piše: Slobodan Vasković
1.
Pročitao sam blog Johana Satlera, šefa delegacije EK i specijanog predstavnika EU u BiH (vidi dodatak), premda je nevrijedan tog napora.
2.
Satlerov blog je Licemjerstvo bez granica, malicioznost mu je izvorište, ubijeđenost da se obraća nedovoljno zaštićenim mozgovima mu je zacementirana.
3.
Moglo bi se zaključiti i da je Satler pao sa Mjeseca na kojem je hodao; Gdje je uspješno iskorijenio boginje i uspio, zbog tamošnjih vremenskih uslova, istrčati maraton za manje od dva sata.
Iskrene čestitke za te uspjehe - hodanje, iskorjenjivanje, brzo trčanje.
Međutim, njegov pad/doskok u BiH, sa Mjeseca, nije bio baš najuspješniji, pa je nastavio kao i njegovi prethodnici - ispaljuje isprazne, ovještale, stereotipne floskule, floskule, floskule…
4.
Za zapitati se kako se osjećaju svi oni koje je pomenuo i koji znaju da Satler traži “političku volju” od individua koje su istu pokazali samo za izazivanje Egzodusa, stvaranje sopstvenih Feuda, “demokratiju” sveli na lažirane “izbore”, redovno pokradene, a stvarnost pretvorili u autokratije kojima dominiraju sa svojim stranačkim odredima, spremnim na svako zlo.
5.
Satlleru ne pada na pamet da vidi redove pred ambasadama, krcate autobuse, vozove, automobile, koji građane BiH vode na bauštel u dekadentoj licemjernoj Evropi, čiji je predstavnik, gdje su predodređeni, većina, da rade najteže poslove, bježeći od beznađa, besperspektivnosti i bagatelisanog života, koji u BiH ne vrijedi ni koliko pakla cigareta, što je cijena koju su uspostavili Satlerovi favoriti za “pokazivanje političke volje”. I koja se ne mijenja ne deceniju, već decenijama.
6.
“Političari”, Satler to nije shvatio zbog posljedica pada sa Mjeseca, ovdje nisu državnici, a upravljaju državom, već surovi trgovci, koji zajedno sa podređenim filistarima, dijele državne sinekure, po principu djeljivosti sa tri.
7.
Da je drugačije, ne bi na čelu Savjeta ministara bila presuđena osoba, niti bi kandidat za mjesto u toj, između ostalog i Satlerovoj “reprezentaciji”, bio deklarisani nasilnik nad ženama i potencijalni kriminalac, koji nije presuđen zbog izvrsnih veza u korumpiranom pravosuđu. I dugi niz drugih koji poodavno imaju tone već užeglog putera na glavi.
8.
Satler njih ne pominje, jer onda bi pokazao da baš i ne može da se tako lako doskoči sa Mjeseca u BiH i sa trlababalan pričama fingira “volja” EU za nekim navodnim promjenama, koje, čak i da dođu, mogu biti samo formalne; Za suštinske, zahvaljujući Satlerovim prethodnicima i brzinama koje su oni odredili, a on se njom kreće, trebaju vijekovi.
9.
Satler ništa ne piše o višedecenijskom insistiranju na anesteziranju različitosti mišljenja, koje traje i otkako je on Pao, sve u cilju nametanja ličnih ciljeva ovdašnjih Feudalaca kao opštih, svim sredstvima.
10.
Mogao je da je htio ili, pak, da zna, napisati ponešto i o tome kako su poništeni svi društveni odnosi – od političkih, preko privrednih, do ekonomskih i finansijskih, a ostali su samo lični, u svojstvu najkraćeg lanca kojim se drže podređeni poslušnim, a svaka drskost sadržana kroz ispoljavanje različitosti brutalno guši/kažnjava.
11.
Mogao je da, da je htio, napisati riječ dvije, možda i tri, o klijentelističkim mrežama, kojima je BiH gusto premrežena i koje ne dozvoljavaju bilo kakvu promjenu.
12.
Da ne nabrajam, Satler je imao priliku ispisati tomove o vulgarnom napadu na institucije, vladavini u skladu sa principima mentalne pornokratije, svakodnevnom progonu onih koji imaju različito mišljenje. I sve to i dalje traje, iako je fini čika Satler aterirao.
13.
Satler, očito, nije tu zbog potlačenih, već da bi sa “političkom elitom”, koja režira i sprovodi sve navedeno, formalizovao određene “zahtjeve” EU i sebe proglasio “uspješnim”, ne ulazeći u to da je i formalizovanje, odmah nakon što je učinjeno, već izopačeno, pretvoreno u alatku protiv naroda; Kao što se dešava sa izvještajem Rajnharda Pribea.
14.
Možda Satler ne zna, od silnog trčanja, da je Pribeov izvještaj “shvaćen” kao “pokušaj stavljanja pravosuđa pod političku kontrolu”, koje je izmaklo svakoj kontroli i poodavno predstavlja otuđeni centar moći, alatku kojom Satlerovi favoriti za Hodanje po Mjesecu satiru narode. Štite, između ostalog, čak i Ubice Djece!
Za Ubijenu Djecu u Satlerovom blogu nije bilo mjesta; Ne uklapaju se!
15.
“Za početak, treba osigurati da se nečija prava ne umanjuju pod plaštom zaštite tuđih”, navodi “maratonac” Satler.
Koje li drskosti! Valjda bi, za početak, trebalo osigurati da se NIČIJA prava ne umanjuju pod plaštom zaštite prava pripadnika vladajućih oligarhija, što je u BiH višedecenijski kontinuitet koji je zatro gotovo sve izvore buntovničkog mentaliteta, kojeg ima tek u tragovima i, vrlo uspješno, iskorijenio drskost misli/djelovanja, drugačijeg od onog koji nameću Satlerovi “Maratonci”, od kojih on traži volju da sami sebe ponište, što oni nikada neće učiniti.
16.
Da su imali tu volju, namjeru da je sprovedu, ne bi ni bilo nikakve potrebe za raznim satlerima i njihovim licemjernim, malicioznim verbalnim onanijama, utisnutim, nekim posebnim tehnologijama, u pages.
17.
Priučeni Alhemičari, bačeni sa Mjeseca, već predugo ovu zemlju, zajedno sa vladajućim Feudalcima, ruku pod ruku, udaljavaju od svijeta progresa, izoluju stvarajući od nje gulag, u kojem eksperimentišu bez ikakve nade da će im bilo kakav eksperiment uspjeti, jer nisu osposobljeni da napišu korektan tekst, a kamoli provedu konkretnu pozitivnu mjeru, potrebnu svima.
18.
U modernom društvu pluralizam se podrazumijeva; U onom u koji je zabasao Satler, on je protjeran, zgažen, poništen.
19.
Satler je samo još jedan od promotera politika relativizacije, prosto podvedene pod matricu “može sve i svako kada nam zatreba”, zbog čega su svi odnosi - politički, ekonomski, društveni, finansijski, kulturološki…, svedeni na lične, a sama politika svih Feudalaca prilagođava se iz minuta u minut, pa je u istom trenutku i “proevropska” i “antievropska”, “probosanska” i “antibosanska”, “proovoiliono”…, suštinski uvijek je anticivilizacijska.
20.
Vidi se to sa Mjeseca, tako da nikakvog povoda nije bilo za Satlerov pad sa njega. Ako ništa, bar je to jasno!
Johan Satler: Promjena nikada nije jednostavna, ali jeste nužna
Kad ima volje, ljudi mogu postići gotovo sve.
Istrčati maraton za manje od dva sata. Hodati po Mjesecu. Uspješno iskorijeniti boginje.
Kad ima volje, ljudi mogu osigurati da ustav jedne države pruža zaštitu svima. Ne samo „vašima“ ili „mojima“, već tako da niko ne bude izostavljen.
Predugo ova zemlja ne pokazuje tu volju.
Prije deset godina, 22. decembra 2009. godine, Evropski sud za ljudska prava donio je presudu kojom se utvrđuje da Bosna i Hercegovina diskriminira svoje građane na etničkoj osnovi. Presudom u dobro znanom predmetu „Sejdić – Finci“ osporene su odredbe Ustava BiH po kojima je samo pripadnicima jednog od tri konstitutivna naroda omogućeno da se kandiduju za Predsjedništvo BiH ili Dom naroda na državnom nivou.
Pitam se kako su se osjećali gospoda Sejdić i Finci kada su prvi put saznali za odluku Evropskog suda. Je li im srce lupalo od uzbuđenja? Jesu li slavili? Planirali da se kandiduju na izborima za najviš funkcije u zemlji? I šta o svemu tome misle danas, deset godina kasnije? Jesu li izgubili nadu?
DESET godina je predugo.
Desetine hiljada građana Bosne i Hercegovine i dalje su diskriminirani zbog svoje nacionalne pripadnosti ili nepripadnosti ili, pak, prebivališta.
Nijedna zemlja nije savršena, ali ona koja teži da postane članicom Evropske unije treba uvažavati slobodu svake osobe na lični izbor i stvaranje mogućnosti da se takvi izbori pretoče u realne prilike. Drugim riječima, ako se Jevrej ili Rom, ili bilo koji drugi građanin, želi kandidovati na izborima u bilo kojoj od država članica Evropske unije, onda im to mora biti i omogućeno.
Neki će možda pokušati pronaći izgovore zašto političarima u ovoj zemlji nije bilo dovoljno deset godina da nađu rješenje kojim će se zaštititi i afirmirati osnovna demokratska prava svih građana Bosne i Hercegovine. Daytonskim mirovnim sporazumom jeste zaustavljen jedan od najkrvavijih ratova krajem 20. vijeka, ali ne mislim da je bila namjera da njegovi nedostaci ostanu nerješeni. Obnova dugotrajnog mira podrazumijeva prevazilaženje i suočavanje s nazadnim narativima prošlosti.
Za početak., treba osigurati da se nečija prava ne umanjuju pod plaštom zaštite tuđih.
Naknadne presude Evropskog suda, uključujući i nedavnu u predmetu Baralija, još jednom potvrđuju da svi građani BiH ni danas ne ostvaruju podjednako svoja prava na političko učešće.
Tokom godina sam čuo desetine razloga zbog kojih je provođenje presude Sejdić – Finci izrazito složeno ili čak nemoguće. Ipak, presuda se jednostavno mora provesti kako bi se osiguralo da zemlja štiti individualne slobode i primjenjuje pravične temeljne principe. Istovremeno je to i neizostavna međunarodna obaveza Bosne i Hercegovine i jedan od prioriteta utvrđenih u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu za članstvo u EU. „Političke prepreke, praktične poteškoće ili čak nedostatak sredstava ne mogu biti izgovori za neprovođenje odluka Evropskog suda“, navodi se i u nedavno objavljenom Izvještaju stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini.
Građani Mostara moraju konačno biti u mogućnosti da izađu na birališta i izglasaju svoje predstavnike lokalne vlasti u oktobru 2020. godine. Svi građani u BiH moraju imati pravo da se kandiduju za člana Predsjedništva 2022. godine.
Promjena nikada nije jednostavna, ali jeste nužna.
Samo istinski lideri postižu ono što se ranije smatralo nedostižnim. Naravno, kad ima volje!