svakodnevni, sve jači, bezobzirniji…

13.

Političari su se preko noći preobratili u šamane, ignorišu struku, lično “liječe” jalovim “obredima” koji nemaju nikakvog efekta; Bez ikakvih jasnih planova - inteligentnih ekonomskih i privrednih rješenja, pokušavaju, spinovanjem, spasti sami sebe, spriječiti povlačenje pitanja njihove odgovornosti za sve vidljive razvaline u tkanju sistema, nastale višedecenijskom nebrigom, razvlačenjem, kleptokratijom; Riječju, kakistokratijom, koju je, zajedno sa strahovitiim posljedicama, potpuno ogolio napad pošasti.

14.

Ne vjeruju “Krdu”, to je preočito; Ako nastave i dalje insistirati na njegovoj isključivoj krivici, malicioznom transferisanju kompletne odgovornosti za zarazu, štete i za oporavak, bez preuzimanja bar jednog dijela krivice zbog ranije upropaštene ekonomije, privrede, teško nagriženog zdravstva, nefunkcionalnosti društva u cjelini, i “Krdo” će sve manje njima vjerovati. 

15.

Obostrani imunitet će, ako se nastavi sa neutemeljenim optužbama na račun “Krda”, početi eksponencijalno da opada.

Turski uticaj u BiH: S Izetbegovićem i Dodikom protiv Gulena

Piše: Avdo Avdić (eho.ba)

Tadašnji turski premijer Benali Yildirim samo je spustio fasciklu na sto i rekao svojim gostima iz Sarajeva da očekuje od njih da riješe probleme navedene u "spisu". Iako je samo koji minut ranije govorio da je on šef parlamentarne bh. delegacije, Šefik Džaferović je tu ulogu prepustio svom stranačkom kolegi Safetu Softiću. 

"Gdje je fascikla", pitao sam Džaferovića nakon što su se on i Softić tog januara 2017. godine vratili iz "službene posjete prijateljskoj Turkoj".

"Ne znam, kod Safeta", odgovorio je Džaferović.

Turska novinska agencija Anadolija izvijestit će tada o Džaferovićevom i Softićevom susretu sa Yildirimom. Objavljen je tekst pod naslovom: FETO prijetnja svim zemljama u kojima postoji.

"Republika Turska i Bosna i Hercegovina su izuzetno prijateljske, bratske zemlje i bilateralni odnosu su na visokom zavidnom nivou., a teroristička agencija FETO je prijetnja za svaku zemlju u kojoj je prisutna, poručeno je tokom posjete Turskoj predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefika Džaferovića   i predsjedavajučeg Doma naroda Safeta Softića", izvijestila je Anadolija.

Riječ FETO turska je skraćenica za Fetullahci Teror Orguzu, ili "teroristička organizacija Fetulaha Gulena. U pitanju je bivši prijatelj Redžepa Tajipa Erdogana kojeg turski vladar optužuje za organizovanje neuspjelog državnog udara u Turskoj, 15. jula 2016. godine. 

Prije nego su ih turske vlasti prozvale FETO, Gulenove sljedbenike još su nazivali Hizmetovcima. U pitanju je moćna organizacija koje je, u početku, u saradnji sa turskim vlastima djelovama širom svijeta, gdje je otvrala škole i nevladine organizacije i tako šitila turski uticaj. 

Nakon što je, zbog želje za apsolutnom kontrolom vlasti, došlo do sukoba izmeđz Erdogana i Gullena, turska vlada je nastojala preuzeti sve te škole, univerzitete i nevladine organizacije. 

Butmirska cesta na Ilidži kod Sarajeva razdvaja dva univerziteta. Na jednoj strani je Internacionalni Univerzitet Burch, a na drugoj Internacionalni Univerzitet u Sarajevu. Osnivači Burča s Gulenovi Hizmetovci. IUS je osnovala vlast Redžepa Tajipa Erdogana. 

Posljednjih pet godina turski predjetnik vrši pritisak na bh. vlasti da zatvore Burch Univerzitet. Upravo se taj Univerzitet našao na spisku organizacija i pojedinaca koje je premijer Yildirim 2017. godine predao Sotiću i Džaferoviću, tražeći da se bh. vlasti obračunaju s Hizmetovcima. 

I godinama kasnije turske vlastu su dostavljale spiskove organizacija koje je trebalo zatvoriti i osoba koje je trebalo protjerati iz BiH. Kako bi dijelom ublažili pritisak "prijateljskih" turskih vlasti, bošnjački zvaničnici u Sarajevu u sve su uključili Islamsku zajednicu u BiH koja je bila prihvatila inicijativu da "privatizira" Univerzitet Burch. 

Bila je to inicijativa Gulenovih ljudi koji bi pregovorima sa Islamskom zajednicom kupili vrijeme za djelovanje, a SDA i zvaničnici IZ-a su u tome vidjeli način udovolje Erdoganu. Preuzimanje je, međutim, propalo, a Erdogan je, Zbog toga što se osjećao prevarenim, mjesecima ignorisao pozive iz Sarajeva, prije svih predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. No, kasnije su ti odnosi ponovo uspostavljeni, a pritisak Turske se pojačavao.

Uporedo sa zbližavanjem Turske i Rusije na međunarodnoj političkoj sceni, jačao je Erdoganov uticaj i na Balkanu. Osim kadrova SDA, sve prisnije odnose s njim je uspostavljao i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. 

"Merhaba, askeri", uzviknuo je 2. maja 2019. godine u Ankari Milorad Dodik, nakon što je Erdogan u  njegovu čast postrojio svoju gardu.

Bila je to jedna od prvih službenih posjeta novog saziva Predsjedništva BiH. Bh. delegaciju činili su predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, te bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferovi. Opet je tokom razgovora sa turskim predsjednikom Erdoganom bilo razgovora o protjerivanju "pripadnika FETO-a" iz BiH. 

Isto je ponovljeno i u julu 2019. godine kada je Erdogan došao na samit Proces saradnje jugoistočne Evrope koji je održan na Jahorini pod pokroviteljstvom Milorada Dodika. Prije obraćanja na samitu, Erdogan se u Sarajevu susreo sa članovima Predsjednišva BiH gdje je ponovo tražio protjerivanje Gulenovaca iz BiH. 

"Nadam se da nećete rizikovati dobre odnose s Turskom zbog pokreta FETO", kazao je Erdogan članovima Predsjedništva BiH.

Dodik je odgovorio da će se "lično založiti da taj problem bude riješen". Dan kasnije, nakon što je objavljena ova informacija, Kabinet Milorada Dodika je prvo demantovao, a potom i potvrdio da se Erdogan raspitivao o Gulenovcima. 

Uporedo sa aktivnostima u Predsjedništvu BiH, Ambasada Rpublike Turske u Sarajevu dostavila je  Ministarstvu sigurnosti BiH spisak na kojem je bilo osam turskih državljana, te zatražilo njihovo protjerivanje iz BiH. 

Dva mjeseca kasnije, članovi Predsjedništva BiH ponovo su se sreli sa Erdoganom. Sastanak je održan u Beogradu, a turski predsjednik Erdogan tražio je od Željka Komšića i Šefika Džaferovića da popuste Miloradu Dodiku i formiraju Vijeće ministara BiH. 

Nedugo nakon toga, početkom decembra 2019. godine Služba za poslove sa strancima BiH uhapsila je u Bihaću turskog državljanina Fatiha Keškina, profesor Richmond Park Collegea u Bihaću. Turske vlasti su prethodno poništile njegov pasoš, a bh. vlasti su ga proglasila opasnošću po nacionalnu sigurnost. 

Nakon što je smješten u Imigracioni centar, izdato mu je rješenje o protjerivanju. Međutim, Sud BiH poništava rješenje i nalaže puštanje na slobodu profesora Keškina. 

Tako, zvanično, nijedan turski državljanin kojeg Erdoganova vlast optužuje za članstvo u FETO-u nije deportovan iz BiH. No, odnosi Milorada Dodika i Tajipa Erdogana sve su prisniji, a Dodikov SNSD sada formalno upravlja i Vijećem ministara BiH. 

Vlada RS sugerisala zaposlenima u institucijama da se odreknu dijela primanja i uplate ih u Fond solidarnosti; Zaključak se odnosi na sve, sem zdravstvene radnike; Zaključkom nisu izuzete druge službe koje se bore protiv epidemije

Piše: S.V.  

Vlada RS je na sjednici održanoj 26.03. o.g. donijela Zaključak kojim sugreiše da svi zaposleni u institucijama RS, na dobrovoljnoj osnovi, uplate između pet i deset odsto od plate u Fond solidarnosti, dok bi premijer i ministri odvojili pola martovske plate.

Oni kojima je plata do 1.000 Km trebalo bi da izdvoje pet posto, dok bi oni sa platom većom od 1.000 KM odvojili 10 posto.

Čelnicima institucija predlaže se da odvoje po 20 posto od plate za Fond solidarnosti.

Takođe se članovima Upravnih i Nadzornih odbora sugeriše da se odreknu naknada za mart mjesec.

Vlada RS iz Zaključka izdavaja zaposlene u zdravstvenom sektoru, zbog težine poslova koje obavljaju.

Međutim, u Zaključku se ne navodi da će se medicinarima povećati lična primanja, a to bi trebalo pod hitno učiniiti. 

Ne pominju se ni druge službe koje su, takođe, veoma opterećene zbog napada virusa i stalno angažovane na prvoj liniji odbrane od epidemije. 

Vlada RS, očito, nema namjeru da jednom broju zaposlenih u javnom sektoru umanji plate, a da ih povećaju zdravstvenim radnicima i uposlenicima drugih službi koji su izloženi ogromnim naporima i nalaze se u permanentnoj opasnosti da i sami budu zaraženi, zbog brojnih kontakata koje, prilikom obavljanja poslova, imaju.

Zaključak Vlade RS je nedorečen, jer će dosta onih koji su na prvoj liniji odbrane, podnijeti višestruki teret - da se danonoćno bore protiv epidemije i da, uz to, trebaju da se odreknu dijela primanja. 

Vlada RS bi, u najmanjem, trebala da koriguje doneseni Zaključak na način da, osim zdravstvenih radnika, i pripadnike drugih službi oslobodi izdvajanja sredstava, ali i da nađe načina da im uveća plate. 

Prijedlog Vlade RS je na dobrovoljnoj osnovi, a svi koji žele da se odreknu dijela primanja treba da potpišu izjavu o tome.

Mjere su predložene i jedinicama lokalne samouprave. 

  

USAID donira BiH 1,2 million dolara za nabavku laboratorijske opreme

piše: S.V.

USAID će donirati 1.2 miliona dolara Bosni i Hercegovini, kako bi pomogli nabavku laboratorijske opreme, pronalaženje aktivnih slučajeva i njihovo praćenje, za podršku stručnjacima, podizanje svijesti i uključenje zajednice, kao i jačanje prevencije, objavljeno je na Tviter profilu Ambasade SAD u BiH.

Donacija od 1,2 miliona dolara namijenjena je borbi protiv epidemije korona virusa. 

Višković “zaboravio” javnost obavijestiti kada stiže pokretna bolnica; Namjera vlasti je da se zaduži najmanje 800 miliona KM

Piše: Slobodan Vasković

Vlada Republike Srpske donijela je još 21.03. Odluku da se sprovede hitna procedura za nabavku pokretne bolnice sa 500 bolničkih kreveta i cjelokupnom pratećom opremom.

Površina bolnice trebala je, prema najavama, biti 6.000 m2, a nabavka izvršena posredstvom Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

Još je rečeno da bi bolnica trebalo da bude plaćena 3,6 miliona KM, te da će se sve obaviti u roku od deset dana. 

Sve to najavio je premijer Radovan Višković, ali proteklih dana nema nikakvih vijesti o tome dokle se stiglo sa ovim izuzetno značajnim poslom i da li je pokretna bolnica kupljena?! 

Mnogo bolje bi bilo da se oboljeli od korone, sa lakšim simptomima, smjeste u takav jedan objekat, nego u studenstke domove i sportske dvorane.

Višković se ne izjašnjava, kao ni drugi visoki funkcioneri, a nikako se ne bi smjelo desiti da cijena pokretne bolnice poraste, a broj kreveta i opreme smanji.

Za očekivati je da javnosti saopšte šta je sa pokretnom bolnicom, da li je kupljena, po kojoj cijeni, od koga i kada će stići u RS?!

Dok čekamo odgovor na ovo pitanje, nameću se druga, mnogo složenija.

Milorad Dodik, koji je vertikala, horizontala, krug i elipsa odlučivanja u RS (odlučuje o svemu iz svih domena i svih poziocija - od opštinskih do državnih), izjavio je da bi Fond solidarnosti iz kojeg bi se, po njegovom punjenju, trebale sanirati štete, mogao biti “težak” 500 miliona KM.

Mahom su to, dalo se naslutiti iz Dodikove izjave, kreditna sredstva.

Uz to, JP “Putevi RS” najavili su podizanje kredita od 200 miliona KM, što je već, sa kreditima za Fond, 700 miliona mogućih novih zaduženja. 

Na sve ovo treba dodati još najmanje sto miliona KM zaduženja “za tekuće potrebe”, što je, minimalno, 800 miliona KM.

Da bi se svi ti krediti digli potrebno je donijeti odgovarajuće odluke, a za to je vlastodršcima bilo nužno da suspenduju rad Narodne skupštine, kako bi odluke o zaduženju mogla, snagom Vanrednog stanja, donijeti Željka Cvijanović.  

     

Nesporno je da vlasti trebaju nabaviti novac, pa i kroz kredite, ali je sporno da li je potrebno zadužiti se svih 800 miliona KM u situaciji kada je privreda pred kolapsom i kada se ne zna odakle će se i kako vraćati ta sredstva?! 

Važno je naglasiti da se značajan dio tih kreditnih sredstava mora naći izvan RS, jer banke u tom entitetu raspolažu sa svega 500 miliona KM, koje mogu plasirati. 

Sporno je i što nema nikakvih planova za oporavak privrede, još manje je ideja kako bi se u ovako teškoj situaciji mogle osposobiti neke djelatnosti, sada zatvorene, čiji rad ne bi uticao na širenje virusa.

Trebalo bi da postoje bar neke analize i projekcije o tome šta bi moglo da se pokrene i u vrijeme trajanja korone, a da se ljudski životi ne ugroze.

Nije sve u restriktivnim mjerama, niti će se njima problemi koji se gomilaju riješiti. 

Još manje će se riješiti dodatnom represijom, koja bi uslijedila nakon uvođenja vanrednog stanja koje je potpuno nepotrebno, jer i vanredna situacija, koja je sada na snazi, više je nego dovoljan okvir za brzo djelovanje. 

Međutim, ona ne omogućava lako podizanje enormno velikih kredita i to je ono što najviše “žulja” vlastodršce.

Epidemija Virusa Diktature/Crni dim iznad samokremiranog parlamenta: Vanredno stanje za formalizovanje autokratije i očuvanje režima po svaku cijenu

piše: Slobodan Vasković

1.

Epidemija Virusa Diktature: Narodna skupština izglasala je vanredno stanje i time formalno potvrdila da je u tom entitetu na djelu autokratija; Formalno, jer despotija u RS suštinski postoji već petnaest godina; Snažno je pojačana uvođenjem vanredne situacije, a “ozakonjena” odlukom parlamenta.

2.

Istog onog parlamenta koji je izglasao zaključke o falsifikovanom dokumentu “Program reformi BiH”, čime je srušio sam sebe. Tako srušenom, od pojedinca teško poniženom i obezvrijeđenom parlamentu, najmanji je problem bio da proglasi vanredno stanje, jer je odavno lišen sopstvenog sadržaja.

3.

Parlament postoji formalno, vanredno stanje neće promijeniti njegov nevrijedni status, jer je i do sada samo potvrđivao oktroisane odluke koje je kreirao Milorad Dodik.

4.

Moratorij na rad formalnog parlamenta je fundamentalna potvrda njegovog samokremiranja, prirodan slijed potpunog poništenja te institucije, posljednji korak ka konačnom nestanku.

5.

Crni dim iznad parlamenta, proglašenjem vanrednog stanja, prepun je otrovnih isparenja, kancerogenih teških metala i ostalih brojnih opasnih zagađivača. Koji će, u vremenu koje dolazi, iznjedriti niz incidentnih situacija, sa tendencijom izazivanja brojnih kriza u BiH i regionu.

6.

Proglašenjem vanrednog stanja diktatura je popečaćena i entitet prepušten na milost i nemilost Dodika i kamarile oko njega, njihovih frustracija, kompleksa, složene patologije, koja neće moći odoljeti izazovu da stanje u kojem mogu da rade šta hoće pretvore u ambijent u kojem rade šta hoće, sa akcentom na iživljavanje nad onim koji im se ne dopadaju; I to na neodređeno vrijeme, jer nigdje nije rečeno do kada će vanredno stanje biti na snazi. 

7.

Bilo bi manje zlo kada bi Dodik i kamarila precizno znali šta hoće sa vanrednim stanjem, osim da pokušaju, silom mjera koje će nametati golom silom, prikriti sve razvaline sistema, neefikasnih institucija, nekompetentnost brojnih odgovornih…, nepostojanja kvalitetnih, bilo kakvih rješenja…, za sprečavanje sunovrata privrede, ekonomije, koji će, sam po sebi, izazvati, u najmanjem, ogromne probleme u zdravstvenom sektoru.

8.

Taj sektor je i te kako urušen, svega u njemu nedostaje, samo se naslućuje crna rupa u kojoj se nalazi, njena dubina se teško može sagledati i najjačim svemirskim teleskopom.  

9.

Epidemija demagogije, šupljih riječi, ispraznih obećanja, pokušaj debilizacije javnog mnjenja, koja je propratila uvođenje vanrednog stanja, svjedočanstvo je straha onih što su ga, bez ikakve potrebe, nametnuli; Straha od posljedica prebrzog izranjanja svih njihovih dugogodišnjnih neodgovornosti, nerada, nemilosrdnih pljački, raspačavanja i rasturanja svega vrijednog i kvalitetnog.

10.

Nisu sigurni ni da će vanrednim stanjem uspjeti pokriti/prikriti sve kratere koje su načinili u institucionalnom, privrednom, ekonomskom, obrazovnom, kulturnom, naučnom, zdravstvenom… sistemu; Nijedan segment društva, pod njihovom vlašću, nije ostao pošteđen i nezatrovan.

Nenaučeni da društvena dobra dijele sa narodom, kojem su bacali ogriske dok su otimali, sada to, u situaciji napada pošasti, moraju ispraviti, ali nemaju sa čim. Vrlo onespokojavajuća situacija (na ivici panike) za kastu samoživih, egoističnih, podlih i loših imitatora državnika koji su bili i ostali na mentalnom nivou džeparoša.

11.

Zato će odluke koje se budu donosile, dobar dio njih, ma šta se tvrdilo, biti toksične, mučne, opasne, brutalne, specificirane primarno kao dezinfekciono sredstvo kojim bi se pokušalo pobrisati neizbrisivo - da je sistem potpuno truo i da su njegovi vlasnici još potpunije nesigurni da preko svojih klijentelističkih mreža mogu spriječiti totalni raspad i potonuće.

12.

Pitanje je do kada će klijentelističke mreže biti bespogovorno poslušne, jer i lojalni koji ih čine, uprkos istreniranosti poginjanja glave, stečenom Pavlovljevom refleksu, uviđaju debakl sistema, koji i dalje pokušava da se održi na neistinama: Jačanjem dimne zavjese, njenim širenjem, nastojanjem da se prikrije kako iza nje malo šta suvislo, odgovorno, konkretno i racionalno postoji i funkcioniše.

13.

Nigdje u vanrednom stanju nema brige za živote stanovništva, ali je briga za opstanak režima sveobuhvatna i golim okom vidljiva. Notorna je izmišljotina da se uvodi zbog zaštite građana.

Maksimalna je zlouptreba placebo efekta nad cijelim stanovništvom.

Upravo zbog toga su naprosto nevjerovatne gluposti koje Dodik i satrapi nude kao objašnjenje za uvođenje vanrednog stanja kojim pokušavaju zaštiti sebe, nikako stanovništvo što je, silom prilika, zbog napada virusa, moralo da se skloni u domove, da se ljudi distanciraju jedni od drugih i strpljivo čekaju da prođe.

14.

Međutim, i strpljenje ima svoju cijenu; Kako vrijeme bude odmicalo cijena strpljenja će rasti eksponencijalno; Nestrpljenje će postajati sve veće i veće, hraneći se snažno krilaticom - sit gladnom ne vjeruje, a gladan sitom još manje.

15.

Dodik i kamarila nemaju načina da krivulju cijene strpljenja razvuku kao što se pokušava razvući pandemija, jer nemaju sredstava da to učine i služe se opsjenama ne bi li kupili što više vremena; Ne za borbu protiv virusa, već za sopstvenu odbranu od nezadovoljstva do kojeg će doći kako rastu egzistencijalni, ekonomski i privredni problemi; Oni će se, dan za danom, sve više i više omasovljavati kao i broj njihovih žrtava - onih koji ostaju bez zdravlja, ne samo od virusa, već od stresa, anksioznosti, depresije… (koje su, takođe, epidemijskih razmjera), zato što gube poslove, samim tim i novac za minimum preživljavanja.

16.

Ne napada samo virus i prateće nabrojane infekcije; Na bezbrojna vrata sve jače kuca nemaština, bijeda, sirotinja; Virusna sirotinjska opera bez ijednog groša.

17.

Odlično to zna Dodik; Da bi spriječio eventualnu erupciju nezadovoljstva uveo je vanredno stanje kako bi, silom, ako bude trebalo, zaustavio svaki i najmanji talasić. Drhte i od najmanjih valova.

18.

Zato nemilice sipa neistine, vrijeđajući inteligenciju konzumenata, tvrdeći kako “vanredno stanje nije atak na slobodu” i to u vrijeme kada je sloboda informisanja, pravo da se zna zašto se uvodi vanredno stanje, ukinuta, jer nije dozvoljen prenos zasjedanja formalnog, razvaljenog, parlamenta o uvođenju vanrednog stanja.

19.

Dodik I kamarila su se plašili svake riječi kritike koja bi mogla biti izrečena na sjednici; Zato su je zatvorili za javnost pokušavajući da spriječe izlazak i mikrona istine o njihovom razornom, destruktivnom djelovanju u proteklom vremenu, koje je dovelo do toga da RS danas, u vrijeme pandemije, fali svega - od ključnih prehrambenih proizvoda do brojnih lijekova. I, kojeg li cinizma, stetoskopa, stalaka za infuzije, osnovnog medicinskog materijala.

Ništa od toga neće nadoknaditi maliciozna Dodikova izjava: “Možete imati opremu, ako nemate socijalnu distancu ne postižete ništa”, niti će spriječiti širenje virusa, kao ni njegovo javno morbidno prebrojavanje mrtvih od korone.  

20.

“Vanredno stanje nije suspenzija demokratije”, reći će nekompetentna, bezautoritativna Dodikova igračka Željka Cvijanović nesvjesna da lomi jezik maljem, i to uzalud, jer vanredno stanje samo po sebi jeste suspenzija demokratije. 

Uzgred, demokratrija u RS poodavno je suspendovana, sada i zvanično ukinuta.

21. 

Stvarne namjere vanrednog stanja, pokušaj spasavanja satrulog Dodikov broda, uviđaju se i kroz njegovo insistiranje na nesmanjenju plata u javnom sektoru, koje je neophodno. 

Naravno, ne svima, jer je plate potrebno povećati zdravstvenim radnicima i svim onim koji su na prvoj liniji odbrane od virusa, ali ostalima, koji sjede kod kuće, iako silom prilika, trebaju se umanjiti za određeni procenat.

22.

Moguće umanjenje prepoznao je formalno i suštinski inaugurisani diktator kao opasnost od gubitka biračke supstance, mogućih drugih većih problema i upravo zbog toga zdravstveni radnici neće biti adekvatno stimulisani; Dodiku je bitno da spriječi talasiće, tako da će teret bitke protiv virusa biti i dalje neravnomjerno raspoređen, a oni koji ga najviše nose višestruko opterećeni, uz neposrednu životnu opasnost.

23.

Dodikov režim je brutalan i nemilosrdan - po svaku cijenu će pokušati spasti sebe; Žrtvovanje drugih u tu svrhu se podrazumijeva, a njegova stupidna govorancija o otvaranju prodavnica veš mašina, kao jedne od bitnih stavki zbog kojih je uvedeno vanredno stanje, pokazuje i više nego dovoljno kakvim opasnim beskrupuloznim egomanijacima je stanovništvo prepušteno na nemilost. 

Neće imati milosti ni prema kome ukoliko procijene da taj predstavlja opasnost po njih.

24.

Virus nastavlja da uzima danak, a kleptokratske elite se prestrojavaju kako bi, ukorak sa njim, uzeli svoj.

Epidemija postaje sve složenija, opakija i monstruoznija.

Vučić precizno o stanju u RS: Ono što je za nas najteža obaveza je Republika Srpska; RS je u nelakoj situaciji, tražili su 27 vrsta lijekova, stetoskope, stalke za infuziju, osnovna sredstva za rad u zdravstvu i medicini..

Stanje u šatorima u Brodu je ispod minimuma ljudskog dostojanstva; Nadležni bi trebali hitno reagovati;

Piše: S.V.

U šatorima, koji su postavljeni na graničnom prelazu u Brodu, situacija nije uopšte zadovoljavajuća, uslovi su nikakvi i nisu za ljude.

“To su uslovi za stoku, a ne za ljude”, tvrde upućeni.

Nema sanitarnog čvora, a oni koji se nalaze u tim šatorima ruke peru sredstvom za čišćenje prozora.

Zaista je takvo stanje neprihvatljivo i nadležni bi hitro trebali reagovati i omogućiti osobama koje se nalaze u karantinu minimalne uslove dostojne čovjeka.

Navedeno mi je to iz nekoliko različitih izvora, a o tome svjedoče i fotografije sa lica mjesta.

Šatori su postavljeni u krugu nekadašnje firme “Sirovina produkt” i u njima se, prema navodima drugih medija, nalazi trenutno 23 državljana BiH, iz RS.

Međutim, ta brojka je tokom dana porasla i znatno ih je više, jer stalno pristižu; Tvrdi se da ima i trudnica.

U ovim šatorima se, prema navodima zvaničnika, smještaju državljani BiH iz RS-a koji pređu granicu, dok se bh. državljani s područja FBiH šalju dalje uz policijsku pratnju.

“Po dobijenim nalazima, maksimalno 24 sata od ulaska u karantin, u zavisnosti od rezultata testa postupak je sljedeći: osobe za koje je utvrđeno prisustvo koronavirusa prevoze se Banju Luku u karantin, odnosno liječenje. Osobe za koje je utvrđeno da nemaju novi virus upućuju se u opštinske karantine, svako u svoju opštinu”, naveo je Јovi im se uzima bris, šalje na kontrolu, da bi, kako je rekao načelnik opštine Ilija Jovičić (mediji).