Piše: Slobodan Vasković
1.
Da ima zrno digniteta Petar Đokić bi se već povukao i iz Vlade RS i sa čela Socijalističke partije, ali on istrajava u pokušajima da o(p)stane bijući uzaludne bitke, jer je već izgubio rat.
2.
Đokić istrajava nadajući se milosti, a o dignitetu ni ne razmišlja; Svjestan da je digniteta bilo u političkom miljeu RS, on, Đokić, nikada ne bi ni došao na čelo SP-a, još manje do ministarskih pozicija.
3.
Paradoks je da to Đokić zna i da mu upravo ta spoznaja, uz svijest da najgori vladaju, jesu zadnja nada, jer je lider socijalista (koji rapidno grabi ka vegetativnom stanju) jedan od najgorih u vlasti RS, već deceniju i po.
4.
Međutim, kako to obično biva, “mlade snage”, beskrupuloznije čak i od Đokića, pritjerale su ga u ćošak i nemilice ga satiru, premda ih je on lično rukom birao i postavio na ključna mjesta u stranci; Bila mu je potrebna njihova beskrupuloznost, sklonost svakoj vrsti prevare, podmuklosti, prljavštine… da bi se, svojevremeno, obračunao sa neistomišljenicima u partiji.
5.
Nakon što su se, zajedno sa Đokićem, otarasili konkurencije, došao je red da se riješe Đokića.
6.
Jasno je odakle vreli vjetar duva, naveo sam to bezbroj puta proteklih mjeseci, ali jasno je i da nema nikakvih ideoloških, nedajBožemoralnih, razlika između Đokića i njegovih Asasina, već je riječ o smjeni generacija unutar interesne, kriminalizovane, kleptokratske grupacije, koja se lažno predstavlja kao politička partija.
7.
Mladi kriminalci, “nabrijani” olako stečenim milionima u nezakonitim poslovima, opijeni moću koju im donosi nepodnošljiva lakoća pljačkanja (i još nepodnošljivija lakoća neodgovaranja za počinjena nedjela), odlučili su da pometu Đokića, jer im više nije potreban; Poslove znaju “odrađivati” i sami, kao što znaju i gdje se i koliko avansno uplaćuje za sertifikate podobnosti, poniznosti, sluganstva, neprocesuiranja, zaustavljanja istraga…, sertifikate potrebne da bi ostali u “igri”.
8.
Dešavanja među “socijalistima” repriza su onih među “deenesovcima”, gdje su, takođe, Mladi kriminalci odlučili da zbrišu starog zlikovca Marka Pavića, kojem nije bilo dovoljno ranijih okretanja “obraza”, već je nastavio, javno i voljno, da prima šamare i od onih iz sopstvene interesne, kleptokratske, kriminalizovane grupacije, što su ga zbrisali.
9.
Za razliku od Pavića, koji demonstrira mazohizam i “baca se pod noge” svakom "ko naiđe", Đokić pokušava neizvodivo - da “baci pod noge” one što su ga već savladali, a njegovo batrganje jadna je i otužna predstava, bez hepienda za negativca; Kojeg, bez milosti, mlađi negativci čereče na proste dijelove.
10.
Mala razlika između Pavićevog i Đokićevog “upokojenja”, suštinski ne znači ništa, jer i jedan i drugi su “ukopani” od onih koje su, računajući na njihovu beskrupuloznost, kriminalizovanost, sklonost svakoj vrsti prevare, obmane, prljavštine, podmnuklosti, ljigavosti…, svojeručno doveli do pozicija sa kojih im mogu “poskidati” glave.
11.
Dva stara prefrigana prevaranta poklekla su pred sopstvenim “naraštajima”, koji su ih, bez imalo milosti, sažvakali i ispljunuli.
12.
Premala je to, gotovo nikakva, kazna i za Đokića i za Pavića, s obzirom na to koliko su zla svojim “politikama” počinili u proteklih deceniju i po; Obojica su, u najmanjem, zaslužili nekoliko doživotnih robija, a njihovo odvlačenje na deponiju, ma sa kolikim prezirom bilo učinjeno, ne znači ništa, jer su ih zamijenili gori čak i od njih.
13.
Vladavina najgorih juri ka vrhuncu, tek slijede njene najjezivije epizode.